Poslovni broj  28.  Gž-203/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28. Gž-203/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ksenije Jakovčević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. pok. Đ., OIB: …, USA, M., kojeg zastupa punomoćnica B. S., odvjetnica u D., protiv tuženika I. K.1, OIB: …, D., kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u D., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 16. studenoga 2022. posl. br. P-212/2015, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.

r i j e š i o   j e

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 16. studenoga 2022. posl. br. P-212/2015 i predmet vraća istom sudu, time da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem.

              II. O trošku povodom žalbe će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je:

- (toč. I. izreke) utvrđen ništetnim ugovor o darovanju sklopljen 9. ožujka 2001. koji je ovjeren kod javnog bilježnika, kojim je sada pok. J. K. ud. I. darovala tuženiku I. K.1 pok. I. k.č. zgr. 1674 i k.č. 858/2 k.o. G., uz obvezu da trpi brisanje prava vlasništva i uspostavu ranijeg z.k. stanja (upis na ime J. K. ud. I.);

- (toč. II. izreke) naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 15.800,00 kn (2.097,02 eura) sa zateznom kamatom 17. studenoga 2022. do isplate.

2. Protiv navedene presude je žalbu izjavio tuženik iz svih zakonom predloženih razloga i predložio da se presuda preinači i odbije tužbeni ili podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora kojeg su 9. ožujka 2001. sklopili sada pok. J. K. ud. I. kao darovateljica i tuženik kao daroprimac, jer nije sklopljen u propisanoj formi javnobilježničkog akta s obzirom da nije izvršena prava predaja darovane stvari pozivom na odredbu čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22, dalje ZJB) koja propisuje da je javnobilježnički akt uvjet za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

5. Tužitelj je navedenom zahtjevu pridružio (eventualno kumulirao) zahtjev za vraćanje dara u ostavinu radi namirenja 1/4 nužnog dijela tužitelja, koji će sud prihvatiti ukoliko ocijeni da je prethodni zahtjev za utvrđenje ništetnosti neosnovan (čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP).

6. Tuženik se tome protivio tvrdeći tijekom postupka da je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju neposredno posjedovao nekretninu, a da je i prije sklapanja ugovora o darovanju obnovio kuću oštećene u ratu. Naglašava da je njegova obitelj živjela sa majkom (darovateljicom) u istom kućanstvu i da se o njoj brinuo sve do smrti.

7. Sud je pošao od utvrđenja da u predmetnom ugovoru o darovanju nije određena predaja daroprimcu u neposredni posjed, što potvrđuju iskazi saslušanih svjedoka (da nakon darovanja nisu uočili bilo kakvu promjenu u njezinom posjedu). Osim toga sud ističe da svjedoci nisu znali da je sklopljen takav ugovor, ali im je bila poznata zajednička namjera J. K. i njezin pok. supruga kojem nasljedniku će pripasti predmetne nekretnine. Iako nije bilo sporno da je tuženik osobno gradio dio kuće (tzv. novi dio) na dijelu zemljišta na kojem se nalazi tzv. stari dio kuće, je zaključio da predmetnim ugovorom o darovanju nije došlo do promjene u posjedu nekretnina.

8. Zaključio je „da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen bez zakonom propisane forme temeljem kojeg nije izvršena predaja neposrednog samostalnog (vlasničkog posjeda) za života darovateljice, pored činjenice da je predmet ugovora cjelina nekretnina, a darovateljica je bila vlasnica samo dijela i to ugovorom nedefiniranog, no strankama očito poznatog, dijela nekretnina“. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Navedeni zaključak suda se ne može prihvatiti jer je donesen uz bitnu povredu postupka, kako utemeljeno prigovara žalitelj. Naime, tuženik je tijekom postupka tvrdio da je sa majkom sada pok. J. živio u zajedničkom domaćinstvu i suposjedovao predmetne nekretnine, kako su potvrdili i saslušani svjedoci (N. K., list 41, I. K.2, list 41-42, te prvi susjedi V. K. i D. K., list 42), što sud nije cijenio, niti za to dao razloge.

10. Protivno tome je odlučujući o predmetnom zahtjevu smatrao ključnom nespornu činjenicu da posjed nije predan darovnim ugovorom, što je nebitno u slučaju kada ga stranke već suposjeduju. Osim toga odredba čl. 53. st. 1. toč. 2. ZJB ne propisuje samostalni posjed, na čemu ustraje sud prvog stupnja, nego neposredan posjed odnosno suposjed.

11. Budući da su zbog pogrešnog pravnog pristupa izostali razlozi o odlučnim činjenicama je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i činjenično stanje ostalo pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno, a zbog toga se nije mogla ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava, je pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. i čl. 369. st. 1. ZPP), time da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

12. Kako se za sada ne zna omjer uspjeha u sporu valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o kojoj će se odlučiti konačnom odlukom, zajedno sa troškom pravnog lijeka.

U Zagrebu 21. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Burcar, v.r.