Poslovni broj: 31. K-464/2015-159

 

   

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-464/2015-159

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku sastavljenom od suca Ivana Sajtera, kao suca pojedinca, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 232. st. 1. i dr. Kaznenoga zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19. i 84/21 – u nastavku teksta KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod broj: K-DO-435/2014 od 21. listopada 2014., koja je izmijenjena dana 20. ožujka 2018., nakon zaključene rasprave održane 16. veljače 2023., u prisutnosti zamjenika ODO-a u Osijeku V. P., opt. I. B. i branitelja opt. M. B., odvjetnika iz Đ., a objavljene  20. veljače 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Opt. I. B., OIB:, sin Đ. i A. r. M., rođen. u Đ., s prebivalištem u G., B. 100, državljanin Republike Hrvatske, oženjen, bez djece, zaposlen, neosuđivan, 

 

k r i v   j e

 

što je:

 

              u razdoblju između 15. ožujka 2012. i 6. ožujka 2013. u G., B. 100, na farmi poljoprivrednog gospodarstva B. –. o. u. p., u cilju da si protupravno prisvoji tuđe stvari velike vrijednosti, iako svjestan da je temeljem sporazuma broj: 118-2009-632 od 21. rujna 2009. o prijenosu prava vlasništva pokretnina radi osiguranja novčana tražbine P. b. d.d. Z. kao vjerovnik postala vlasnik ukupno 329 komada goveda krava koje su se nalazile na njegovoj farmi, vrijednih oko 3.290,000 kuna, pa kako je P. b. d.d. Z. pokrenula ovršni postupak pred Općinskim sudom u Đakovu u predmetu Ovr-375/12 radi naplate svoje novčane tražbine i predaje predmeta osiguranja u posjed, na točno neutvrđeni način je do 5. srpnja 2012. otuđio ukupno 237 krava, a zatim do 6. ožujka 2013. i preostalih 68 komada krava, znajući da on nije vlasnik tih pokretnina i da njima ne može raspolagati, oštetivši time ošt. P. b. d.d. Z. za iznos od 3.050.000,00 kuna,

 

              dakle, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene, a vrijednost utajenih stvari je velika,

 

              čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – utaja, opisano u čl. 232. st. 1.  u vezi čl. 232. st. 3. i čl. 52. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 232. st. 3.  KZ/11,               

 

pa se opt. I. B., za počinjeno kazneno djelo na temelju čl. 232. st. 3. KZ/11 u vezi čl. 52. st. 1. KZ/11

 

o s u đ u j e  

 

na  KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

              Na temelju čl. 56. KZ/11, opt. I. B.

 

i z r i č e   s e

 

UVJETNA OSUDA

 

na način da se izrečena  kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

 

              Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, ošt. P. banka d.d. Z., OIB., upućuje se s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. ZKP/08, nalaže se opt. I. B., OIB., da na ime paušalne svote iznos od 150,00 eura / 1.130,18 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

Obrazloženje

 

 

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod brojem: K-DO-435/2014 od 21. listopada 2014., koja je izmijenjena dana 20. ožujka 2018., optužen je opt. I. B. zbog kaznenog djela protiv imovine – utaja, opisano u čl. 232. st. 1.  u vezi čl. 232. st. 3. i čl. 52. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 232. st. 3.  KZ/11.

 

2. Očitujući se o optužbi opt. I. B. je izjavio da se ne smatra krivim.

 

3. U dokaznom postupku ispitani su opt. I. B., svjedoci I. J., Z. G., L. Č., V. L., J. K., J. M., T. N.,  Đ. B., V. B., te su pročitane sljedeće isprave: okvirni ugovor br. 118-2009-632 od 21, rujna 2009., ugovor o osiguranju tražbine 118-2009-632 od 21. rujna 2009., mjenica serija A 05919806, sporazum broj 118-2009-633 od 22. rujna 2009. o prijenosu prava vlasništva, potvrda Hrvatske poljoprivredne agencije od 21. rujna 2009. s popisom krava Hrvatskog stočarskog saveza, zaključci Općinskog suda u Đakovu Ovr. 375/12 od 5. srpnja 2012. i od 21. veljače 2013., zapisnik ODO-a od 17. rujna 2014. o ispitivanju opt. I. B. sa snimkom, izvješće Veterinarske inspekcije Klasa: UP/I-322-07/13-01/40 od 23. rujna 2014. s prilozima – zapisnici o veterinarskom nadzoru, Ugovor o prijenosu poslovnog udjela između I. B. i društva G. d.o.o., te Ugovor o dugoročnom kreditu između P. B. i I. B. uz pripadajuće anekse, izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.

