Poslovni broj Gž Ob-15/2023-2             

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ob-15/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

             

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. T. iz V., OIB ..., zastupane po punomoćniku F. Š., odvjetniku iz P., protiv tuženih 1. T. L., OIB ... i 2. S. L., OIB ..., oboje iz C., oboje zastupani po punomoćniku D. Č., odvjetniku iz P., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženih izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P-1243/2012-67 od 12. siječnja 2023., dana 20. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. P-1243/2012-67 od 12. siječnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Citiranim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka.

 

              2. Protiv citiranog rješenja žalbu su podnijeli tuženi iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), predlažući da se rješenje ukine.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se

žalba tuženih odbije kao neosnovana.

 

              4. Žalba je osnovana.

             

5.1.U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je u ovom postupku dana 10. lipnja 2012. donesena presuda kojom je utvrđeno da je tužiteljica izvanbračna supruga, a time i zakonska nasljednica iza pok. L. (J.) M. iz V., rođenog ....., a umrlog ..... i koja je presuda, povodom žalbe tuženih, potvrđena presudom Županijskog suda u Puli, posl.br. Gž-3423/2013 od 9. veljače 2015. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženici, temeljem odredbe iz čl. 421. st. 1. t. 4. i 10. ZPP-a, podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka uz obrazloženje da su do novih dokaza došli u siječnju 2020., a za čije postojanje nisu znali tijekom vođenja prijašnjeg postupka, te su na te okolnosti, dakle na okolnosti pronalaska novih dokaza, predložili saslušanje tuženika S. L.. Radi se o slijedećim dokazima: izjava svjedokinje Ž. S. u kojoj navodi kako joj je tužiteljica obećala isplatiti novčanu naknadu za davanje iskaza pred sudom; izjava svjedokinje N. C.-O. da joj je poznato da su tužiteljica i njena majka bile plaćene za potrebe pružanja pomoći i njege pok. M. L., a koji dokaz u cijelosti osporava konačan zaključak suda da je tužiteljica besplatno pružala njegu i skrb pok. M. L.; izjava svjedokinje I. B. da su tužiteljica i njena majka bile plaćene za potrebe pružanja pomoći i njege pok. M. L., a koji dokaz također u cijelosti osporava konačan zaključak suda da je tužiteljica besplatno pružala njegu i skrb pok. M. L.; izjava svjedokinje N. J. da je za vrijeme koje je provela na radu u rasadniku kod M. L., upravo ona kuhala, čistila i peglala, te da u to vrijeme tužiteljice nije bilo u blizini i izjava svjedokinje M. S. da dok je ona radila u rasadniku, tužiteljica nije obavljala nikakve poslove, da je M. L. živio sam u svojoj kući i da tužiteljica nije spavala sa njime. Za vrijeme trajanja sudskog postupka tuženici da nisu znali da navedene osobe imaju bilo kakvih saznanja vezano uz činjenice iz ovog postupka, pa ih nisu niti mogli predložiti za svjedoke. Dokumentacija koja je priložena odnosi se na prebivalište tuženika S. L. u razdoblju od 1998. i 1999., police osiguranja života kod A. o. i W. o. iz kojih je vidljivo kako se M. L. osigurao u navedenom vremenskom razdoblju, te kako je je u obje police kao osobe koje imaju pravo od osiguranja za slučaj smrti označio svoje sinove - tuženike i potvrdu o boravku tužiteljice i pok. M. L. u hotelu N. u R. u razdoblju od 25.-26.09.2008. koja ukazuje da se radilo o poslovnom putu. Tu dokumentaciju tuženi da nisu imali na raspolaganju u prijašnjim fazama postupka, budući da su se računi nalazili kod knjigovođe, a 2. tuženik da je tek u siječnju 2020. preuzeo kompletnu dokumentaciju.

 

5.2. Prvostupanjski sud poziva se na odredbu članka 421. st.1. t. 4. i 10. ZPP-a, kao i na odredbu članka 422. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da se iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 10. ZPP-a ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom i utvrđuje da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen pravovremeno.

