1              Poslovni broj: 9 Kž-1182/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 9 Kž-1182/2022-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. B., zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenice podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1892/2019. od 20. lipnja 2022, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba okrivljene M. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom proglašena je krivom okrivljena M. B. zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 256. stavak 3. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i po članku 56. KZ/11 okrivljenici je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom da na temelju odredbe članka 62. stavak 1. točka 1 KZ/11 ispuni posebnu obvezu. Na temelju odredbe članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 okrivljenici je određena posebna obveza da na ime nastale štete za državni proračun Republike Hrvatske uplati iznos od 1.074.178,48 kuna a s naslova nastale štete za proračun Grad Zagreba u proračun Grada Zagreba uplati iznos od 827.025,79 kuna.

 

 

2 Na temelju odredbe članka 58. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljenoj ukoliko okrivljena u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu navedenu u članku 62 KZ/11.

 

3 Na temelju odredbe članka 77. stavak 1. KZ/11 utvrđuje se da novčani iznos od 1.074.178,48 kuna predstavlja imovinsku korist koju je okrivljena ostvarila kaznenim djelom iz članka 256. stavak 3 KZ/11 na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske

 

- novčani iznos od 827.025,79 kuna predstavlja imovinsku korist koju je okrivljena ostvarila kaznenim djelom iz članka 256. stavak 3 KZ/11 na štetu proračuna Grada Zagreba,

 

- novčani iznos od 1.074.178,48 kuna predstavlja imovinu Republike Hrvatske, te se nalaže okrivljenoj M. B., OIB:.. , iz Z., V. R. .., da iznos od 1.074.178,48 kuna uplati u korist državnog proračuna RH u roku naloženom za ispunjenje posebne obveze

 

- novčani iznos od 827.025,79 kuna predstavlja imovinu Grada Zagreba, te se nalaže okrivljenoj M. B., OIB:… , iz Z., V. R… , da iznos od 827.025,79 kuna uplati u korist proračuna Grada Zagreba u roku naloženom za ispunjenje posebne obveze.

 

4 Na temelju odredbe članka 148 stavak 6 u svezi članka 145. stavak 2 točka 1 i 6 ZKP/08, okrivljena se oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnijela okrivljenica putem braniteljice G. G., odvjetnice iz Z., ne navodeći žalbeni osnov zbog kojeg pobija prvostupanjsku presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložila da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

8. Žalba nije osnovana.

 

9. Nije u pravu okrivljenica kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenica počinila kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

 

 

9.2. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza, te ispravno nije prihvatio obranu okrivljenice koja poriče učin kaznenog djela koji joj se stavlja na teret navodeći da je zapravo ispala naivna jer je po zanimanju građevinski tehničar a u trgovačkom društvu u kojem je bila direktorica i odgovorna osoba bavila se poslovima organizacije priredbi, postavljanja štandova i dr., a da joj je izvjesna gospođa S. pomogla u obavljanju tog posla, jer je imala puno kontakata sa ljudima, a što se tiče knjigovodstva vezano za poslovanje trgovačkog društva da je za to bila zadužena L. I. koja je o tome imala saznanja. Okrivljenica je pri tome dodala da nije pribavila nikakvu imovinsku korist trgovačkom društvu i da sada živi skromno od mirovine i brine se o bolesnoj majci.

 

9.3. Naime, tijekom postupka ispitana je u svojstvu svjedoka S. B. P. koja je poslovala sa trgovačkim društvom TD M. M. d.o.o. te je provedeno financijsko vještačenje i pročitana materijalna dokumentacija koja prileži spisu. Nadalje, iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu proizlazi da je okrivljenica bila jedini osnivač i direktor društva M. M. d.o.o. te da se u vrijeme registriranja tog trgovačkog društva koristila prezimenom V., sve do promjene prezimena u B., i da je kao takva bila odgovorna osoba u inkriminiranom periodu u navedenom društvu i ovlaštena za zastupanje predmetnog trgovačkog društva dok iz bankovne dokumentacije proizlazi da je bila i jedina ovlaštena osoba za raspolaganje financijskim sredstvima društva.