 

4. Opt. I. B. je u obrani iskazao da nije počinio kazneno djelo utaje kao što je to optužen, već da se radi o spletu raznih okolnosti koje su dovele do predmetnog činjeničnog stanja. Farmu je osnovala njegova obitelj 2004. godine, a već 2006. su imali 120 muznih krava, te su uz pomoć kredita podizali farmu i širili proizvodnju. Tako su 2010. postali najveći proizvođač mlijeka u državi i višestruko su nagrađivani za uspješnost u poslovanju. 2006. godine je obolio i to malignog tumora na testisima koji se proširio na limfne čvorove, te više nije dolazio raditi na farmu, odnosno dolazio je vrlo rijetko. Formalno je bio direktor OPG-a, ali je stvarno otac Đ. B. vodio sve poslove i dogovarao otkupne cijene mlijeka, te zapošljavanje radnika i slično. Poslovanje je bilo dobro sve do 2011. kada je došlo do velikog poremećaja na tržištu i krize, te više nisu mogli plaćati obaveze. Zbog toga su u dva navrata reprogramirali kredite i potpisali su desetak aneksa kredita, ali to je sve vodio otac. Društvu D. su redovito plaćali kredit i to da je društvo skidalo određeni iznos od cijene mlijeka na ime kredita. Na prijedlog D. kupili su osamdesetak junica kako bi povećali proizvodnju mlijeka i nastavili servisirati preuzete obveze, ali problem je nastao kada je otac osuđen i kada je otišao na izdržavanje zatvorske kazne. Tada je sa sestrom preuzeo farmu i sve obaveze, ali tada je obrt već blokiran jer je došlo do ozbiljnih financijskih problema. P. banka je blokirala obrt i banka je dogovorila sa V. L. da u ime društva G. d.o.o. preuzme farmu. Otac je dogovorio sa ovlaštenom osobom u P. banci da se sve krave prodaju i da se kupe nove junice, jer su krave bile u lošem stanju i nisu davale dovoljno mlijeka. P. banka je postavila I. J., kao novog voditelja farme, to je bilo u svibnju 2013. Tada je na farmi bilo osamnaest zaposlenih, a cilj je bio zadržati radna mjesta i proizvodnju. Povukli su se iz upravljanja farmom i smatrao je da je sve dogovoreno, te više nisu odlučivali o ničemu. Čak je banka dovela svoje zaštitare i više nisu mogli uči na farmu. Banka je sjela na sve račune, te je vjerovao ocu koji je sve vodio i koji je rekao da je sve dogovoreno. No, nakon nekog vremena V. L. je rekla ocu da odustaje od ulaska u farmu i da ne želi preuzeti obveze, te se sve izjalovilo. Čudan mu je iskaz V. L., kao svjedokinje na sudu, jer nije rekla ono što je stvarno bilo iako je znala da je J. već posijao zemlju i preuzeo sve obveze. Založeno pravo je bilo upisano u korist P. banke koja je znala da se godišnje 3 do 5 % stoke izlučuje, te je dobivala obavijest od poljoprivredne agencije kada je došlo do uginuća stoke. Jedan dio krava prodala je V. L. i to društvu J., a novac od prodaje te stoke išao je na račun društva G., jer obrt B. više nije bio vlasnik tih krava. B. je za sve to znala jer su upravo u banci popisali ugovor kojim je društvo G. preuzelo sva prava i obveze obrta B.. Sve je dogovorio s L. Č. i V. L., a ugovor je potpisao kao vlasnik obrta. Tom prilikom društvo G. je preuzelo ključeve, sve kartice i sve drugo što se nalazilo na farmi, čak nisu uzeli ni svoje privatne stvari. Ugovor su ovjerili kod javnog bilježnik i to 2012. ili 2013. kad su već bili blokirani. Ne zna da li u ugovoru o preuzimanju piše točan broj krava na farmi te traktora i poljoprivrednih strojeva koji su se nalazili na farmi, ali društvo G. je sve preuzelo i banka je imala založno pravo na kravama od početka poslovne suradnje, a imala je i fiducijarno vlasništvo nad svime. Banka je bila upoznata sa svime i znala je što posjeduje obrt B. jer su kasnije prodavali te pokretnine s farme na ime kreditnog potraživanja. Vlasnik obrta J. mu je rekao da je putem cesije sa društvom G. kupio određeni broj krava s farme, a o toj prodaji goveda morala je biti upoznata P. banka jer poljoprivredna agencija o tome šalje obavijest vlasniku krava, a vlasnik je bila banka. Protivio se prijedlogu društva D. da nađu kupce za goveda, jer on više nije bio vlasnik obrta B., pa kao takav nije ni mogao dati dopuštenje za prodaju junica, već je to bila V. L. kao direktorica društva G.. Na kraju naglašava da ako je njegov otac nešto i pogriješio da zbog toga ne bi on smio ispaštati.

