1

Poslovni broj: 6 Us I-398/2022-8

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-398/2022-8

 

 

 

  U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja C. d.o.o.,S. B., OIB: …, zastupan po direktoru i z.z. E. A. iz S. B., OIB: …, zastupani po opunomoćeniku J. Š., odvjetnici u S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, kojeg zastupa N. B., službena osoba tuženika, radi poreznog nadzora, 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/21-01/94, URBROJ: 513-04-22-2 od 31. siječnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda S. B., KLASA: UP/I-471-02/20-01/201, URBROJ: 513-07-12/20-10 od 15. prosinca 2020.

III.  Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je osporavanim rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/21-01/94, URBROJ: 513-04-22-2 od 31. siječnja 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda S. B., KLASA: UP/I-471-02/20-01/201, URBROJ: 513-07-12/20-10 od 15. prosinca 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31 . prosinca 2019., pod točkom I.A izreke obveza poreza na dobit u iznosu od 123.745,57 kn (porezna osnovica 1.031.213,10 kn, porezna stopa 12%) i kamate u iznosu od  1.035,54 kn; te je pod točkom I.B. izreke utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 20.594,47 kn (porezna osnovica 82.377,88 kn, porezna stopa 25%) i kamate u iznosu od 437,07 kn; Tužitelju je u toč. II. – V. izreke naložena uplata specificiranih iznosa na odgovarajući račun proračuna;  naloženo je da obračuna i uplati daljnje kamate na manje obračunati i uplaćeni porez na dodanu vrijednost za predmetno razdoblje do dana uplate na specificirani račun proračuna, kao i da obračuna i uplati daljnje kamate na nepravodobno uplaćeni PDV za razdoblje od 10. prosinca 2020. do dana uplate; Tužitelju je navedenim rješenjem naloženo i da nakon izvršenih prethodnih uplata u svojim poslovnim knjigama provede odgovarajuća knjiženja koja se odnose na povećanje porezne osnovice; te je naloženo da sve prethodno izvrši u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, uz prijetnju ovrhom.

3. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari smatra nezakonitim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,   pogrešne primjene materijalnog prava kao i uslijed počinjenih bitnih povreda postupka. Tužitelj, u bitnome osporava povećanje obračuna ukupnog prihoda za 2019. god. u iznosu od 1.029.055,34 kn i smanjenje ukupnog rashoda za 2.157,76 kn, odnosno povećanje dobiti poslovne godine za iznos od 1.031.213,10 kn, te smatra da navedeno nema temelj u dokumentaciji poreznog obveznika jer je Porezno tijelo izdalo porezno Rješenje KLASA: UP/I-410-23/2020-12/02068, URBROJ:  513-007-12-01-2020-0002  od  15. rujna 2020. kojim je  povećalo  rashode poreznog obveznika na ime zakupnine za poslovni prostor na adresi … u S., koji dug je i ovršen, a sve po osnovi-mjesečnoj zakupnini u iznosu od 13.000,00 kn, u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2020. Ističe da novoutvrđeni iznos zakupnine (mjesečni iznos od 13.000,00 kn za nekretninu u S. B. i zakupninu za prostor u P. u mjesečnom iznosu od 800,00 eura), nije evidentiran kao rashod u poslovnim knjigama poreznog obveznika, te su donošenjem navedenog rješenja od 15. rujna 2020. tužitelju priznati troškovi zakupnine/najma kao stvarni troškovi i uvršteni su u rashode za predmetne godine, slijedom čega je valjalo utvrditi novi iznos dobiti za 2019. god., kao i novi iznos poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost za 2019. Ističe da tuženik osporavanim rješenjem utvrđuje iznos zakupnine između zakupodavca i zakupodavatelja u visini od 13.000,00 kn mjesečno, zakupodavcu razrezuje porez za taj iznos koji mjesečno „dobiva" od zakupodavatelja, a zakupodavatelju, ovdje tužitelju, ne priznaje kao rashod iznos zakupnine od 13.000,00 kn mjesečno. U odnosu na otuđenje utrška iz srpnja 2019. (prijavljeno 26. srpnja 2019.) u iznosu od 11.890,00 kn, navodi da je riječ o utršku za razdoblje od tri tjedna, dakle od početka srpnja do 25. srpnja 2019., a ne za razdoblje od 17. - 25.  srpnja 2019., te po ovoj osnovi nije moglo doći do povećanja porezne osnovice jer se nije radilo o dnevnom niti o tjednom utršku, već o utršku za tri tjedna. Osporava i utvrđenje o potrebi plaćanja kamata na „zakašnjelo plaćanje" kada je navedeni porez tek naknadno obračunat, odnosno rješenje o obvezi plaćanja poreza porezni je obveznik primio naknadno, isto datira od 15. prosinca 2020., a kamate teku od 9. prosinca 2020. Predlaže da sud provede dokaz saslušanjem direktora i zakonskog zastupnika tužitelja E. A., kao i po potrebi druge (nespecificirane) dokaze. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari te da sud naloži tuženiku naknadu troškova upravnog spora. 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Dana 7. veljače 2023. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja I. O., odvjetnice u odvjetničkom društvu B. & M. D. j.t.d., prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.). Na navedenoj raspravi sud je, primjenom odredbe članka 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  53/1991 – 80/2022), odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja direktora i zakonskog zastupnika tužitelja E. A., kao i saslušanja A. P., prokurista tužitelja (prijedlog iznesen na raspravi), primjenom odredbe članka 8. Zakona o upravnim sporovima, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, odnosno jer tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge za izvođenje navedenih dokaza, niti njihovu dokaznu snagu u odnosu na pisanu dokumentiranost  činjenica bitnih za oporezivanje, što će sud iznijeti naknadno u obrazloženju ove presude.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka, koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je da je Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured S. B., na temelju Obavijesti o poreznom nadzoru na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., KLASA: 471- 02/20 - 011207; URBROJ: 513 - 07 - 12120 - 01 od 10. rujna 2020. (uručena poreznom obvezniku 10. rujna 2020.), provela postupak poreznog nadzora kod poreznog obveznika,  o čemu je načinjen zapisnik, KLASA: 471 - 02120 - 01/207; URBROJ: 513 - 07 - 12120 - 02 od 9. prosinca 2020. kojim su utvrđene nepravilnosti specificirane u zapisniku (koje će sud naknadno sažeto iznijeti). Tužitelj je protiv zapisnika izjavio prigovor koji je odbijen poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda S. B., KLASA: UP/I-471-02/20-01/201, URBROJ: 513-07-12/20-10 od 15. prosinca 2020., protiv kojega je tužitelj izjavio žalbu te je doneseno osporavano rješenje, kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja.

