REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II

73. P-2063/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu I. K. Š. u pravnoj stvari
prvotutužitelja C. R. d.d. Z.,OIB:,
drugotužitelja M. d.o.o. Z., , OIB:,
trećetužitalja D. B. d.o.o. Z., , OIB:,
četvrtotužitelja A. – R. d.o.o. Z., , OIB:
, petotužitelja D. d.o.o. Zagreb, Paromlinska 49/I, OIB:
, šestotužitalja H. R. d.o.o. Z., OIB.,
sedmotužitalja S. G. P. d.o.o. Z.,,
OIB:, koje zastupa punomoćnica D. K. Ž., odvjetnica iz
Odvjetničkog društva K. & Partneri d.o.o. Z., , protiv
tuženika I. d.o.o. Z., OIB:, kojeg zastupa
punomoćnica K. D. K., odvjetnica iz Z., J., radi
povrede intelektualnog vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene

12. siječnja 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice
tuženika, s danom objave 17. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Utvrđuje se da je tuženik I. d.o.o. iz Z., , OIB:
, smještajem sustava za praćenje emitiranja fonograma P. na
domenu www..eu i omogućavanjem pristupa istoj povrijedio isključiva prava
tužitelja reprodukcije njihovih fonograma.

II. Tuženik I. d.o.o. iz Z., OIB: dužan je
platiti tužiteljima iznos od 1 kune na ime naknade za povredu časti i ugleda tužitelja.
III. Tuženik I. d.o.o. iz Z., OIB: je po
pravomoćnosti presude dužan objaviti njenu izreku na 1/8 stranice u V. listu,
J. listu, S. D. i N. L..''

r i j e š i o j e

2

73. P-2063/2017

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Tuženiku se nalaže onemogućiti pristup i s web domene www.eu ukloniti
sustav za praćenje emitiranja fonograma P. kojime se vrijeđaju prava
proizvođača fonograma tužitelja te se zabranjuje svaka danja povreda, kao i
uzdržavanje od takve ili slične povrede.", zatim u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da na ime vraćanja stečene koristi isplati tužiteljima iznos čiju će
visinu tužitelji odrediti tek nakon što tuženik postupi po rješenju suda o dostavi
dokumentacije uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja
tužbe do isplate po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,
uključujući i taj mjesec za 5 postotnih poena.", kao i u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da na ime naknade za neovlašteno korištenje plati tužiteljima iznos
čiju će visinu tužitelji odrediti tek nakon što tuženik postupi po rješenju suda o dostavi
dokumentacije, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja
ove tužbe pa do isplate po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu, uključujući i taj mjesec za 5 postotnih poena.''

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao prijedlog za polaganje računa u dijelu kojim
predlažu da se naloži tuženiku u roku od osam dana dostaviti Trgovačkom sudu u
Zagrebu i tužiteljima financijske i računovodstvene podatke (knjigovodstveno stanje i/ili
knjigovodstvene isprave) iz kojih će biti vidljiv iznos koji je tuženik uprihodio od
pružanja usluga putem servisa ”P.” na domeni www.eu u
vremenskom razdoblju od 24. listopada 2014. godine do 31. listopada 2017. godine,
kao i da istovremeno s dostavom tih podataka da izjavu kojom potvrđuje da su podaci
točni i potpuni.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev za polaganjem računa u dijelu kojim se nalaže
tuženiku u roku od 8 dana dostaviti sudu i tužiteljima podatke o svim glazbenim
datotekama tužitelja (naziv: Izvođač – Skladba - Album) koje su individualni korisnici
uploadali na server tuženika putem web stranice www.eu od 24. listopada

2014. godine pa sve do 31. listopada 2017.

