REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU Pn-726/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja Ž. L. iz S., O. …, kojeg zastupa
punomoćnica J. M., odvjetnica u O. L. i Č. u
S., protiv tužene R. H., Z., O.
…, koju zastupa zakonski zastupnik O. u
S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. siječnja
2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja R. J., odvjetničke
vježbenice i zakonske zastupnice tužene M. T., na ročištu radi objave 20.
veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, platiti tužitelju iznos od 265,45
eur/2.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 199,08 eur/1.500,00 kn teče
od 15. rujna 2016., a na iznos od 66,36 eur/500,00 kn teče od 22. studenog 2016.,
do isplate po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim
odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, nadoknaditi tužitelju parnične
troškove."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 186,64 eur/1.406,25 kn.

Obrazloženje

1. Dana 3. prosinca 2019. tužitelj je ustao protiv tužene tužbom radi naknade
štete u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.500,00 kn
teče od 15. rujna 2016., a na iznos od 500,00 kn teče od 22. studenog 2016. do
isplate, a sve temeljem izmakle koristi. Navodi kako je odvjetnik i kako ga je

2 Pn-726/2019

Županijski sud u Splitu presudom broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. proglasio krivim za
kaznena djela iz članka 337. stavka 4. KZH i dr. te osudio na kaznu zatvora u trajanju
od dvije godine, nakon čega je raspravni sudac u tom predmetu podnio protiv
tužitelja disciplinsku prijavu HOK i dostavio joj
označenu sudsku odluku. Nadalje navodi kako je HOK rješenjem broj 7070/2014 od

8. rujna 2014. tužitelju obustavila obavljanje odvjetničke djelatnosti jer je proglašen
krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu, koju je nakon svega Vrhovni
R. H. ukinuo i u odnosu na tužitelja odbio optužnicu, radi čega je HOK
rješenjem broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinula svoju odluku od 8. rujna 2014.,
tako da je ukinuta obustava prava tužitelja na obavljanje odvjetničke djelatnosti.
Dodaje kako za vrijeme trajanja izrečene mjere nije mogao obavljati odvjetničke
poslove pa tako ni biti punomoćnik S. M. na raspravama u kaznenom
predmetu Općinskog suda u Splitu br. K-Us 4/2012 čime je pretrpio štetu u iznosu od

2.000,00 kn, prema odredbi iz Tbr. 4.1. i 4.4.Tarife o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika.

2. U svom odgovoru od 25. svibnja 2020. tužena je predložila odbačaj tužbe
jer se tužitelj prethodno nije obratio zahtjevom za mirnim rješenjem spora koji bi bio
uredan i u skladu odredbom iz čl. 186. a Zakona o parničnom postupku. Pored toga,
osporila je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz prigovor nedostatka aktivne
legitimacije tužitelja te prigovor promašene pasivne legitimacije. U bitnom navodi
kako je tužitelj u vrijeme zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti bio član
trgovačkog društva koje je obavljalo odvjetničke poslove pa bi sve radnje u tom
razdoblju bile isključivo u ime i za račun tog društva te kako zabranu obavljanja
djelatnosti nije donijela tužena, već HOK, što znači da ne postoji element
protupravnosti kao pretpostavka odgovornosti za štetu.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za mirnim
rješenjem spora od 25. listopada 2018., odgovora ODO S. od 3. prosinca 2018.,
presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj I Kž-646/14-17 od 23. svibnja 2017.,
obavijesti HOK od 8. travnja 2022. i rješenja br. 7070/2014 od 8. rujna 2014. i 5.
srpnja 2017. te pregledom spisa Općinskog suda u Splitu br. K-Us 4/2012.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osporenog nedostatka
aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije tužene te osnovanosti
tužbe, dok visini tužbenog zahtjeva nije posebno prigovoreno.

