8 P-493/22-22

                           

 

8 P-493/22-22

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. d.o.o. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u R., nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 17.veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika J. d.o.o. R., OIB:…, o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja broj 36/2022 od 20. srpnja 2022. godine kojom je tužitelju B. B. iz R., OIB: …, otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 9. kolovoza 2019. za radno mjesto upravitelj stroja.

 

II.              Nalaže se tuženiku J. d.o.o. R., OIB: …, da u roku od 15 dana tužitelja B. B. iz R., OIB: …, vrati na isto radno mjesto na kojemu je do tada radio ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu uz jednaka radna i materijalan prava.

 

III.              Nalaže se tuženiku J. d.o.o. R., OIB: …, naknaditi tužitelju B. B. iz R., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn (četiristodevedeset sedam eura i sedamdeset jedan cent/tri tisuće sedamsto pedeset kuna) u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancisjkim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 17. veljače 2023. do isplate.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je u tužbi podnesenoj ovom sudu 2. rujna 2022. naveo kako mu je prestao radni odnos kod tuženika na temelju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja broj 36/2022 od 20. srpnja 2022. Tužitelj je putem sindikata (Nezavisni sindikat radnika Hrvatske) u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu te dopunu zahtjeva na koje se tuženik nije očitovao. Posljedično je  tužitelj podnio ovu tužbu. U vezi događaja zbog kojeg mu je otkazan Ugovor o radu naveo je kako je zapisnikom Lučke kapetanije utvrđena kod tužitelja koncentracija alkohola od 0,46 g/kg što je dozvoljena koncentracija kako sukladno Pomorskom zakoniku, tako i sukladno Pravilniku o testiranju na alkohol i druga sredstva ovisnosti na radnom mjestu. Prema tome, utvrđena koncentracija alkohola od 0,46 g/kg kod tužitelja ne predstavlja povredu zakona odnosno Pravilnika. U vezi događaja od 1. srpnja 2022. istaknuo je da je po odobrenju zapovjednika tegljača (na kojem je bi ukrca) A. P. dana 1. srpnja 2022. u vrijeme korištenja odmora otišao u posjet roditeljima, u mjesto udaljeno 60-ak km od tegljača. Naveo je kako u svrhu odlučivanja o namjeri otkaza radniku radničko vijeće nije sazvano pa nije moglo odlučiti na sjednici, čime je postupljeno protivno odredbi čl. 5. st. 1. Poslovnika o radu radničkog vijeća, a poslodavac nije uputio ni zahtjev za očitovanje sinidikatu. Tužitelj je dalje ukazao na to da je stavljen u nejednak i nepovoljniji položaj u odnosu na drugog radnika koji je, iako je terećen za iste povrede, ostao u radnom odnosu kod poslodavca. U tom smislu je ukazao na događaj u kojem je radnik R. H. 30. prosinca 2019. u vidno alkoholiziranom stanju verbalno napao i ponizio g. M., tada sindikalnog povjerenika s ovlastima radničkog vijeća, međutim, osim opomene uz upozorenje i novčanu kaznu u odnosu na ovog radnika nije uslijedila nikakva teža sankcija. Tužitelj je nadalje naveo kako je poslodavac zanemario bitnu činjenicu prema kojoj je radnik kod poslodavca zaposlen više od 15 godina te je vrlo cijenjen među kolegama, a što dokazuje činjenica prema kojoj su ga izabrali kao člana Radničkog vijeća. Slijedom svega navedenog, a smatrajući da je sud prekršio njegova prava, tužitelj je predložio donošenje odluke iz izreke.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je tužitelju zbog počinjene osobito teške povrede radne obveze iz čl. 57. Pravilnika o radu, nakon provedenog savjetovanja s radničkim vijećem sukladno čl. 151. st. 1. i 3. Zakona o radu, dana 20. srpnja 2022. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. Kako je tužitelj član radničkog vijeća tuženika, tuženik je za namjeravani otkaz zatražio očitovanje radničkog vijeća, a na što se radničko vijeće nije očitovalo, slijedom čega se temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o radu ima smatrati da je radničko vijeće suglasno s namjeravanom odlukom. Točno je da je tužitelj putem Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske dana 3. kolovoza 2022. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv pobijane Odluke te dana 8. kolovoza 2022. Dopunu zahtjeva za zaštitu prava, međutim, tužitelj u navedenom zahtjevu nije iznio činjenice koje bi ukazivale na osnovanost zahtjeva za zaštitu prava, već je u zahtjevu općenito pokušao opravdati svoju nespornu alkoholiziranost neosnovanim navodima (da je bio na odmoru, a ne na dužnosti pa da ne snosi odgovornost jer više od tri sata od poziva nije bio u mogućnosti pristupiti alkotestiranju, da je utvrđena koncentracija alkohola uz uvažavanje dopuštene pogreške mjerenja iznosila 0,46 a ne 0,56 g/kg, da se radnik nije uvredljivo odnosio prema drugom radniku kada mu se obratio pogrdnim riječima i sl). Tuženik je dodatno pojasnio kako tužitelj nije bio prisutan na tegljaču u vrijeme provjere prisutnosti koja je oko 20:00 sati 2. srpnja 2022. osobno izvršena od strane voditelja tehničkog odjela I. M. te je zato po nalogu zapovjednika tegljača A. P. tužitelj hitno pozvan da se vrati na tegljač radi pristupanja alkotestiranju. Međutim, tužitelj nije pristupio testiranju kako mu je naloženo, već se pojavio s više od dva sata zakašnjenja, a za što po iskazu zapovjednika tegljača A. P. tužitelj nije imao prethodno odobrenje jer se trebao vratiti najkasnije u roku od sat vremena od poziva zapovjednika. Zato je alkotestiranje od strane dežurnih inspektora Lučke kapetanije Z. izvršeno tek u 23:45 sati, dakle, nakon više od pet sati od dojave o sumnji na alkoholiziranost (koja dojava je zaprimljena oko 18:30 sati) te više od tri sata od poziva zapovjednika tužitelju da pristupi alkotestiranju. Unatoč znatnom proteku vremena između dojave pa čak i od poziva da pristupi alkotestiranju i samog testiranja, a koje je zasigurno bitno umanjilo rezultat alkotestiranja, testiranjem je kod tužitelja utvrđeno prisustvo alkohola od 0,56 g/kg, što je bila potvrda o alkoholiziranosti tužitelja. Tuženik je ukazao na Pravilnik o testiranju na alkohol i druga sredstva ovisnosti na radnom mjestu tuženika prema kojem je za pomorce dopušteno prisustvo alkohola do 0,5 promila. Navedenim Pravilnikom, Pomorskim zakonikom, te Zakonom o zaštiti na radu nije predviđena tolerancija, odnosno umanjenje izmjerene prisutnosti alkohola po bilo kojem osnovu, a koja bi utjecala na ocjenu nedopuštene alkoholiziranosti radnika u smislu izricanja radnopravnih sankcija. Tuženik je također ukazao na okolnosti prema kojima se sve navedeno dogodilo za vrijeme tužiteljevog ukrcaja na brod, kada je tegljač P. bio stacioniran u luci G. u Z. temeljem ugovora kojeg je sklopio tuženik s Lučkom upravom Z. za pružanje usluga tegljača u hitnim intervencijama traganja i spašavanja na moru. Da je u konkretnom slučaju izdan nalog za hitnim isplovljenjem radi spašavanja ljudskih života na moru, tegljač P. ne bi bio u mogućnosti isploviti i pružiti traženu uslugu jer tužitelj, koji je bio ukrcan na navedenom tegljaču u svojstvu upravitelja stroja, nije bio na raspolaganju više od dva sata po pozivu da se hitno vrati na tegljač, kao i zbog činjenice da je konzumirao alkohol i doveo se u nedopušteno alkoholizirano stanje. Tuženik je istaknuo kako je tužitelj istoga dana (1. srpnja 2022.) verbalno napao predsjednika radničkog vijeća tuženika M. S., na način da ga je u grupi oformljenoj od strane članova radničkog vijeća na Viber aplikaciji grubo izvrijeđao riječima: "ja ću se otrijezniti, ali ćeš ti uvijek biti kuja", čime je samo potvrdio svoju alkoholiziranost i onesposobljenost za obavljanje dužnosti na brodu na kojem je bio ukrcan. Istaknuo je kako su pomorci – članovi posade za vrijeme “ukrcaja na brod” prisutni na brodu 24 sata, a svoje slobodno vrijeme i svoja prava na odmor u pravilu koriste na brodu, dok je napuštanje broda dozvoljeno isključivo uz dozvolu zapovjednika broda, u kojem slučaju je član posade dužan odazvati se i doći na brod kada ga se pozove, sve po uputi i nalogu zapovjednika, u kokretnom slučaju u roku od jednog sata od poziva. Član posade se tijekom ukrcaja na brod u svoje slobodno vrijeme ne smije dovesti u stanje koje ga onesposobljava za obavljanje bilo kakvih dužnosti na brodu, a što je tužitelj učinio. Činjenica je da je tužitelj učinio povredu koja mu se stavlja na teret i da ne postoje relevantne okolnosti koje bi mogle opravdati njegov postupak i isključiti odgovornost tužitelja za počinjenu povredu. Zato je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