IV. Nalaže se tužiteljima u roku od 8 (osam) dana naknaditi tuženiku troškove ovog
parničnog postupka u iznosu od 1.140,46 EUR/ 8.592,80 kuna1.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog postupka za iznos od 2.840,74 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da su ugledni proizvođači fonograma u Republici
Hrvatskoj, a da je tužitelj nositelj web domene www..eu putem koje uz
naplatu javnosti pruža uslugu pod nazivom P. – ''Servis za praćenje

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3

73. P-2063/2017

izvođenosti glazbenih djela na radiju i TV postajama". Tvrdi da se spomenuta usluga
sastoji u automatskom prepoznavanju emitiranja snimki (fonograma) koje budu
emitirane u programu radio postaja te nakon prepoznavanja skladbi registrirani
korisnici dobivaju izvještaj o emaniranjima pojedinih fonograma. Navodi da se za
korištenje spomenute usluge potrebno registrirati i platiti naknadu u visini 15 EUR za
15 kredita, s time da jedan kredit omogućava praćenje emitiranja jedne skladbe tijekom
maksimalno tri mjeseca, sve sukladno Općim uvjetima poslovanja ("Plaćanje usluge''),
pa da se stoga radi o komercijalnoj usluzi sa svrhom ostvarivanja dobiti. Nadalje tvrdi
da je pružatelj usluge društvo A. H. iz K. Š., a da je tuženik pasivno
legitimiran kao registrirani nositelj navedene web domene pa je odgovoran za njezin
sadržaj. Navodi da se računalni program koji je u pozadini web sučelja koristi za
"prepoznavanje" snimki temelji na principu uspoređivanja sadržaja praćenih radio
stanica s prikupljenom bazom podataka o snimkama (fonogramima) na koju se
naslanja spomenuti računalni program, odnosno da program radi tako da reproducira
otprilike desetak sekundi emitiranja skladbe s radio postaje te karakterističan audio
zapis s te snimke uspoređuje digitalno s zapisima-digitalnim otiscima iz postojeće baze
podataka digitalnih otisaka fonograma. Dakle, računalni program prema tvrdnjama
tužitelja nema u svojoj bazi podataka fonograme u audio obliku, već samo njihov
karakteristični digitalni otisak (fingerprint) koji je jedinstven za svaki fonogram, tužitelj
napominje da je za izradu takvog digitalno otiska prethodno potrebno pribaviti
fonogram u digitalnom obliku te iz njega računalnom obradom napraviti digitalni otisak
pa da je stoga baza podataka digitalnih otisaka fonograma neizostavan dio. Također
tužitelj tvrdi da je servis P. započeo s radom u kolovozu 2012. sklapanjem
Ugovora o korištenju P. usluge praćenja korištenja glazbenih snimki, izrade
playlisti i toplisti kojim ugovorom su tužitelji dali odobrenje tuženiku za korištenje svojih
fonograma putem udruge institut H. glazbe s trajanjem do kraja 2012., nakon
čega je sklopljen novi Ugovor s trajanjem do kraja 2013. da bi konačno tužitelji dopisom
od 23. listopada 2014. obavijestili tuženika o prestanku suradnje i pozvali ga da im vrati
sve podatke i snimke čime je izgubio odobrenje i pravnu osnovu za korištenje
tužiteljevih fonograma. Tvrdi da je tuženik bazu podataka odlučio koristiti i razvijati
nelegalno na način da na servisu P. uz registraciju od korisnika traži da mu
oni pošalju snimke čije emitiranje bi htjeli pratiti, a čime on u stvari radi svoju bazu
podataka digitalnih otisaka. Opisanim načinom rada tužitelji tvrde da se krše prava koja
proizvođači fionograma imaju na svojim fonogramima, i to pravo reprodukcije koje je
isključivo pravo proizvođača na svojim fonogramima. Tužitelji su u tužbi predložili da
sud obveže tuženika da dostavi cjelokupne podatke koji se odnose na sve fonograme
u bazi podataka digitalnih otisaka fonograma u sustavu P. navodeći da će tek
potom moći specificirati svoj tužbeni zahtjev u pogledu visine. Nadalje tvrde da je
tuženik u obavijesti o prestanku pružanja usluge koju je 18. listopada 2016. postavio
na svojim web stranicama iznio omalovažavajuće tvrdnje i stavove čime je povrijedio
čast i ugled tužitelja pa tako osim utvrđenja da je tužitelj povrijedio isključiva prava
tužitelja i reprodukcije njihovih fonograma, zahtijevao da se onemogući pristup i s web
domene ukloni sustav za praćenje emitiranja fonograma P. uz zabranu
svake daljnje povrede i uzdržavanje od takve ili slične povrede, kao i da tuženik plati
tužiteljima iznos od 1,00 kune na ime povrede časti i ugleda tužitelja, sve uz objavu
izreke presude.

