1

Poslovni broj: UsI-3592/22-8

 

          

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: Z. B. iz V., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z, radi poništavanja rješenja, 17. veljače 2023. godine

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03159785772, URBROJ: 341-99-05/3-22-3848 od 03. studenog 2022. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I-141-02/21-01/03159785772, URBROJ: 341-20-05/3-21-37600 od 25. travnja 2022. godine.

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tužbom osporava rješenja kojima mu je u upravnom postupku odbijen zahtjev za promjenu omjera uzroka njegove invalidnosti. Naime, tužitelju je od ranije kao uzrok njegove invalidnosti utvrđena bolest iz Domovinskog rata (PTSP; 30%) i bolest izvan okolnosti Domovinskog rata (70%). Rješenja u upravnom postupku su donesena nakon provedenih vještačenja po stručnom i nezavisnom tijelu vještačenja i po provedenoj reviziji nadležnog revizijskog tijela.

Tužitelj u tužbi navodi da mu se stanje po pitanju PTSP-a kontinuirano pogoršava. Kasnije u toku upravnog spora ukazuje na ozljedu desne ruke i vratne kralježnice u V. u vrijeme Domovinskog rata 18. rujna 1991. godine i na ozljedu na radu desne ruke 14. siječnja 2002. godine.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Rješenjem od 06. veljače 2020. godine je tužitelju počevši od 11. travnja 2016. godine kao hrvatskom branitelju određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, čiji je uzrok 30% bolest iz Domovinskog rata (PTSP) a 70% bolest izvan okolnosti Domovinskog rata.

Tužitelj je 08. siječnja 2021. godine podnio zahtjev za promjenu omjera uzroka invalidnosti te se pritom pozvao na ozljedu na radu iz 2002. godine.

Tužitelj inače ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (HRVI; 30%), po osnovi PTSP-a.

Prvostupanjsko tijelo vještačenja je pregledalo tužitelja te je u nalazu i mišljenju od 08. travnja 2022. navelo da nema osnove za promjenu omjera uzroka njegove invalidnosti.

Drugostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 12. rujna 2022. godine najprije na temelju nalaza psihološkog testiranja od 09. veljače 2021. godine i na temelju ordinirane psihofarmakoterapije utvrdilo da je došlo do pogoršanja simptomatologije PTSP-a te je smatralo da PTSP treba smatrati u omjeru od 50% kao uzrok tužiteljeve invalidnosti (a 50% bolest izvan okolnosti Domovinskog rata).

Međutim, nadležno revizijsko tijelo je 21. rujna 2022. godine nasuprot tome na temelju medicinske dokumentacije utvrdilo da u međuvremenu nije došlo do promjene psihičkog stanja ni do promjene ordinirane psihofarmakoterapije te je zaključilo da je PTSP i dalje u manjem omjeru (30%) uzrok tužiteljeve invalidnosti, a u većem omjeru (70%) anksiozno-depresivni poremećaj i tjelesna bolest.

Drugostupanjsko tijelo vještačenja je potom u novom nalazu i mišljenju od 30. rujna 2022. godine prihvatilo nalaz revizijskog tijela.

Tužitelj je najprije u tužbi ukazao samo na pogoršanje svog psihičkog stanja po osnovi PTSP-a te je u tom smislu bio predložio i odgovarajuće psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku.

Sud je zbog različitih stavova drugostupanjskog tijela vještačenja (u nalazu i mišljenju od 12. rujna 2022. godine) i revizijskog tijela bio spreman prihvatiti navedeni tužiteljev dokazni prijedlog, ali je tužitelj na raspravnom ročištu od tog dokaznog prijedloga izričito odustao.

Naime, tužitelj se u međuvremenu podneskom sudu od 29. prosinca 2022. godine po prvi put u ovoj upravnoj stvari (pokrenutoj zahtjevom za promjenu omjera uzroka invalidnosti od 08. siječnja 2021. godine) pozvao na tjelesnu ozljedu, koju bi zadobio 18. rujna 1991. godine „u vrijeme ratnih zbivanja u V.“, kada je ozlijedio tetivu desne ruke i vratnu kralježnicu nakon što je pao noseći sanduk s municijom.

S obzirom na to da tužitelj ranije u ovoj upravnoj stvari (u upravnom postupku) nije spominjao tjelesnu ozljedu koju bi zadobio u Domovinskom ratu, o toj se okolnosti nisu ni mogla očitovati tijela vještačenja u upravnom postupku, revizijsko tijelo, a ni upravna tijela koja su donosila osporavana rješenja.

Sud je u sporu pune jurisdikcije razmotrio pitanje tužiteljeve navodne ozljede iz Domovinskog rata do koje bi došlo 18. rujna 1991. godine u V.

Tužitelj je sâm uz svoj naknadni podnesak od 29. prosinca 2022. godine dostavio potvrdu Policijske uprave v. (tužitelj je 1991. godine bio aktivni policijski službenik) od 25. svibnja 2017. godine, a iz koje proizlazi da je bio na bolovanju u kontinuitetu od konca srpnja 1991. godine (56 sati bolovanja do 30 dana), cijeli kolovoz 1991. godine (126 sati bolovanja do 30 dana i 63 sata bolovanja preko 30 dana) i gotovo cijeli rujan 1991. godine (175 sati bolovanja preko 30 dana) - što znači da je svakako bio na bolovanju na dan 18. rujna 1991. godine.