 

5. Svjedok I. J. je iskazao da optuženika pozna od djetinjstva. U odnosu na poslovanje obrta B. navodi da ga je V. L., kao veterinara zamolila da ode na farmu i da vidi koliko tamo ima stoke, te da da svoje mišljenje o farmi koje je trebalo za neku banku. Smatra da je V. L. željela preuzeti farmu B., odnosno da je kao vlasnica društva bila u dogovoru s bankom da preuzme tu farmu. Uvjerio se da su goveda bila u jako lošem stanju, da su bila neuhranjena jer su bila hranjena slamom, a radilo se o mliječnim kravama koje zahtijevaju kvalitetnu ishranu. Određeni broj goveda je bilo toliko izgladnio da im nije bilo spasa, a manji broj se mogao spasiti. Na farmi mliječnih krava se mora voditi brigu o higijeni, o adekvatnoj ishrani, o redovnoj  mužnji i sve treba strogo  kontrolirano da bi se izbjegla infekcija. Ne zna da li je društvo G. preuzelo tu farmu i ne zna da li je to društvo prodavalo krave, ali zna da je J. kupio jedan broj krava.

 

6. Svjedok Z. G. je iskazao da je radio tri godine na farmi B., a uglavnom je radio na polju, a kad je kolega imao slobodan dan zamjenjivao ga je i radio na ishrani goveda. Čuo je od B. da će farmu preuzeti društvo G., a I. J. je dolazio na farmu kao njihov šef, te im je dva do tri mjeseca davao plaću ali na crno. Ostali su bez hrane za stoku i stanje na farmi je bilo jako loše. Bio je na farmi kada se stoga tovarila, a ne zna kuda se odvozila, tko ih je kupio i koliko je stoke natovareno. Bilo je puno uginuća stoge i to su prijavljivali M. G., koji je bio predradnik. Dolazili su i veterinari i inspektori, ali im ne zna imena. Radio je do veljače 2013.

 

7. Svjedok L. Č. je iskazao da je član uprave P. banke d.d. ali nije radio operativno na predmetu vezanom s obrtom B.. Ne zna tko je radio procjenu krava, ali zna da je odvjetnik banke išao na famu da se uvjeri koliko stoke ima na farmi. Banka je imala oko 360 krava na farmi, a odvjetnik je zatekao manji broj krava na farmi. Optuženik je tražio refinanciranje kredita i predlagao je nova sredstva za ulaganje, a za takvo nešto više nije bilo prostora. Pozna V. L. i zna da je 2012. ili 2013. u ime društva G. došla na sastanak s bankom u namjeri da kupi farmu B.. Međutim, nije bilo uspjeha u pregovorima jer nisu ponuđeni adekvatni instrumenti osiguranja. Gospođa L. im je rekla da je sklopila predugovor o kupnji farme B., ali taj predugovor niti bilo kakve druge dokumente nije dostavila banci. Od 2009. do 2013. farma B. je plaćala nešto banci, ali su bile stalne poteškoće s plaćanjem jer je obrt bio nelikvidan. No banka je tražila način da održi klijenta na životu. Prije 2011. obrt B. je imao oko 360.000,00 kuna prihoda od kojega je dio išao D., dio zaposlenicima, a dio za porez i ostale troškove. Ono što bi preostalo bilo je uplaćeno za dospjele obveze banke. Sjeća se da je banka dobila 500.000,00 kuna za silokombajn, na ime povrata kapitalnog ulaganja. Farma B. je 2007. bila procijenjena na oko 2.000.000,00 EUR-a. Ni jednu od 320 krava banka nije preuzela, niti su dobili te krave u posjed, a banka nije ovlastila optuženika da raspolaže s kravama, da ih prodaje ili tome slično. Upravo suprotno, banka je tražila zabranu da optuženik kao direktor raspolaže s tim kravama. Instrument osiguranja plaćanja za 329 krava bila je farma po jednom sporazumu, a po drugom sporazumu krave i operativni instrumenti firme i jamaca plataca. U ime osiguranja kava jedna krava bila je procijenjena na 10.000,00  kuna, ali ta polica osiguranja u Jadranskom osiguranju nikada nije realizirana i to zato što je polica osiguravala krave od krađe, a u konkretnom slučaju se ne radi o krađi.

 

8. Svjedok V. L. je iskazala da je 2013. ili 2014. sa farmom bila u poslovnim odnosima kao vlasnica i direktor društva G.. U stvari više je bila riječ o pokušaju poslovnog odnosa, jer je bila zainteresirana da kupi farmu i da se bavi stočarstvom. Zbog toga, bila je na farmi i vidjela je da je stoka u lošem stanju, a optuženik joj je govorio o tome da ime poteškoća prema vjerovnicima. Neko vrijeme radila je u P. banci i zna da je ta banka bila veliki vjerovnik farme, te je banka bila zainteresirana da proda svoje potraživanje. Zatražila je od veterinara I. J. da pregleda stoku i izvrši monitoring, te je J. rekao da je stoka u lošem stanju. Zna da su neke krave s farme prodane, ali ne zna kome. Ne zna da je ikakav novac od prodaje krava s farme I. B. proslijeđen tvrtki G. ili da je ustupljen P. banci.

