Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Povrv-217/2021-23

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Denisu Krnjaku, a temeljem
prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivane Starčević, u pravnoj stvari
tužitelja P. P. d.o.o., S., OIB: …, kojeg
zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik iz K. K.,protiv tuženika K. d.o.o., S., OIB:
…, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz O. d. H.
& Z. & B. B. j.t.d., iz Z., , radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 6. prosinca 2022., u
prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika J. S. uz direktora
tužitelja R. A. i punomoćnika tuženika K. H. uz direktora
tuženika S.D., na ročištu za objavu presude, 20. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik S.J. iz Č., poslovni
broj OVRV-393/2021 od 25. lipnja 2021. kojim se nalaže tuženiku K. d.o.o.,
S.OIB: …, da u roku od 8 dana namiri
tužitelju P. P. d.o.o., S., OIB: …

iznos od 2.389,01 EUR1/18.000,00 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 29. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020.,
po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021.,
po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021.,
po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022,
po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022.,
po stopi od 10,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju
promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

te iznos od 204,06 EUR1/1.537,50 HRK na ime nastalih troškova ovršnog
postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

1 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450 HRK

2 Poslovni broj: 7 Povrv-217/2021-23

po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 25. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021.,
po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021.,
po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022,
po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022.,
po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju
promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog
postupka u iznosu od 982,81 EUR1 /7.405,00 kn, dok se odbija daljnji zahtjev tužitelja
za naknadu troška z iznosu od 456,23 EUR1 /437,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio
rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika S.
J. iz Č., poslovni broj OVRV-393/2021 od 25. lipnja 2021., radi naplate
novčane tražbine u iznosu od 2.389,01 EUR / 18.000,00 HRK sa ovršnim troškom i
zateznim kamatama.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi,
osporavajući isto u cijelosti, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-217/2021-2 od

16. kolovoza 2021., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je
određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak
nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Nesporno je među strankama u ovom postupku da je tužitelj kao podizvođač
tuženika radio radove montaže dock sheltera na objektu GLS u Stupniku, da je ukupno,
uz sudjelovanje i tuženika, tužitelj montirao 30 dock sheltera, kao i to da je nakon što
je tuženik zaprimio sporni račun od tužitelja za navedenu montažu, tuženik putem
maila napisao da je dogovor bio da se montaža dock sheltera dijeli na pola od ukupno
montiranih 30 komada, te je odobrio tužitelju fakturu za montažu 15 komada dock
sheltera, čiju montažu mu je i platio, dok montažu ostalih 15 komada dock sheltera nije
platio tužitelju.

4. Sporno je između stranaka jesu li one dogovorile da će tužitelj zajedno sa
tuženikom montirati dock sheltere, te da će se cijena montaže dock sheltera stoga,
zbog zajedničke montaže stranaka, između stranaka dijeliti na pola za svaki montirani
dock shelter, tako da svaka stranka dobije polovinu od dogovorene cijene sa
investitorom. Sporna je i cijena koju su stranke ugovorile za ugradnju jednog dock
sheltera.

5. U vezi sa spornim činjenicama tužitelj navodi:
- da je sa tuženikom dogovorio cijenu/zaradu za sebe u iznosu od 1.200,00 kn za
montažu dock sheltera po komadu

3 Poslovni broj: 7 Povrv-217/2021-23

- ukoliko je tuženik kao izvođač predmetni posao ugradnje mogao učiniti putem svojih
zaposlenika nema logičnog razloga zašto bi taj posao u bilo kojem dijelu prepustio
tužitelju kao podizvođaču

- osporava da bi tijekom montiranja bilo prisutno dvoje radnika tuženika, tvrdeći da je
bila riječ o jednom radniku tuženika koji je poslan jednostrano od strane tuženika bez
ikakvog prethodnog dogovora o tome s tužiteljem

- ne osporava da je za izvođenje radova koristio platformu u vlasništvu tuženika, ali
isključivo iz razloga što se ista već nalazila na terenu i bila spremna za uporabu
- ne raspolaže potpisanom narudžbenicom niti dostavnicom od strane tuženika, jer je
njihov cjelokupni ugovoreni posao izvršen usmeno

- ne postoje okolnosti od značaja da bi tuženik ostvario pravo na zadržavanje iznosa od 50% vrijednosti obavljenih radova.