7. Odredbom iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine
(obična šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava
osobnosti, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao
osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnih okolnostima, a
čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, kako propisuje
odredba iz čl. 1089. st. 3. ZOO. Odredbom iz čl. 1086. ZOO propisano je kako se
obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

3 Pn-726/2019

8. Uzimajući u obzir odgovor tužene u dijelu u kojem prigovara nedostatku
procesnih pretpostavki sadržanih u odredbi iz čl. 186. a Zakona o parničnom
postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19., dalje ZPP) prije svega valja navesti
kako je tužiteljev zahtjev za mirnim rješenjem spora od 25. listopada 2018. postavljen
na veći iznos (15.170,00 kn) od iznosa postavljenog u predmetnom tužbenom
zahtjevu, a odnosi se na naknadu štete koju tužitelj potražuje od tužene po istom
činjeničnom osnovu, odnosno u vezi je s predmetom Županijskog suda u Splitu broj
K-4/2016. Zahtjev za mirno rješenje spora ne mora biti istovjetan tužbi, već
sadržavati činjenice bitne za odlučivanje o zahtjevu te njegovu pravnu osnovu, što
tužiteljev ispunjava, jer ima označenu naknadu štete kao pravnu osnovu i novčani
iznos koji je veći od iznosa koji se potražuje ovom tužbom, stoga je tužitelj
podnošenjem zahtjeva u mirnom postupku ispunio procesne pretpostavke za vođenje
parnice protiv tužene.

9. Pregledom presude Županijskog suda u Splitu broj K-16/2001 od 27. lipnja

2014. razvidno je kako je ovdje tužitelj Ž. L. proglašen krivim zbog
počinjenja više kaznenih djela radi čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u
trajanju od dvije godine.

10. Pregledom rješenja HOK broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. razvidno je
kako je odvjetniku Ž. L. obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka
te odluke do drugačije odluke disciplinskih tijela, a ovo rješenje doneseno je po
zaprimanju gore označene presude Županijskog suda u Splitu, kako proizlazi iz
podneska disciplinskog tužitelja HOK od 8. rujna 2014.

11. Pregledom presude i rješenja Vrhovnog suda R. H. broj I Kž
646/14-17 od 23. svibnja 2017. razvidno je kako je preinačena presuda Županijskog
suda u Splitu od 27. lipnja 2014., a odbijena optužba protiv ovdje tužitelja Ž.
L. radi počinjenja kaznenih djela koji su mu stavljani na teret, dok iz rješenja
HOK broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. proizlazi kako je označenog dana ukinuto
rješenje IO HOK od 8. rujna 2014. kojim je Ž. L. obustavljeno
pravo na obavljanje odvjetništva.

12. Pregledom Imenika odvjetnika HOK razvidno je kako je odvjetnik Ž.
L. osnivač i član OD L. i Č. j.t.d.

13. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu br. K-Us 4/2012 razvidno je
kako je tužitelj Ž. L. bio branitelj S. M. koja je u tom kaznenom
postupku bila među okrivljenicima radi počinjenja kaznenog djela, a ovlaštenje za
zastupanje ova stranka mu je dala usmeno pred Županijskim sudom prilikom
pripremnog ročišta održanog 13. srpnja 2011. Uzimajući u obzir razdoblje u kojem
tužitelj nije moga obavljati odvjetničku dužnost prema odluci HOK, valja navesti kako
su S. M. u označenom predmetu pred kaznenim sudom zastupali
članovi OD L. i Č. i to odvjetnica J. M. na
raspravama održanim 13. siječnja, 23. rujna i 3. studenog 2015. te 1. veljače 2016.,
odvjetnik B. Č. na rasprava održanim 9. ožujka 2015., 15. rujna i 22.
studenog 2016., 8. i 9. veljače te 22. ožujka 2017. i odvjetnica R. J. na raspravi
održanoj 10. ožujka 2015. Svi navedeni pristupali su sudu i obavljali radnje bez
prethodno priloženih punomoći u pisanom obliku ili po usmenom ovlaštenju

4 Pn-726/2019

okrivljenice pred sudom, a sud ih je tim prilikama prihvaćao kao valjano ovlaštene branitelje.