 

3.              U daljenjm tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe. Posebno je isticao kako je bio opravdano odsutan s broda jer mu je za to odobrenje dao zapovjednik te je ukazivao na činjenicu prema kojoj njegov izostanak s broda ne bi mogao utjecati na zakonitost obavljanja eventualne akcije spašavanja jer se takva akcija može poduzeti s propisanih pet članova posade, a da je tužitelj i bio na brodu, posada bi se sastojala od četiri člana. Osim toga, spornog dana tegljač nije obavljao akciju spašavanja.

 

4.              U daljenjm tijeku postupka tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

 

5.              Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. Tijekom postupka saslušani su svjedoci A. P., A. R., M. S., D. B. i I. M.. U postupku je saslušan i tužitelj.

 

6.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“  broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

7.              S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi zaštite prava iz radnog odnosa, bilo je potrebno prije svega utvrditi je li podnesena tužba u konkretnom slučaju pravovremena, odnosno je li podnesena sukladno odredbama čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR). Naime, tužitelj je (nesporno) 3. kolovoza 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja koja je donesena 20. srpnja 2022. Već iz navedene činjenice proizlazi da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, a s obzirom na to da je Odluka o otkazu donesena 20. srpnja 2022. (što znači da mu prije tog dana nije mogla biti dostavljena), a zahtjev za zaštitu prava je podnesen 2. kolovoza 2022. (prije proteka roka od 15 dana). Kako je tužba podnesena ovom sudu 2. rujna 2022. u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, ista je podnesena u roku iz čl. 133. st. 2. ZR-a.

 

8.              Osnovan je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio od suda da utvrdi kako nije dopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od dana 20. srpnja 2022. Naime, sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tuženik je tužitelju (redovno) otkazao Ugovor o radu bez da ga je prethodno upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Pri tom se napominje da iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlaze okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da upozori tužitelja na (eventualno) kršenje obveze iz radnog odnosa. Birajući redoviti otkaz Ugovora o radu tuženik je bio dužan poštivati zakonsku proceduru, što nesporno nije učinio jer tužitelju nije otkazao Ugovor o radu radi povrede iz radnog odnosa za koju ga je već prethodno opomenuo, odnosno nije tuženika prethodno pisano upozorio na konkretnu (povrijeđenu) obvezu iz radnog odnosa. Naime, prethodno pisano upozorenje radi kršenja obveza iz radnog odnosa od 23. ožujka 2013. (stranica 51 i 52 spisa) na koje se tuženik pozvao u obrazloženju Odluke o otkazu ne može zamijeniti nedostatak opomene za eventualno kršenje obveze iz radnog odnosa sasvim drugačijeg sadržaja i karaktera. Prema Odluci od 23. ožujka 2013. tužitelj je upozoren na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza Ugovora o radu u slučaju njihovog daljnjeg kršenja jer je odbio ukrcaj na tegljač L. za međunarodnu plovidbu i plovidbeni posao tegljenja plovnog objekta između M. i L. u trajanju od najmanje 45 dana. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije dobio otkaz zbog ponovnog počinjenja iste (eventualne) povrede iz radnog odnosa već je otkaz dobio iz potpuno drugih razloga. S obzirom na to da se tuženik odlučio dati tužitelju redoviti otkaz (čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a), on mu takav otkaz nije mogao dati bez prethodnog upozorenja tužitelja na kršenje upravo te konkretne obveze iz radnog odnosa. Slijedom navedenog, a kako tuženik nije prethodno pisanim putem upozorio tužitelja na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze jer ga nije prethodno upozorio na upravo onu povredu zbog koje mu je otkazao Ugovor o radu, to nisu ispunjeni uvjeti za redoviti otkaz uzrokovan ponašanjem radnika temeljem odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a pa je već iz tog razloga, prema shvaćanju ovog suda, odluka tuženika o otkazu nedopuštena.

