REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1375/2022-7

 

                                          U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A 

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja V. T. iz S., S. K. 9, zastupan po opunomoćenicima iz O. društva V., J., Š., S., J. & J. u R., N. T. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, 20. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.                    Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II471-02/22-01/336, URBROJ: 513-04-22-2 od 19. listopada 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-47102/21-01/47, URBROJ: 513-07-08/22-12 od 25. srpnja 2022.

 

II.                 Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.                 Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/21-01/47, URBROJ: 513-07-08/22-12 od 25. srpnja 2022., tužitelju je za 2016., 2017., i 2018. utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u iznosima navedenim u izreci prvostupanjskog rješenja, te mu je naložena uplata utvrđenog poreza na drugi dohodak od drugog dohotka i kamata uz uspostavu roka od osam dana za izvršenje naloga od dan njegove izvršnosti.

 

2.                  Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/22-01/336, URBROJ: 513-04-22-2 od 19. listopada 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

3.                  Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je porezno tijelo tužitelju razrezalo porez na drugi dohodak iako tužitelj dohodak kao takav da uopće nije ostvario, već da je tijekom postupka dokazao, i na tu okolnost predložio i dodatne dokaze, da je novčana sredstva potrebna za kupnju nekretnina u razdoblju od 2016. do 2019. stekao darovanjem od svoje majke, dakle darovanjem između pretka i potomka u ravnoj lozi, a koje stjecanje da je sukladno članku 9. stavku 1. točki 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 115/16, 101/17) oslobođeno plaćanja poreza na nasljedstva i darove. Navodi kako je već isticao da su nekretnine u svezi kojih je porezni nadzor proveden stečene novcem koji je njegova majka, njemu darovala te u njegovo ime isplatila prodavateljima, da je navedenu činjenicu potvrdila u više navrata i majka tužitelja, te sami prodavatelji, a da je to zaista tako, da potvrđuje i upis u zemljišnim knjigama budući da bez potpune isplate kupoprodajne cijene prodavatelji ne bi izdali tabularnu ispravu i dozvolili upis prava vlasništva u korist i na ime tužitelja. Navodi kako je prodavateljica, Z. P., dostavila 20. studenog 2020. očitovanje (KLASA: 47102/20-01/255, URBROJ: 15/20-17), u kojem navodi da je od strane kupaca izvršeno plaćanje u gotovini za sve nekretnine te da je sva plaćanja izvršila J. T., a 23. studenog 2020., da je prodavatelj R. T. dostavio izjavu (KLASA: 471-02/20-01/255, URBROJ: 15/20-19), u kojoj navodi kako su nekretnine plaćene gotovinom, da su navedene izjave dali prodavatelji kao treće, nezainteresirane osobe stoga da se njihov iskaz ima smatrati objektivnim i vjerodostojnim, suprotno utvrđenjima prvostupanjskog tijela. Navodi kako je porezno tijelo u nastavku poreznog nadzora, istraživalo izvore sredstava J. T. – majke tužitelja, premda ista nije bila porezni obveznik ni osoba u odnosu na koju je u ovom postupku porezno tijelo bilo ovlašteno vršiti porezni nadzor, da izjave J. T. potvrđuju isprave priložene u spis predmeta te izjave prodavatelja nekretnina i njezine sestre, a koje osobe da je sve porezno tijelo bilo dužno neposredno ispitati ukoliko je smatralo da je potrebno otkloniti dvojbe i provjeriti sadržaj njihovih pisanih izjava. Budući da su sami prodavatelji izričito potvrdili kako su cjelokupnu kupoprodajnu cijenu primili u od J. T. u gotovini, da je jasno kako je ista u tom trenutku morala raspolagati navedenim novčanim iznosom u cjelini, a porezno tijelo da inzistira na dostavi pisane dokumentacije  o novčanim transakcijama J. T., za koje da je porezno tijelo znalo i moralo znati te to uzeti u obzir, da će zbog proteka vremena od kada je kupoprodajna cijena isplaćena pa do početka poreznog nadzora, takvu dokumentaciju biti iznimno teško predočiti. No neovisno o tome, da je J. T. dostavila poreznom tijelu svu pisanu dokumentaciju kojom je raspolagala, a iz čije ukupnosti da je jasno proizlazilo kako je ista u predmetnom razdoblju ostvarivala dostatne prihode iz kojih je bila u mogućnosti isplatiti kupoprodajnu cijenu. Činjenica da tužitelj uopće nije ostvario dohodak, već primitak koji se ne smatra dohotkom, da je utvrđena u poreznom postupku, te da je samo porezno tijelo konstatiralo da tužitelj u evidencijama porezne uprave nema evidentiranih dohodaka ni podataka o ostvarenim primicima. U predmetnoj pravnoj stvari porezni nadzor da je proveden u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja o izvorima stjecanja imovine u svezi s kupnjom nekretnina u razdoblju od 2016. do 2019., da je predmet poreznog nadzora bio nadzor po članku 88. Zakona o porezu na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 3. srpnja 2020., da je porezni nadzor obavljen u razdoblju od 3. srpnja 2020. do 22. veljače 2021., koji nadzor da je proveden protivno članku 120. Općeg poreznog zakona, da je Obavijest o poreznom nadzoru izdana 25. lipnja 2020., a porezni nadzor da je započeo već 3. srpnja 2020. i da je jasno da je u konkretnom slučaju došlo do povrede citiranog članka 120. Općeg poreznog zakona. Ako je Obavijest o poreznom nadzoru izdana 25. lipnja 2020., da ju je tužitelj mogao primiti najranije 26. lipnja 2020., a Obavijest o poreznom nadzoru