2. Tuženik se odgovorom na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
Prvenstveno smatra da bi se trebao utvrditi radi li se uopće o povredi prava
reproduciranja fonograma počinjenoj smještanjem sustava za praćenje emitiranja

4

73. P-2063/2017

fonograma na domenu www..eu i omogućavanjem pristupa istoj, odnosno
radi li se o reproduciranju fonograma. Smatra ako sustav praćenja ne sadrži predmete
kojima je povrijeđeno pravo reproduciranja da tada ni smještanje takvog sustava na
bilo koju web stranicu ne predstavlja povredu prava reproduciranja. Tuženik ne da je
nositelj web domene, ali spori da bi se na domeni www..eu nalazio bilo
kakav sadržaj, a posebno ne usluga koja bi se pružala javnosti uz naplatu. Navodi da
je na navedenoj stranici postojala usluga koja je služila nositeljima prava da mogu
kontrolirati korištenje svojih predmeta zaštite te da je tu tulugu pružalo društvo A.
HB te da se sustav upotrebljavao i u korist tužitelja i u korist autora i umjetnika
izvođača, odnosno za korist svih nositelja prava. Ističe činjenicu da računalni program
analizom određenog fonograma radi digitalni identifikator određene snimke
analizirajući ju i stvarajući određene karakteristične i jedinstvene podatke za digitalnu
obradu, a što nije reproduciranje. Tužitelj tvrdi da digitalni identifikator nije nešto što bi
predstavljalo novo stvoreni fonogram jer se ne može slušati s bilo kojeg uređaja, niti
se može umnožavati , a niti se može distribuirati kao fonogram. Također iz njega nije
moguće dobiti zvuk pa nije niti moguće dobiti niti fonogram kao fiksaciju zvukova.
Tuženik tako smatra da konačni rezultat (fingerprint) nije fonogram pa stoga nije niti
povrijeđeno pravo reproduciranja fonograma. Također ističe da radnja koja se odvija
kod stvaranja samog fingerprinta ne predstavlja nikakvo, a napose ne takvo
umnožavanje fonograma kojim bi se naštetilo imovinskom interesu proizvođača
fonograma, a niti predstavlja priopćavanje javnosti, tim više što se originalne glazbene
datoteke nakon procesuiranja brišu.

3. Tužitelj je na ročištu 11. rujna 2018. povukao prvotnu točku II. tužbenog zahtjeva
jer nije sporno da je nakon podnošenja tužbe predmetna domena, kao i sustav, postala
nedostupna, pa je slijedom toga u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,
28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje
u tekstu: ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

4.1. Tužitelj je tijekom postupka više puta postavljao zahtjev za polaganjem računa
da bi isti konačno odredio podneskom od 9. prosinca 2020.

4.2. Tužitelj je na ročištu 12. siječnja 2023. povukao prijedlog za polaganjem računa
u dijelu kojim zahtijeva financijske i knjigovodstvene podatke iz kojeg će biti vidljiv
iznos koji je tuženik uprihodio od pružanja usluga putem servisa P. u
razdoblju od 24. listopada 2014. do 31. listopada 2017. pa je stoga odlučeno kao u
točki II. izreke ovog rješenja.

5. Tuženik je na ročištu održanom 12. siječnja 2023. povukao prigovor da tužitelj
nije određeno naznačio glazbene datoteke pa sud nije smatrao potrebnim donositi
rješenje o polaganju računa u dijelu dostave podataka o svim glazbenim datotekama
tužitelja (naziv: Izvođač – Skladba - Album) koje su individualni korisnici uploadali na
server tuženika putem web stranice www..eu od 24. listopada 2014. godine
pa sve do 31. listopada 2017. godine slijedom čega je zahtjev za polaganjem računa
u tom dijelu odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

6. Nadalje, tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev podneskom od 21. rujna

2018., ali je na ročištu održanom 12. siječnja 2023. povukao točke II. i III. tako

5

73. P-2063/2017

određenog tužbenog zahtjeva slijedom čega je također u skladu s odredbom čl. 193.
st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Tužitelj tako u konačnici tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje da je tuženik
smještanjem sustava za praćenja i emitiranja fonograma P. na domenu
www..eu i omogućavanjem pristupa istoj povrijedio isključiva prava tužitelja
reprodukcije njihovih fonograma, zatim zahtijeva isplatu iznosa od 0,13 EUR/1,00 kune
s osnove naknade štete za povredu časti i ugleda tužitelja, a sve uz objavu na 1/8
stranice izreke presude u dnevnoj tiskovini.