 

9. Svjedok J. K. je iskazao da je kao veterinar dolazio na farmu kod I. B., te da je provodio mjere koje su propisane naredbom o zaštiti zdravlja životinja, kao što su vađenje krvi i tuberkulinizacija, te je razduživao uginula grla po prijavi posjednika. Naime, svaki posjednik je dužan prijaviti uginuće društvu A. d.d., a nakon odvoza lešine posjednik je dužan dostaviti mu potrebnu dokumentaciju s kojom će se razdužiti životinja u programu poljoprivredne agencije. Ne sjeća se da li je 2012. ili 2013. godine bilo uginuće stoke na farmi B., o tome nije imao nikakvu evidenciju. Posjednik ima svoj blok evidencije o uginuću stoke u kojem se upisuje promet stoke i to bilo odlazak stoke s farme ili uginuće stoke. 

 

10. Svjedok J. M. je iskazala da je sestra optuženika, a da je poslove na farmi krava u T. većinom vodio otac Đ. B.. Brat je bio vlasnik ali se razbolio. Ona je radila u računovodstvu. Zna da je bilo više kredita u P. banci, odli optuženi nije pregovarao sa bankarima, već je to činio njihov otac Đ. B.. On je pregovarao sa gospođom R. iz P. banke. Ne sjeća se od koga su kupili junice, ali su ih kupili putem kredita P. banke koja je blokirala sve računa farme i sve je bilo pod fiducijom, jer je farma došla u krizu 2011. Pokušavali su spasiti farmu, ali svi su ostali bez posla. Banka je vršila procjenu vrijednosti farme, a tada je V. L. upravljala s farmom i pregovarala s P. bankom. Oni sa farmom kao obitelj više nisu imali nikakve veze. Ne sjeća se koliko dugo je V. L. upravljala s bankom i nisu pregovarali s budućim kupcima oko prodaje farme. Ne sjeća se kakvo je stanje stoke bilo kada je V. L. preuzela farmu. Zna da je gospodin J. kupovao krave s farme, ali ne zna koliko je krava kupio i ne zna tko je za prodane krave ispostavio račune J., farma ili društvo G. vlasnice V. L.. Ne zna niti kome je J. plaćao krave, ali zna da farma nije došla do novaca. Otac Đ. B. je dogovarao s društvom G. prodaju farme, a on je pregovarao i sa bankom. Ne može objasniti kako to da je na svim ugovorima kao vlasnik obrta B. naveden njen brat I. B., a ne Đ. B.. Bili su doslovno potjerani s farme jer je banka dala farmu na upravljanje V. L., a krave su prodane J.. Kad je V. L. preuzela farmu raspolagala je sa stokom i dogovorila je njihovu prodaju. Dovela je zaštitare u dogovoru s bankom i nisu mogli uči čak ni da uzmu privatne stvari. Cijela obitelj je založila svoju imovinu kao jamstvo za dugove društva i potpisali su mjenicu, zadužnicu i sve što je banka tražila od njih.

 

11. Svjedok T. N. je iskazao da je bio direktor podružnice P. banke u Osijeku i to od 2009. do 2013. Banka je poslovala s obrtom B., ali ne zna da li je bio obrt ili OPG B.. Misli da je banka odobrila kredit 5 do 6 milijuna kuna i misli da je to bio samo jedan kredit. Banka se osigurala založnim pravom na stoci i fiducijom na nekim poljoprivrednim strojevima. Vezano za taj kredit banka je kontaktirala i s ocem Đ. B., sa kćerkom J. M., te sa optuženikom I. B., sinom Đ. B.. Đ. B. je bio glavni pregovarač, ali u nekoliko navrata je telefonom razgovarao i s optuženikom. Ne sjeća se da li je bilo pokušaja reprograma kredita ili prolongiranja obaveza, te ne zna kada je Đ. B. napustio Hrvatsku. U P. banci je radio do veljače 2012., a u nekoliko navrata dolazio je na farmu, te je razgovarao o stanju sta i opreme koja je bila u zalogu i provjeravali su da se oprema nalazi na farmi. Zna da su Đ. i I. B. tražili partnera koji bi preuzeo farmu i zna da je Đ. B. dolazio u banku vezano za postojeće probleme. Farma je imala određenih priljeva i to od Agencije za plaćanje u poljoprivredu, te je banka imala stalni nadzor u pojačanoj komunikaciji s Đ. B. u vezi toga da on preusmjeri isplate Agencije na banku zbog plaćanja dospjelih obveza. Nije mu poznata tvrtka G. d.o.o., niti V. L..

