Poslovni broj: 14 UsI-2828/22-13

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Vesni Maslov,
zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: R. C. iz K. K.,
D. p. ., OIB: …., zastupan po opunomoćeniku N.
I., odvjetniku iz O. d. I. & p. j.t.d. u S., ….
B. .., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja
služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenik D. G.,
diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod
Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, nakon javne
rasprave zaključene dana 10. veljače 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i
opunomoćenika tuženika, dana 17. veljače 2023.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-
02/20-03/03440726407, URBROJ: 341-99-06/2-20-6882 od dana 18. ožujka 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao
neosnovan.

Obrazloženje

1. Odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem:
Usž-1765/22-2 od dana 3. studenog 2022. poništena je presuda ovog Suda pod
polovnim brojem: UsI-2134/21-5 od dana 28. siječnja 2022. te je predmet vraćen
ovom Sudu radi donošenja nove odluke pozivom na odredbu čl. 74. st. 2. Zakona o
upravnim sporovima, „Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i
110/21, dalje: ZUS).

2. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-
02/20-03/03440726407, URBROJ: 341-99-06/2-20-6882 od dana 18. ožujka 2021.,
tužitelj je, u bitnom, naveo da je dužnost tuženika kao javnopravnog tijela u
upravnom postupku utvrditi pravo stanje stvari temeljem čl. 8. Zakona o općem
upravnom postupku („Narodne novine" br. 47/09, dalje: ZUP) te se dužno brinuti i da
neznanje, odnosno neukost stranke ne budu na štetu prava koja im po zakonu

2 Poslovni broj: 14 UsI-2828/22-13

pripadaju (čl. 7. ZUP-a). Citirajući odredbu čl. 98. st. 5. ZUP-a naveo je da nije
sporno da je tužitelj osoba iz čl. 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz
Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine" br. 121/17 i 98/19,
dalje: ZOHBDR), odnosno da je bio pripadnik HVO-a u vrijeme Domovinskog rata u
Bosni i Hercegovini te da je ranjen dana 27. studenog 1994.kao pripadnik VP1704 na
tzv. Kupreškoj bojišnici.Istakao jeda mu je rješenjem nadležnog tijela u Bosni i
Hercegovini (dalje: BiH ), Grada M. - Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih
obitelji, broj: UP-1-09-43-1031/06 od dana 21. studenog 2006.priznato svojstvo
ratnog vojnog invalida IV. grupe sa 80% vojnog invaliditeta, stalno, po osnovi
povreda, počevši od dana 1. prosinca 2006.Naime, iz navedenog da jasno proizlazi
da je nadležno javnopravno tijelo u BiH provodilo postupak u okviru svojih ovlasti, da
je izvodilo dokaze i utvrđivalo činjenice, a s obzirom da je u konkretnom slučaju
utvrdilo činjenicu kako je tužitelj ratni vojni invalid IV. grupe sa 80% vojnog invaliditeta
onda da to postaje neprijeporna činjenica. Imajući u vidu navedeno, da je naročito
važno istaknuti i odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine
o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili
pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane i članova njihovih obitelji, zajedno sa istoimenim
Zakonom o potvrđivanju tog Ugovora („Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 2-
16/06. - dalje: Ugovor). Citirajući odredbu čl. 8. Ugovora naveo je da je tim Ugovorom
Republika Hrvatska preuzela obvezu isplaćivati razliku između visine mjesečnog
iznosa obiteljske invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela
Bosne i Hercegovine i visine mjesečnog iznosa obiteljske mirovine koju bi ista osoba
ostvarila po pravnim propisima u Republici Hrvatskoj. Također, da je potrebno
istaknuti kako provedeni nalazi i vještačenja imaju nedostataka, odnosno da su
nelogični jer ne odgovaraju izviđenim okolnostima, naročito jer ne sadržavaju
postotak tjelesnog oštećenja, a imajući u vidu odredbe iz čl. 61.-64. Zakona o
mirovinskom osiguranju („Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16,
18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZOMO) čime da je praktički, tužitelj apsolutno
onemogućen u ostvarenju bilo kakvog prava iz ZOMO-a.Za istaći je, kako nalazi i
mišljena (viših)vještaka nisu izrađeni u skladu s Zakonima (ZOMO i ZOHBDR),
Pravilnikom o reviziji i nadzoru medicinskog vještačenja u mirovinskom osiguranju
(„Narodne novine" br. 40/15 i 70/18 - dalje: Pravilnik) niti u skladu s pravilima struke,
a što je kao posljedicu imalo nezakonitost ovdje osporenog rješenja. Citirajući
odredbu čl. 15. st. 4. Pravilnika naveo je da, imajući u vidu podneseni zahtjev tužitelja
od dana 3. travnja 2019., da je nadležno tijelo priznalo tužitelju svojstvo ratnog
vojnog invalida IV. grupe sa 80% vojnog invaliditeta. Konačno, iako tužitelju nisu
dostupni nalazi i mišljenja vještaka od dana 17. kolovoza 2020., odnosno viših
vještaka od dana 11. ožujka 2021. da se postavlja pitanje temeljem kojih
isprava(nalaza) su vještaci zaključili kako kod podnositelja zahtjeva ne postoji
smanjenje radne sposobnosti za više od polovice, prema tjelesno i psihički zdravom
osiguraniku iste ili slične naobrazbe ili sposobnosti.Naime, uslijed detonacije granate
da je pretrpio povredu sluha, na način da je izgubio sluh za više od 70%, dok su
ozljede kuka i nogu takve naravi da tužitelj šepa. Nadalje, imajući u vidu da je tužitelj
po zvanju vozač, da se postavlja pitanje kako profesionalni vozač može obavljati svoj
posao gubitkom sluha većim od 70%, a bez da je osiguranik neposredno pregledan,
odnosno bez da je uopće utvrđena njegova naobrazbu ili sposobnost. Slijedom
navedenog, da predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kojom se usvaja tužba,
poništava osporeno rješenje tuženikai nalaže tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene
troškove upravnog spora.

