Poslovni broj: UsI-120/2022-5

1

 

Poslovni broj: UsI-120/2022-5

                   

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz Z., OIB: … protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi prava na prijevremenu starosnu mirovinu, 17. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/03350613625, URBROJ: 341-99-05/3-21-6860 od  24. studenog 2021.

             

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/03350613625, URBROJ: 341-99-05/3-21-6860 od  24. studenog 2021., odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140-02/21-01 / OB 03350613625, URBROJ: 341-25-05/3-21-70117, broj spisa: 875609 od 22. srpnja 2021.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznanjem prava na prijevremenu starosnu mirovinu.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da mu za ispunjenje uvjeta staža nedostaje upravo onoliko vremena koliko je bio na bolovanju od 23.02.2012. do 09.10.2014. što nije sporno, jer o tome tuženik posjeduje dokumentaciju obzirom da je provodio Komisijske preglede produžujući bolovanje. Navodi da mu bolovanje nije bilo plaćeno od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, već mu je plijenjen poslovni račun, stoga smatra da je ne samo uskraćen za naknade bolovanja već su mu naplaćivani i doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Navodi da su za period bolovanja uplaćeni doprinosi, a te su uplate knjižene za kasnije razdoblje obzirom na to da za period bolovanja doprinose nije bio dužan plaćati. Smatra da je za priznanje spornog radnog staža koji vodi do ispunjenja uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu bitno utvrditi da su neosnovano naplaćivani doprinosi dok je bio na bolovanju, te da se te uplate knjiže kao uplate za period poslije bolovanja kao što je to i činio. Navodi da je porezna uprava cijelo vrijeme naplaćivala doprinose, a obzirom da nije ostvarivao prava preko HZZO-a jer je imao navodna dugovanja, kada mu je ovrhom sve naplaćeno i kada je zatražio povrat ovrhom naplaćenih doprinosa za razdoblje u kojem nije bio dužan iste plaćati doprinose rečeno mu je da je u zastari. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev i predmet vrati na ponovno odlučivanje time da se u ponovljenom postupku ispravo obračuna radni staž na način da se uplate doprinosa za vrijeme bolovanja od 23.02.2012. do 09.10.2014. obračunaju kao uplate za kasnija razdoblja te da se na tako obračunatom stažu utvrdi konačni radni staž.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da je tužitelju osporenim rješenjem odbijena žalba izjavljena protiv rješenja od 22. srpnja 2021. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu jer ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 34. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19.– dalje ZOMO). Navodi da je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj navršio 63 godine života te ukupni mirovinski staž od 30 godina, 7 mjeseci i 5 dana, pa ne ispunjava propisane uvjete iz navedenog članka za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu. Dodaje da je u mirovinski staž tužitelja u provedenom postupku uračunat staž osiguranja ostvaren s osnova radnog odnosa u razdoblju od 25. ožujka 1986. do 31. kolovoza 1989. te staž osiguranja s osnova obavljanja samostalne djelatnosti u razdoblju od 1. rujna 1989. do 29. listopada 2016. prema potvrdi Porezne uprave o plaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje. Stoga u vezi tužbenih navoda tuženik ističe da je staž osiguranja u razdoblju od 23. veljače 2012. do 9. listopada 2014. uračunat u mirovinski staž tužitelja prema potvrdi Porezne uprave od 12. srpnja 2021., a nije moguća preraspodjela uplata za doprinose za mirovinsko osiguranje, sve kako je obrazloženo u osporenom rješenju. Tuženik predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

 

5.              Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), jer tužitelj osporava primjenu prava, činjenice odlučne za odluku mogu se utvrditi iz dokumentacije dostavljenog spisa, a stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza, dok pisana dokumentacija prileži spisu. Stranke izričito niti ne zahtijevaju održavanje rasprave.

 

6.              Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužitelju prema podacima u spisu 24. veljače 2022.

             

7.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.              Iz podataka spisa proizlazi da je zahtjev tužitelja odbijen prvostupanjskim rješenjem uz obrazloženje da ne ispunjava uvjet navršenog mirovinskog staža (35 godina), odnosno nisu ispunjeni uvjeti iz članka 34. ZOMO.

