Poslovni broj: UsI-217/2022-8

1

 

Poslovni broj: UsI-217/2022-8

 

             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. P. iz Z., OIB: 48591962253, koju zastupa opunomoćenik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreznog nadzora, 17. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/20-01/234, URBROJ: 513-04-21-2 od  29. listopada 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/20-01/234, URBROJ: 513-04-21-2 od  29. listopada 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/2019-01/294, URBROJ: 513-07-01/20-09 od 10. travnja 2020.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem tužiteljici (ranije M. Č.) se utvrđuje i nalaže uplata obveze poreza na dohodak, pripadajućeg prireza i obveznih doprinosa za razdoblje od 01.03.2018. do 31.12.2018. godine u iznosima navedenima u izreci, pod točkom I. i II., kao i provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja i uz upozorenje da će se u protivnom naplata izvršiti ovrhom, kako je navedenom u točkama III. do V. izreke.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome tužiteljica navodi da je pogrešno utvrđeno da nije u roku od osam dana od nastanka promjene (prelaska iznosa prometa od 300.000,00 kuna) u 2018. godini obavijestila Poreznu upravu, pa se u tom smislu poziva na članak 4. stavak 7. Pravilnika o paušalnom oporezivanju ("Narodne novine", broj: 115/16.) navodeći da su jasno propisane dužnosti Porezne uprave u slučaju da paušalni obrtnik tijekom kalendarske godine prijeđe iznos prometa od 300.000,00 kuna, a što je slučaj u konkretnom predmetu, stoga ističe da je upravo porezna uprava učinila niz propusta i to: nije ukinula rješenje o godišnjem dohotku i porezu na dohodak u paušalnom iznosu (do dana podnošenja ove žalbe isto nije ukinuto) i nije najkasnije do 30. travnja 2018. godine donijela rješenje o plaćanju predujma poreza u skladu s člankom 37. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak. Porezna uprava je prilikom donošenja pobijanog poreznog rješenja trebala primijeniti Pravilnik o paušalnom oporezivanju kao "lex specialis". Navodi da je u prvostupanjskom rješenju na 6. stranici u četvrtom odlomku određeno kako će se primijeniti članak 68. stavak 1. Općeg poreznog zakona prema kojemu je porezni obveznik dužan, samo ako to posebnim propisom nije uređeno drugačije, prijavu podnijeti u roku od 30 dana od dana nastanka činjenice za koju postoji obveza prijavljivanja.

Tužbom zahtjeva da sud poništi osporavano rješenje uz naknadu troškova.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              Sud je na ročištu dana 10. veljače 2023. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.              Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

 

7.              Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi, predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka njezinim saslušanjem.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

              Raspravnim rješenjem suda odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužiteljice, vlasnice obrta „V. D.“, Z., obavljen nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak i doprinosa za samostalne djelatnosti za razdoblje poslovanja od 01.103.2018. do 31.12.2018. godine, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-471-02/2019-01/294, URBROJ: 513-07-01/20-08 od 31. siječnja 2020. u kojemu su utvrđene nepravilnosti osnovom kojih je doneseno porezno rješenja, a porezni obveznik na činjenično stanje utvrđeno zapisnikom nije u zakonom propisanom roku uložio prigovor.

10.              Uvidom u obrazloženje poreznog rješenja vidljivo je da su razlozi utvrđenja obveze poreza na dohodak, pripadajućeg prireza i obveznih doprinosa obrazloženi na slijedeći način. Tužiteljica je 01.02.2018. podnijela prijavu radi upisa u Registar poreznih obveznika, radi utvrđivanja paušalnog dohotka i plaćanja paušalnog poreza od obavljanja samostalne djelatnosti  te iskazala očekivane primitke u iznosu od 200.000,00 kn, slijedom čega je Porezna uprava donijela rješenje kojim se za 2018. godinu utvrđuje paušalni dohodak, obveza poreza i prireza u iznosu kako je navedeno u rješenju Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-23/2018-025/00278, URBROJ: 513-007-01-03-2018-0002 od 11. svibnja 2018. godine.

