Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: 27 Pn-283/23-53
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja R. H., OIB … i II tužitelja M. H. –J., OIB; …, oboje iz Z., oboje zastupani po R. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. B., OIB … iz Z., zastupan po M. J. C., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 20. veljače 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima iznos od 1.334,86 eura /10.057,51
kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2015.
godine pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od
2.107,11 eura / 15.876,02 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.
veljače 2023. godine s time da su kamate do 31. prosinca 2022. godine određene po
prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023.
do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 45,12 eura /339,98 kuna sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2015. godine pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navodi da je dana 03. siječnja 2015. godine došlo do štetnog
događaja uslijed nevremena i jakog vjetra, na način da je srušeno stablo bora koje se
nalazi na nekretnini tuženika te je isto palo na nekretninu I i II tužitelja koji su
suvlasnici iste. Uslijed navedenog, došlo je oštećenja cca 20-tak crjepova na krovu
kuće i jednog oluka u dužini 3 metra. Tužitelji su štetu sanirali u cijelosti o svom
trošku, a koji iznosi 10.397,49 kuna. Za štetu odgovara tuženik sukladno Zakonu u
vlasništvu i drugim stvarnim pravila kao i Zakonu o obveznim odnosima. Bor
predstavlja opasnu stvar i tuženik za štetu proizašlu iz ovog štetnog događaja
odgovara bez obzira na krivnju. Tuženik je odbio dobrovoljno ispuniti odštetni zahtjev
tužitelja stoga tužitelj ovom tužbom od tuženika potražuje iznos od 10.397,49 kune s
kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate, te naknadu troškova parničnog
postupka.
Poslovni broj: 27 Pn-283/23-53
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je dana 03.01.2015. godine došlo do
štetnog događaja uzrokovanim nevremenom i jakim vjetrom uslijed kojeg je došlo do
puknuća 20-metarskog bora koji se nalazio na nekretnini tuženika i štete na
nekretnini tužitelja. U to vrijeme tuženik nije bio u mjestu u kojem se dogodio štetni
događaj, te je o istom obaviješten od strane tužitelja sa zahtjevom da se otkloni bor
koji je pao na njihovu nekretninu. Tuženik je obavijestio tužitelja da ne može
organizirati otklanjanja ostatka bora prije 12.01.2015. godine, no tužitelji su mimo
volje tuženika samostalno organizirali prijevoz bora, iako se radi o stablu koje ima
novčanu vrijednost, te koje je tuženik mogao unovčiti. Šteta je nastala bez krivnje
tuženika, odnosno višom silom uslijed vremenskih neprilika. Bor, odnosno stablo po
svom sućanstvu nije opasna stvar budući ne predstavlja opasnost nastanka štete za
okolinu, niti su postojale okolnosti koje bi ukazivale na mogućnost ovakvog štetnog
događaja, a koje bi tuženik mogao predvidjeti, a potom spriječiti. Ukoliko bi se bor
kvalificirao opasnom stvari, tuženik bi bio oslobođen dogovornosti sukladno čl. 1067
st. 1 ZOO-a, budući u predmetnom slučaju šteta potječe od nepredvidivog uzroka koji
se nalazio izvan stvari, a koji nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. U ovom slučaju
ne može se primijeniti čl. 105 ZV-a na koji upiru tužitelji. Sve i da postoji odgovornost
tuženika, tužitelji su onemogućili tuženika da isti postupi sukladno čl. 1085 ZOO-a, te
stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog
postupka.
3. Tuženik je podnio i protutužbu u kojoj navodi da su tužitelji-protutuženici
neovlašteno i neosnovano prisvojili i otuđili stvar - stablo bora u vlasništvu tuženika-
protutužitelja, čime je tuženiku nastala šteta od 10.000,01 kuna. Predlaže da sud
naloži tužiteljima-protutuženicima solidarno isplatiti navedeni iznos sa kamatom koja
teče od 04.01.2015. godine pa do isplate, te naknadu troškova parničnog postupka.