da mora biti dostavljena poreznom obvezniku punih osam dana prije početka nadzora, što znači da je u konkretnom slučaju porezni nadzor mogao započeti tek 4. srpnja 2020., a započinjanje poreznog nadzora prije 4. srpnja 2020. da je u izravnoj suprotnosti s člankom 120. Općeg poreznog zakona. Navodi kako nije točan navod poreznog tijela kako dokumentacija kojom bi porezni obveznik dokazao svoje navode u svezi izvršenih uplata za kupnju nekretnina, odnosno da sve činjenice koje tužitelj iznosi moraju biti temeljene na potvrdama o uplatama i isplatama, izvadcima iz računa iz kojih je vidljiv tijek novca, da su tužitelj, zatim J. T. u svojstvu svjedoka/sudionika (a ne opunomoćenika) te prodavatelji nekretnina potvrdili kako je kupoprodajna cijena za nekretnine u svezi kojih je proveden porezni nadzor isplaćene gotovinskim prijenosom – isplatom gotovine prodavateljima, te da je to bitna činjenica koja je u ovom postupku dokazana, i zbog te činjenice da je potpuno promašeno inzistiranje na dostavi potvrde o uplati i izvadcima s bankovnih računa, osobito kada su prodavatelji potvrdili primitak cjelokupne kupoprodajne cijene i dozvolili uknjižbu prava vlasništva kupaca na predmetnim nekretninama. Ističe kako je tijekom nadzora dostavljena Izjava A. G., OIB: 43760820114 od 31. listopada 2010. u kojoj da je naznačeno da je A. G. u svojstvu zajmodavca pozajmila J. T. na rok od 20 godina bez naknade iznos od EUR 70.000,00 pri čemu da je navedena isprava ocijenjena od strane poreznog tijela nevjerodostojnom, budući da je J. T. u tijeku poreznog nadzora izjavila (dakle, 11 godina kasnije) kako je primila pozajmicu u iznosu od EUR 50.000,00. Osim što iz obrazloženja pobijanog rješenja uopće ne proizlazi konačni zaključak o iznosu kojeg je J. T.. po ovoj osnovi primila 2010., tužitelj drži kako je zaključak poreznog tijela o nevjerodostojnosti ove isprave u potpunosti nelogičan, budući da izjava o pozajmici koja sadrži sve bitne sastojke ugovora o zajmu iz članka 499. Zakona o obveznim odnosima, datira iz 2010., te da bi puno životniji i logičniji zaključak bio da je J. T., zbog proteka vremena omaškom navela pogrešan iznos. Navodi kako je sukladno članku 69. Općeg poreznog zakona tijekom poreznog postupka sudjelovao u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da je potpuno i istinito iznosio činjenice bitne za oporezivanje i za sve svoje tvrdnje ponudio dokaze – kako materijalne tako i personalne, te da nije točno da tužitelj nije tijekom postupka dokumentirao vjerodostojnom dokumentacijom prihode J. T.. Iz isprava dostavljenih u spis nedvojbeno proizlazi kako je J. T. raspolagala određenim novčanim sredstvima, koji bi bili dostatni za podmirenje kupoprodajne cijene. Porezno tijelo navedeno uopće nije uzelo u obzir, dok je po mišljenju tužitelja trebalo utvrditi točan iznos kojim je J. T. raspolagala, a koji proizlazi iz dokumentacije dostavljene u spis predmeta te bar u tom dijelu umanjiti obvezu tužitelja utvrđenu pobijanim rješenjem. U slučaju nepostojanja ili nemogućnosti dostave materijalne dokumentacije (isprava), a kada fizička osoba raspolaže imovinom ili sredstvima za privatnu potrošnju koja višestruko premašuje primitke što ih je fizička osoba ostvarila tijekom godine, Opći porezni zakon, nameće poreznom tijelu provođenje dokaza – pa u tu svrhu može i po mišljenju poreznog obveznika mora pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid, a porezno tijelo da je u konkretnom slučaju, povrijedilo odredbe postupanja, pogrešno utvrdilo činjenično stanje te, shodno tome, pogrešno primijenilo materijalno pravo. S obzirom da su upravo J. T., A. G., Z. P., R. T., M. T., F. T. osobe koje imaju neposredna saznanja o elementima u odnosu na koje je proveden porezni nadzor, da je njihovo saslušanje ključno za utvrđivanje potpunog i istinitog činjeničnog stanja, sve u skladu s načelom materijalne istine, koje uključuje potpuno i točno utvrđivanje činjenica, kako onih koje idu na teret poreznih obveznika, tako i onih koji mu idu u korist. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. veljače 2016. sklopljenog između Z. P., R. T. i M. T. kao prodavatelja te kupca V. T., J. T. i M. T., da proizlazi kako su predmet navedenog ugovora nekretnine koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, k.o. 302651, K. označene kao k. č. br. …,… i ... Vrijednost nekretnina, relevantna za oporezivanje porezom na promet nekretnina, a koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, k. o. 302651, K. označene kao k. č. br. …,.. i .. da je naznačena u predmetnom kupoprodajnom ugovoru, te iznosi 420.000,00 kn, da se ta vrijednost odnosi na sve tri zemljišne čestice, a ne samo na dvije kako se to pogrešno navodi u obrazloženju pobijanog zapisnika, te navodi kako je porezno tijelo prilikom obračuna poreza na dohodak trebalo primijeniti poreznu stopu od 30% jer je postupak utvrđivanja dohotka iz članka 76. Zakona o porezu na dohodak pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 138/20) kojim je smanjena porezna stopa. Konačno, tužitelj drži da porezna osnovica nije utvrđena na ispravan način, odnosno da nije bilo mjesta utvrđivanju porezne osnovice jer uslijed svih dokaza provedenih tijekom poreznog nadzora, a imajući u vidu i ovdje priložene dokaze proizlazi kako su nekretnine koje su predmet poreznog nadzora stečene novčanim sredstvima koje je tužitelju darovala majka, pa da se ne radi o drugom dohotku po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena iz članka 76. Zakona o porezu na dohodak, te stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. 