 

12. Svjedok Đ. B. je iskazao da je sve poslove u vezi vođenja farme on vodio. Dogovarao je kredite sa gospođom M. Š. iz P. banke i Z. R., koja je bila voditeljica osječke podružnice, a to je bilo 2009. ili 2010. Pregovarali su o više kredita, te su tada u tri navrata kupovali junice. Sjeća se da su prvi puta kupili 200 junica, a banka je izvela svog vještaka koji je procijenio vrijednost farme, te je P. banka upisana kao fiducijarni vlasnik zbog kredita koje su dobili. Većinom su radili na OPG-e, ali imali su registrirane krave i na obrt. Pregovarao je sa V. L. da preuzme farmu u ime društva G., čija je bila vlasnica, jer je farma došla u poslovne probleme. V. L. je inzistirala da postavi svog čovjeka I. J., a zamolio ju je da na farmi ostavi još dvoje ljudi, što je ona i učinila. Ne zna tko je potpisao ugovor s V. L.. Nakon potpisa ugovora njeni ljudi su došli na farmu i rekli suda su krave u lošem stanju. Misli da su oni prodali krave, ali ne zna kome, jer od prodaje farma nije dobila ništa. Inače, na farmi je bilo problema oko uginuća krava, a prilikom svakog uginuća mora se obavijestiti veterinar koji vodi evidenciju o tome. Njegov sin I. B. se razbolio i više nije mogao voditi farmu i zato je dogovorio s društvom G. oko preuzimanja. S P. bankom je dogovarao poslove u velikoj većini slučajeva, a samo manji dio ugovora potpisivao je optuženik. Inače, bili su najbolji klijenti P. banke dok nije došlo do problema, a P. banka je još uvijek vlasnik farme koja je pod blokadom, a i svi članovi obitelji B.. U vrijeme podizanja kredita imao je kaznene postupka i sve je ovlasti prenio na sina I., te je neko vrijeme bio u Bosni. Sin je bio direktor samo na papiru, jer je zapravo sve poslove on vodio, a ne optuženik. Osim što je pregovarao sa odgovornim osobama u P. banci, birao je krave koje će kupiti, organizirao prijevoz stoke u Đakovo i sve u vezi proizvodnje mlijeka je osobno organizirao. Sjeća se da je izmijenjen zakon, te farma više nije smjela odvoziti uginulu stoku u mrcilište, već su morali prijaviti uginuće osiguravajućem društvu koje šalje odgovornu osobu i veterinara koji sastavljaju zapisnik i konstatiraju broj uginulih životinja, te odvoze lešine. Farma je vraćala kredit sve dok nije došlo do velikog pada otkupne cijene mlijeka na tržištu, jer je s 4,20 kuna po litri cijena pala na 1,80 kuna i to više nisu mogli financijski podnijeti. Nisu imali dovoljno sredstava ni za prehranu krava, a u to vrijeme je u Republici Hrvatskoj propalo oko 200 tisuća mljekara. V. L. je upoznao na preporuku M. K.. Našli su se u Bosni i dogovorili su se da će njeno društvo G. preuzeti farmu, odnosno da će društvu prenijeti poslovni udjel. Zna da je I. J. preuzeo farmu i da se radnicima predstavio kao novi upravitelj kojeg je postavila V. L.. Oboje su veterinari i prodavali su krave, a novac od prodaje nisu uplatili na račun farme B., već na račun G.. U svemu tome njegov sin I. B. nije imao nikakvu ulogu. Na kraju je naglasio da je njegova farma bila najbolji proizvođač mlijeka u Slavoniji i da je u nekoliko navrata dobila priznanja Ministarstva poljoprivrede, te da je farmu posjetio i sam premijer, te desetak ministara. Kao poduzetnik bio je ispred svog vremena jer je imao ideje u smislu povezivanja turizma Istre i proizvodnje hrane u Slavoniji, te je sve učinio da se spasi farma i radna mjesta, ali bezuspješno. Osobno, a i njegova kći, te sin su dali mjenice kojima su jamčili svojom vlastitom imovinom za dugove farme, ali stvar je kompleksnija i do danas je na snazi blokada svih računa.

 

13. Svjedok V. B. je iskazao da pozna Đ. B., oca optuženika kojeg je upoznao preko V. L., vlasnice društva G. d.o.o. P. u kojem društvu je neko vrijeme radio. Kasnije je postao direktor društva M. blago D., te je za potrebe poduzeća išao na K. da vidi farmu i koliko ovčjeg mlijeka može osigurati za proizvodnju. Tamo je upoznao Đ. B.. Zna da je V. L. željela otkupiti mlijeko od farme Đ. B., a kasnije je s njom bio na toj farmi u Đakovu. Vidio je da je farma u vrlo lošem stanju, te su odustali od otkupa mlijeka s farme Đ. B.. Nije komunicirao s Đ. B., niti je s njim bio u poslovnim odnosima. Nije potpisao ugovor o prijenosu poslovnog udjela između optuženika kao podnositelja i društva G. d.o.o. P., te je iskazao da je taj ugovor prvi puta vidio na raspravi. Nije bio kod javnog bilježnika s I. B. i nije bio punomoćnik društva G.. U vrijeme sklapanja tog ugovora bio je direktor društva M. blago D.. U jednom drugom kaznenom postupku pozvan je u policiju u Č. kao svjedok upravo u vezi potpisa jednog dokumenta kojeg je također prvi put vidio i osporio je svoj potpis na njemu. Ponavlja da ne zna za predmetni ugovor i da nije sudjelovao u njegovom sklapanju, niti je bio opunomoćen da sklapa takav ugovor. Ne zna da li je društvo G. preuzelo farmu I. B.. Kad je bio na farmi u Đakovu V. L. mu je rekla da je vlasnik farme I. B..