Tijekom postupka smanjuje protutužbeni zahtjev te potražuje iznos od 446,34 kuna s
kamatama od 04.01.2015. godine do isplate.
4. Presudom od 25.03.2021. godine odbijen je tužbeni i protutužbeni zahtjev, te
je presudom i rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od dana 06. Lipnja 2022.
godine poslovni broj Gž-417/21 ukinuta presuda kojim je odbijen tužbeni zahtjev, dok
je potvrđena presuda u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev.
5. U dokaznom je postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga (list
4-5 spisa), u Uvjerenje MUPP-PU Z. od 16.01.2015. godine (list 6 spisa), u preslike uplatnica (list 8-11 spisa), u fotografija (list 12 I 43 spisa), u opomenu pred tužbu/prijedlog od 02.02.2015. godine (list 13-16 spisa), u dopis N. d.o.o. od 09.11.2015. godine (list 35 spisa), u vagarski list Č. d.o.o. Z. (list 36-37 spisa), u preslike sms komunikacije (list 53 spisa), u medicinsku dokumentaciju tuženika (list 54.60 spisa), proveden je dokaz saslušanjem strankama (list 62-67 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka R. J. (list 70-71 spisa), provedeno je šumarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku R. O. (list 89-92 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještaka R. O. (list 106 spisa), te je izvršen uvid u potvrdu o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda (list 116-117 spisa i 124-125 spisa).
6. Dakle, među strankama nije sporno da je uslijed nevremena i jakog vjetra
došlo do rušenja stabla bora koje se nalazilo na nekretnini tuženika, a isto je
prilikom pada palo na nekretninu I i II tužitelja i to na način da je prvo palo na krošnju
Poslovni broj: 27 Pn-283/23-53
bora koji se nalazio na nekretnini I i II tužitelja, pri čemu je srušio granu tog bora i
nakon toga je bor tuženika pao na zemljište I i II tužitelja, a pri tome su oštećeni
crjepovi na krovu kuće i oluk dužine 3 m, da su tužitelji obavijestili tuženika o
nastalom događaju i oštećenju na dan štetnog događaja, da su I i II tužitelji pristupili
otklanjanju bora tuženika i saniranju štete angažiranjem trećih osoba, dana 09.
siječnja 2015. godine.
7. Među strankama je prvenstveno sporno da li predmetni bor predstavlja opasnu
stvar, da li tuženik odgovara za štetu tužiteljima, sporan je opseg oštećenja na
nekretnini tužitelja, sporno je da li su tužitelji dali mogućnost tuženiku da sam
popravi nastalu štetu.
8. Iz samog iskaza tuženika i I tužitelja proizlazi da se radi o boru starom 100
godina, dok i iz iskaza vještaka proizlazi da se radi o boru koji je star više od 80
godina.
9. Iz iskaza I tužitelja proizlazi da se oko kuće tuženika nalazi šuma borova, a
radi se visokim borovima, a predmetni bor je visok oko 20 metara. Na tom boru nisu
bila vidljiva oštećenja niti trošnost, grane nisu visile, a imao je veliku krošnju. Nije
vidio da bi ga netko održavao. Taj bor udaljen je bio od međe s njegovom
nekretninom oko 1 metar a od njegove kuće oko 12 metara. Kako je imao saznanja
da je bilo nevrijeme s prijelaza sa stare na Novu godinu to je zamolio unuku da
provjeri u kakvom stanju je njegova kuća. Unuka mu je 01. siječnja 2015. godine
javila da je bor pao na kuću.