S obzirom na činjenicu da je tužitelj na dan 18. rujna 1991. godine kao aktivni policijski službenik bio na bolovanju, navodna ozljeda koju bi zadobio tog dana se ne može smatrati ozljedom koju bi zadobio kao pripadnik MUP-a (policije) u Domovinskom ratu.

Sud je analizirao i obimnu tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, ali u toj dokumentaciji iz realnog vremena navodnog ozljeđivanja (18. rujna 1991. godine) nije moguće pronaći nikakvu poveznicu s tužiteljevim navodima o okolnostima njegovog ozljeđivanja. Najraniji dostupni medicinski nalaz datira od 30. rujna 1991. godine i u njemu se samo spominje bolnost u području tetive bicepsa, bez specifikacije desne ili lijeve ruke i bez ikakve naznake dijagnoze i okolnosti u vezi kojih je došlo do opisane bolnosti.

U spomenutoj iznimno obimnoj medicinskoj dokumentaciji se navodna tužiteljeva ozljeda od 18. rujna 1991. godine naknadno spominje samo u vidu njegovih navoda reproduciranih u otpusnim pismima od 25. rujna 2006. godine i 14. prosinca 2022. godine. Nakon izdavanja drugog otpusnog pisma je tužitelj u ovom upravnom sporu i predao spomenuti podnesak od 29. prosinca 2022. godine, u kojem je po prvi put u ovoj upravnoj stvari spomenuo ozljedu zadobivenu 18. rujna 1991. godine u Domovinskom ratu.

U ratnom putu tužitelja se također spominje ozljeda desne ruke od 18. rujna 1991. godine, ali je i taj ratni put sastavljen 15 godina kasnije, odnosno 22. veljače 2006. godine, dakle iste godine kada je i u prvom otpusnom pismu reproduciran tužiteljev navod o ozljedi iz Domovinskog rata, nakon čega je tužitelj započeo pokretati brojne upravne postupke pred nadležnim tijelima radi priznavanja statusa HRVI i radi priznavanja braniteljskih prava na invalidsku mirovinu.

Sud nadalje primjećuje da je tužitelj u međuvremenu prošao niz psihotestiranja (15. prosinca 2005. godine, 26. svibnja 2008. godine, 26. studenog 2012. godine, 31. siječnja 2014. godine, 14. studenog 2018. godine, 15. siječnja 2020. godine i 09. veljače 2021. godine), ali u tim intervjuima uopće niti jednom nije spomenuo svoju navodnu ozljedu do koje bi došlo u Domovinskom ratu.

U upravnim postupcima koje je tužitelj pokretao počevši od 2006. godine je proveden i niz vještačenja, u kojima je - između ostalog - navedeno da zbog tužiteljevih somatskih tegoba u međuvremenu nije povećan ni postotak njegovog statusa HRVI (30%), a koji status je prethodno priznat samo na temelju psihičkih tegoba, konkretno na temelju PTSP-a.

Na temelju svega navedenog sud zaključuje da ne postoji relevantna medicinska dokumentacija iz realnog vremena nastanka navodne ozljede 18. rujna 1991. godine, a pogotovo ne dokumentacija iz koje bi proizlazilo da se radi o ozljedi tužitelja zadobivenoj u Domovinskom ratu, naročito zbog toga što je nesporno utvrđeno da je tužitelj tada kao aktivni policijski službenik bio na bolovanju, što znači da ni eventualna ozljeda prilikom nošenja sanduka s municijom nije nastala za vrijeme njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu u svojstvu pripadnika MUP-a (policije).

Tužitelj se u ovom upravnom sporu poziva i na ozljedu na radu iz 2002. godine, ali takva ozljeda ne može utjecati povećanje omjera uzroka njegove invalidnosti vezanog uz Domovinski rat.

Na temelju čl. 30. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21) invalidska mirovina HRVI-a se određuje razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti.

Tužitelju je u upravnom postupku utvrđeno da nije došlo do promjene omjera pojedinih uzroka njegove opće nesposobnosti za rad, a on je u upravnom sporu izričito odustao od psihijatrijskog vještačenja koje bi se bavilo eventualnim pogoršanjem njegovog PTSP-a, prouzročenog sudjelovanjem u Domovinskom ratu, odnosno PTSP-a koji je kao takav utvrđen jedinim razlogom priznavanja njegovog statusa HRVI.

Zbog svega navedenog sud u ovom upravnom sporu ne raspolaže stručno-medicinskim saznanjima koja bi osporila utvrđenja iz upravnog postupka o tome da tužiteljev PTSP (kao jedina poveznica s Domovinskim ratom) i dalje participira u visini od 30% kao uzrok njegove invalidnosti.

Stoga je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima kao neosnovan odbijen tužiteljev zahtjev za poništavanje rješenja iz upravnog postupka kojima mu je odbijen zahtjev za promjenu omjera uzroka njegove invalidnosti.

Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, jer je ocijenio da se radi o neadekvatnom dokaznom prijedlogu za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja.

 

U Zagrebu, 17. veljače 2023. godine.

 

 

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.