 

14, Analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, kao izvjesno je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo protiv imovine – utaju iz čl. 232. st. 1. KZ/11. Sud nije utvrdio postojanje ispričavajućih razloga.

             

15. Naime, u postupku je nesporno dokazano da su oštećenik P. banka d.d. Z., Podružnica Osijek i komitent I. B., kao vlasnik obrta B. iz Đ. sklopili Okvirni ugovor br. 118-2009-632 od 21. rujna 2009. Tim ugovorom je utvrđeno da će banka kreditirati obrt B. u razdoblju od 5 godina i to do iznosa od 450.000,00 EUR, a kao sredstva osiguranja budućeg potraživanja banke, komitent je banci izdao bjanko mjenicu i zaključio ugovor o osiguranju tražbine broj 118-2009-632, te sporazum broj 118-2009-632 o prijenosu prava vlasništva pokretnina protivnika osiguranja radi osiguranja plateža mjenice. Ovim sporazumom, koji je ovjeren kod javnog bilježnika, optuženik kao protivnik osiguranja je u članku 4. dopustio da se bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja vlasnika obrta B. kao protivnika osiguranja na predlagatelja osiguranja (Banka) prenese pravo vlasništva na 329 krava koje se nalaze na njegovoj farmi u T., G. (B. 100) Dokaz da je optuženik I. B.. vlasnik tih krava je naveden u potvrdi Hrvatske poljoprivredne agencije od 21. rujna 2009. s popisom Hrvatskog stočarskog centra. Prema sporazumu (čl. 5.) krave ostaju u posjedu optuženika i on je ovlašten nastaviti ih koristiti, a banka ima pravo neposredno na temelju sporazuma pokrenuti ovrhu radi predaje u posjed krava u slučaju dospijeća tražbine (čl. 9.3.)

 

16. Nadalje, nesporno je da je Banka pokrenula ovršni postupak protiv optuženika radi naplate novčane tražbine i to na Općinskom sudu u Đakovu pod brojem Ovr-375/12 u kojem je 5. srpnja 2012 zaplijenjeno 68 krava, te je za dan 6. ožujka 2013. zakazano ročište za oduzimanje i otpremu zaplijenjenih krava koje su procijenjene svaka na 10.000,00 kuna. Ove činjenice proizlaze na temelju zaključka suda broj: Ovr-375/12 od 21. veljače 2013. Nadalje, nesporno je da je sudski ovršitelj došao na mjesto zaplijene, te konstatira da na farmi više nema niti jedne zaplijenjene krave. Ovršitelj u zapisniku o popisu i procjeni od 6. ožujka 2013. konstatira da su pokretnine (krave) otuđene.

 

17. Potom, iz navedenog ovršnog spisa proizlazi da je banka obavijestila sud da je osigurala smještaj za svu popisanu stoku (društvo A., adresa farme L. 94a, 33406 L.) te je u čak četiri navrata podnescima molila sud za žurno postupanje radi transfera popisane stoke, ''s obzirom da iz ponašanja ovršenika, kao i prijašnjih iskustava s ovršenikom, postoji opasnost da bi ovršenik mogao ukloniti predmetnu pokretninu''. Banka stoga predlaže da ovršna radnja bude izvršena u prisutnosti policije.

 

18. Nesporno je dokazano da je od 329 krava (identifikacijski broj svake junice naveden je na ušnoj markici i one su popisane su u čl. 2. Sporazuma) njih 24 uginulo. Ovaj zaključak proizlazi na temelju izvješća Veterinarske inspekcije Ispostava Đakovo Klasa: UP/I-322-07/13-01/40 od 23. rujna 2014. te zapisnika o veterinarskom nadzoru farme.

 

19. Nesporno je da preostalih 305 preostalih junica iz sporazuma o osiguranju nije bilo na farmi i da više nikad nisu pronađene.