10. II tužiteljica je iskazala kako je njezina unuka išla pogledati kuću nakon olujnog
nevremena jer su čuli da je bilo veliko nevrijeme i ona im je javila da je bor pao na
njihovu kuću i poslala im je fotografije putem mobitela. Isto kao I tužitelj iskazuje o
blizini bora s njihovom kućom. Sve kuće u tom dijelu nalaze se u borovoj šumi koja je
stara 80 do 100 godina. Bor tuženika je bio zdrav. Poznato joj je da je bila jaka bura s
31. prosinca 2014. godine na 01. siječnja 2015. godine te je bilo velike štete u okolici
kod hotela i na parkiralištu hotela Pinija, te je preko radija čula da je oko 200 borova
oštećeno u Z1 koje je mjesto u blizini P..
11. Tuženik je iskazao da ga je 1. siječnja 12015. godine telefonom zvala jedna
mlada cura, rekla je da je iz P., znao je s kim razgovara i o čemu i ona mu je dosta uznemirenim glasom rekla da je njegov bor pao na kuću i probio deku. Poslao je svog prijatelja R. J. koji živi u blizini Z. i on je došao pregledati isti dan kakvo je stanje te ga je nazvao i rekao da je njegov bor pukao na visini od oko jedan metar te da se naslonio na bor od susjeda. Što se tiče samog bora ističe da se radilo o boru starosti oko 100 godina, visine 20 m i koji je bio u dobrom stanju, udaljen je bio od međe tužitelja 0,5 m a od kuće tužitelja oko 15 do 20 m.
12. Dakle, iz iskaza stranaka proizlazi da se događaj dogodio prije 01. siječnja
2015. godine, dok isto ne proizlazi iz činjeničnog supstrata tužbe iz kojeg proizlazi da
se dogodio 03. siječnja 2015. godine. Sud stoga, bez obzira na iznesene činjenice,
smatra da se događaj dogodio prije 01. siječnja 2015. godine. Iz iskaza proizlazi da je
dan prije, odnosno 31. prosinca 2014. godine u mjestu događaja bio jaki vjetar
(neutvrđeno koje jačine). Iz Potvrde o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog
zavoda proizlaze vremenske prilike za dane 01.-03. siječnja 2015. godine, a koje
Poslovni broj: 27 Pn-283/23-53
činjenice su, obzirom na gore navedene, irelevantne za donošenje odluke u ovom predmetu.
13. Prvenstveno valja ocijeniti da li se radi o boru koji predstavlja opasnu stvar.
Dakle, iz suglasnih iskaza stranaka i vještaka proizlazi da se radilo o boru starom 80-
100 godina, I tužitelj i tuženik navode da je isti bio visine oko 20 metara, stranke
navode da se radilo o boru koji je bio u dobrom stanju, koji je bio zdrav i na kojem
nisu bila vidljiva oštećenja niti trošnost, a grane nisu visile, kako navodi I tužitelj, te
koji je od međe tužitelja bio udaljen od 0,5 – 1 metar, a od kuće tužitelja između 12-
20 m.
14. Obzirom na navedeno, sud smatra da bor koji je u dobrom stanju, bez
oštećenja, trošnosti, ne predstavlja opasnu stvari. Naime, notorno je da je bor
prošireno, dugovječno stablo koje se često nalazi na našim prostorima. Samo
postojanje bora, odnosno vlasništvo nad istim, ukoliko isto ima normalan rast te je
zdravo, po mišljenju suda ne može predstavljati opasnu stvar. U suprotnom bi svako
zdravo stablo bilo potencijalni razlog za naknadu štete trećim osobama, a što bi
svakako bilo nelogično i neživotno. Da je tijekom postupka dokazano da se radi o
stablu koje je trošno, trulo, da postoji greška u rastu stabla, tada bi se vjerojatno
radilo o opasnoj stvari zbog koje bi vlasnik odgovarao jer bi isto predstavljalo
povećanu opasnost za okolinu, u konkretnom slučaju za štetu koja je nastala
tuženiku. No, a sukladno izraženom mišljenju višestupanjskog suda, ukoliko se takvo
stablo nalazi uz među nekretnina stranaka on postaje opasna stvar jer padom može
počiniti štetu na tuđoj imovini, a koju opasnost je tuženik mogao otkloniti uklanjanjem
bora, a to nije učinio.