              U PO-SD obrascu od 15.01.2019. za 2018. tužiteljica je iskazala primitak od 8.425.088,85 kn. Porezna je uprava 13.022019. i 25.03.209. poslala tužiteljici poziv u kojemu se određuje rok od 8 dana za dostavu Prijave poreza na dohodak za 2018. i ispravak obrasca za PO-SD za 2018, kao i JOPPD obrasce za sebe kao vlasnicu obrta za mjesece 3. do 12. 2018., nakon čega je tužiteljica došla u poreznu upravu i izjavila da neće dostaviti traženo. Porezno tijelo obrazlaže da je brat tužiteljice M. Č. prema podacima portala Porezne uprave, Evidencija o fiskalizaciji u poslovnom prostoru, ugostiteljskom objektu (jednom od) na adresi Z., u razdoblju od 01.01.2018. do 31.01.2018. evidentirao 354.207,00 prometa, a da je tužiteljica na početku 2018. otvorila obrt nakon što je brat zatvorio obrt, odnosno nastavila obavljati ugostiteljsku djelatnost u istim prostorima sa istim zaposlenicima i to od 02.02.2018. na adresi , a od 14.02.2018. na adresi i . Samo u ugostiteljskom objektu na adresi . tužiteljica je u razdoblju od 02.02.2018. do 28.02.2018. putem fiskalnih računa evidentirala 273.450,00 kn prometa. Stoga, tijelo zaključuje da je tužiteljica znala da će u 2018. godini njen promet biti puno veći od 200.000,00 kn i da će u tim poslovnim prostorima trebati puno radne snage (tijekom 2018. radilo je kod nje 39 djelatnika) ipak je poreznoj upravi 01.02.2018. podnijela prijavu radi upisa u Registar poreznih obveznika, radi utvrđivanja paušalnog dohotka i plaćanja paušalnog poreza i prireza, navodeći a očekuje primitke u iznosu od 200.000,00 kn.  Pozivom na odredbe članka 82. i 87. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16., dalje: Zakon), te odredbe članka 68. stavak 1. i 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., dalje: OPZ) prvostupanjsko tijelo zaključuje da postoji  osnov za oporezivanje, a porezna obveza utvrđuje sukladno odredbama Zakona. 

 

11.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja cijeneći iste neosnovanima i takvima da nisu od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik se  u bitnome poziva na činjenična utvrđenja iznesena u poreznom rješenju, pozivom na odredbe članka 2 i 7. Pravilnika o paušalnom oporezivanju od samostalne djelatnosti („Narodne novine“ broj: 1/17., dalje: Pravilnik) navodeći da su s danom 23.02.2018. prestali postojati uvjeti za utvrđivanje poreza na dohodak u paušalnom iznosu jer je tužiteljica ostvarila promet od paušalne djelatnosti u iznosu više od 300.000,00 kn, o čemu je bila dužna obavijestiti poreznu upravu. Tuženik navodi da je u dovoljnoj mjeri i pravilo utvrđeno činjenično stanje, a da tužiteljica nije dokazala suprotno, stoga je pozivom na odredbe članka 116. stavka 1. ZUP-a, doneseno rješenje o žalbi.

 

12.              Tužiteljica smatra da je u konkretnom predmetu Porezna uprava propustila postupiti po odredbama Pravilnika, te da stoga nema osnova za oporezivanje na način kako je to učinilo prvostupanjsko porezno tijelo.

 

13.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, niti su utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonit. Tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore.

 

14.              Stajališta upravnih tijela iznesena u osporenim rješenjima prihvaća i ovaj Sud, jer za zaključke istih postoji uporište u dokumentaciji spisa i propisima na koje se pozivaju upravna tijela.

 

15.              Naime, člankom 82. stavkom 1. Zakona propisano je da se poreznom obvezniku koji obavlja djelatnost iz članka 29. stavka 1. točke 1. i stavka 3. ovoga Zakona, a nije po toj osnovi obveznik poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost te koji po osnovi te djelatnosti u poreznom razdoblju ne ostvaruje ukupni godišnji primitak veći od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak može utvrđivati i u paušalnom iznosu.