 

20. Optuženik je u obrani negirao da je on raspolagao kravama, već da je sve poslove vodio njegov otac Đ. B., ali i tvrdi da je farmu preuzelo društvo G. d.o.o. P., odnosno V. L. kao vlasnica tog društva, te da on nije odgovoran za takvu prodaju jer da nakon preuzimanja društva više nije mogao ni ući na farmu, kao i da je P. banka bila u dogovoru s društvom G. i da je znala sve. Branitelj takvu svoju obranu nije potkrijepio dokazima, osim što je na ročištu od 3. studenog 2022. branitelj priložio kopiju ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 21. veljače 2013. između I. B. i društva G. d.o.o. za obrazovanje odraslih i ostala obrazovanja, P., zastupanog po punomoćniku V. B..

 

21. Sud ne smatra uvjerljivim i vjerodostojnim predmetni dokaz jer je riječ o ugovoru čiju je autentičnost jasno i nedvojbeno osporio sam V. B. ispitan na raspravi kao svjedok iskazujući da na tom ugovoru nije njegov potpis, da u vrijeme sklapanja navodnog ugovora nije ni bio zaposlen u društvu G. i da je već ranije imao jedan slučaj krivotvorenog potpisa. Ovaj svjedok ne zna ništa o predmetnom ugovoru niti da bi društvo G. navodno preuzelo farmu B. i pripadajuću stoku. No, još važnije od prethodnog utvrđenja treba naglasiti da se predmetnim ugovorom i sporazumom o prijenosu prava vlasništva pokretnina radi osiguranja plaćanja mjenice I. B. kao vlasnik B. – obrta u poljoprivredi obvezao basnci i on je osobno dopustio prijenos prava vlasništva nad 329 krava smještenih na farmi. Sukladno tome, obrt nema pravnu osobnost, već je djelatnost koju obavlja fizička osoba građanin. Dakle, I. B. je osobno odgovoran za otuđenje krava jer su njemu kao vlasniku obrta povjerene krave na čuvanje i korištenje. Zato je bez značaja navodni ugovor o prijenosu prava vlasništva koje je obrana dostavila u spis nakon 9 godina od podizanja optužnice jer u smislu odredbe članka 2. Zakona o obrtu (Narodne novine 143/2013) obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s člankom 8. istog Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Nema prijenosa poslovnog udjela u obrtu.

 

22. Nema dokaza da bi u inkriminirano vrijeme itko drugi osim optuženika bio vlasnikom obrta B.. Tako je bez ikakve razborite dvojbe isključena mogućnost da bi netko drugi raspolagao predmetnim junicama koje su mu kao vlasniku obrta B. povjerene na korištenje.

 

23. Budući da je naprijed navedena činjenična tvrdnja nesporna, nesporno je i da je upravo optuženik počinio kazneno djelo utaje jer je raspolagao s junicama i (najvjerojatnije ih je prodao), iako je dobro znao da je P. banka vlasnik tih junica i da ih je kao sredstva osiguranja potraživanja banka popisala i označila u sporazumu o prijenosu prava vlasništva pokretnina protivnika osiguranja radi osiguranja plaćanja mjenice. Optuženik je krave koje su mu povjerene na korištenje prisvojio i otuđio. Kazneno djelo utaje se upravo sastoji od prisvajanja tuđe pokretne stvari koja je povjerena počinitelju, te se ona, za razliku od krađe, čini u prisvajanju stvari koja se nalazi u detenciji počinitelja. Radnja počinjenja i objekt utaje su isti kao kod kaznenog djela krađe jer počinitelj postupa sa stvari kao da je njegova (nudi je na prodaju, prodaje je, zamjenjuje, poriče da ju posjeduje i sl.). Dakle, protupravnost prisvajanja je ključni element ovog kaznenog djela. Počinitelj je ona osoba koja stvar ima u posjedu, ali po dopuštenoj osnovi, tako da s tom stvari smije rukovati. Dokazano je da je I. B.. posjedovao predmetne krave na svojoj farmi i da ih je protupravno prisvojio, odnosno otuđio. To je činio u određenom razdoblju kroz više navrata (jer nema dokaza da je sve krave odjednom otuđio), pa je tako počinio produljeno djelo utaje. Naime, dokazano je da je optuženik s namjerom izvršio više odvojenih radnji prisvajanja tuđih stvari kojima je ostvario biće istog kaznenog djela - utaje, a sve te njegove radnje s obzirom na prostornu, vremensku i stvarnu povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Riječ je o pravnom konstruktu produljenog djela iz čl. 52 KZ/11.

 

24. Dokazano je da je optuženik djelo počinio s izravnom namjerom i to tzv. drugog stupnja jer je bio svjestan obilježja djela i bio je siguran njihovo ostvarenje. Znao je da otuđenjem junica koje na svojoj farmi samo drži u posjedu i to u korist banke, čini kazneno djelo te ih je ipak otuđio.

