1                          Poslovni broj: Kž-29/2021-9

                  

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5                                           Poslovni broj: Kž-29/2021-9

                                                                                                 

                                         

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

             

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š. zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 14 K-270/20 od 23. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom I. Š., koji je prvostupanjskom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 izriče kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu se na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2020. godine do 23. listopada 2020. godine.

 

II. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a uslijed odluke pod točkom I. preinačavaju se odluke o sigurnosnim mjerama te se na temeljem članka 69. KZ/11 optuženom I. Š. izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora na temelju članka 74. KZ/11 optuženiku I. Š. se izriče sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva koje dijeli sa M. Š. na adresi u trajanju od 1 (jedne) godine dulje od izrečene kazne zatvora, a na temelju članka 73. KZ/11 optuženom I. Š. se izriče sigurnosna mjera zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja M. Š. na udaljenost ne manju od 50 metara u trajanju od 1 (jedne) godine dulje od izrečene kazne zatvora

 

III. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: 14 K-270/20 od 23. listopada 2020. optuženi I. Š. proglašen zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 2. u vezi stavka 1 KZ/11 te je na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 56. KZ/11 prema optuženom I. Š. je primijenjena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom I. Š. je u izrečenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine uračunato vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru, i to od 30. srpnja 2020. do 23. listopada 2020., a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

1.3. Na temelju članka 69. KZ/11 prema optuženom I. Š. je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a liječenje će se provoditi za vrijeme roka kušnje, te će trajati dok za to bude potreba, a najdulje do isteka roka kušnje.

1.4. Na temelju članka 74. KZ/11 optuženom I. Š. je izrečena sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva koje dijeli s M. Š. na adresi u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.5. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom I. Š. je izrečena sigurnosna mjera zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja M. Š. u trajanju od 2 (dvije) godine na udaljenost od 50 metara.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 126/19 dalje: ZKP/08) optuženik se obvezuje snositi troškove kaznenog postupka i to troškove vještaka dr. I. B. od 1.257,75 kuna i trošak vještaka dr. N. G. od 3.000,00 kuna, kao i trošak svog branitelja po službenoj dužnosti koje je dužan platiti u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. stavka 2. i 3. ZKP/08 i zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP/08. Predlaže da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora, bez izricanja uvjetne osude ili pobijana presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-20/2021 vratilo na nadležni postupak.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

 

 

 

 

 

Žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka

 

6. Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, jer sud nije odlučio o njihovom prijedlogu iz optužnice za spajanjem postupka na temelju članka 25. ZKP/08. s kaznenim postupkom koji se pred Općinskim sudom u Dubrovniku vodio povodom optužnice državnog odvjetništva pod brojem KO-DO-1150/2020 od 23. siječnja 2020., radi provođenja jedinstvenog postupka protiv optuženog I. Š. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, s obzirom na to da se radi o istom optuženiku i istom oštećeniku. Smatra da je prvostupanjski sud prema članku 25. stavka 4. ZKP/08 bio dužan odlučiti o prijedlogu te ga prihvatiti ili odbiti.

6.1. Prema članku 25. stavka 1. ZKP/08 jedinstveni postupak u pravilu će se provesti: ako je ista osoba optužena za više kaznenih djela, dok je odredbom članka 25. stavka 4 ZKP/08 propisano da o spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka te da protiv rješenja kojim je određeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje nije dopuštena žalba.

6.2. Uvidom u e-spis i kaznenu evidenciju vidljivo je da su isti predmeti u međuvremenu već pravomoćno dovršeni 9. prosinca 2020. (K-316/2017) i 19. svibnja 2021. (K-48/2020) te je optuženiku izrečena uvjetna i bezuvjetna kazna zatvora, stoga je žalba državnog odvjetnika u tom djelu sada bespredmetna. Radi se o diskrecijskoj ocjeni suda hoće prihvatiti prijedlog za spajanje predmeta ili ne, na koju odluku državni odvjetnik ni nema pravo posebne žalbe. No, time što sud nije odlučio o spajanju predmeta nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, posebice ne takvu koja bi dovela do ukidanja presude, jer to nije bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje predmetne presude.

 

Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

 

7. Državni odvjetnik se žali i u odnosu na odluku o kazni te smatra kako je sud donio pogrešnu odluku o kazni osudivši optuženika na minimalnu kaznu zatvora koja je propisana za to kazneno djelo te da ne postoje okolnosti koje opravdavaju izricanje uvjetne osude optuženiku. Ističe kako je optuženik već pravomoćno osuđen zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela te mu je izrečena uvjetna osuda, a zatim je ponovno počinio istovrsno kazneno djelo, te je očigledno kako nije postignuta svrha kažnjavanja jer izrečena sankcija nije djelovala na optuženika da više ne čini nova kaznena djela.

7.1. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno, kao olakotnu okolnost uzeo smanjenu ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja djela na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, u kojem je vještak naveo da je optuženik kronični alkoholičar koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio pod utjecajem alkohola i zbog toga je bio smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ali u manjoj mjeri.

