1

12 Kž-400/2022-3

 

            

     Republika Hrvatska                                                                      

Županijski sud u Karlovcu

           Karlovac

                                                                                                 12 Kž-400/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća, te Dubravke Rudelić i Mladena Kosijera                                                                                                                                                                           , članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M.K., zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11) odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: državni odvjetnik) i okrivljenika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru od 11. travnja 2022, broj 82 K-9/21, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   je

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika M.K., kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljenik M. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 56. KZ/11 prema okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda to tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 3 (tri) godine ne počini isto ili drugo kazneno djelo.

 

              1.1. Temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. studenog 2020. do 12. veljače 2021.

 

              1.2. Temeljem članka 69. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, ambulantnog tipa.

 

              1.3. Temeljem članka 69. stavak 2. KZ/11 mjera iz stavka 1. ovoga članka će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju kada je izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu. Mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu izvršava se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti.

 

1.4. Temeljem članka 69. stavak 3. KZ/11 mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.

 

1.5. Temeljem članka  69. stavak  4. KZ/11 sudac izvršenja će obustaviti izvršavanje mjere iz stavka 1. ovoga članka ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno.

 

1.6. Temeljem članka 69. stavak 5. KZ/11 sudac izvršenja mora najmanje svakih šest mjeseci, računajući od dolaska počinitelja na izvršenje mjere iz stavka 1. ovoga članka, preispitati postoje li uvjeti iz stavka 1. ovoga članka za njenim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Sudac izvršenja može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere.

 

1.7. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/2014, 70/2017 i 126/19 – dalje: ZKP/08) okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.160,00 kn (pettisućastošezdesetkuna) u korist Republike Hrvatske u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi (članak 471. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud prihvati žalbu te pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

3. Protiv pobijane presude žalbu je uložio i okrivljenik M.K. po braniteljici I. G.Š., odvjetnici u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni, uvjetnoj osudi, sigurnosnoj mjeri te troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak ili istu preinači, ublaži izrečenu kaznu, ukine sigurnosnu mjeru te okrivljenika oslobodi troškova kaznenog postupka.

 

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni M.K. putem svoje braniteljice, u kojem navodi da su žalbeni navodi državnog odvjetnika u potpunosti neosnovani, činjenično i pravno neutemeljeni, predlažući žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

5. Na temelju članka 474. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je spis vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-3/2023 od 4. siječnja 2023.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

6. U obrazloženju ove presude sud će prvo obrazlagati odluku o okrivljenikovoj žalbi, s obzirom da se žali zbog svih žalbenih razloga.

 

7. Okrivljenik M.K. u okviru žalbenih razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna njenim razlozima, odnosno da presuda uopće nema razloga, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da je obrazloženje presude protivno dokazima u spisu, iskazima sadržanim u zapisnicima, koji da su od strane prvostupanjskog suda cijenjeni proizvoljno i parcijalno, a protivno njihovom sadržaju. Međutim, nema govora o tome da su razlozi prvostupanjske presude proturječni ili da nemaju razloga o odlučnim činjenicama, niti je obrazloženje presude protivno dokazima u spisu. Naime, prilikom analize i ocjene iskaza oštećenika R. i A.K. kao i drugih dokaza koji su provedeni tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, isti je za svoju oduku dao potpuno i valjano obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio žalbom naznačene vidove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1.točka 11. ZKP/08, niti druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

 

8. Okrivljenik M.K. u okviru ove žalbene osnove navodi da se iz iskaza oštećene R.K. ne može izvesti zaključak da bi ju okrivljenik ikad verbalno ili fizički napadao, a isto tako se ne može izvesti zaključak niti da je učestalo verbalno ili fizički napadao oca A.K., osim što je majka okrivljenika navela da je 14. studenog 2020. došlo do verbalnih uvreda okrivljenika prema oštećenom, dok o fizičkom napadu okrivljenika oštećena nije ništa govorila budući da nije bila prisutna u trenutku fizičkog sukoba okrivljenika i oštećenika A.K. Okrivljenik prigovara i iskazima oštećenika A.K. kao i svjedoka J.H.K. tvrdeći da nitko od saslušanih svjedoka nije naveo da bi okrivljenik u inkriminiranom periodu i na navedenom mjestu, odnosno mjestu počinjenja kaznenog djela, učestalo, verbalno ili fizički napadao majku, oštećenu R.K. Svojom žalbom u ovom dijelu okrivljenik zapravo nastoji dovesti u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ističući da kazneno djelo nije počinio na način u i opsegu kako mu se to stavlja na teret, budući da za zaključak suda nema niti jednog dokaza koji bi potvrdili, kako u odnosu na oštećenu R.K., tako i u odnosu na oštećenog A.K., počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji.