6. Tuženik u vezi sa spornim činjenicama navodi:

- da je sa tužiteljem dogovorio da će zajedno obaviti posao ugradnje/montaže 30 dock
sheltera, pri čemu će obavljeni posao podijeliti na jednake dijelove tako da svakoj
stranci ima pripasti 50% ukupno ugovorene cijene/zarade

- da je cijenu izravno dogovorio sa trgovačkim društvom H.H. d.o.o. u
iznosu od 36.000,00 kn za posao cjelovite montaže svih 30 dock sheltera (1.200,00 kn
po komadu)

- predmetni posao stranke su izvele zajednički; tuženik je osigurao sav potrebni
materijal za ugradnju/montažu, sredstva rada, i to radnu platformu, te radnu snagu,
dok je tužitelj sa svoje strane osigurao samo radnu snagu.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun (list 6, 10, 17, 34) e-mail
korespondenciju stranaka (list 46-50), dopis Porezne uprave, Ispostava Čakovec od

26. srpnja 2022. (list 63), te je saslušao svjedoke T. D. i I. I.,
kao i stranke u svrhu dokazivanje, direktora tužitelja R. A. i direktora tuženika
S. D.. Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge kao nepotrebne, i to dokazne
prijedloge tužitelja da se saslušaju svjedoci J.K. i Z. G., radnici
tužitelja, te dokazne prijedloge tuženika da se saslušaju svjedoci T. M. i
O. M., radnici tuženika, budući da je nakon provedenog dokaznog postupka i
savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog
postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19
- dalje u tekstu: ZPP), utvrdio da je činjenično stanje podobno za donošenje zakonite
presude.

8. Prvenstveno valja istaknuti da iz podneska Porezne uprave, Područnog ureda
Čakovec, Ispostava Čakovec, klasa: 410-19/22-02/0191 od 26. srpnja 2022. godine,
proizlazi da je tuženik račun tužitelja broj 784/1/1 od 28. prosinca 2020. iskazao na
obrascu PDV-a u koloni II. 4 i III. 4. S tim u vezi sud ocjenjuje da tužitelj opravdano
ističe da činjenica da je tuženik iskazao račun u svojim poslovnim knjigama ukazuje
na to da je isti iskoristio prijenos porezne obveze, a što bi u situaciji da se radi o
negrađevinskim uslugama imalo identičan značaj kao i da se tuženik koristio odbitkom
pretporeza. Naime, tuženik je obračunao PDV na osnovicu koju čini naknada za
primljenu uslugu (kolona II. 4), te je tako obračunati PDV iskoristio kao svoj pretporez
(kolona III. 4.). Sadržaj kolona II.4 i III.4 vidljiv je na web stranici koja sadrži obrazac
PDV-a

(https://www.poreznauprava.hr/HR_obrasci/Documents/POREZ%20NA%20DODAN

4 Poslovni broj: 7 Povrv-217/2021-23

U%20VRIJEDNOST/PDV.pdf). Dakle da bi odbio pretporez, tuženik obračunati PDV
nije morao platiti, već je riječ samo o obračunskim kategorijama. Stoga sud utvrđuje
da je tuženik kod ovakvog stanja stvari trebao osporiti predmetni račun, te odbiti isti
knjižiti u svojim poslovnim knjigama kako bi se ekskulpirao od svoje odgovornosti.
Samom činjenicom knjiženja računa, a s obzirom na narav usluga koje su pružene,
naime na računu piše da se isti odnosi na ugradnju 30 komada dock sheltera, po
jediničnoj cijeni od 1.200,00 kn, što ukupno iznosi 36.000,00 kn, tuženik je po utvrđenju
suda priznao postojeće dugovanje kao takvo. Slijedom navedenog u ovom slučaju
vrijedi presumpcija iz čl. 221.b st. 1. ZPP-a prema kojoj ako tužitelj dokaže da je tuženik
za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na
odbitak pretporeza (pravo na prijenos porezne obveze), smatra se da tražbina postoji,
osim ako tuženik ne dokaže protivno. Stoga je u daljnjem tijeku postupka tuženik
trebao dokazati da tražbina tužitelja ne postoji.