15. Čl. 1063 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) određuje da šteta nastala
u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te
stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
16. Ovdje sud ne prihvaća navode tuženika da bi se radilo o višoj sili. Naime, kako
je navedeno, nije sporno da je do štetnog događaja došlo zbog nevremena i jake
kiše, a koje nepogode su prirodna i ne tako rijetka pojava tijekom zimskih mjeseci u
priobalnom području Republike Hrvatske, koja je dakle predvidiva, te ne predstavlja
višu silu.
17. Čl. 1064. ZOO-a određuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti dogovara osoba koja se njome bavi.
18. Kako nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnog bora, a niti da je šteta
nastala u vezi s tim borom, to je tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj.
Također, sud smatra kako tuženik nije dokazao da je šteta nastala zbog nekog
drugog uzroka.
19. Slijedom navedenog, sud smatra da tuženik odgovara po principu objektivne
odgovornosti odnosno kao vlasnik opasne stvari, te da nema okolnosti za
oslobađanje odgovornosti predviđene čl. 1067 ZOO-a.
20. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelji potražuju iznos od 10.397,49 kuna, odnosno1.379,98 eura. Za piljenje bora, popravak krova i oluka, odvoz otpada i
Poslovni broj: 27 Pn-283/23-53
najam samoutovarnog kamiona, trošak svjetiljki i žarulja tužitelji potražuju iznos od 9.583,73 kuna.
21. Sud smatra kako je osnovano potraživanje tužitelja koje se odnosi na piljenje bora, odvoz otpada i najam samoutovarnog kamiona te popravak krova i oluka.
22. Naime, kako je navedeno, nije sporno da je u predmetnom događaju oštećen krov i oluka na kući tužitelja.
23. Iz dostavljenog računa proizlazi da su tužitelji za popravak istih platili obrtu
Ostali završni radovi na zgradama „Visine“ iznos od 3.100,00 kuna i to dana
09.01.2015. godine, dok iz računa proizlazi da se isti odnose na čišćenje krova od
slomljenih grada koji radovi iznose 700,00 kuna i zamjena 30 razbijenih mediteran
crijepova, te zamjena vodoravnog oluka dužine 6 m sa čelima i štucnom te zamjena
3 m oluka s čelima štucnom i 6 m vertikale, a koji radovi iznose 2.400,00 kuna. Iz
iskaza I tužitelja proizlazi da je isti taj račun platio odmah nakon izvršenih radova i to
u gotovini.
24. Tuženik posebno ne spori ovaj iznos, te sud smatra kako je isti osnovan posebno iz razloga što se i datum na računu poklapa s danom štetnog događaja.
25. No, tuženik navodi kako je u predmetnom događaju oštećeno 7 cijepova.
26. I tužitelj u svom iskazu navodi kako je uništeno 20 crjepova te da je
zamijenjeno 8 metara oluke. Iz iskaza tuženika proizlazi da je poslao prijatelja R. J. da pregleda stanje nekretnine tužitelja nakon štetnog događaja, a koji mu je rekao da ne zna koliko cijepova je razbijeno, te da postoje oštećenja na olukama na kući tužitelja. Kada je primio račun tužitelja ponovno je zamolio R. J. da provjeri koliko je promijenjeno crjepova te mu je isti rekla da se vidi da je 7 crjepova drugačije boje od ostalih, te da se radi o novom crijepu. Svjedok R. J. naveo je da nije vidio da su crjepovi bili oštećene jer je to nemoguće uočiti prilikom dolaska na teren odnosno da se vidi takvo oštećenje, mora se popeti na krov, te da je vidio oštećenja na olucima, ali ne zna koliko metara je oštećeno. Tuženiku je rekao točan
broj crjepova koji su sanirani nakon štetnog događaja jer je to i dan danas vidljivo na
kući tužitelja.