3 Poslovni broj: 14 UsI-2828/22-13

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. veljače 2023. opunomoćenik
tužitelja naveo je da izlaže kao u tužbi i žalbi te da nema novih činjenica niti dokaza.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u
skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u
skladu sa zakonskim propisima. Tužitelj da je dana 3. travnja 2019. podnio zahtjev za
priznanje prava na invalidsku mirovinu prema čl. 142. ZOHBDR-a.U žalbenom
postupku da je pobijano prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i
mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., evidencijski broj
vještačenja: 451033 od dana 17. kolovoza 2020. kojim da je utvrđeno da kod
imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost
niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne
promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. U
povodu žalbe da je pribavljeno mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje,
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda,
evidencijski broj vještačenja: 565296 od dana 11. ožujka 2021. u obrazloženju kojeg
da je zaključno navedeno da postupajući po žalbi i nakon uvida u medicinsku
dokumentaciju, Vijeće viših vještaka kod žalitelja ne nalazi trajno smanjenje radne
sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika
iste ili slične razine obrazovanja. Smanjenje radne sposobnosti da ne postoji.
Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo stručnog vještačenja u skladu sa odredbama
čl. 14. st. 10. i čl. 69. st. 1.-3. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne
novine“, br. 67/17) da su prihvatili dostavljenu medicinsku dokumentaciju na temelju
koje je u Bosni i Hercegovini utvrđen status RVI i priznato pravo na invalidninu, ali
kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja da se mora
utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima. Istaknuo je daje bitno
razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu
sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma
(invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na
temelju ranjavanja, odnosno statusa RVI od I. do IV. grupe po osnovi bolesti ili
ozljede da je samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska
dokumentacija dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li
invalidnost prema čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom na činjenicu
da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja zbog
posljedica sudjelovanja u ratu ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu
radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, da nije bilo
mogućnosti za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZOHBDR-
a. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i
da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

5. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. veljače 2023. opunomoćenik tuženika naveo je da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu.

6. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,
Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-03/03440726407, URBROJ: 341-99-06/2-
20-6882 od dana 18. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I
141-02/19-03/03440726407, URBROJ: 341-18-06/2-19-27695 od dana 31. kolovoza

2020., a kojim rješenjem je C. R., ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za
priznanje prava na invalidsku mirovinu.