 

16.               Prema članku 2. stavka 1. Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti („Narodne novine“ broj: 1/17., dalje: Pravilnik) obveznik poreza na dohodak kojemu se dohodak može utvrđivati u paušalnom iznosu je fizička osoba koja ostvaruje primitke od obavljanja samostalne djelatnosti obrta iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona, u skladu s propisima o obrtu i samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva iz članka 29. stavka 3. Zakona te koja ispunjava sljedeće uvjete:

1. da nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost i

2. da po osnovi te djelatnosti u poreznom razdoblju ne ostvaruje ukupan godišnji primitak veći od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost.

 

17.              Prema članku 90. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16.) »Malim poreznim obveznikom« u smislu ovoga Zakona smatra se pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 300.000,00 kuna.

              Prema stavku 7. članka 90. Zakona o  porezu na dodanu vrijednost ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike.

 

 

18.              Imajući u vidu citirane odredbe i činjenično stanje na način kako je utvrđeno u postupku poreznog nadzora, a koje činjenice tužiteljica niti ne osporava, odnosno u tom smislu ne iznosi prigovore, u konkretnom predmetu, prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno su  i potpuno utvrđene činjenice iz kojih proizlazi da tužiteljica kao porezni obveznik ne ispunjava uvjete za paušalno oporezivanje porezom na dohodak radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti, počevši od 01.03.2018. godine.

 

19.              Pozivanje tužiteljice na odredbe članka 4. stavka 7. Pravilnika (pogrešno tužiteljica navodima da se radi o Pravilniku o paušalnom oporezivanju, Narodne novine, broj: 115/16.), ne dovodi do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

 

20.              Naime, iako su tim člankom propisane pojedine obveze porezne uprave ukoliko tijekom poreznog razdoblja prestanu uvjeti za utvrđivanje paušalnog dohotka i plaćanje paušalnog poreza na dohodak, prema ocjeni suda, imajući u vidu da je tužiteljica 01.02.2018. podnijela prijavu u Registar poreznih obveznika radi utvrđivanja paušalnog dohotka i plaćanja paušalnog poreza na dohodak i prireza od obavljanja samostalne djelatnosti, da su već krajem veljače 2018. ostvareni uvjeti za prestanak paušalnog oporezivanja, da je rješenje o utvrđivanju godišnjeg paušalnog dohotka i obveze godišnjeg paušalnog poreza i prireza na dohodak doneseno u svibnju 2018. godine, a porezna uprava tek 2019. godine podnošenjem obrasca PO-SD 15. siječnja 2019. za 2018. godinu utvrdila primitak ostvaren u toj godini u iznosu od 8.425.088,85 kn, da je tužiteljici tijekom postupka poreznog nadzora koji je započeo dostavom tužiteljici obavijesti o poreznom nadzoru KLASA: 471-02/19-01/1585, URBROJ:513-07-01-19-1 od 29. kolovoza 2019. omogućena dostava ispravka obrasca PO-SD za 2018. godinu, kao i dostava JOPPD obrasca za sebe kao vlasnicu obrta  i to za mjesece 3. do 12. 2018., a što tužiteljica nije učinila prvostupanjsko je tijelo imalo osnova u postupku poreznog nadzora tužiteljici utvrditi obvezu poreza i prireza na dohodak, te obveznih davanja, na način kako je to izrekom poreznog rješenja učinjeno.

 

21.              Napominje se pri tom da se osnovano upravna tijela pozivaju na odredbe članka 68. stavka 1. i 4. OPZ-a kojima je propisana dužnost poreznog obveznika prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze, a osobito premještaj radionice ili stalne poslovne jedinice, početak obavljanja gospodarske djelatnosti, broj poslovnog računa koji ima izvan Republike Hrvatske i druge činjenice čije je prijavljivanje propisano posebnim zakonom, a koje nisu dostupne poreznom tijelu kroz razmjenu podataka s drugim javnopravnim tijelima, ako posebnim propisom nije uređeno drugačije, u roku od trideset dana od dana nastanka činjenice za koju postoji obveza prijavljivanja.