8. 1. Dakle, postupak poreznog nadzora pravilno je započeo dostavljanjem navedene pisane obavijesti o poreznom nadzoru, kojom je tužitelj bio upoznat sa pravima, obvezama te posljedicama ne postupanja glede svojih obveza te je sukladno članku 122. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020 – dalje: OPZ), kao važećeg zakona u vrijeme pokretanja postupka, bio upozoren da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave te je bio upoznat s činjenicom da je sukladno članku 69. OPZ-a dužan sudjelovati u postupku nadzora i utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

8.2. Nadalje, prije sastavljanja zapisnika, tužitelju je dostavljena Informacija o visini novoutvrđenih obveza (26. studenog 2020.) uz Poziv na zaključni razgovor, koji je održan 30. studenog 2020. u 11,00 sati, te je o sadržaju razgovora sastavljena Službena zabilješka 9. prosinca 2020. iz koje proizlazi da su na zaključnom razgovoru raspravljene sporne činjenice, pravne ocjene, zaključci i njihov učinak na utvrđivanje porezne obveze.

8.3. Tužitelju je uredno uručen zapisnik o provedenom nadzoru, sukladno odredbi članka 126. OPZ-a kojim su utvrđene činjenice bitne za oporezivanje tužitelja, u okviru predmeta nadzora i definiranog razdoblja nadziranja.

8.4. Tijekom postupka službena osoba pisanim putem zatražila je od tužitelja dostavu podataka o potraživanjima tužitelja prema odgovarajućim društvima, odnosno dostavu relevantne dokumentacije radi utvrđenja činjenica bitnih za oporezivanje, sukladno odredbi članka 77. i članka 79. OPZ-a.

8.5. Stoga sud smatra da je tužitelju tijekom postupka bilo omogućeno sudjelovanje u smislu odredbi Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP) odnosno OPZ-a.

8.6. Sud ocjenjuje da tužitelj u prigovoru protiv zapisnika (kao ni kasnije tijekom postupka) nije iznio nove činjenice niti predložio izvođenje dokaza koji bi imali dokaznu snagu uvjerenja o nepravilnosti utvrđenja poreznog nadzora. Stoga nije bilo potrebe za donošenjem dopunskog zapisnika, u smislu odredbe članka 126. stavak 6. OPZ-a.