 

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

5.                 U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 13. veljače 2023., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

6.                 Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te je predložila da se sasluša tužitelj kao i svjedoci navedeni u tužbi. 

 

7.                 Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja navedene u tužbi i na održanom ročištu, ocijenivši navedene dokaze suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora. Pri tome je Sud u prvom redu imao u vidu osnovno načelo poreznog postupka – načelo dokumentarnosti, prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje dokazuju poslovnom dokumentacijom odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu ili treba predložiti da se izvrši uvid u iste već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru. 

 

8.                 Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.                 Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 143/14, 136/15, 115/16, u nastavku teksta: ZPD), propisano je da je porezni obveznik fizička osoba koja ostvaruje dohodak. Nadalje, odredbom članka 6. stavak 1. ZPD-a propisano je da je osnovica poreza na dohodak rezidenta ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona.

 

10.             Odredbom članka 63. ZPD-a, propisano je da radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje (stavak 1.). Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.). Ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi dohodak, kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje (stavak

3.). Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (stavak 5.). U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. (stavak 6.).

 

11.             Odredbom članka 76. stavkom 1. ZPD-a propisano je da se drugim dohotkom smatra se primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (dalje u tekstu: stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane. Stavkom drugim istog članka propisano je da se drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje na način propisan člancima 88. i 89. ovoga Zakona.

 

12.             Odredbom članka 88. stavkom 1. ZPD-a propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje. Usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.). Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovoga Zakona (stavak 3.). Za svrhe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (stavak 4.).

13.              

14.             Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kod tužitelja proveden nadzor ispitivanja izvora imovine od 1. siječnja 2014. do 3. srpnja 2020., o čemu je sastavljen zapisnik 30. studenog 2021., na temelju kojeg je prvostupanjsko porezno tijelo 13. lipnja 2022., na koji zapisnik tužitelj nije uložio prigovor.

 

15.             Temeljem prikupljene dokumentacije i obavijesti, analizom uplata i isplata sa osobnih bankovnih računa, izvršena je usporedba svih legalnih i zakonito ostvarenih izvora imovine sa izdacima za stjecanje imovine. Tijekom postupka tužitelju je omogućeno da se izjasni o svim činjenicama bitnim za oporezivanje, kao i da dostavi potrebnu dokumentaciju kojom potkrepljuje svoje navode.

 

16.             Prema evidencijama Porezne uprave utvrđeno je da tužitelj nema evidentiranih dostatnih dohodaka za nabavu nekretnina u 2016. i to: k. č. br. … i k.