 

9.4. Nadalje, iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je nedvojbeno utvrđeno da je trgovačko društvo u kojem je okrivljenica bila odgovorna osoba neosnovano koristilo pretporez i da je prema konačnoj prijavi poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2009. iskazala pretporez primljenim isporukama dobara i usluga u iznosu od 937.278,07 kuna za koji iznos je umanjila svoju obvezu po godišnjem obračunu i 136.900,64 kune za 2010. pa je tako za 2009. i 2010. primljen iznos na ime poreza na dodanu vrijednost umanjen za iznos od 1.074.178,71 kunu, za koji iznos je oštećen državni proračun a pribavljena nepripadna korist trgovačkom društvu okrivljenice. Također iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica 30. travnja 2010. ispostavi Porezne uprave Centar predala prijavu poreza na dobit za 2009. u kojoj je prijavila više rashoda u iznosu od 4.135.128,94 kune slijedom čega je u proračun Grada Zagreba uplatila manju poreznu obvezu od 827.025,79 kuna na ime poreza na dobit u periodu od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2010. te je na taj način oštetila državni proračun Republike Hrvatske s osnove poreza na dodanu vrijednost kao i proračun Grada Zagreba s osnova poreza na dobit u naprijed navedenim iznosima i na taj način je pribavila nepripadnu materijalnu korist trgovačkom društvu M. M. d.o.o. u ukupnom iznosu od 1.901.204,50 kuna.

 

10. Sud je ispravno prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka koji je temeljen na pravilima struke i vještine, a temeljen je na dokumentaciji za navedeno trgovačko društvo. Jednako tako ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenice u kojoj poriče učin kaznenog djela, navodeći da je ispala naivna i da nije vodila knjigovodstvo za trgovačko društvo M. M. d.o.o. jer je to radila druga

 

 

osoba, međutim, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je okrivljenica bila jedini osnivač trgovačkog društva i jedina odgovorna osoba u tom trgovačkom društvu, a da je njezina obrana u suprotnostima sa podacima koji su dostavile banke u kojima je upravo okrivljenica zatražila otvaranje računa za trgovačko društvo u kojem je bila odgovorna osoba.

 

10.1. Osim toga, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenici bilo poznato da je kao odgovorna osoba trgovačkog društva odgovorna i za financijsko poslovanje tog trgovačkog društva te da se knjigovodstvena evidencija i poslovanje mora voditi u skladu sa propisima pa se stoga ne može prihvatiti obrana okrivljenice da nije imala nikakva saznanja o financijskom poslovanju jer da je to činila druga osoba, jer je kao odgovorna osoba i direktor trgovačkog društva o tome zasigurno imala saznanja.

 

11. Stoga, zbog svega naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude pravilni su zaključci prvostupanjskog suda da je okrivljenica svojim radnjama počinila kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, zbog čega ju je prvostupanjski sud ispravno proglasio krivom za to kazneno djelo i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao je valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Nadalje, nije u pravu okrivljenica niti kada se žali zbog odluke o kazni.

 

13.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljenici cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenicu, pa joj je kao olakotno cijenio da je narušenog zdravlja, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, da do sada nije dolazila u sukob sa zakonom, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud na strani okrivljenice nije utvrdio.

 

14. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne okolnosti i odsutnost otegotnih okolnosti kojim okolnostima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je dan primjeren značaj, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i potom izrečenom uvjetnom osudom na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo i uz izrečenu posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, da je dužna naknaditi štetu u iznosima navedenim u izreci pobijane presude, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ali i utjecati na okrivljenicu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

 

15. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenice zbog odluke o kazni.

 

 

 

16. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 21. veljače 2023.

 

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

 

Siniša Pleše, v. r.