1

Poslovni broj: 71 Gž-2388/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 71 Gž-2388/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlasti Feuš, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz A., B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik u O., protiv tuženika D. S. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-299/2021-14 od 25. travnja 2022., dana 20. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-299/2021-14 od 25. travnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke te sudi:

 

I/ Nalaže se tuženiku D. S. iz O., OIB: …, da tužitelju D. K. iz A., B., OIB: …, isplati iznos od 87,58 EUR[1]/659,87 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenoga 2020. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 124,43 EUR/937,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2023. u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-299/2021-14 od 25. travnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke te sudi:

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 124,43 EUR/937,50 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I-Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/ Nalaže se tuženiku D. S. iz O., OIB: … da tužitelju D. K. iz A., B., OIB: …, isplati iznos od 659.87 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 6. studenog 2020. do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2021. godine pa do isplate po stopi od 5,75% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi od 5,75% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

 

II-Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 937,50 kuna (slovima: devetsto trideset i sedam kuna i pedeset lipa), u roku od 15 dana.

 

III-Odbija se tuženik sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki II izreke ove presude, do traženog iznosa od 1.875,00 kuna.“

 

2. Protiv te presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te obvezati tuženika da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka.

 

3. Žalba tužitelja je osnovana.

 

4. Spor u ovoj pravnoj stvari je spor male vrijednosti (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08, 123/08., 57/11., 148/11, 25/13., 89/14. 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), u kojem sporu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

4.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 13. i 14. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa se žalbeni razlozi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

 

4.2. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu u žalbi ukazuje tužitelj. Izreka pobijane presude u proturječnosti je s razlozima navedenim u obrazloženju.

 

5. Predmetna žalba po svom sadržaju sadrži i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovdje je za ukazati na slijedeće:

S obzirom na vrijednost postavljenog tužbenog zahtjeva, taj žalbeni razlog nije dopušten jer je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP), pa se žalbeni razlozi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

 

6. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 659,87 kuna, koji trošak se odnosi na 66 % visine računa izdanog od strane društva I. d.o.o. R., temeljem računa izdanog na iznos od 999,80 kuna za bravu i montažu, koja usluga je pružena u odnosu na nekretninu koja je u suvlasništvu stranaka, a koji iznos tužitelj potražuje razmjerno suvlasničkom dijelu nekretnine s pripadajućim zateznim kamatama.

 

7. U ovom su postupku utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- stranke su suvlasnici nekretnine oznake grč. 231 k.o. V., u nespornim omjerima, tuženik u većem dijelu,

- između stranaka u tijeku je izvanparnični postupak i dana 28. listopada 2020. bio je zakazan očevid od strane suda uz sudjelovanje vještaka, za što je bilo potrebno ući u zgradu,

- tužitelj nije mogao otključati bravu, slijedom čega je neposredno pred održavanje očevida angažirao bravara koji je pristupio i izvršio promjenu brave te je očevid održan,

- bravar je izdao račun u visini razvidnoj iz priloženog računa, koji trošak je tužitelj u cijelosti podmirio 4. studenog 2020.,

- tuženik nije dao svoju suglasnost za angažiranje bravara koji je poduzeo opisanu radnju.

 

8. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj obavio promjenu brave na zgradi u suvlasništvu stranaka, da se radi o poslovodstvu bez naloga, a da se ne radi o poslu koji ne trpi odgađanje, a niti da je predstojala šteta ili propuštanje očite koristi, jer tužitelj isto u ovom postupku nije dokazao, sud prvoga stupnja odbio je tužbeni zahtjev.

 

9. U žalbenoj fazi postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka sporno je je li se radi o poslu koji ne trpi odgađanje, te da li je predstojala šteta ili propuštanje očite koristi, odnosno je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatu.

 

10. Odredbom čl.  38. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 ,153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) propisano je da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

 

11. Odredbom čl. 39. st. 1. ZV propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Stavak propisuje da kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.

 

12. Nesporno je da je tužitelj poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti tuženika, pa su u primjeni odredbe koje reguliraju pravila o poslovodstvu bez naloga.

 

13. Odredbom čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

 

13.1. Poslovođa je dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla, te nakon završenog posla dužan je položiti račun i ustupiti sve što je pribavio obavljajući njegov posao (čl. 1122. st. 1. i 2. ZOO).

 

14. Po ocjeni ovog suda, uvažavajući činjenicu da je punomoćnik tuženika bio na očevidu, da mu je predan primjerak ključa koji je isti nesporno predao tuženiku odmah po dovršetku očevida, ocjena je ovoga suda da su time ispunjeni uvjeti propisani čl. 1122. st. 1. i 2. ZOO.

 

15. Stoga pogrešno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu, budući da je postojala nužnost za promjenu brave te isto nije trpjelo odgađanje, a zbog potrebe održavanje očevida u predmetu poslovni broj R1-119/2020 dana 28. listopada 2020. od strane suda uz sudjelovanje vještaka, a kako bi se utvrdilo stanje nekretnine te izvođenje hitnih i nužnih radova, a što ide i u korist tuženika, kao suvlasnika predmetne nekretnine, a što predstavlja i propuštanje očite koristi.

 

16. Slijedom navedenoga valjalo je odluku suda prvoga stupnja preinačiti i naložiti tuženiku da tužitelju isplati trošak za promjenu brave i to razmjerno omjeru njegovog suvlasničkog dijela.

 

17. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. ZOO i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

18. Kako je došlo do preinačenja presude suda prvog stupnja, to je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP ovaj sud odlučio o troškovima cijelog postupka.

 

18.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 - dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 250,00 kn, pristup ročištima 18. listopada 2021. i 14. ožujka 2022. za svako ročište po 250,00 kn, odnosno ukupno 937,50 kuna, a koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je tuženika sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka valjalo odbiti.

 

19. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude. 

 

 

U Zagrebu 20. veljače 2023.

 

 

                                                                                                         S u d a c:

           Vlasta Feuš, v.r.