14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno
kako je tužitelj nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 od

27. lipnja 2014. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, nakon
čega je HOK, postupajući po disciplinskoj prijavi iz tog predmeta, dana 8. rujna 2014.
donijela rješenje kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, primjenjujući
odredbu iz čl. 53. st. 2. Zakona o odvjetništvu (NN broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i
18/11) po kojoj se odvjetniku može obustaviti obavljanje odvjetništva ako je protiv
njega pokrenut kazneni postupak za djelo koje je po svojoj prirodi takvo da ga čini
nedostojnim za obavljanje odvjetništva. Kako je u žalbenom postupku Vrhovni sud
R. H. presudom od 23. svibnja 2017. oslobodio tužitelja optužbe, HOK
je rješenjem od 5. srpnja 2017. ukinula odluku od 8. rujna 2014. na način da je
ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Sud smatra kako u
postupanju Županijskog suda u Splitu nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada sudca
prilikom obnašanja sudačke dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 105. st. 1. Zakona o
sudovima (NN broj 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16) što bi bila pretpostavka odgovornosti
države za štetu koju je njezin dužnosnik nanio oštećenoj stranci u postupku, već je
prilikom donošenja presude iskazano pravo na slobodno izražavanje pravnih
mišljenja i stavova, kao i neovisnost prilikom odlučivanja, što su temeljne
pretpostavke za slobodan rad sudca kao pojedinca, ali i za očuvanje slobodnog i
neovisnog funkcioniranja pravosuđa.

15. Doduše, pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ili
neutemeljenog uhićenja zajamčeno je međunarodnim pravom o ljudskim pravima i
slobodama te odredbom iz čl. 25. st. 4. Ustava R. H. po kojoj svatko
tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na
odštetu i javnu ispriku. S tim u vezi valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 146. st. 1. Zakona
o kaznenom postupku (NN broj 110/97) po kojoj pravo na naknadu štete ima osoba
koja je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, a tužba
za naknadu štete podnosi se protiv R. H., kako to propisuje odredba iz
čl. 478. st. 3. Naime, Zakon o kaznenom postupku iz 2008. (NN broj 152/08) ne
sadrži propise o naknadi štete zbog neopravdane osude, jer je prihvaćeno shvaćanje
da je riječ o materiji koju treba normirati posebnim zakonom, stoga je u njegovoj
odredbi iz čl. 573. propisano kako će se glava XXX (Postupak za naknadom štete i
ostvarenje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba)
Zakona o kaznenom postupku iz 1997., primjenjivati do donošenja posebnog zakona,
a i sadržaj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN broj
70/17) upućuje na daljnju primjenu odredbi iz 1997. U svakom slučaju, prigovor
tužene o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije osnovan, jer je neopravdano
osuđenom tužitelju za vrijeme obustave obavljanja odvjetništva od 8. rujna 2014. do

5. srpnja 2017., mogla nastupiti imovinska šteta, a u tom slučaju bi tužena bila
pasivno legitimirana za njezinu naknadu, neovisno o osnovanosti zahtjeva.

16. Međutim, okolnost da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak, sama po
sebi nije od značaja za odgovornost tužene u ovoj pravnoj stvari, jer je taj postupak
pravomoćno okončan presudom drugostupanjskog suda kojim je odbijena optužba
protiv tužitelja radi počinjenja kaznenog djela koje mu se stavljalo na teret, a u spisu
nema traga da je bio lišen slobode niti to spominje u tužbi. Dakle, činjenica da je

5 Pn-726/2019

tužitelju nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu izrečena kazna
zatvora ne može se smatrati protupravnom štetnom radnjom, jer u postupanju sudca
nisu utvrđeni elementi nezakonitosti ili nepravilnosti, niti tužitelj na jasan način
ukazuje na takvo postupanje, a pored svega kazneni postupak je okončan
oslobađajućom presudom.