 

9.              U odnosu na razloge otkazivanja Ugovora o radu navedene u Odluci o otkazu napominje se da tuženik sukladno odrebdi čl. 135. st. 3. ZR-a nije dokazao da je postojao opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu tužitelju. Naime, iz Odluke o otkazu proizlazi da su utvrđene povrede radnih obveza tužitelja jer se tužitelj doveo u alkoholizirano stanje za vrijeme ukrcaja na tegljač P., ali i zbog drugih okolnosti koje prema navodima iz obrazloženja Odluke o otkazu predstavljaju osobito teške povrede radne obveze iz Pravilnika o radu i to: "verbalni napad na drugog radnika, nepristojan, uvredljiv i ponižavajući odnos prema drugim radnicima, neodgovorno i nesavjesno izvršavanje obveza iz radnog odnosa te narušavanje ugleda poslodavca."

 

10.              U odnosu na izmjerenu koncentraciju alkohola napominje se da iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika (stranica 40 spisa) te iz zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu broda (stranica 41 spisa) proizlazi da je kod tužitelja izmjerena koncentracija alkohola u krvi od 0,56 g/kg uz dopuštenu pogrešku mjerenja umanjenju za 0,1 g/kg što ukupno iznosi 0,46 g/kg. Dakle, iz isprava u spisu prije svega ne proizlazi da je tužitelj imao nedozvoljenu koncentraciju alkohola u krvi kako to tvrdi tuženik (0,5 g/kg sukladno čl. 134. st. 2. Pomorskog zakonika – "Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19; dalje: PZ i čl. 7. Pravilnika o testiranju na alkohol i druga sredstva ovisnosti na radnom mjestu – stranica 43 do 49 spisa), niti iz iskaza svjedoka (P.) proizlazi da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola. Osim toga, napominje se da je odredbom čl. 19. Pravilnika tuženika propisana mjera koja se primjenjuje protiv ukrcanog pomorca  u slučaju da je prvi put u dvije godine utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,5 do 1 g/kg, odnosno 0,5 – 1 mg/l, a to je novčana kazna u visini od 1.000,00 kn, pisano upozorenje i udaljenje s radnog mjesta do sedam dana. Prema tome, ni iz sadržaja Pravilnika ne proizlazi da bi koncentracija alkohola u krvi, čak i kada bi se radilo o koncentraciji od 0,56 g/kg, predstavljala povredu iz radnog odnosa koja bi za posljedicu imala redovni otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika nakon prve utvrđene koncentracije alkohola u krvi. Dodaje se da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj (eventualno) prije ovog događaja na radnom mjestu bio u alkoholiziranom stanju.

 

11.              Ostale povrede na koje se poziva tuženik u Odluci o otkazu, a koje su navedene kao "nepristojan, uvredljiv i ponižavajući odnos prema drugim radnicima, narušavanje ugleda poslodavca te nedogovorno i nesavjesno izvršavanje obveza iz radnog odnosa" uopće nisu obrazložene u Odluci o otkazu te je ostalo nejasno na što se te povrede konkretno odnose. Naime, prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac mora obrazložiti otkaz što znači dati jasne razloge otkazivanja, navodeći u čemu su se konkretno sastojale povrede radnog odnosa kod radnika koje su dovele do otkaza. Ovdje je to izostalo jer uopćeno isticanje razloga za otkaz koji nisu dovedeni u vezu s konkretnim ponašanjem radnika ne mogu predstavljati valjane razloge za otkaz.

 

12.              U odnosu na okolnost koja se također spominje u Odluci o otkazu, a prema kojoj se tužitelj jednom od tuženikovih radnika (M. S.) obratio neprimjerenim rječnikom putem aplikacije u Viber grupi u kojoj su tužitelj i ostali članovi radničkog vijeća redovito komunicirali (kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka M. S.), napominje se da takvo obraćanje tužitelja drugom zaposleniku ("ja ću se otrijezniti, a ti ćeš uvijek biti kuja") u konkretnim okolnostima slučaja također ne predstavlja opravdani razlog za otkaz. Naime, tužitelj je (kao član radničkog vijeća) često komunicirao s drugim članovima radničkog vijeća putem aplikacije "Viber" u grupi, a prepiska koja se tog dana vodila između članova radničkog vijeća u okolnostima slučaja ne može se smatrati u toj mjeri ozbiljnom da bi se došlo do zaključka da je takvom izjavom tužitelja drugi radnik (S.) kojemu je ta izjava upućena bio tako verbalno napadnut od strane tužitelja da bi taj napad predstavljao opravdani razlog za otkaz. Ovdje se stječe dojam da su članovi radničkog vijeća (među kojima i tužitelj i M. S. koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok) nerijetko komunicirali na način koji prelazi poslovno ponašanje, a prema iskazima tužitelja i svjedoka S. može se zaključiti da je tužitelj impulzivno reagirao na prethodnu izjavu M. S. koja mu je bila upućena ("Pusti, B., pijan si."). Međutim, neprimjerenost tužiteljevog obraćanja drugom radniku u okolnostima slučaja također ne predstavlja tako grubu povredu iz radnog odnosa kao opravdan razlog za otkaz.