č. br. …, k. o. K.; za 2018.: k. č. br. …, k. o. K. i za 2019.: k. č. br. …. Također je utvrđeno da kupoprodajne ugovore o kupnji navedenih nekretnina tužitelj nije predočio, ali je u zemljišnim knjigama izvršena uknjižba prava vlasništva, niti je u izvacima iz poslovnih banaka vidljiva transakcija u svezi isplate kupoprodajne cijene. Tužitelj navodi kako je sve stečene nekretnine u razdoblju od 2016. do 2020. platila njegova majka J. T. iz sredstava pozajmljenih od njezine sestre A. G. i podignutog kredita. Tijekom poreznog nadzora zatražene su i izjave od prodavatelja predmetnih nekretnina, kojom prilikom je Z. P. iskazala da joj je isplaćena kupoprodajna cijena nekretnine na ruke od strane J. T.. R. T. je iskazao da mu je plaćena kupoprodajna cijena, ali ime uplatitelja nije naveo, dok se M. T. i F. T. nisu očitovali o navedenoj transakciji, a tom prilikom nisu niti predočeni dokazi o isplati sredstava. J. T. je izjavila da je ona kupila predmetne nekretnine i to temeljem pozajmice od svoje sestre A. G., ušteđevine iz rada u Švicarskoj, temeljem odobrenog kredita banke.

 

17.             Dakle, temeljem prikupljene dokumentacije i obavijesti te analizom uplata i isplata s osobnih bankovnih računa, izvršena je usporedba svih legalnih i zakonito ostvarenih izvora imovine sa izdacima za stjecanje imovine po godinama za razdoblje od 2016. do 2018., te je utvrđeno da tužitelj nije vjerodostojno dokazao stjecanje imovine, a razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje predstavlja dohodak temeljem odredbe članka 63. stavka 3. ZPD-a, te je tužitelju pravilno utvrđena obveza poreza na dohodak za 2016.- 2018. Izjave prodavatelja, J. T. i dostavljena dokumentacija ne predstavljaju vjerodostojan izvor sredstava za stjecanje imovine tužitelja jer nisu priloženi materijalni dokazi o prijenosu sredstava od strane davatelja u korist primatelja. Navedeno proizlazi iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2856/21-2 od 13. listopada 2021., kao i iz drugih odluka istog suda, poslovni broj: Usž2032/21-3 od 8. prosinca 2021., Usž-2677/21-2 od 16. veljače 2022.

 

18.             Tužitelj je obaviješću o poreznom nadzoru od 3. srpnja 2020. upoznat s pravima, obvezama te posljedicama ne postupanja glede svojih obveza, to jest da je dužan sudjelovati u poreznom postupku, očitovati se o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta, te je stoga imao mogućnosti sudjelovati u nadzoru.

 

19.             Odredbom članka 89. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 32//20, 42/20, dalje: OPZ) propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s odredbama članka 62.-67. OPZ-a ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost. Temeljem članka 62. stavak 1. OPZ-a porezni obveznik dužan je voditi svoje knjigovodstvo u skladu sa Zakonom o računovodstvu, posebnim poreznim propisima (Zakon o PDV-u, Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak) te drugim propisima koji uređuju pojedine poduzetničke djelatnosti. Temeljem članka 66. stavak 1, 2. i 3. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

 

20.             Odredbom članka 77. OPZ-a, propisano je da porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, a osobito:

1. prikuplja obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba, 2. određuje vještake, 3. pribavlja isprave i spise, 4. izlazi na očevid.

 

20.             Dakle, u ovom slučaju porezno tijelo nije imalo samo mogućnost nego je bilo dužno procjenom utvrditi poreznu osnovicu poreza na dohodak, budući da se na temelju prikupljenih podataka utvrdilo da tužitelj raspolaže imovinom ili sredstvima za privatnu potrošnju koja višestruko premašuje primitke što ih je ostvario tijekom godine, a tijekom nadzora nije postupio po svojoj obvezi iz članka 92. stavkom 4. OPZ-a i dostavio vjerodostojne dokaze o izvorima stjecanja imovine. Također se napominje da sama izjava nije dostatan dokaz ukoliko ne postoje i drugi pokazatelji koji bi ga učinili mogućim.

 

21.             Ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da su osporena rješenja donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi OPZa i ZPD-a, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari. Tužitelj nije dokazao izvore imovine za predmetno razdoblje, zbog čega je porezno tijelo pravilno utvrdilo da su ta sredstva nedokazani izvor sredstava, odnosno da su nadzorom utvrđene razlike između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, što se smatra primicima oporezivim porezom od drugog dohotka.

 

22.             Stoga, sve razloge koje navodi tuženik prihvaća i ovaj Sud slijedom čega su osporavana rješenja tuženika ocjenjena zakonitima, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a.

 

23.             Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 79. stavku 4. ZUS-a prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

 

 

U Rijeci 20. veljače 2023.

 

                                                                                                 Sutkinja

 

                                                                         Danica Vučinić, dipl. iur.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike

Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).