 

25. Sve ostalo je pravno nebitno. Dakle, za počinjenje djela nije od važnosti činjenica da je u kritično vrijeme u RH došlo do ozbiljne krize u mljekarskoj industriji zbog pada cijena mlijeka, da se optuženik teško razbolio, da je optuženikov otac koji je dogovarao razne poslove u ime obrta B. otišao u BiH, pa da je potom kazneno procesuiran i osuđen, kao i da su članovi obitelji B. za dugove društva jamčili osobnom imovinom. Sve navedeno nema nikakvog značaja u pogledu postojanja zakonskih obilježja predmetnog imovinskog delikta – utaje i to njegovog kvalificiranog oblika iz čl. 232. st. 3. KZ/11, jer je riječ o utaji stvari velike vrijednosti. Naime, dokazano je da je u inkriminirano vrijeme jedna krava imala tržišnu vrijednost od 10,000,00 kuna, što znači da šteta koju je utajom počinio optuženik iznosi 3.050.000,00 kuna (otuđio je 305 povjerenih mu junica). Sukladno čl. 87. st. 29. KZ/11, vrijednost stvari je velika ako prelazi 60.000,00 kuna.

 

26. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje optuženika, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

 

27. Kao olakotne sud je vrednovao činjenice da je optuženik neosuđivana osoba, da je narušenog zdravstvenog stanja, kao i da je djelo počinio zbog lošeg financijskog stanja farme u koju je ulagala čitava njegova obitelj, te je sud cijenio okolnost pod kojom je djelo počinjeno, a to je da je optuženikov otac Đ. B. bio stvarni upravitelj svih poslova na farmi. Olakšavajuća okolnost je i da je od počinjenja djela prošlo više od deset godina, pa je protek vremena svakako ublažio oštricu represije i svojevrsne odmazde koju svaka osuđujuća presuda odašilje kao društveni prijekor zbog počinjenog zla, i to kako prema počiniteljima, tako i prema društvenoj zajednici. Olakotna okolnost je i korektno ponašanje optuženika tijekom ovog dugotrajnog postupka jer se redovito odazivao na rasprave i nije izbjegavao kaznenopravnu odgovornost. Olakšavajuća činjenica jest i da je optuženik (i njegova uža obitelj) banci djelomično naknadila počinjenu štetu.

 

28. Činjenice koje bi predstavljale one otežavajuće sud nije utvrdio.

 

29. Shodno navedenom, sud je opt. I. B. proglasio krivim te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

30. Nadalje, sud je uvjerenja da nije neophodno izvršenje izrečene kazne zatvora jer smatra da će se ciljevi opće i specijalne prevencije u odnosu na optuženika postići i uvjetnom osudom s najduljim zakonskim rokom provjere u trajanju od pet godina. Stoga je sud prema optuženiku primijenio uvjetnu osudu, tako što je odgodio izvršenje kazne zatvora te se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Dakle, i samo izricanje kazne bez njezina izvršenja će dovoljno djelovati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, čime će biti izražen jasan društveni i moralni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela koji će utjecati na opt. I. B., ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela kao i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Ujedno će se ovom kaznom omogućiti i optuženikovo ponovno uključenje u društvo. Ovo je pravedna i pravična kazna koja je adekvatna društvenoj opasnosti počinjenog djela i opasnosti samog počinitelja.

 

31. S obzirom da je utvrđeno kako je još 2009. optuženik kao dužnik i to jamac platac izdao P. banci kao vjerovniku neopozivu suglasnost o zapljeni svih računa koji se vode kod banaka ili drugih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa i to za iznos glavnice od 423.000,00 EUR, te da se trajanje ove zadužnice proteže do potpunog namirenja banke, kao i da su optuženikova sestra, otac i majka također dali P. banci osobne zadužnice kao sredstvo osiguranja kredita za obrt B., a da je od počinjenja djela prošlo više od 10 godina u kojem razdoblju je banka namirila dio duga putem obustave s mirovine optuženikovih roditelja i plaće s njegovog i sestrinog tekućeg računa (stanje na dan 11. veljače 2014. bilo je oko 86.000,00 kuna), sud je odlučio da oštećenu banku s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputi u parnicu. Naime, provođenjem financijsko-računovodstvenog vještačenja na ime do sada naknađene štete bi se dodatno odužio i ovako već neuobičajeno dug kazneni postupak s obzirom obilježje i svojstva predmetnog djela, kao i utvrđeno relevantno činjenično stanje.

 

32. Budući da je optuženik proglašen krivim, dužan je na ime paušalne svote ovome sudu platiti 150,00 EUR, koji trošak je odmjeren sukladno složenosti i trajanju postupka te optuženikovom imovinskom stanju, a sve u vezi s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11).

 

33. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

 

Osijek, 20. veljače 2023.

 

                                                                                                               SUDAC

                                                                                                                  Ivan Sajter,v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

 

DOSTAVITI:             

1. ODO Osijek na K-DO-435/2014
2. Opt. I. B.
3. B. M. B., odvjetnik iz Đ.