7.3. Državni odvjetnik opravdano smatra kako je sud podcijenio otegotne okolnosti, i to da je optuženik osuđivana osoba za istovrsno kazneno djelo te da se radi o specijalnom povratniku, a da je oštećenik njegov otac, osoba starije životne dobi te je optuženik čineći predmetno kazneno djelo pokazao izrazitu bešćutnost, omalovažio je vlastitog oca dovodeći ga u položaj bespomoćnosti gdje se on ne može obraniti od takvog nasilja i pokazao upornost u činjenju istovrsnih kaznenih djela pokazujući da je njemu to nešto normalno. Da bi se postigla svrha kažnjavanja, a poglavito da bi se izrazilo društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te moglo utjecati na počinitelja, kao i sve druge da ne čine kaznena djela, smatra da je potrebno izreći strožu kaznu zatvora bez izricanja uvjetne osude.

 

8. Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni Vijeće je utvrdilo da je prvostupanjski sud pravilno, optuženika, na temelju olakotnih i otegotnih okolnosti osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine. No, s obzirom na optuženikovu osuđivanost u vrijeme donošenja presude za predmetno kazneno djelo, njegovo ponašanje nakon počinjenja djela te da bio smanjeno ubrojiv u manjoj mjeri zbog konzumacije alkohola kao ovisnik, prvostupanjski sud je pogrešno smatrao da se s izrečenom uvjetnom osudom uz rok kušnje od 4 (četiri) godine može postići svrha kažnjavanja predviđena zakonom u smislu specijalne i generalne prevencije te da će se optuženik ubuduće kloniti ovakvog ponašanja.

8.1. Stoga ovo Vijeće djelomično prihvaća žalbene navode državnog odvjetnika jer je za predmetno kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11 predviđena kazna zatvora od jedne do tri godine te unatoč optuženikovu stanju bitno smanjene ubrojivosti nema mjesta izricanju uvjetne osude. Optuženik je nakon počinjenja djela u međuvremenu osuđen zbog počinjenja novog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. KZ/11 za koje je pravomoćno osuđen na uvjetnu osudu od 7 mjeseci s rokom kušnje od dvije godine (2020.) te zbog kaznenih djela iz članka 117. stavak 2. i članka 139. stavka 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca (2021). Navedene osude ovo Vijeće cijeni kao ponašanje počinitelja nakon počinjenog djela u smislu članka 47. stavak 1 KZ/11 prema kojem se radi o specijalnom povratniku koji nije uskladio svoje ponašanje sa društveno prihvatljivim normama.

8.2. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud, pri izboru vrste sankcije precijenio olakotne okolnosti i podcijenio značaj otegotnih okolnosti, te stoga izrečena uvjetna kazna, po stavu ovog drugostupanjskog suda nije primjerena okolnostima počinjenog djela i takvom se kaznom ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

 

9. Prihvaćajući djelomično žalbu državnog odvjetnika ovo Vijeće je smatralo kako se samo osudom optuženog I. Š. na bezuvjetnu kaznu zatvora može postići svrha opće i posebne prevencije, pa je presudu valjalo preinačiti u odluci o kazni i optuženika za predmetno kazneno djelo osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, jer je samo tako izrečena kazna zatvora primjerena svim okolnostima počinjenog djela i nastalim posljedicama. Optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2020. do 23. listopada 2020.

9.1. Izrečenom kaznom jasno će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i u zatvoru preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge osobe da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela, te će se time postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije i načelo individualizacije u kažnjavanju.

 

10. Također je i sigurnosnu mjeru iz članka 69. KZ/11 obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu trebalo uskladiti s izrečenom kaznom zatvora te odrediti da ista traje dok za to bude potreba, a najdulje za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

10.1. Pored toga je određeno da izrečena sigurnosna mjera iz članka 74. KZ/11 udaljenja iz zajedničkog kućanstva koje dijeli s M. Š. na adresi , traje 1 (jednu) godinu dulje od izrečene kazne zatvora, a sigurnosna mjera iz članka 73. KZ/11 zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja M. Š. na udaljenost ne manju od 50 metara, traje isto 1 (jednu) godinu dulje od izrečene kazne zatvora

10.2. S obzirom na protek vremena od događaja i činjenicu da optuženik mora izdržati kaznu zatvora od jedne godine sud je smatrao da je duljina trajanja sigurnosnih mjera iz članaka 73. i 74. mjera u trajanju od 1 (jedne) godine, dulje od izrečene kazne zatvora prikladna i primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika. Time će se otkloniti mogućnost ponavljanja djela prema istom oštećeniku po izdržanoj kazni zatvora.

 

11. Slijedom iznijetog valjalo je djelomično prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i sigurnosnim mjerama na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.

11.1. Kako državni odvjetnik žalbom nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude u ostalom dijelu, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene druge povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

 

U Sisku 20. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća

Melita Avedić, v.r.