8.1. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to u
dopis ZAPRAFA od 15. svibnja 2017. (list 9 spisa), ugovor od 1. ožujka 2015. (list 10-
11 spisa), ugovor od 1. ožujka 2015 (list 12-13 spisa), ugovor od 1. siječnja 2013. (list
14-15 spisa), dopis HDU od 23. listopada 2014. (list 16 spisa), dopis HDU od 15.
listopada 2015. (list 17 spisa), dopis tuženika od 16. listopada 2015. (list 18 spisa),
dopis HDU od 15. listopada 2015. (list 19-20 spisa), uvid u web stranicu
www..eu (list 21-22 spisa), CD sa katalogom fonograma (list 31 spisa),
pravno mišljenje prof. dr. sc. I. G. (list 52-55 spisa), ovjereni prijevod dopisa IFPI
s engleskog jezika (list 111-115 spisa), pravno mišljenje prof. dr. sc. I. K. (list
154-163 spisa), ovjereni prijevod dopisa IFPI s engleskog jezika (list 176-186, 192-
200 spisa), stručni članak (list 211-221 spisa), sustav Audio fingerprintova i primjena u
praksi (list 245-247 spisa), proveden je dokaz saslušanjem drugo i četvrto tužitelja
(iskazi na listovima 64-66 spisa), proveden je dokaz saslušanjem zastupnika po
zakonu tuženika (iskaz na listovima 66-67 spisa) te je provedeno vještačenje po
stalnom sudskom vještaku za informatiku A. M. (pisani nalaz i mišljenje na
listovima 82-96 spisa).

8.2. Sud nije provodio dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu prvotužitelja,
trećetužitelja, petotužitelja, šestotužitelja i sedmotužitelja iz razloga što, iako uredno
pozvani, nisu pristupili na ročište na kojem su trebali biti saslušani niti su svoj
nedolazak opravdali, a niti su predlagali da se ponovo pozovu radi saslušanja.

8.3. Ističe se kako ovaj sud nije vezan mišljenjima naručenim od stranaka mimo
ovog parničnog postupka, bilo pravnim bilo tehničkim, već je odluku temeljio na
vještačenju određenom u tijeku dokaznog postupka i provedeno po imenovanom
stalnom sudskom vještaku.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve
dokaze zajedno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud došao je do uvjerenja
da je konačno određeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

10. Predmet spora je utvrđivanje povrede isključivih prava tužitelja reprodukcije
njihovih fonograma smještajem sustava za praćenje emitiranje fonograma
"PlayKontrol" na domenu www..eu i omogućavanjem pristupa istoj te
isplatu iznosa od 0,13 EUR/1,00 kune s osnove naknade štete za povredu časti i
ugleda tužitelja, kao i zahtjev za objavu izreke presude.

11. Između stranaka je sporno je li sustavom za praćenje emitiranja fonograma
P. došlo do vrijeđanja tužiteljevih prava reprodukcije te je li tuženik povrijedio
njihovu čast i ugled objavom na web stranicama 18. listopada 2016.