 

9. Suprotno ovakvim stavovima žalbe okrivljenika, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud potpuno ispravno cijenio iskaze oštećenika R. i A. K., roditelja okrivljenika, koji su svojim iskazima vrlo okolnosno i suglasno iskazivali o tome kako se okrivljeni ponašao prema njima kroz čitavo inkriminirano razdoblje, a posebno vezano za događaj 13. i 14. studenog 2020. te njihove iskaze pravilno prihvatio kao istinite i vjerodostojne. Pravilno prvostupanjski sud cijeni da su iskazi svjedoka oštećenih, logični, uvjerljivi i životni, ne nalazeći razloge da bi kao roditelji okrivljenika svog sina, neistinito teretili, tim više što se njihovi iskazi podudaraju u kazivanju o pretjeranoj sklonosti okrivljenika konzumiranju alkoholnih  pića i agresivnosti istog u tim trenucima pa je ovaj drugostupanjski sud prihvatio takvu ocjenu iskaza svjedoka od prvostupanjskog suda, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje psihijatra vještaka dr. D.L. iz kojeg proizlazi da je okrivljenik u kritičnom vremenu za koje se tereti, imao poremećaj ponašanja uzrokovan konzumiranjem alkohola na nivou štetne uporabe i psihičke ovisnosti (F10) dužeg trajanja s određenim karakternim promjenama, da je u kritično vrijeme bio u akutno alkoholiziranom stanju, moguće razine pijanog stanja te da je imao poremećaj osobnosti asocijalnih značajki sa crtama impulzivnosti i narcisoidnosti, a što je u stvari bio motiv i uzrok radnji okrivljenika koje su dovele do počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Ako se iskazi oštećenika iz kojih proizlazi da je ponašanje okrivljenika eskaliralo kada je bio pod utjecajem alkohola, odnosno pijan, dovede u vezu s nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka, onda je evidentno da okrivljenik nije u pravu kad u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije preispitao iskaze svjedoka, ujedno oštećenika, kao i svjedoka J.H.K.. Prema tome, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud pravilno nije, kao vjerodostojnu i ničim potkrijepljenu, prihvatio obranu okrivljenika, već je na osnovu sveobuhvatne analize svih provedenih dokaza, sa potpunom sigurnošću našao utvrđenim da su u postupanju okrivljenog M.K. ostvarena sva potrebna bitna obilježja, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom pogledu kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, a kako mu je to optužbom i stavljeno na teret.

 

10. Dakle, suprotno žalbenim razlozima, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze te objektivnom ocjenom tih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje za koja utvrđenja je prvostupanjski sud naveo jasne, potpune i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Žalitelj potom u žalbi navodi da u konkretnom slučaju nema kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 već da bi se radilo o kršenju normi iz prekršajnog prava, iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji, s tim da kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba ili ju dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Upravo ponašanje okrivljenika kako se to navodi u izreci pobijane presude, ukazuje da se kroz dulji vremenski period i to od svibnja 2020. do 14. studenog 2020. okrivljenik nasilno i agresivno ponašao prema svojim roditeljima i to prema majci oštećenoj R.K., vršio radnje psihičkog nasilja na način da ju je kroz inkriminirani period učestalo vrijeđao na način da joj je govorio da je glupa i druge pogrdne riječi, bacao i razbijao stvari po kući i oko kuće, što je u svom kazivanju potvrdio i oštećeni A.K., za kojeg je utvrđeno da je okrivljenik prema oštećenom primjenjivao, ne samo psihičko već i fizičko nasilje na način da mu je u inkriminiranom vremenskom periodu govorio da je manipulator, druker, kreten, govno i slično te mu je potom nožem rasparao džep jakne, iz kojeg je istrgnuo ključ od auta, i pri tom ga odgurnuo te je oštećenom A.K. pri pregledu u Općoj bolnici u Z., 14. studenog 2020. dijagnosticirana laka tjelesna povreda u vidu površinske povrede prsnog koša i stražnje torokalne stjenke, a koje ponašanje je, po kazivanju oštećenih R. i A.K., roditelja okrivljenika, kod istih izazvalo osjećaj strah za njihovu sigurnost te ih je na taj način okrivljenik u duljem vremenskom periodu dovodio u ponižavajući položaj i osjećaj uznemirenosti u vlastitom domu. Upravo sve navedeno ukazuje da su u ponašanju okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji, a što se očituje kroz visoku agresivnost, nasilje i bešćutnost u ponašanju okrivljenika kroz duži vremenski period za koji se tereti, a kojim postupanjem je svoje roditelje doveo u ponižavajući položaj te stanje dugotrajne patnje, a koje ponašanje je kod istih izazvalo osjećaj straha za vlastiti život te je stoga evidentno da se na strani okrivljenika radi o činjenju kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, a ne prekršaju.