4 Poslovni broj: 14 UsI-2828/22-13

7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se
nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno
rješenje, te u spisu upravnog spora (koji je ranije nosio oznaku Usl- 2134/21).

8. U sporu je održana rasprava dana 10. veljače 2023. na kojoj je strankama,
sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim
pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

9. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i
činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom
ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj Sud je ponovno
ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

11. Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“
br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje: ZOMO),
mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti
prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u
zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji
za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine
obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve
poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se
odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano
je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje
radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje,
životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti
za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka
propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika
postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na
zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom
rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali
može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične
razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom

4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod
osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog
promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni
gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

12. Člankom 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i
članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, dalje: ZHBDR) propisano je
da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je
pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog
vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku
mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos
osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela
Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona
temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na
području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog
vijeća obrane i članova njihovih obitelji, dok je stavkom 2. istog članka propisano da
su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je
pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog

5 Poslovni broj: 14 UsI-2828/22-13

vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na
invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu
za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog
tijela Bosne i Hercegovine.

13. Uvidom u spis upravnog tijela KLASA: UP/II 141-02/20-03/03440726407
utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut
temeljem tužiteljevog zahtjeva podnesenog dana 3. travnja 2019.; da je tužitelj rođen
dana .. … ….; daje tužitelj hrvatski državljanin; da je tužitelj bio pripadnik
postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) u razdoblju od 1. siječnja

1994. do 22. travnja 1996.; daje pripadnik borbenog sektora HVO-a; da je prema
Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog
ministarstvaza pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: 07/15-45/4-55/20-
02 od dana 24. veljače 2020 povrijeđen dana 27. studenog 1994. pri obavljanju
vojnih dužnosti na prvoj crti obrane - Kupres; da je rješenjem nadležnog tijela u Bosni
i Hercegovini, Grada Mostara-Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji, broj:
UP-l-09-43-1031/06 od dana 21. studenog 2006., C. R., ovdje tužitelju,
priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta, stalno,
po osnovi povreda, počevši od dana 1. prosinca 2006.;da je uNalazu i mišljenju o
radnoj sposobnosti osiguranika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, evidencijski broj
vještačenja: 451033 od dana 17. kolovoza 2020.(dalje u tekstu: Nalaz i mišljenje o
radnoj sposobnosti) navedeno da je prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za
pitanja branitelja DR BiH, Grupe za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze Mostar,
od dana 24. veljače 2020. imenovani bio pripadnik MUP-a od dana 1. siječnja 1994.
do 22. travnja 1996. te da je dana 27. studenog 1994., izvršavajući zapovijedi na
prvoj crti bojišnice u Kupresu, pri detonaciji granate zadobio povredu leđa, vrata,
glave i noge.Prema nalazu ortopeda dr L. (RB M.) od dana 27. studenog

1994. da je povrijeđen na bojišnici detonacijom granate i padom. U statusu da je bila
napeta PVM cervikalno i L/S. Kretnje u navedenim segmentima da su bile bolno
limitirane za polovicu opsega pokreta, Lasegue da je bio pozitivan na oko 50 st.
obostrano. Desna potkoljenica da je bila otečena i bolna, da se vidio ostop. ožiljak od
ranije učinjene osteosinteze. Ordinirani da su mu analgetici te savjetovano bolovanje
u trajanju od tri tjedna.Kontrolirao da se po ortopedu zbog tegoba od strane slabinske
kralježnice, da se liječio zbog nefrolitijaze. Prema nalazu audiometrije od dana 6.
studenog 2003. da je ukupni gubitak sluha po Fowleru iznosio 62,5%. Dana 24.
ožujka 2010. pri padu da je zadobio stabilnu frakturu trupa L1 kralješka, bez
neurološkog deficita. Liječen da je konzervativno. Potom, da je provedena
stacionarna fizikalna terpija u SB "Biokovka". Prema otpusnom pismu od dana 30.
kolovoza 2010. da je bio samostalno pokretan, inklinacija da je bila limitirana,
reklinacija naznačena i bolna.U ožujku 2015. da je pregledan na HKP KBC Split zbog
distenzije lijevog koljena. Tijekom 2017. i 2018. da su mu radiološkom obradom
utvrđene degenetrativne promjene zglobova oba kuka te politopne degenerativne
promjene i.v. diskova C i LS kralježnice.Ortoped da je u nalazu od dana 18. travnja