6

73. P-2063/2017

12.1. Prvenstveno, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva podnesen s osnove povrede
časti i ugleda tužitelja valja istaknuti kako je iz objave na koju se poziva tužitelj (ispis
na listu 22 spisa) razvidno da je ista objavljena od strane društva različitog od društva
tuženika, odnosno od društva A. H. Š., koje društvo je 2015. i preuzelo
sustav P.. Činjenica da u tom trenu tuženik više nije bio nositelj sustava
P. proizlazi iz P. – ugovor za krajnjeg korisnika, 1.3.2015. (list 10
spisa), koji su sami tužitelji dostavili uz tužbu, i u kojem je navedeno da je upravo
društvo A. H. pružatelj servisa. Navedeno nadalje proizlazi i iz iskaza zastupnika
po zakonu tuženika D. M. (iskaz na listu 66 spisa). Iz navedenog
iskaza proizlazi kako on osobno niti itko od zaposlenika tuženika nije napisao objave
na koje se pozivaju tužitelji te da je predmetne objave objavilo društvo A. koje je
faktički i koristilo domenu. Sud je u tom dijelu prihvatio iskaz zastupnika po zakonu
tuženika jer je u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, a navedeno prema ocjeni
ovog suda proizlazi i z same objave na kojoj tužitelji temelje svoj zahtjev. Osim toga,
bez obzira što je, kako je to iskazivao zastupnik po zakonu četvrtotužitelja u svom
iskazu, tuženik vlasnik domene, iz iste potvrde o korištenju domene razvidno je da
tuženik istom ne administrira već to radi društvo različito od tuženika.

12.2. Kako je tako ovaj sud utvrdio da društvo tuženika nije izvršio objavu uslijed koje
tužitelji tvrde da je došlo do povrede njihove časti i ugleda, valjalo je u to dijelu tužbeni
zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

13.1. Odredbom čl. 133. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (''Narodne
novine'' broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13 i 127/14, dalje u tekstu: ZAPSP)
propisano je da proizvođač fonograma ima, između ostalog, isključivo pravo
reproduciranja svojih fonograma.

13.2. Odredba čl. 19. ZAPSP definira pravo reproduciranja kao isključivo pravo izrade
autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili
neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo
reproduciranja uključuje i fiksiranje kojim se pojmom označava utvrđivanje autorskog
djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu. Autorsko djelo se reproducira i
fiksira, osobito, grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim
postupcima kojima se postiže isti učinak, zvučnim ili vizualnim snimanjem, građenjem
odnosno izvedbom djela arhitekture, pohranom autorskog djela u elektroničkom obliku,
fiksiranjem autorskog djela prenošenog kompjutorskom mrežom na materijalnu
podlogu.

14. Tužitelji tijekom postupka ne spore da digitalni otisak nije fonogram, ali tvrde da
se za potrebe izrade digitalnog otiska neizbježno mora reproducirati fonogram na
predmetnom sustavu. Navedeno je tuženik osporio.

15. Zastupnik po zakonu drugotužitelja B. K. iskazivao je da nema
tehničkih saznanja o načinu smještanja sustava P. na domenu tuženika, ali
je iskazivao da je nemoguće izraditi digitalni otisak radi praćenja bez da se koristi
fonogram. Zastupnik po zakonu četvrtotužitelja također nije imao tehničkih saznanja o
načinu smještanja sustava za praćenje P. na domenu tuženika, ima saznanja
da je postojao server na koji su njihovi djelatnici stavljali fonograme, ali ne zna na koji
način se izrađuju digitalni otisci. Zastupnik po zakonu tuženika iskazivao je, u bitnome,
da digitalni otisci u okviru fukcioniranja sustava nisu izrađivani iz fonograma.

7

73. P-2063/2017

16.1. Radi utvrđivanja sporne činjenice je li u konkretnom slučaju došlo do
reproduciranja fonograma, sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku informatičke
struke sa zadatkom da vještak opiše tehnički postupak nastanka digitalnog otiska
fonograma u sklopu sustava P. te na okolnost je li smještajem sustava na
domenu tuženika došlo do reproduciranja fonograma, odnosno je li ''fingerprint''
dobiven navodnim reproduciranjem fonograma. Vještačenje je povjereno stalnom
sudskom vještaku za informatiku prof. A. M..