 

10.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, uz obrazloženje da je iz spisu priložene potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Pešćenica, KLASA: 034-04/21-03/51, URBROJ: 513-07-01-07-21-3 od 12 srpnja 2021. vidljivo da tužitelj nije podmirio doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za razdoblje od 30.10.2016. do 30.04. 2017. i od 01.05.2017. do 30.06.2021., jer nisu podneseni JOPPD obrasci i nema zaduženja, iz kojeg razloga se u mirovinski staž nije moglo uračunati razdoblje od 30.10.2016. do 02.06.2021. (dan kad je tužitelju prestalo obvezno mirovinsko osiguranje). Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da niti ZOMO, a niti Zakon o doprinosima  („Narodne novine“ broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16. i 160/18.) ne poznaje institut prijeboja ili preraspodjele novčanih naknada i plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje, a da je razdoblje od 23.02.2012. do 9.10.2014. u kojemu je tužitelj bio na bolovanju uvršteno  u mirovinski staž na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje, a što proizlazi iz navedene potvrde Porezne uprave od 12.07.2021. U odnosu na navode tužitelja iznesene u žalbi, a u vezi zdravstvenog stanja i bolesti tuženik upućuje tužitelja na mogućnost podnošenja zahtjeva radi utvrđenja tjelesnog oštećenja.

 

11.              Člankom 34. ZOMO propisano je  da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža.

 

12.              Člankom 8. točka 4. ZOMO propisano je da je mirovinski staž ukupni naziv za razdoblja provedena u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju (staž osiguranja) i razdoblja provedenih izvan osiguranja koja se pod određenim uvjetima priznaju u mirovinski staž (posebni staž).

 

13.              Člankom 24. ZOMO propisano je da mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje:

1. provedeno u osiguranju, prema odredbama ovoga Zakona

2. navršeno do 31. prosinca 2013. koje se, prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga dana, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž.

 

14.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bio nezakonito.

 

15.              Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene okolnosti koje su od utjecaja na odluku o osnovanosti zahtjeva, a koje proizlaze iz dokumentacije spisa, sadržaja podnesenog zahtjeva i priložene dokumentacije.

 

16.              Prigovori tužitelja izneseni u tužbi, ponovljeni su navodi žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju i koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

 

17.              Naime, tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđenja upravnih tijela da za razdoblje od 30.10.2016. do 02.06.2021. nisu plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, iz kojeg razloga opravdano i osnovano zaključuju upravna tijela da nema osnova za uračunavanjem navedenog razdoblja u mirovinski staž.

 

18.              Neosnovano tužitelj navodi da mu u mirovinski staž nije uračunato razdoblje od 23.02.2012. do 09.10.2014., jer je iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 22.07.2021. vidljivo da je tužitelju utvrđeno  ukupno 30 godina, 07 dana i 05 dana mirovinskog staža uračunavanjem slijedećih razdoblja: od 25.03.1986. do 31.08.1989. i od 01.09.1989. do 29.06.2016., dakle i onog razdoblja na koje ukazuje u tužbi. Međutim, kako je za ostvarenje prava na prijevremenu starosnu mirovinu potrebno ostvariti 35 godina mirovinskog staža, pravilno je izrekom prvostupanjskog rješenja o zahtjevu tužitelja odlučeno na način da je isti odbijen, zbog ne ispunjenja uvjeta mirovinskog staža iz odredbe članka 34. ZOMO.

 

19.              Napominje se da tužitelj navodima žalbe, a sada niti tužbe nije osporio utvrđenja upravnih tijela da za razdoblje od 30.06.2016. do 02.06.2021. doprinosi iz mirovinskog osiguranja nisu plaćeni, niti je u tom smislu predložio izvođenje dokaza, dakle, niti tvrdi niti dokazuje da su doprinosi plaćeni.

 

20.              Presuda ovog suda poslovni broj: UsI-3048/18-7 od 29. ožujka 2019. potvrđena presudom Visokog upravnog spora Usž-2946/19-3 od 21. listopada 2020. donesena u upravnom sporu tužitelja protiv Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, ne dovodi do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Ovo zato, jer tužitelj relevantne činjenice od kojih ovisi primjena prava, ostvareni mirovinski staž, a za koji su plaćeni obvezni mirovinski doprinosi nije osporio.

 

21.              Stoga sud navode tužbe nije prihvatio osnovanima. Ostali navodi tužbe, prvenstveno vezano za preraspodjelu doprinosa u smislu da u vremenu bolovanja nije bio dužan plaćati doprinose, te da se doprinosi za mirovinsko osiguranje iz razdoblja bolovanja trebaju knjižiti i računati kao plaćeni doprinos za kasnije razdoblje, ponovljeni su navodi žalbe, na koje se u obrazloženju rješenja očitovao tuženik, a za iznesene zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa, prije sveg potvrdi porezne uprave na koje se pozivaju upravna tijela, a koja je nadležna za postupanje u svezi plaćanja doprinosa.

 

22.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

 

23.              Slijedom navedenog, u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 17. veljače 2023.

Sutkinja:

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

             

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. Zakona o upravnim sporovima).