9. U provedenom nadzoru utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju oporezivanja (2012. - 2018.) u Glavnoj knjizi nepravilno evidentirao poslovnu promjenu „razduženja" uračunanog PDV-a u realizaciji prodane robe (pića) svitke poslovne godine u ukupnom iznosu od 1.343.354,11 kn (tabela na str. 4. i 5. i analize na stranici 5. - 8. prvostupanjskog rješenja). Na temelju utvrđenja o nepravilnom i netočnom evidentiranju poslovnih promjena u svezi sa razduženjem uračunanog PDV-a u realizaciji prodane robe, kratkoročna potraživanja povećana su za iznos od 24.466,55 kn; uračunati PDV-a (dugovni promet) umanjen je za iznos od 616.205,07 kn; kratkoročne obveze umanjene su za iznos od 312.734,76 kn; ostali poslovni prihodi povećavaju se za iznos od 953.406,38 kn.

10. Nadalje, uvidom u financijsku karticu konta 6630, 6640, spisu tuženika priloženi Dnevnik knjiženja za 2019. godinu i priloženu knjigovodstvenu dokumentaciju (primljeni računi), utvrđene su nepravilnosti u evidentiranju poslovnih  događaja (tabela na str. 8. i 9. prvostupanjskog rješenja – prodajna mjesta C. S. B., V. C. B. S. B., B. Z. i P. M. K., te su na str. 8.-12. prvostupanjskog rješenja specificirane nepravilnosti (netočnosti) u evidentiranju poslovnih događaja pod a), b) i c) u 2019. godini radi neevidentiranja izdanih računa i prihoda od prodaje te rashoda.  Slijedom navedenoga valjalo je utvrditi povećanje dobiti poslovne 2019. godine kao i manje evidentiranu obvezu PDV-a, kako je to specificirano u zapisniku o obavljenom nadzoru kao i u izreci (i obrazloženju) prvostupanjskog rješenja.

11. Iz sadržaja prethodno citiranog poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-23/2020-12/02068, URBROJ: 513-007- 12-01-2020-0002 od 15. rujna 2020., iz toč. 1. izreke proizlazi da je porezno tijelo utvrđivalo ukupnu osnovicu i mjesečnu poreznu obvezu poreza i prireza porezu na dohodak poreznom obvezniku A. P. (prokuristu tužitelja), od 1. siječnja 2020. do 31. siječnja 2020., za poslovni prostor u S. B., u zakupu C. d.o.o. S. B. (ovdje tužitelja), te je tržišna cijena zakupnine određena u iznosu od 13.000,00 kn mjesečno (umjesto ugovorene cijene od 0,01 kn). Sud ocjenjuje pravilnim stav tuženika (kao i prvostupanjskog tijela) da navedeno porezno rješenje ne predstavlja vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu za evidentiranje nastanka stvarnog troška zakupnine, te bi primjerice dokaz - izvadak sa transakcijskog računa na dan stvarnog plaćanja zakupnine u korist zakupodavca predstavljao vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu za uknjižbu troška zakupnine u poslovnim knjigama, sukladno odredbi članka 66. OPZ-a, primjenom načela dokumentiranosti kao preduvjeta urednog poslovanja i vođenja poslovnih knjiga, jer svaki porezni obveznik ima obvezu nastale poslovne događaje istinito, točno i pravodobno evidentirati u svojim poslovnim knjigama. Slijedom navedenoga sud ocjenjuje pravilnim stav prvostupanjskog poreznog tijela da tužitelj u odnosu na navedeni tužbeni navod (potrebe priznavanja rashoda) nije dostavio vjerodostojne knjigovodstvene isprave, kao činjenice koje bi umanjivale poreznu obvezu, u smislu tereta dokazivanja iz članka 88. OPZ-a koji propisuje da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona; 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