2017. postavio indikaciju za TEP lijevog kuka. EMNG nalaz od dana 11. siječnja

2019. da je ukazao na tešku radikularnu kroničnu leziju L5 i S1 te srednje tešku
C5,C6 i C7, sindrom karpalnog kanala obostrano.U dugogodišnjem da je liječenju po
neuropsihijatru, a zatim po psihijatru zbog tegoba iz kruga kroničnog PTSP-a, u
komorbiditetu s TPO i povratnim depresivnim poremećajem. Smetnje da su bez
dublje psihopatološke produkcije.Prema rješenju Službe za zaštitu prava branitelja i

6 Poslovni broj: 14 UsI-2828/22-13

njihovih obitelji, Grad M., od dana 21. studenog 2006. da je imenovanom utvrđen
vojni invaliditet 80 % po osnovi povrede, a što da je potvrđeno presudom
kantonalnog suda u Mostaru dana 29. ožujka 2019.Temeljem anamneze, kliničke
slike, medicinske dokumentacije, da je vijeće vještaka mišljenja da promjene u
zdravstvenom stanju osiguranika nastale kao posljedica sudjelovanja u DR, a u svezi
čl. 142. ZOHBDR-a, nisu takvog stupnja da bi uvjetovale smanjenje radne
sposobnosti za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili
slične naobrazbe i sposobnosti tj. da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz
preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti.

14. Povodom izjavljene žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u
drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj
vještačenja: 565296 od dana 11. ožujka 2021.,u kojem je navedeno da jeiz
priloženog Uvjerenja iz oblasti vojne obveze Mostar od dana 24. veljače 2020. vidljivo
da je žalitelj kao pripadnik MUP-a ozlijeđen dana 27. studenog 1994. u području
leđa, vrata, glave i noge prilikom detonacije granate. Isti dan da je ambulantno
pregledan po ortopedu bez nađenih otvorenih rana, bez indikacije opsežnije kirurške
obrade te da je preporučeno simptomatsko liječenje prisutnih subjektivnih smetnji.
Daljnji specijalistički nalazi da ne ukazuju na zaostale značajnije funkcionalne deficite
s osnova zadobivene ozljede od dana 27. siječnja 1994. Prisutne da su povremene
križobolje i glavobolje koje da se kupiraju simptomatskim liječenjem. Bilježi se
kompresivni prijelom trupa L1 kralješka prilikom pada s visine dana 24. ožujka 2010.
Prijelom da je saniran konzervativno bez zaostalih funkcionalnih neuroloških
posljedica (KBC Split, Kirurgija 111/2010., SB Biokovka, Vlli/2010.). Kontrolni EMNG
(1/2019.) da je pokazao uredan neurografski nalaz živaca donjih ekstremiteta i
kompenziranu kroničnu radikulopatiju L5,S1. Zbog degenerativnih promjena kukova
da je obrađen po ortopedu u travnju 2017. te da se razmatra operativno liječenje
lijevog kuka u budućnosti (ortoped, Xll/2018.). Priloženi da su audiogrami (1994.,
2003, 2018.) koji da ukazuju na umjerenu i simetričnu nagluhost na oba uha, bez
indikacije korištenja slušnog pomagala. Liječi se po psihijatru više godina zbog
anksiodepresivnih smetnji neurotske razine i nekih simptoma PTSP kruga. Provode
se ambulantne kontrole uz povremeni dnevnobolnički programski suport kojim da se
psihički osnažuje, a dublja psihopatologija da nije opservirana. Psihologijskim
testiranjem (Xll/2018.) da su nađenepovremene blaže mnestičke smetnje u
emocionalnom i socijalnom funkcioniranju.Vijeće vještaka da nalazom i mišljenjem od
dana 17. kolovoza 2020. ne utvrđuje smanjenje radne sposobnosti.Postupajući po
žalbi i nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, da Vijeće viših vještaka kod žalitelja
ne nalazi trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na
tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Smanjenje
radne sposobnosti da ne postoji.