16.2. Vještak je podnio pisani nalaz i mišljenje 31. kolovoza 2020. U okviru nalaza
vještak je iznio kratki opis postupka stvaranja digitalnog otiska (fingerprinta), postupak
izrade digitalnog otiska fonograma te detaljan opis izrade digitalnog otiska fonograma.
vještak je radi jasnog prikaza razlike između originalne datoteke i datoteke digitalnog
otiska obje datoteke prikazao u heksadecimalnom editoru te je, nadalje, radi još
jasnijeg prikaza razlike originalnu datoteku audio fonogram prikazao u glazbenom
playeru te slikovno prikazao frekvencije fonograma koje daje player dok izvodi audio
datoteku te nadalje izradio i grafički prikaz datoteke dobivenog digitalnog otiska
fonograma. Vještak je slikovno prikazao postupak kreiranja fingerprinta (točka 2.1.4.
nalaza). Za potrebe vještačenja vještak je izvršio pretragu računala u vlasništvu
tuženika i tom prilikom nije pronašao bazu podataka s datotekama na kojima se nalaze
digitalni otisci dok je utvrdio da je i web stranica www..eu ugašena i ne
postoji pa niti na njoj ne postoje digitalni otisci fonograma.

16.3. Vještak je nakon detaljne analize iznio mišljenje iz kojeg proizlazi da digitalni
otisak fonograma ne vrši nikakvu reprodukciju fonograma, da digitalni otisak
fonograma nastaje matematičkom obradom heksadecimalnih vrijednosti fonograma,
da se digitalni otisak fonograma u potpunosti razlikuje od originalnog fonograma, kao
i da se digitalni otisak fonograma može upotrijebiti samo za prepoznavanje fonograma.
Tužitelji su nalazu i mišljenju prigovorili podneskom od 30. rujna 2020.

16.4. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te se očitovao na prigovore tužitelja na
ročištu održanom 19. listopada 2020.

16.5. U odnosu na prigovore tužitelja vještak se očitovao kako nije točno da je tuženik
morao prvo snimku unijeti u svoj sustav, već da se u isti unosi digitalna datoteka, a ne
snimka u klasičnom obliku, odnosno da se u sustav unosi samo digitalna datoteka, a
ne sam fonogram, te računalo radi s digitalnim heksadecimalnim vrijednostima. U
konkretnom slučaju stoga prema mišljenju vještaka nema reprodukcije fonograma.
Digitalna datoteka se nalazi u radnoj memoriji koja se automatski briše prilikom
isključivanja kompjutera te stoga nema fiksiranja jer radna memorija ne može vršiti
fiksiranja niti je izvršeno bilo kakvo reproduciranje. Sustav tuženika je prema mišljenju
vještaka radio na način da je postupak izrade fingerprinta jedan od načina izrade hash
funkcije. Ta funkcija se definira kao digitalni otisak prsta datoteke te od tuda je i došlo
do naziva fingerprint. Navedena funkcija potvrđuje autentičnost datoteke, odnosno da
na datoteci nije ništa mijenjano. Tako sustav tuženika izrađuje samo hash funkciju
datoteke. Vještak je istaknuo da tužitelji na stranici 7. podneska navode da je vještak
utvrdio kako digitalni otisak ne vrši nikakvu reprodukciju, ali da je to samo zato što
tuženik nije ponudio, odnosno programirao, i tu opciju. Iz navedenog navoda tužitelja
vještak ističe da proizlazi upravo ono što je i utvrdio i iznio u svom mišljenu, a to je da
se u programu tuženika ne vrši nikakva reprodukcija. Treba također naglasiti kako u

8

73. P-2063/2017

sustavu tuženika nema reverzibilnih procesa niti su oni mogući u hash funkciji, a da ta
funkcija upravo radi sigurnosti datoteka i postoji. U odnosu na navode tužitelja sa
stranice 8. podneska, drugi paragraf, vještak ističe kako se putem sustava tuženika ne
dobiva informacija o zvuku nego informacija o datoteci koju je on matematički obradio.
Vještak je nadodao da ne radi u zaštiti informacijskog sustava MUP-a, već je tamo
zaposlen drugi kolega A. M., različita osoba od njega, a d je on osobno u MUP-
u radio upravo na zaštiti autorskih prava i usko surađivao s kolegama iz ZAMP-a te se
za te potrebe i educirao te je pohađao i edukaciju organiziranu od FBI-a i F.
službe za zaštitu autorskih prava.