Također, osnovano je pozivanje upravnih tijela na odredbe članka 87. Zakona, prema kojemu su radi osiguranja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza, porezni obveznici, odnosno opunomoćenici dužni ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema njihovu prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dohodak (stavak 1.). Prijava se podnosi u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti, od dana dostavljanja pisanog zahtjeva za prelazak na utvrđivanje paušalnog dohotka ili prelaska na oporezivanje po odbitku, odnosno početka ostvarivanja primitaka (stavak  4.). Porezni obveznici dužni su pri prestanku obavljanja samostalne djelatnosti i/ili prestanku ostvarivanja dohotka iz inozemstva i/ili prelasku s utvrđivanja paušalnog dohotka prema članku 82. ovoga Zakona na utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti na temelju propisanih poslovnih knjiga i/ili prestanku utvrđivanja dohotka od imovine i drugog dohotka na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga, nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnijeti prijavu o prestanku obavljanja djelatnosti, prestanku utvrđivanja dohotka na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga i prestanku ostvarivanja dohotka, i to u roku iz stavka 4. ovoga članka (stavak 5.).

 

22.              Budući da tužiteljica nedvojbeno nije postupila u skladu s citiranim zakonskim odredbama, a imala je osnova temeljem činjenica kojima je raspolagala znati da će i prije podnošenja prijave u registar poreznih obveznika (01.02.2018.) njen promet u 2018. biti znatno veći od iznosa propisanog za paušalno oporezivanje (200.000,00 kn, odnosno od 01.01.2018. 300.000,00 kn) pozivanje na odredbe članka 4. stavka 7. Pravilnika, posebno imajući u vidu da je tim člankom propisano donošenje rješenja o predujmu poreza, a da je tužiteljica – porezna obveznica dana 12.10.2018. otvorila društvo s ograničenom odgovornošću za ugostiteljstvo V. D., te je cjelokupno poslovanje sa tužiteljice zatvaranjem paušalnog obrta prebačeno na navedeno društvo u istom prostoru, sa istim djelatnicima sa danom 01.01.2019. godine, u situaciji kada postoje razlozi  i činjenice koje opravdavaju utvrđenje porezne obveze, nije osnovano, jer je tužiteljica raspolagala svim podacima koji su relevantni za utvrđivanje oporezivanja dohotkom od samostalne djelatnosti, o kojim činjenicama je bila dužna obavijestiti poreznu upravu.

 

23.              Povrede odredaba postupka sud nije utvrdio. Naime, člankom 6. OPZ-a propisano je da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa, dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika, a koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo. Iz dokumentacije spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica u postupku nadzora imala mogućnost sudjelovanja, porezno je tijelo pozvalo tužiteljicu da dostavi relevantnu dokumentaciju, dalo je mogućnost podnošenja ispravka propisanih obrazaca, a koju mogućnost tužiteljica nije iskoristila stoga je porezno tijelo pravilo u postupku poreznog nadzora tužiteljici utvrdilo pripadajuće obveze.

 

24.              U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda upravna su tijela na valjani i sudu prihvatljiv način obrazložila iz kojih razloga je temeljem činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđena porezna obveza tužiteljici. Stoga, sud prigovore tužitelja nije prihvatio osnovanima. Isti su takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Saslušanjem tužiteljice ne bi se moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, stoga sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka njenim  saslušanjem. Raspravnim rješenjem suda taj je dokazni prijedlog odbijen, cijeneći isti nepotrebnim, ai njegovo izvođenje neekonomičnim.

 

25.              Slijedom navedenog, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

 

26.              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

 

27.              Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, stoga je odlučeno kao u izreci, pod točkom I.

 

28.              O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova sud je odlučio primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadu troškova spora neosnovan.

 

29.              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.  

 

U Zagrebu 17. veljače 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. ZUS-a).