15. Najprije valja napomenuti da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku
mirovinu pokrenut temeljem odredaba ZHBDR, a ne odredbi Ugovora između
Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika
rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova
njihovih obitelji („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, br. 2/2006) kako to
pogrešno smatra tužitelj jer se na zahtjev koji je tužitelj nesporno podnio dana 3.
travnja 2019. primjenjuju gore citirane odredbe ZHBDR i ZOMO važeće u vrijeme
podnošenja predmetnog zahtjeva. Ujedno se tužitelj pogrešno poziva i na
odredbeZOMO i Pravilnika koje se odnose na postotak tjelesnog oštećenja, jer se

7 Poslovni broj: 14 UsI-2828/22-13

ovdje radi o postupku u kojem se utvrđuje postoji li kod tužiteljasmanjenje radne
sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne
sposobnosti što je tužitelj i zatražio u svojem zahtjevu.

16. Naime, tužitelj ispunjava uvjete propisane odredbom čl. 142. st. 2. ZHBDR iz
razloga jer se radi o pripadniku borbenog sektora HVO-a i državljaninu Republike
Hrvatske, kojem je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine
priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ozljede, a što ne spori niti tuženik.
Time su bili ostvareni uvjeti da se pristupi vještačenju tužiteljeve radne sposobnosti
sukladno gore citiranoj odredbi čl. 39. ZOMO, ali samo po osnovu ozljede jer mu je
status ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% oštećenja trajno priznat po toj osnovi,
temeljem rješenja nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini, Grada M.-Službe za
zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji, broj: UP-l-09-43-1031/06 od dana 21.
studenog 2006., počevši od dana 1. prosinca 2006, radi čega se navodi tužitelja, da
bi on imao priznat status po osnovi ranjavanja te da bi ispunjavao uvjete iz čl. 142. st.

1. ZHBDR,ukazuju u cijelosti neosnovanima. S tim u vezi, neosnovani su i prigovori
tužiteljada je nadležno tijelo u Bosni i Hercegovini utvrdilo da je tužitelj ratni vojni
invalid IV. grupe sa 80% vojnog invaliditeta pa da je to onda neprijeporna činjenica,
jerje utvrđeni status RVI jedna od pretpostavki koje moraju biti ispunjene da bi
semogao provesti postupak ocjene radne sposobnosti, ali se kod priznavanja prava
na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja mora utvrditi postojanje invalidnosti
prema hrvatskim propisima kako to pravilno navodi i tuženik u odgovoru na tužbu.

17. Ocjena je ovog Suda i u ponovljenom postupku, nakon poništavajuće presude
Visokog upravnog suda, da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u potpunosti
obrazložen i da sadrži jasne razloge ocjene (ne)postojanja potpunog gubitka radne
sposobnosti, djelomičnog gubitka radne sposobnosti smanjena radne sposobnosti uz
preostalu sposobnost za rad u smislu gore citirane odredbe članka 39. ZOMO, a
ujedno i da je u dostatnoj mjeri u suglasju (podudaran) sa Nalazom i mišljenjem o
radnoj sposobnosti, pribavljenim u prvostupanjskom upravnom postupku te da je u
gore citiranom Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka dana jasna analiza medicinske
dokumentacije tužitelja iz koje proizlazi stanje uslijed ozljeđivanja dana 27. studenog

1994. u području leđa, vrata, glave i noge (prilikom detonacije granate) te utjecaj
navedenog na tužiteljevu radnu sposobnost, a posebno se ističe da su tijela
vještačenja suglasno navela da radna sposobnost tužitelja nije trajno smanjena za
preko polovice u odnosu na zdravog osiguranika te da stoga kod njega još ne postoji
smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili
potpun gubitak radne sposobnosti kao posljedica isključivo naprijed navedenog
ranjavanja.