9. Svjedok T. D. u svom je iskazu naveo da je on bio voditelj montaže
kod tuženika na objektu G. u S., te je sa direktorom tužitelja, jer su tuženiku
bili ograničeni rokovi i tražio je kooperanta, dogovorio posao. Isti je dogovarao usmeno
preko telefona na način da je direktoru tužitelja saopćio da dvojica radnika ne mogu
sami raditi navedenu montažu pa će tuženik platiti 1.200,00 kn po dock shelteru ukoliko
tužitelj da četiri radnika odnosno polovicu tog iznosa za dvojicu radnika po dock
shelteru. Tužitelj je poslao dvojicu radnika, montaža je trajala 4-5 dana, radilo se o 29
do 30 dock sheltera. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovorio je da je za ugradnju
predmetnih dock sheltera potrebna dizalica i potrošni materijal što je sve tuženik
osigurao, dok je na pitanje z. punomoćnika tužitelja odgovorio da je tužitelj donio na
gradilište bušilicu i skelu.

10. Direktor tuženika S. D. odgovorio je da se ne razumije u poslovne
knjige i ne zna na koji način je i zašto po računu koji mu je tužitelj ispostavio obračunat
u cijelosti PDV na cijeli iznos računa i prikazan za odbitak. Što se tiče dogovora za rad
koji je pružio tužitelj poznato mu je ono što je rekao svjedok T.D., odnosno
bilo je dogovoreno da će raditi dva radnika tužitelja i dva radnika tuženika i da će po
svakom dock shelteru dijeliti cijenu montaže koja je ugovorena u iznosu 1.200,00 kn
po komadu. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovorio je da je binu i potrošni
materijal osigurao tuženik, tužitelj je imao alat i skelu međutim sa tuženikovom skelom
je lakše raditi. Da se radilo sa običnom skelom postavljenje bi trajalo duplo duže.
Ovako je trajalo četiri i pol dana. Naveo je da je tuženik bio u deficitu s vremenom i
trebala mu je pomoć tužitelja. Cijena od 1.200,00 kn po dock shelteru nije bila vezana
uz to koliko radnika će tužitelj dati, međutim radilo se zajedno, te je dogovoreno da se
cijena prepolovi za ukupan broj montiranih dock sheltera.

11. Direktor tužitelja R. A., izjavio je da je sa T. D.
dogovorio posao oko montaže dok sheltera na objektu G. u S. kao ispomoć
tuženika i ti na način da će tuženik tužitelju platiti 1.200,00 n po montaži jednog dok
sheltera a platit će toliko montaža koliko dok sheltera bude montirano. Iznos od

1.200,00 kn nije bio uvjetovan niti skelom, niti alatom već se odnosio isključivo na rad
tužitelja po komadu. Dogovoreno je da tužitelj pošalje dva montera na maksimalno
sedam dana. Posao je trajao pet dana. Korištena je bina od tuženika koja je bila
eklektična i brža iako je tužitelj imao običnu skelu s kojom dva radnika tužitelja mogu
dnevno postaviti četiri dok sheltera. Po završetku radova su mu njegovi radnici rekli da
im je pri montaži pomagao i direktor tuženika te do ispostave računa nije čuo za

5 Poslovni broj: 7 Povrv-217/2021-23

nikakvo umanjenje tog računa od strane tuženika zbog toga što je tužitelju netko
pomagao. Dodao je da su na objekt njegovi radnici došli s komplet alatom za montažu
i ručnom skelom ali bez zaštitne opreme, te da nije znao da u radu neće biti korištena
skela od tužitelja, a skela tuženika kao i dodatni rad je korišten bez znanja tužitelja radi
brzine izvođenja posla mimo dogovora stranaka.