27. Tuženik i sam navodi da nema neposrednih saznanja o broju oštećenih
crjepova, već da je podatak o tome dobio od R. J., a koji pak u svom iskazu govori protivno sam sebi, jednom navodeći kako, a da bi se vidjelo oštećenje se mora popeti na krov, a kasnije da je to vidljivo na kući. Dakle, iskaz svjedoka u tom dijelu je proturječan sam sebi, te sud smatra kako, a obzirom i sam svjedok navodi da bi se
moralo popeti na krov da se vide oštećenja, da je nelogično da se nakon popravka
može vidjeti točan broj novih crjepova, a da se netko ne popne na krov. Također,
notorno je da su crjepovi male veličine, te je i nelogično da bi se mogao vidjeti točan
broj. Također, sud nije našao nikakav logičan razlog sumnjati u dostavljeni račun,
odnosno činjenicu koja proizlazi iz istoga, a to je da je zamijenjeno 30 crjepova.
28. U odnosu na piljenje bora i odvoz otpada i najam samoutovarnog kamiona,
valja reći kako iz računa obrta Ostali završni radovi na zgradama „V.“ od dana 09.01.2015. godine proizlazi da radovi piljenja slomljenog 20 metarskog bora
naslonjenog na drugi bor iznad kuće iznosi 2.500,00 kuna.
Poslovni broj: 27 Pn-283/23-53
29. Iz računa N. d.o.o. od 08. siječnja 2015. godine proizlazi da je isti izdan kao ponuda za samoutovarni kiper te za odvoz otpada te da ukupna cijena iznosi 3.643,75 kuna.
30. U odnosu na potraživani trošak svjetiljki i žarulja, tužitelji nigdje ne navode na
koji način je taj trošak u uzročno posljedičnoj vezi sa samim štetnim događajem, a niti
isto proizlazi iz iskaza stranaka i svjedoka, stoga sud tužiteljima nije dosudio taj
trošak za koji tužitelji potražuju iznos od 339,98 kuna.
31. Sud također smatra da je osnovano tužiteljevo potraživanje naknade štete za
dolazak u kuću u P. iz Z2, gdje tužitelji prebivaju. Naime, sud smatra da je logično i životno da je I tužitelj kao vlasnik nekretnine na kojoj se dogodila šteta imao potrebu i želju, a i da je isto neophodno, da dođe do svoje nekretnine te da vidi kakva šteta je nastala, kao i da tom prilikom učini potrebne radnje radi smanjenja štete, odnosno uklanjanja štete, a što je I tužitelj i učinio. Iz računa proizlazi da je tužitelj ukupno za gorivo i cestarinu (računi se podudaraju s njegovim iskazom kada je došao u P. i do kada je ostao) platio iznos od 813,76 kuna, a koji iznos sud smatra osnovanim, te mu je dosudio i taj iznos.
32. Također, valja napomenuti kako tuženik tijekom postupka niti ne osporava samu visinu štete, odnosno iznose navedene u gore navedenim računima.
33. Iz navedenih računa proizlazi da su isti izdani na ime I tužitelja, a isto prozilazi
i iz iskaza I i II tužitelja. No, kako iz spisa proizlazi da su tužitelji supružnici, to sud
smatra kako, iako je I tužitelj naznačen kao obveznik plaćanje navedenih iznosa, u biti
se radi o bračnoj stečevini, a kako je to definirano čl. 36 Obiteljskog zakona (Narodne
novine broj 103/15 i 98/19), dok također iz spisa proizlazi, a nije niti sporno da su
tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine.
34. Dakle sud je tužitelju dosudio iznos od 10.057,51 kuna, odnosno 1.334,86 eura, dok ga je odbio sa zahtjevom u iznosu od 339,98 kuna, odnosno 45,12 eura.