 

5.3. U odnosu na navode tuženika da se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka, prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji presuda donesena protiv svjedoka Ž. S., a u iskazu danom povodom prijedloga za ponavljanje postupka da je navedena svjedokinja iskazala da je ona u postupku govorila istinu, ali da joj je od strane tužiteljice, za dolazak na sud, obećana nagrada. Stoga da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 421. st. 1. t. 4. ZPP-a za ponavljanje postupka.

 

5.4. U odnosu na nove činjenice i dokaze na koje u prijedlogu ukazuju tuženici, prvostupanjski sud utvrđuje da su upravo tuženici na ročištu dana 4. svibnja 2010. predlagali saslušanje svjedoka N. J. i M. S., pa da ne stoji njihov navod da za navedene svjedoke nisu znali u prethodnom postupku. Nadalje, 2. tuženik da je u odgovoru na tužbu naveo da je od 2009. obnašao dužnost privremenog poslovođe obrta svog pok. oca, pa da je stoga imao mogućnost pribaviti i pregledati podatke i dokumentaciju obrta (podatke o zaposlenicima, računima za hotel, sajmovima i dr.), da je 2. tuženik bio osobno nazočan na ročištu kada je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje M. T., te da je nakon njezina saslušanja na ročištu, a prije zaključenja glavne rasprave, imao mogućnost predlagati dokaze u svezi svojeg školovanja, služenja vojnog roka, prebivališta i zaposlenja obzirom su mu ti podaci bili poznati i dostupni. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da tuženici nisu dokazali postojanje pretpostavke iz čl. 422. st. 2. ZPP-a, odnosno da bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti razloge na koje upiru u prijedlogu za ponavljanje postupka prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom, pa je prijedlog za ponavljanje postupka odbio kao neosnovan.

 

6.1.           Osnovano navode tuženici u žalbi da je donošenjem pobijanog rješenja

počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Naime, tuženici su u prijedlogu predložili da se na okolnosti njegove osnovanosti provede dokaz saslušanjem 2. tuženika i prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 17. svibnja 2021. taj prijedlog prihvatio i odlučio saslušati 2. tuženika na ročištu dana 13. listopada 2021., da bi potom na navedenom ročištu donio rješenje da se neće provesti dokaz saslušanjem 2. tuženika. Prvostupanjski sud je zatim odbio prijedlog za ponavljanje postupka uz obrazloženje da tuženici nisu dokazali da bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti činjenice i dokaze na kojima se prijedlog temelji prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom. Pri tome prvostupanjski sud nije omogućio 2. tuženiku da iskaže o okolnostima iz članka 422. stavka 2. ZPP-a, odnosno da nije mogao bez svoje krivnje ranije iznijeti činjenice i dokaze, već je  o tim okolnostima zaključio bez da je saslušao 2. tuženika. Time je tuženicima onemogućen pristup sudu, pogotovo kada se uzme u obzir da je prethodno prvostupanjski sud odlučio saslušati 2. tuženika, da bi zatim, nakon što je saslušao svjedokinju Ž. S. na okolnosti iz članka 421. stavka 1. točke 4. ZPP-a, bez da je proveo bilo koji dokaz na okolnost iz članka 422. stavka 2. u vezi s člankom 421. stavkom 1. točkom 10. ZPP-a, odbio prijedlog za ponavljanje postupka. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud saslušati 2. tuženika nakon čega će donijeti novu, zakonitu odluku o prijedlogu za ponavljanje postupka. 

 

6.2.           Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odbijanje

prijedloga za ponavljanje postupka iz članka 421. stavka 1. točke 4. ZPP-a. Naime, iz iskaza svjedokinje Ž. S. ne proizlazi da je dala lažan iskaz. Ne ulazeći u moralnost dogovora između tužiteljice i svjedokinje Ž. S. (da će je tužiteljica nagraditi ako dođe na sud svjedočiti jer navedena svjedokinja nije željela ići na sud), tužiteljica nije tražila od Ž. S. da lažno iskaže, niti je Ž. S. dala lažan iskaz.

             

7. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao

u izreci.

 

             

                                                        U Rijeci, 20. veljače 2023.

 

 

Sudac

Ksenija Dimec