18. U odnosu na prigovore tužitelja koji se odnose na to da ne zna što bi bilo
navedeno u nalazima i mišljenjima pribavljenim u upravnom postupku, ovdje se ističe
da je tužitelj ili njegov opunomoćeniku svako doba mogao izvršiti uvid u predmetni
upravni spis kao i da je nalaz i mišljenje pribavljen u drugostupanjskom upravnom
postupku u cijelosti citiran u osporenom rješenju te ga je tužitelj u ovom upravnom
sporu mogao pobijati medicinskim vještačenjem, ali isto nije predložio u tužbi, a niti
na ročištu održanom nakon poništavajuće presude Visokog upravnog suda
Republike Hrvatske.

19. Stoga, a budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s
ovlastima propisanim člancima 125. do 132. ZOMO i Uredbom o metodologijama
vještačenja („Narodne novine“ br. 67/17 i 56/18, dalje: Uredbe), uzimajući u obzir
pregledanu medicinsku dokumentaciju te da su utvrdili da kod tužitelja radna

8 Poslovni broj: 14 UsI-2828/22-13

sposobnost nije trajno smanjena za preko polovice u odnosu na zdravog osiguranika
te da stoga kod njega još ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu
sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, ovaj Sud
pribavljenom vještačenju vjeruje kao vjerodostojnom i sačinjenom po pravilima
medicinske struke te drži da je na istom tuženik mogao utemeljiti osporavano
rješenje.

20. U tom smislu, a posebno cijeneći okolnost da tužitelj nije dokazao suprotno,
odnosno predložio izvođenje kakvih određenih dokaza na okolnost utvrđenja
suprotnog (vještačenje po sudskom vještaku odgovarajuće specijalizacije), niti nakon
poništavajuće presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud smatra
u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja nije nastupio potpuni ili djelomični gubitak
radne sposobnosti niti smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost,
u smislu gore citirane odredbe čl. 39. ZOMO, a posebice jer ovaj Sud ne raspolaže
dostatnim znanjem iz područja medicine da bi mogao samo na temelju navoda iz
tužbe donijeti odluku suprotnu onoj koja je donesena u upravnom postupku temeljem
gore citiranih Nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje,
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

21. Dakle, još jednom se ističe kako je teret dokaza na tužitelju, a medicinska
dokumentacija je ocijenjena u upravnom postupku od strane nadležnog tijela
vještačenja te se radi o činjenicama koje su u potpunosti utvrđene vještačenjem, a
puko navođenje da bi medicinska dokumentacija bila pogrešno protumačena nije
dostatno samo po sebi da bi se donijela odluka suprotna onoj koja je donesena u
upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

22. Za napomenuti je da je odredbom čl. 14. st. 10. Uredbe o metodologijama
vještačenja („Narodne novine“ br. 67/17 i 56/18, dalje: Uredbe) propisano da za
osobe s boravkom u inozemstvu vijeće vještaka iz članka 3. stavka 5. ove Uredbe
daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog
izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja
primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i
međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Kada za to postoje razlozi, vještak ili
vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju neposrednog pregleda osigurane
osobe, radi čega nadležna tijela vještačenja nisu bila u obvezi pozvati tužitelja na
pregled ukoliko je bila priložena sva potrebna medicinska dokumentacija, a za
pozivanje na pregled, prema njihovoj ocjeni, nisu postojali nikakvi razlozi. Ujedno se
napominje da je u dokumentaciji priloženoj spisu jasno navedeno da je tužitelj
obavljao poslove vozača, radi čega su neosnovani prigovori kako nije utvrđeno kojim
poslom se isti bavio.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori
tužitelja, pri kojima je tužitelj ostao nakon donošenja poništavajuće odluke Visokog
upravnog suda Republike Hrvatske, nisu od utjecaja radi donošenja eventualno
drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je
prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu
povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne
stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

24. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe,
osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti
pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku
(„Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem
članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

9 Poslovni broj: 14 UsI-2828/22-13

25. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti
tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojom je propisano
da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije
propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je opunomoćenik tužitelja
popisao na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. veljače 2023., valjalo odbiti iz
razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 17. veljače 2023.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja uz zapisnik oobjavi

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,
Zagreb, Mihanovićeva 3 uz zapisnik o objavi
- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim
pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.