35. Čl. 1086. ZOO-a određuje da se obveza naknade imovinske štete smatra
dospjelom od trenutka nastanka štete. Kako tužitelji potražuju kamatu od dana
podnošenja tužbe, to im je tako i dosuđena sukladno čl. 2 Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP).
36. Kamate su dosuđene sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22) i Uredbi o izmjeni
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22).
37. U odnosu na opravdanost gore navedenih troškova, odnosno opravdanost
popravljanja štete, te dosuđivanja naknade štete sukladno čl. 1085 st. 4 ZOO-a, valja
reći kako iz suglasnih iskaza stranaka proizlazi da je tuženik tužiteljima izrekom
rekao da do 07. siječnja 2015. godine nije u mogućnosti izvršiti odvoz bora s
nekretnine tužitelja. Također, iz iskaza proizlazi da tuženik nije izričito rekao kojeg
dana, odnosno kada će isto izvršiti. Stoga sud smatra životnim i logičnim da su
tužitelji isto učinili sami obzirom nisu dobili konkretan odgovor od tuženika kada će
isti to učiniti, dok sud također smatra da isti, kao vlasnici nekretnine na koju je bor
Poslovni broj: 27 Pn-283/23-53
pao, imaju svako pravo čim prije maknuti bor sa svoje nekretnine, a kako bi istu
sačuvali od daljnje štete, te kako bi istu mogli nesmetano uživati, te stoga smatra
opravdanim potraživanja tužitelja u novcu, a kako je to predviđeno čl. 1085 st. 5
ZOO-a.
38. Sud nije posebno cijenio dokaze koji nisu relevantni za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.
39. Sud je tužiteljima dosudio trošak sukladno čl 154 st. 1 i 5 i čl. 155 ZPP-a kao i
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika a prema važećoj prema
Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to; za sastav tužbe prema 8/1 100
bodova, za pristup na ročište dana 13.10.2015. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav
odgovora na protutužbu prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište dana
14.03.2016. prema Tbr 9/5 25 bodova, za pristup na ročište dana 05.04.2016. prema
Tbr 9/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 16.09.2016. prema Tbr 9/5 25
bodova, za pristup na ročište dana 19.01.2017. prema Tbr 9/1 100 bodova, za pristup
na ročište dana 16.02.2017. prema Tbr 9/1 100 bodova, za pristup na ročište dana
01.06.2017. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 13.09.2017 prema
Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 04.12.2018. prema Tbr 9/1 100
bodova, za sastav podneska od 31.07.2019 prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na
ročište dana 02.02.2021. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav žalbe od prema Tbr
8/1 125 bodova, za pristup na ročište dana 27.01.2023. prema Tbr 9/1 100 bodova,
što ukupno čini 1375 bodova. Tužitelj za sve radnje, osim za ročište od 27.01.2023.
godine, potražuje uvećanje boda za 1,33 euro/10,00 kuna, te mu je tako i dosuđeno,
pa je sud uzimajući u obzir vrijednost boda kako potražuje tužitelju, tužitelju dosudio
trošak zastupanja u iznosu od 1.894,75 eura. Tom iznosu dodan je trošak pristojbe
za tužbu u iznosu od 53,09 eura /400,00 kuna i presudu 53,09 eura / 400,00 kuna, te
trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura /800,00 kuna tako da ukupan
trošak dosuđen tužiteljici iznosi 2.107,11 eura / 15.876,02 kuna.
40. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl 151. st. 3 ZPP-a
U Zagrebu, dana 20. veljače 2023. godine
Sudac
Biserka Pavković Fućak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Poslovni broj: 27 Pn-283/23-53
Dna:
I i II tužitelju po punomoćniku tuženiku po punomoćniku
Rj.
1. Rješenje tužitelju na platež pristojbe na žalbu 106,18 eura/800,00 kuna i presude 53,09 eura/400,00 kuna
2. Rješenje tuženiku na platež pristojbe na žalbu 106,18 eura/800,00 kuna