17. Neovisno o iznesenom, tužitelj je trebao dokazati kako mu je šteta nastala
zbog izmakle koristi, jer za vrijeme obustave obavljanja odvjetništva, kao izabrani
punomoćnik S. M., nije mogao zastupati ovu okrivljenicu u predmetu
Općinskog suda u Splitu br. K-Us 4/2012 te da bi zbog toga izgubio nagradu za
radnju zastupanja na raspravama koje su održane 15. rujna i 22. studenog 2016.
Međutim, pregledom označenog spisa utvrđeno je kako je okrivljena M. sve
vrijeme bila uredno zastupana po drugim punomoćnicima iz O.D.
L. i Č. j.t.d. S., pa tako i na gore označenim raspravama na koje je
pristupio odvjetnik B. Č., a sud je sve radnje punomoćnika pa tako i
zastupanja na tim ročištima, prihvatio i cijenio u ime i u interesu okrivljenice. S tim u
vezi, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 27. Zakona o odvjetništvu (NN broj 9/94, 117/08,
50/09, 75/09 i 18/11) koja propisuje kako dva ili više odvjetnika, upisana u imenik
odvjetnika K., mogu osnovati odvjetničko društvo sa svojstvom pravne osobe i
to kao javno trgovačko društvo ili kao društvo sa ograničenom odgovornošću, a na
odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o
trgovačkim društvima. Prema odredbama iz čl. 29. pravnu pomoć u odvjetničkom
društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, a odvjetnici koji rade u
odvjetničkom društvu ne moraju biti njegovi članovi. Ovome valja dodati kako javno
trgovačko društvo nastaje udruživanjem dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja
djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, kako se pravni odnosi između članova društva
uređuju društvenim ugovorom, a svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove
društva. Dobit tekuće godine dijeli se na članove društva tako da svakome od njih
pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva.

18. Slijedom iznijetog, tužitelju nije nastupila nikakva šteta, jer je S.
M. u kaznenom postupku pa tako i prilikom održavanja ovdje predmetnih
rasprava pred sudom 15. rujna i 22. studenog 2016., bila zastupana po drugom članu
društva tužitelja na stručan i profesionalan način, a sve i da nije tako, spisu nisu
priloženi dokazi iz kojih bi jasno proizlazilo da je zbog obustave obavljanja
odvjetništva uskratila tužitelju ili njegovom društvu nagradu i naknadu za zastupanje
pred sudom, odnosno da je tu nagradu platila trećoj osobi, pa da bi tužitelju ili
njegovom odvjetničkom društvu izmakla dobit u iznosu od ovdje spornih 2.000,00 kn.

19. U skladu s iznesenim, tužba nema valjanog zakonskog uporišta, radi čega
je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

20. S obzirom na ishod parnice, tužitelj je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1.
ZPP dužan protivnoj stranci naknaditi trošak ovog postupka u cijelosti. Tuženoj je
priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 20. svibnja 2020. te zastupanja na
ročištima održanim 9. veljače 2022. i 18. siječnja 2023. u visini od 25 bodova za
svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT). Također joj je priznat i trošak pristupa ročištima
održanim 5. svibnja, 13. srpnja i 16. studenog 2022. u vrijednosti od 6.25 bodova za

6 Pn-726/2019

svako (Tbr. 9. toč. 5. OT), dok se u više zatraženom dijelu zahtjev za naknadom
smatra neosnovanim, jer se tim prilikama nije raspravljalo o glavnoj stvari ili o
procesnim pitanjima, već su ročišta odgađana prije početka raspravljanja. Dakle,
tuženoj je priznato zastupanje u vrijednosti od 93.75 bodova, koji je valjalo umnožiti
za 15,00 kn po bodu (Tbr. 50. OT), što daje iznos od 1.406,25 kn.

21. Slijedom iznijetog, tužitelju je valjalo naložiti naknadu parničnog troška
tužene u iznosu od 186,64 eur/1.406,25 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke
presude. Iznos novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u eurima i kunama, a sve
na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u
R. H. (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po
središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna,

Split, 20. veljače 2023.

Sudac

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi
Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja
- zz tužene