12. Nakon analize personalnih dokaza, sud je utvrdio proturječnost iskaza direktora
tuženika koji je rekao da cijena po dock shelteru nije bila vezana uz to koliko će radnika
tužitelj dati, već je cijena za tužitelja bila dogovorena u polovini iznosa od 1.200,00 kn
po montiranom dock shelteru, jer je dogovoreno da stranke rade zajednički i iskaza
tuženikovog voditelja montaže T. D. koji je izričito rekao da je u
pregovorima oko posla sa tužiteljem istom rekao da će tuženik platiti tužitelju 1.200,00
kn po dock shelteru ako tužitelj da četiri radnika odnosno polovinu tog iznosa ako
tužitelj da dva svoja radnika. Stoga sud nije poklonio vjeru niti jednom od ova dva
iskaza, jer se isti dijametralno razlikuju u vezi sa načinom na koji je bila dogovorena
naknada za tužitelja. Naime, što se tiče iskaza direktora tuženika, da su stanke
dogovorile zajednički rad, pa dakle i naknadu za tužitelja u polovni iznosa od 1.200,00
kn, tada bi odmah i ugovorile iznos od 600,00 kn po komadu montiranog dock sheltera
za tužitelja, budući da obveze moraju biti jasno određene i nije bilo razloga da se uopće
spominje iznos od 1.200,00 kn u ikakvoj korelaciji sa radom tužitelja. Što pak se tiče
iskaza voditelja tuženikove montaže, ukoliko je naknada tužitelju ovisila o broju radnika
koji će on dati, nije logično da se naknada za dane radnike definira naknadom
određenom za izvršenje jedinice posla, budući da broj radnika ništa ne govori o
izvršenju jedinice posla (montaži svakog pojedinog dock sheltera). Da je cijena posla
ovisila o broju radnika, onda bi tuženik odredio koliku će naknadu dati tužitelju po
pojedinom radniku, što ne bi također impliciralo spominjanje iznosa od 1.200,00 kn,
što je u konačnici cijena montaže dock sheltera za koju tuženik tvrdi da ju je dogovorio
sa svojim poslovnim partnerom za sebe, dok mu je tužitelj bio samo podizvođač.

13. Nadalje, na netočnost navoda tuženika o podjeli posla i zarade između stranaka
ukazuje proturječnost koja se nalazi i u tome da je tuženik na računu koji je vratio
tužitelju napisao da je montirano samo 15 komada dock sheltera, a kasnije u pisanim
i usmenim navodima izjavio da je montirano 30 komada dock sheltera, međutim da
zbog zajedničkog rada stranaka, tužitelj ima pravo na naknadu samo za polovinu
montiranih dock sheltera. Daljnja proturječnost se nalazi u tome što tuženik navodi da
je posao bio zajednički, a ipak u e-mail komunikaciji prigovara kvaliteti izvedenih
radova tužitelja jer da tužitelj nije "pokitao" predmetne dock sheltere.

14. Stoga sud poklanja vjeru iskazu direktora tužitelja i utvrđuje da je cijena za
tužitelja bila dogovorena u iznosu od 1.200,00 kn po komadu montiranog dock
sheltera. Također utvrđuje da se ovdje može primijeniti i odredba 1128. Zakon o
obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,
114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) koja se odnosi na nepravo poslovodstvo bez
naloga a prema kojoj je onaj tko obavlja tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži
postignute koristi iako zna da je posao tuđi, dužan na zahtjev gospodara posla položiti
račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi. Gospodar posla
može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje stanje te naknadu štete. Ova je odredba
primjenjiva pogotovo stoga jer je nesporno među strankama da je tuženik bio
opterećen rokom isporuke dock sheltera investitoru i da je tužitelj sa sobom imao svu
potrebnu opremu, pa da je dakle tužitelj radio na običnoj skeli sa samo dva radnika,

