Poslovni broj: 3 Kž-187/2022-7

 

                           

            REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

          STALNA SLUŽBA U POŽEGI

               Sv. Florijana 2, Požega

                                                       

 

                                                        Poslovni broj: 3 Kž-187/2022-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

                                                             P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Nenada Vlašića kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao suca izvjestitelja i Predraga Dragičevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Đurđice Bradić, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. H. zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi ODO i žalbi optuženog E. H. po branitelju J. M., odvjetniku iz Z. podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 24 K-548/2021-32 od 11. svibnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti optuženog E. H. dana 17. veljače 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe ODO i optuženika E. H. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.             

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog E. H. zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojničkom krađom – opisano i kažnjivo po članku 231. stavak 1. KZ/11 te kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz nehaja – opisano po članku 121. stavak 1. KZ/11 i članku 118. stavku 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 121. stavku 1. KZ/11, sve kažnjivo u svezi s člankom 51. KZ/11. Na temelju članka 231. stavak 1. KZ/11 optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 121. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 51. KZ/ optuženi se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje: ZKP/08) optuženi E. H. je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 te nužnih izdataka i nagrade branitelja postavljenog po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo ODO zbog odluke suda o kaznenoj sankciji jer smatra da je sud optuženom E. H. izrekao preblagu kaznenopravnu sankciju te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

3. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti pobijanu presudu i optuženika osloboditi od optužbe, podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz prijedlog da se osumnjičenika i branitelja obavijesti o terminu održavanja drugostupanjske sjednice vijeća. 

 

4. Odgovor na žalbu ODO-a podnio je branitelj optuženog jer smatra da nije u pravu ODO kad navodi da je Općinski kazneni sud u Zagrebu izrekao preblagu kaznenopravnu sankciju. Smatra da se u ovom slučaju radi o zanemarivoj vrijednosti otuđene robe te da isto ne bi trebalo biti predmet kaznenog već eventualno prekršajnog postupka. Predlaže žalbu ODO odbiti kao neosnovana.

 

5. U skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08 stranke su obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske sjednice vijeća, ali na istu je pristupio samo osumnjičenik koji je u cijelosti ostao kod svih žalbenih navoda, a sjednica je održana bez nazočnosti branitelja i predstavnika ŽDO.

 

6. Žalbe ODO-a i optuženog E. H. su neosnovane.

 

7. Iako optuženi u žalbi navodi kako se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istu povredu ne obrazlaže, a iz sadržaja žalbe zapravo proizlazi da se žali zbog odluke o kazni jer smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani optuženika.

 

7.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da je prvostupanjski sud  počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, a u istoj su navedeni dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni te ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica.

 

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi ističe kako iz provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi da je optuženi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, jer svjedoci M. S. i J. A. nisu vidjele fizički kontakt osumnjičenog i oštećenika, a pogrešno utvrđeno činjenično stanje je dovelo i do pogrešne primijene materijalnog prava. 

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno utvrdio činjenično stanje, cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze osobito iskaze ispitanih svjedoka M. S. i oštećenika P. M.. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio istinitim i vjerodostojnim iskaz oštećenika P. M. kao i iskaz M. S. koji iskazi su međusobno sukladni u djelu kad navode da je oštećenik pokušao zaustaviti osumnjičenika na način da ga je uhvatio za kapuljaču, tada je osumnjičenik mahnuo rukom i odgurnuo oštećenika koji je nakon toga pao na tlo i pri tome zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijeve podlaktice. Prema tome, nije točna tvrdnja žalitelja kako nitko od svjedoka nije vidio fizički kontakt između osumnjičenika i oštećenika. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud doveo u vezu iskaze svjedoka M. S. i oštećenika P. M. sa nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka koji je naveo da je za nastanak ozljede koju je zadobio oštećeni dovoljan pad iz stojećeg položaja zbog gubitka ravnoteže, a koji može uslijediti i zbog udarca u lijevu ruku ili odguravanja.

 

8.2. S pravom prvostupanjski sud nije prihvatio istinitim iskaz svjedoka J. A. koja je prijateljica osumnjičenika i kritiče zgode ga je čekala ispred trgovine S. koja je u svom iskazu navela kako nije vidjela fizički kontakt osumnjičenika i oštećenika, a koji iskaz je suprotan naprijed navedenim i provedenim dokazima.

 

9. Prema tome, prvostupanjski sud je savjesnom i pravilnom ocjenom svih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi pravilno utvrdio činjenično stanje upravo onakvo kako je navedeno u izreci pobijane presude. Na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio da je osumnjičenik ponašanjem navedenim u izreci pobijane presude, u stjecaju počinio kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11 te kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz nehaja iz članka 121. stavak 1. u vezi s člankom 118. stavak 1. KZ/11 a sve uz primjenu članka 51. KZ/11, za koja kaznena djela je osumnjičenik i proglašen krivim. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, uvjerljive i dostatne razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

10. Stoga, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Zbog odluke o kazni žali se ODO navodeći da je optuženiku trebalo izreći kaznu zatvora u duljem trajanju, a optuženik se žali zbog odluke o kazni navodeći kako se i blažom kaznom mogla ostvariti svrha kažnjavanja.

 

11.1. Razmatrajući olakotne i otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio prilikom odabira kaznene sankcije, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i mjere kazne. Od otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno cijenio dosadašnju osuđivanost optuženika koji je specijalni povratnik i koji je u više navrata osuđivan za kaznena djela protiv imovine pri čemu su mu u tri navrata izricane uvjetne osude, u dva navrata novčane kazne, a jednom je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, no iz ponašanja optuženika koji ustraje na činjenju kaznenih djela, proizlazi da ove kazne nisu dovoljno utjecale na njega da prestane činiti kaznena djela. Uvažavajući osobna svojstva ličnosti optuženika i to osobito njegovu mlađu životnu dob i skromne imovinske prilike, jer je isti nezaposlen, bez imovine i prihoda, treba imati u vidu i djelomično priznanje otuđenja stvari te malu vrijednost otuđenih stvari. Zbog svega naprijed navedenog opravdano je prvostupanjski sud zaključio da će se kako pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora za svako od kaznenih djela tako i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja prema optuženiku na način da isti prestane činiti kaznena djela te da shvati da je činjenje kaznenih djela pogrešno. Po ocijeni ovog suda, ovom će se jedinstvenom kaznom dovoljno izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, a ujedno će ova kazna utjecati i na druge da ne čine kaznena djela, uz jačanje svijesti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Stoga se po ocijeni ovog drugostupanjskog suda opravdano može očekivati da će se jedinstvenom kaznom zatvora na koju je optuženi osuđen u cijelosti ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije propisana člankom 41. KZ/11.

 

12. Zbog naprijed navedenih razloga žalba ODO i žalba optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane, a kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti  u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., to su na temelju članka 482. ZKP/08 iste odbijene kao neosnovane. 

 

             

U Požegi 17. veljače 2023.

 

 

                                                                                                          Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                            Nenad Vlašić