 

13.              Na kraju, a u odnosu na okolnosti prema kojima tužitelj nije bio prisutan na tegljaču dana 1. srpnja 2022. od 13,00 sati (kada je prema vlastitom iskazu, po dopuštenju zapovjednika P. napustio brod) do 22,15 kada se vratio na brod po pozivu zapovjednika P. (koji je uslijedio nakon što ga je nazvao g. B. koji je zaprimio dojavu o alkoholiziranosti tužitelja uz nalog da se provede alkotestiranje tužitelja od strane Lučke kapetanije, a koje je u konačnici provedeno iste večeri, po povratku tužitelja na tegljač) napominje se da pomorci zaista kada su ukrcani na brod i kada čine dio posade broda, neovisno o tome što je brod vezan u luci ( s time da je konkretnog dana bio i bez najavljenih radnih operacija) ne bi trebali udaljavati se od broda do te mjere koja ih onemogućava u tome da se po potrebi hitno na brod i vrate. Navedeno bi trebalo biti notorno u obavljanju posla svakog pomorca (a osobito osoba koje su na brod ukrcane u višem rangu kao što je to bio konkretno i tužitelj – upravitelj stroja) jer je obavljanje poslova na brodu nerijetko povezano i s dužnostima koje ne trpe odlaganje. Tužitelju je u konkretnom slučaju za povratak na brod bilo potrebno preko 1 sat i 15 minuta vožnje jer je bio udaljen od tegljača 60-tak km (otišavši u posjet svojim roditeljima) prema iskazima svjedoka i samog tužitelja pa ne bi mogao hitno pristupiti obavljanju određenog posla na brodu da je nastala potreba za obavljanjem takvog posla. Međutim, kako u konkretnom slučaju tužitelj (eventualno) nije prethodno upozoren na kršenje upravo ove obveze iz radnog odnosa, niti iz razloga navedenih u obrazloženju otkaza proizlazi da mu je otkaz (eventualno) dan (i) iz navedenog razloga, navedene okolnosti ne utječu na zakonitost konkretnog (redovnog) otkaza koji je predmet pobijanja u ovoj parnici. Ovdje se dodaje da okolnosti slučaja, a osobito činjenica prema kojoj je tužitelj skoro 16 godina radio kod tuženika kao upravitelj stroja te je očito imao status dobrog radnika (o čemu je iskazivao svjedok I. M., voditelj tehničkog odjela kod tuženika) koji je istovremeno bio i član radničkog vijeća te uvažavajući činjenicu prema kojoj je tužitelj obavijestio zapovjednika o tome da bi otišao u posjet roditeljima, zamolio ga da provjeri postoje li kakvi predviđeni poslovi za taj dan (što je zapovjednik i učinio utvrdivši da za taj dan nema predviđenih poslova, a kako je zapovjednik i naveo u svom iskazu) te nije tužitelju zabranio napustiti brod, ne ukazuju na zaključak prema kojem su na strani tuženika postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da tužitelja pisano upozori na bilo koju (eventualnu) povredu iz radnog odnosa.

 

14.              Slijedom navedenog, a kako nisu ispunjeni uvjeti za redoviti otkaz uzrokovan ponašanjem radnika temeljem odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a jer tuženik nije ispoštovao zakonom propisanu proceduru za redovni otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem, niti razlozi navedeni u Odluci o otkazu ukazuju na njegovu opravdanost, primjenom odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a presuđeno je kao u izreci.

 

15.              Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a. U konkretnom slučaju tužitelj je u cijelosti uspio u ovom sporu, slijedom čega mu je dosuđen iznos od 3.000,00 kn (Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa). Na dosuđeni trošak obračunat je i PDV u visini od 25%, tj. 750,00 kn, slijedome čega je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 3.750,00 kn tj. 497,71 euro (točka II. izreke). U izreci presude je primijenjeno pravilo o dvojnom iskazivanju novčanih obveza u sudskim odlukama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. navedenog Zakona.

 

U Rijeci 17. veljače 2023.

 

                                             Sutkinja:

  Ema Brdovčak

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

 

 

 

 

1