12. U odnosu na tužbeni navod o otuđenju utrška iz spisa tuženika, odnosno iz obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije od 28. listopada 2019. proizlazi da je 26. srpnja 2019. voditelj ugostiteljskog objekta P. M. K. P., prijavio otuđenje dnevnih utržaka iz ugostiteljskog objekta za razdoblje od 17. srpnja do 25. srpnja 2019. u ukupnom iznosu od 11.890,00 kn. Prilikom podnošenja kaznene prijave, voditelj ugostiteljskog objekta nije raspolagao blagajničkim izvještajima i obračunima dnevnog prometa za navedeno razdoblje te su od nadležne Ispostave Porezne uprave pribavljeni prijavljeni podatci o utršku u iznosu od 962,40 kn. Nadalje, tijekom poreznog nadzora u privitku blagajničkog izvještaja za razdoblje 1. srpnja do 31. srpnja 2019., te za razdoblje od 17. srpnja 2019. do 25. srpnja 2019. predočeni su zaključci iz naplatnog uređaja i blagajničke uplatnice od broja 169 do 171, po kojima je zaprimljen gotovi novac od utrška u blagajnu, kako je to detaljno specificirano na str. 11. i 12. prvostupanjskog rješenja. Uvidom u priloženu (prethodno citiranu dokumentaciju) sud ocjenjuje pravilnim stav prvostupanjskog tijela da su  u  razdoblju  od  17.  srpnja  2019.  do  25.  srpnja  2019.  obračunate fiskalizirane usluge u iznosu od 962,40 kn, pri čemu iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije proizlazi da je sam prijavitelj naveo da je, prema obračunu od 24. srpnja 2019. od utrška u koverti bilo 3.690.00 kn; da je u jednoj koverti bio utržak od prošle srijede, dok je u drugoj bio utržak od petka i subote zajedno, sveukupno 8.540.00 kn; čime je potvrđen utržak od pruženih ugostiteljskih usluga u razdoblju od 17. srpnja 2019. do 25. srpnja 2019. u iznosu od 12. 230.00 kn (3.690,00 + 8.540,00); da za dio utrška u iznosu od 11.267,60 kn (12.230,00 - 962,40), koji je otuđen, nisu izdani niti fiskalizirani računi, te su u Glavnoj knjizi za 2019. godinu prihodi od prodaje pića (kto 7510) evidentirani manje u iznosu od 9.014.08 kn i obveza za porez na dodanu vrijednost manje u iznosu od 2.253.52 kn.

13. U odnosu na tužbeni navod da je tijek kamata u prvostupanjskom rješenju nepravilno  određen  na način da kamate teku prije utvrđenja glavnice, sud isti ocjenjuje neosnovanim jer je odredbom članka 130. stavak 7. OPZ-a propisano da ako se tijekom poreznog  nadzora utvrdi razlika porezne obveze,  kamata se obračunava od dana kada je tu poreznu obvezu porezni obveznik bio dužan platiti. Obračun zateznih kamata predstavlja sastavni dio Zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru te uključuje obračun kamata na nepravovremeno plaćen porez na dobit za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do dana sastavljanja Zapisnika (9. prosinca 2020.) kao i obračun kamata na nepravovremeno plaćen porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. veljače 2020. do dana sastavljanja Zapisnika (9. prosinca 2020.). Sukladno odredbi članka 130. stavak 1. i 2. OPZ-a, na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju se i plaćaju kamate u skladu s posebnim propisom, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije te se dospijeće pojedine vrste poreza utvrđuje posebnim zakonom.

14. Dakle, dospijeće utvrđenog poreza u prvostupanjskom rješenju propisano je odredbama Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16. 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20.) te Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19.). Slijedom navedenoga sud ocjenjuje pravilnim utvrđenje poreznog tijela da kamata počinje teći od dana kada je poreznu obvezu porezni obveznik bio dužan platiti.

15.1. Odredbom članka 1. Zakona o porezu na dobit propisana je obveza utvrđivanja i plaćanja poreza na dobit, a odredbom članka 5. navedenog Zakona propisano je da poreznu osnovicu čini dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika između prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama propisanim Zakonom.

15.2. Odredbom članka 85. stavak 1., 2. i 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik mora za obračunska razdoblje utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju. Od iznosa PDV-a koji se obračunava prema odredbama stavka 1., 2. i 4. ovoga članka, odbija se pretporez u smislu članka 57. stavka 2. ovoga Zakona. Člankom 57. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti, a stavkom 2. da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59.,60.,61. i 62. istoga Zakona.

15.3. Člankom 89. OPZ-a propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

15.4. Sukladno odredbi članka 65. OPZ-a, knjigovodstvo se mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

15.5. Člankom 66. OPZ-a propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. (stavak 2). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj. (stavak 4). Knjiženja i druga evidentiranja ne smiju se mijenjati na način da se prvotni sadržaj više ne može utvrditi. Ne smiju se obaviti ni izmjene takvog značaja da je neizvjesno jesu li provedene odmah ili naknadno. (stavak 5).

15.6. Člankom 69. OPZ, propisano je da je porezni obveznik dužan tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

15.7. Člankom 122. stavak 1. OPZ, propisano je da je porezni obveznik dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave ili imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime, o čemu je dužan obavijestiti porezno tijelo najkasnije do datuma početka poreznog nadzora utvrđenog u obavijesti iz članka 120. ovoga Zakona.