16.6. Odgovarajući na pitanja stranaka, vještak je iskazivao kako je za potrebe izrade
fingerprinta potrebno postojanje bilo kakve datoteke koje on nije vještačio s obzirom
istih nije bilo na kompjuteru tuženika, kako je u mišljenju i naveo, međutim, da se
pretvaranje iz audio snimki u heksadecimalnu datoteku vrši na kompjuteru korisnika
prije dostave takve datoteke u sustav tuženika. Vještak je u nalazu prikazao razlike
između originalne datoteke i datoteke fingerprinta te je izradio i grafički prikaz datoteke
dobivenog digitalnog otiska fonograma iz čega je jasno vidljivo da se radi o potpuno
dvije različite datoteke. Grafički izgled dobivene datoteke digitalnog otiska fonograma
ni u jednom dijelu nema sličnosti s grafičkim prikazom audio datoteke. Isto tako, slika
heksadecimalne vrijednosti datoteka fonograma i fingeprinta je potpuno različita
(stranica 9 i 10 Nalaza i mišljenja). Vještak je nadalje obrazložio da je za potrebe
vještačenja koristio tipičnu MP3 datoteku kakva je bila dostavljena tuženiku u njegov
sustav te da je MP3 datoteka digitalna datoteka koja prikazuje digitalne vrijednosti
nekog audio zapisa te se ista može odslušati, ali sadrži samo heksadecimalne
vrijednosti, odnosno to je već heksadecimalna datoteka. Nema vremenskih
mogućnosti da sustav tuženika presluša sve tako dostavljene datoteke već ih samo
matematički obradi za izradu fingerprinta. Vještak je istaknuo kako tužitelji brkaju
razliku između analognog i digitalnog zapisa fonograma te da se radi o dva različita
zapisa, odnosno kada se govori o snimci, radi se o analognom zapisu fonograma, dok
se u konkretnom slučaju radi o digitalnom zapisu kojeg su u sustav tuženika unosili
korisnici, a takav digitalni zapis se nije fiksirao u sustav tuženika niti se reproducirao.
Fiksirala se samo dobivena digitalna vrijednost fingerprinta. Vještak je nadalje
obrazložio da se po dostavi digitalnog zapisa u sustav tuženika isti matematički
obrađuje u radnoj memoriji nakon čega se briše, dok se rezultat obrade trajno bilježi te
se upravo radi tog razloga radna memorija zove i hlapljiva memorija.

Vještak se dodatno očitovao da unošenje u sustav u konkretnom slučaju znači davanje
na procesuiranje u radnoj memoriji, kao i da se otisak koji je nastao procesuiranjem
ne može slušati jer nisu pripremljene za bilo kakav oblik audio prikaza već samo
isključivo služe za prepoznavanje određenih audio vrijednosti.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je vještak
prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve
što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti
i vještine. Osim toga vještak se detaljno očitovao na sve prigovore tužitelja te je
odgovorio i na sva pitanja, a koje usmeno očitovanje je ovaj sud također prihvatio. Sud
stoga nije smatrao potrebnim provoditi novo vještačenje kako su to tužitelji predlagali.
Ističe se i kako je prema ocjeni ovog suda imenovani vještak stručna i relevantna
osoba za iznošenje mišljenja u konkretnom postupku.

9

73. P-2063/2017

18. Tako je nakon provedenih dokaza, posebno nakon provedenog vještačenja i
usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, ovaj sud zaključio kako se izradom digitalnog
otiska ne vrši reprodukcija fonograma te da digitalni otisak fonograma nastaje
matematičkom obradom heksadecimalnih vrijednosti fonograma te se u potpunosti
razliku od originalnog fonograma i može se upotrijebiti samo za prepoznavanje
fonograma. Također, sud je utvrdio i da se u sustav ne unosi fonogram nego digitalna
datoteka koja se nalazi u radnoj memoriji koja se automatski briše prilikom isključivanja
kompjutera. Također nema ni fiksiranja jer radna memorija kao takva ne može vršiti
fiksiranja. Osim toga, digitalni otisak se ne može slušati kao audio zvuk već služi
isključivo za prepoznavanje određenih audio vrijednosti.