6 Poslovni broj: 7 Povrv-217/2021-23

montaža bi trajala duže, ali bi bila napravljena ista količina posla, odnosno montirano
također 30 dock sheltera. Prema tome, sud utvrđuje da su stranke dogovorile cijenu
po kriteriju broja montiranih dock sheltera, u iznosu od 1.200,00 kn po komadu
montiranog dock sheltera. Zaključno, sud je utvrdio da je tuženik ovdje, nepozvan,
samoinicijativno, samo zbog brzine "uskočio" tužitelju u pomoć pri obavljanju posla, ali
to nije bilo dogovoreno i stoga nije osnova za smanjenje cijene rada tužitelja.

15. Na temelju svega, sud utvrđuje da su stranke sklopile ugovorom o djelu,
definiran čl. 590. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO), temeljem kojeg se izvođač obvezuje
obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva
fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Naknadu
su stranke ugovorile u iznosu od 36.000,00 kn, a budući da je tuženik tužitelju platio

18.000,00 kn, ostao mu je dužan još 18.000,00 kn. Zatezna kamata određena je
sukladno čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 114/22 i
156/22, a teče od dospijeća računa odnosno 29. prosinca 2020. Tužbeni je zahtjev
usvojen kao pod toč. I. izreke presude.

16. Sud je s obzirom potpuni uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154.
stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj
stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također
je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 151. st. 1. ZPP-a, prema kojoj parnične
troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka te odredbu čl. 155. st. 1.
ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti
naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

17. Troškovi koji se priznaju tužitelju su ovršni troškovi u iznosu od 1.537,50 kn
(javnobilježnička nagrada u iznosu od 156,25 kn, javnobilježnički trošak u iznosu od
62,50 kn, javnobilježničku obavijest u iznosu od 31,25 kn, sastav prijedloga za ovrhu
po punomoćniku u iznosu od 1.250,00 kn i stvarni izdatak odvjetnika u iznosu od 37,50
kn) sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku
("Narodne novine" br. 9/21.), i to čl. 5.-7. i čl. 9., te Tarifi o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), i
to Tbr. 11.t.1., Tbr. 42. i Tbr. 44.

18. Nadalje tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u
parnici, a odnose se na sastav podneska od 30. kolovoza 2021., 22. kolovoza 2022. i

6. listopada 2022., te zastupanje na ročištima 21. srpnja 2022., za svaku od navedenih
radnji u iznosu od 1.250,00 kn sukladno Tbr. 9.t.1. i Tbr. 42. Tarife i za zastupanje na
ročištu 6. prosinca 2022. u iznosu od 1.875.00 kn sukladno Tbr. 9.t.1., Tbr. 42. i Tbr.

50. Izmjenama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne
novine" br. 126/22.). Tužitelj traži cijeli trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku
prema vrijednosti boda od 15 kn prema Tarifi koja je stupila na snagu 5. studenog

2022., pa se dakle može primijeniti samo na radnje njegovog punomoćnika učinjene
od tog datuma, dok se do 5. studenog 2022. na radnje punomoćnika primjenjuje
vrijednost boda koja je do tada vrijedila u iznosu od 10,00 kn po bodu. Stoga je
neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 2.500,00 kn. Nadalje je
nepotreban trošak koji tužitelj traži za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu
od 937,50 kn, jer se presuda objavljuje na e-oglasnoj ploči suda istoga dana kada ju
sud objavi na ročištu. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu

7 Poslovni broj: 7 Povrv-217/2021-23

od 530,00 kuna, pa stoga ukupno priznati trošak iznosi 7.405,00 kn, a nepriznati

3.437,50 kn. O trošku je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

U Varaždinu 20. veljače 2023.

Sudac

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
dostave otpravka presude, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba
se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku,
a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa
sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene
u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za
pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

DNA:

- za tužitelja - punomoćnik D. Č., odvjetnik iz K. K.,

- za tuženika – po punomoćniku K. H., odvjetniku iz O.d.H.t & Z. & B. B. j.t.d., iz Z.