 

12. Kako je prvostupanjski sud okrivljenog M.K. za navedeno kazneno djelo proglasio krivim, to je suprotno stavu žalbe okrivljenika pravilno primijenjen i Kazneni zakon.

 

13. Žaleći se zbog odluke o kazni okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud  izrekao prestrogu kaznu, pri čemu nije uopće cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, odnosno da je kao olakotnu okolnost cijenio jedino ispriku okrivljenika roditeljima, pri tome propuštajući ocijeniti prekršajnu i kaznenu neosuđivanost istoga te činjenicu da se sam dobrovoljno podvrgnuo liječenju, da se u međuvremenu zaposlio i uspostavio dobar odnos sa roditeljima.

 

14. Zbog odluke o kazni žali se i državni odvjetnik smatrajući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao utvrđene otegotne okolnosti na strani okrivljenika, a s obzirom na težinu i posljedice počinjenog kaznenog djela naspram roditelja okrivljenika koji je pokazao iznimnu upornost na način da je kritične prigode upotrijebio nož kojim je ocu rasparao džep jakne i da se primjenom uvjetne osude neće moći utjecati na okrivljenika da se ubuduće suzdrži od kriminalne aktivnosti niti da bi se istom mogla ostvariti svrha specijalne igeneralne prevencije.

 

15. Razmotrivši odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud cijeni da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika (da je okrivljenik izrazio žaljenje zbog učina kaznenog djela za koje je proglašen krivim, dok mu je kao otegotno cijenio težinu i posljedicu počinjenog kaznenog djela u odnosu na njegove roditelje) koje okolnosti je u dostatnoj mjerio cijenio i vrednovao dajući im ispravan značaj ali i onim okolnostima koje su istaknute u žalbi okrivljenika, koje nisu dovele u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda kada je okrivljenom izrekao kaznu zatvora u trajanju od godinu dana te temeljem članka 56. KZ/11 primijenio uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od tri godine ne počini isto ili drugo kazneno djelo. Upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i rokom kušnje od tri godine ovaj drugostupanjski sud cijeni da će se ostvariti svrha specijalne prevencije u odnosu na okrivljenika da ga se odvrati od činjenja ovako društveno opasnog kaznenog djela, počinjenje kojeg je u porastu i predstavlja opasnost za društvenu zajednicu pa se u svakom slučaju ukazuje potrebnim kroz duže vremensko razdoblje djelovati na okrivljenika da se kloni činjenja kaznenih djela s elementima nasilja, kao i da se drugima ukaže na pogibeljnost i štetnost činjenja kaznenih djela. Dakle, upravo ovakvom kaznom izrazit će se društvena osuda zbog počinjenja ovog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela i pravednost kažnjavanja, sve u svezi članka 41. KZ/11 te je stoga žalbu okrivljenika, kao i žalbu državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni valjalo odbiti kao neosnovane.

 

16. Okrivljenik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri ali isto ne obrazlaže. Naime, izrečena sigurnosna mjera iz članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 prema ocjeni ovog suda u svemu je svrhovita i utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka dr. D.L. kojim je utvrđeno da kod okrivljenika zbog poremećaja ponašanja, radi konzumacije alkohola, može ponovno dovesti sebe u akutno alkoholizirano stanje u kojem bi mogao ponoviti kazneno djelo. Ovu sigurnosnu mjeru prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

17. Na kraju, okrivljenik neosnovano pobija presudu zbog o odluke o troškovima postupka. Naime, s obzirom da je okrivljenik proglašen krivim sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08 obavezan je naknaditi troškove kaznenog postupka , a koji se odnose na troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 2.240,00 kn, troškove dopune psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 1.520,00 kn, trošak pristupa vještaka na raspravu u iznosu od 600,00 kn, kao i paušalni trošak u iznosu od 800,00 kn, a što je odmjereno sukladno složenosti postupka te materijalnim prilikama okrivljenika i čini ukupni iznos troška od 5.160,00 kn. Što se tiče eventualno nemogućnosti plaćanja troškova te s tim u vezi postojanje uvjeta da se sukladno članku 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenog oslobodi plaćanja troškova kaznenog postupka, žalitelju valja ukazati da, sukladno članku 148. stavak 6. ZKP/08, okrivljenik takav zahtjev može podnijeti i nakon pravomoćnosti presude uz dostavljanje potvrde o imovnom stanju i prihodima od nadležne Porezne uprave, kao i podatke o nezaposlenosti i neostvarivanju prihoda tijekom vođenja ovog kaznenog postupka.

 

18. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud povodom žalbi ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, valjalo je žalbu okrivljenika i državnog odvjetnika, na temelju članka 482. ZKP/08 odbiti kao neosnovane i presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Karlovcu 20. veljače 2023.

 

                                                                                                   Predsjednik vijeća

                                                                                                               Elma Kaleb Mamić, v.r.