19. Kako u konkretnom slučaju iz provedenih dokaza proizlazi da nije došlo do
povrede tužiteljevih prava reprodukcije fonograma iz odredbe čl. 133. ZAPSP, valjalo
je i u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke ove
presude.

20.1. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova temelji na odredbama
čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne
novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u
tekstu: ZSP) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne
novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa)
prema zahtjevu za naknadom troškova (list 256 spisa), uzimajući u obzir vrijednost
predmeta spora (naznačena po zahtjevima na listu 254 spisa).

20.2. Tuženiku je tako kao potreban priznat slijedeći trošak:

- trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 132,72 EUR/ 1.000,00
kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 33,18
EUR/250,00 kuna,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 11. rujna 2018. (Tbr. 9.1. Tarife)
u iznosu od 132,72 EUR/ 1.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%
(Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 16. siječnja 2019. (Tbr. 9.1.
Tarife) u iznosu od 132,72 EUR/ 1.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi
od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna,

- trošak sastava podneska od 13. listopada 2020. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 33,18
EUR/250,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u
iznosu od 8,30 EUR/62,50 kuna,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 19. listopada 2020. (Tbr. 9.1.
Tarife) u iznosu od 132,72 EUR/ 1.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi
od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna,

- trošak sastava podneska od 3. ožujka 2021. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 33,18
EUR/250,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u
iznosu od 8,30 EUR/62,50 kuna,

- trošak sastava podneska od 29. travnja 2021. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 33,18
EUR/250,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u
iznosu od 8,30 EUR/62,50 kuna,

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 19. svibnja 2022. (Tbr. 9.5. Tarife) u
iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr.

42. Tarife) u iznosu od 8,30 EUR/62,50 kuna,

10

73. P-2063/2017

- trošak sastava podneska od 4. siječnja 2023. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 49,75 EUR
uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 12,44 EUR,
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 12. siječnja 2023. (Tbr. 9.1.
Tarife) u iznosu od 199,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42.
Tarife) u iznosu od 49,75 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od

1.140,46 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

21.1. Tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska
od 15. siječnja 2019. iz razloga što je taj podnesak predan na ročištu održanom 16.
siječnja 2019. za pristup na koje je tuženiku u cijelosti dosuđena zatražena naknada i
na kojem ročištu je tuženik mogao iznijeti sve navode iz navedenog podneska.
Nadalje, tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi
trošak sastava podneska od 13. listopada 2020. jer se radi o tzv. "ostalom" podnesku
za koji je nagrada propisana Tbr. 8.3. Tarife. Naime, tuženik nije imao prigovora na
nalaz i mišljenje već se tim podneskom očituje na tužiteljeve tvrdnje i prigovore
iznesene nakon podnošenja pisanog nalaza i mišljenja. Također, tuženikov zahtjev
odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podnesaka
od 2. ožujka 2021., 29. travnja 2021. i 4. siječnja 2021. jer se ne radi o podnescima
kojima se sastavlja odgovor na tužbu niti se radi o obrazloženim podnescima u kojima
se odgovara na odgovor na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka pa je
tuženiku nagrada dosuđena prema Tbr. 8.3. Tarife koja propisuje sastavljanje ostalih
podnesaka, kao i u odnosu na prekomjerno zatraženi trošak zastupanja na ročištu 19.
svibnja 2022. na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari pa je tuženiku nagrada
određena u skladu s Tbr. 9.5. Tarife. Tuženik nije u obvezi plaćanja pristojbe na
presudu, dok obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu još nije ni nastao ( nastaje
tek po pravomoćnom okončanju postupka) pa je i u tom dijelu tuženikov zahtjev
ocijenjen neosnovanim. Valja istaknuti kako punomoćnica tuženika nije u spis dostavila
dokaz da joj je priznato specijalističko znanje iz konkretnog područja pa da bi imala
pravo za uvećanje ukupno priznate naknade za 100% prema Tbr. 37. Tarife slijedom
čega je i u tom dijelu zahtjev ocijenjen neosnovanim.

21.2. Stoga je tuženikov zahtjev odbijen za ukupni iznos od 2.840,74 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 17. veljače 2023.

SUDAC I. K. Š.

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana
primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno
pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po
jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u
Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.