15.8. Člankom 58. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio (plaćanjem računa dobavljaču) u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

15.9. Člankom 131. do 135. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 79/13, 85113 - ispravak, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1117, 41/17, 128/17), propisani su uvjeti za odbitak pretporeza te je člankom 131. stavak 1. Pravilnika propisano da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti, a člankom 133. stavak 1.  istog Pravilnika  propisano  je  da porezni  obveznik  ima  pravo  na  odbitak  pretporeza  u obračunskom razdoblju u kojem je primljeno dobro ili izvršena usluga i primljen račun sa svim podacima iz članka 79. Zakona.

15.10. Odredba članka 11. stavak 1. OPZ-a propisuje da se porezne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti. 

15.11. Odredba članka 6. OPZ-a, između ostaloga, propisuje da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa, te je dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.

16. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje da je u poreznom nadzoru pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na dobit za 2019. ( u ukupnom iznosu od 123.745,57 kn (porezna osnovica 1.031.213,10 kn, porezna stopa 12% i kamate u iznosu od  1.035,54 kn) na temelju uvida u Glavnu knjigu i Dnevnik knjiženja za 2019. godinu te predočenu knjigovodstvenu dokumentaciju (izdani računi, blagajnički izvještaji (privici: Rekapitulacija prometa po kupcima, Pregled poreza po poreznim grupama (hrana, piće), Porezno izvješće po plaćanjima, Promet po plaćanjima u vremenskom razdoblju, blagajničke uplatnice), na temelju specificiranih nepravilnosti u evidentiranju poslovnih događaja i obračunu realizacije prodane robe i evidentiranju razduženja zaliha.

17. Nadalje, na temelju navedenih utvrđenih činjenica o nepravilnosti sukladno odredbama članka 4. stavak 1. točka 1., članka 7. stavak 3., članka 33. stavak 1. i članka 38. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, u  nadzoru je pravilno utvrđeno da porezni obveznik za razdoblje oporezivanja 1. siječnja 2019. - 31. prosinca 2019. nije obračunao, knjigovodstveno evidentirao i iskazao oporezive isporuke dobara i usluga u ukupnom iznosu od 82.377,88 kn (porezna osnovica) i obvezu poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% u ukupnom iznosu od 20.594,47 kn, te su uvećani Obrasci PDV za navedeno razdoblje oporezivanja pod točkom 11.3. Isporuke dobara i usluga u RH po stopi 25% u ukupnom iznosu od 82.377.88 kn (osnovica 25%) i PDV po stopi 25% u ukupnom iznosu od 20.594.47  kn, sukladno odredbi članka 85. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 175. stavak 1. toč. 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, a porezna je stopa propisana člankom 38. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

18. Sud ocjenjuje i da je prvostupanjsko tijelo na temelju pravilno provedenog upravnog postupka, kao i na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te dokaza uvida u materijalnu dokumentaciju i knjigovodstvo tužitelja (u odnosu na koje su utvrđeni i specificirani nedostaci), utvrdilo obvezu poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost, pri čemu su u zapisniku kao i prvostupanjskom rješenju detaljno navedene relevantne činjenice u smislu podataka o plaćanjima, vjerodostojnosti istih prema Zakonu o računovodstvu i OPZ-u, odnosno stvarni tijek događaja, te su specificirane odlučne činjenice na kojima se temelji utvrđena obveza kao i pravna osnova oporezivanja i određivanja kamata.

19. Slijedom svega navedenoga sud smatra da prvostupanjsko tijelo i tuženik donošenjem navedenih rješenja u ovoj upravnoj stvari nisu u utvrđenju obveze poreza (poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost) kod tužitelja pristupili na ekstenzivan formalistički način, te nisu povrijedili smisao provedbe poreznog nadzora, jer promatranjem nastalih (poreznih) obveza u njihovoj gospodarskoj biti proizlazi da je u postupanju tužitelja bilo obilježja zlouporabe prava odnosno propusta plaćanja porezne obveze.

20. Stoga se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u toč. I. i toč. II. izreke presude, primjenom odredbe članka 57. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima.                                                                                                         

21. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je tužitelj i to za radnju sastava tužbe i za radnju zastupanja na raspravi održanoj 7. veljače 2023., sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

22. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

 

 

U Osijeku 14. veljače 2023.                                                                                                           

 

                                                                                                                        Sutkinja

                                                                                                                                    Blanka Sajter v. r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku