1

Poslovni broj Gž R-140/2022-2

 

 

 

 

 

                            Poslovni broj Gž R-140/2022-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica P. D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika F. d.o.o. iz S., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-4998/2021 od 30. prosinca 2021., 17. veljače 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-4998/2021 od 30. prosinca 2021. u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 232,26 eur[1]/1.750,00 kn (dvjestotridesetidvaeur/tisućusedamstopedeset-kn).

 

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-4998(2021 od 30. prosinca 2021. u točki II. izreke za iznos od 165,90 eur/1.250,00 kn i sudi:

 

Nalaže se tuženiku F. d.o.o. naknaditi tužiteljici M. M. parnični trošak u iznosu od 165,90 eur/1.250,00 kn (stošezdesetpeteuridevedesetcenti/tisuću-dvjestopedesetkn), u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku F. d.o.o. da tužiteljici M. M. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 13,82 eur/104,15 kn u roku od 15 dana, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba u toj pravnoj stvari povučena.

 

2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.  

 

3. Protiv tog rješenja u točki II. izreke žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. U žalbi ističe da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku i usmeno s prijedlogom da joj dostavi obračun otpremnine, te da joj prema obračunu otpremnine izvrši isplatu dugovanog iznosa na ime otpremnine. S obzirom da tuženik nije dostavio navedenu dokumentaciju ni u zakonskom roku, ni nakon pisane opomene, niti je u zakonom predviđenom roku nakon prestanka radnog odnosa isplatio joj otpremninu, tužiteljica je bila prisiljena svoja prava ostvariti sudskim putem te je u tužbenom zahtjevu predložila da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da dostavi predmetni obračun otpremnine te presudu na ime isplate otpremnine koju će odrediti po dostavi navedene dokumentacije. Navodi da je tuženik tek nakon primitka pisane opomene i nakon podnošenja tužbe, tužiteljici dostavio predmetni obračun otpremnine temeljem čega je zatražena prisilna naplata putem Financijske agencije (dalje: FINA-e) koja je i udovoljena, pa je tužiteljica 10. kolovoza 2021. povukla tužbu jer je udovoljeno zahtjevima sadržanim u točki I. tužbe. Ističe, da tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu već je provedena ovrha i dugovani iznos je naplaćen  25. svibnja 2021. Navodi da je tuženik svojim ponašanjem dao povoda za poduzimanje aktivnosti tužiteljice i to prvo obraćanje poslodavcu, odnosno tuženiku sa opomenom i traženjem da joj se dostave isprave koje je po zakonu bio dužan dostaviti, a zatim podnošenje tužbe i konačno pokretanje i provedba ovrhe.

 

5. Predlaže pobijano rješenje preinačiti.

 

6. Žalba je djelomično osnovana.

 

7. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica povukla tužba, a odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu parničnog troška prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljice odbio uz obrazloženje da se tuženik u konkretnom slučaju nije upustio u raspravljanje o zahtjevima tužbe, jer mu tužba nije ni dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, niti je tužiteljica povukla tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio njezinom zahtjevu, pa stoga tuženik nije dužan naknaditi parnične troškove tužiteljici.

 

8. Navedeni pravni zaključak suda prvog stupnja ne može se prihvatiti kao pravilan.

 

9. Naime, tužiteljica je u ovom predmetu podnijela 12. ožujka 2021. tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186. b st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), a prema kojoj odredbi u sporovima u kojima se ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dostaviti premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaći zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

 

10. O zahtjevu za davanje podataka sud odlučuje na način propisan odredbom čl. 325. a st. 1. ZPP-a rješenjem protiv kojeg stranke mogu izjaviti žalbu koja ne odgađa provedbu rješenja, dok prema st. 2.  istog članka ako utvrdi da zahtjev nije osnovan sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b st. 4. ZPP-a.

 

11. Prema tome, sud o postavljenoj stupnjevitoj tužbi odlučuje u dva stupnja, u prvom stupnju o manifestacijskom zahtjevu (radi predaje traženih podataka) te u drugom stupnju o kondemnatornom  zahtjevu (za isplatu).

 

12. Iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik navedeni obračun otpremnine dostavio tužiteljici nakon podnošenja tužbe, slijedom čega je tužiteljica 22. ožujka 2021. podnijela zahtjev za izravnu naplatu Fini i nakon toga je podneskom od 10. kolovoza 2021. povukla tužbu.

 

13. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da iznimno od st. 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

 

14. Imajući u vidu da je tuženik dostavio tužiteljici obračun otpremnine, nakon podnošenja tužbe i da je tuženica nakon toga povukla tužbu, proizlazi da je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužiteljice.

 

15. Pritom činjenica da tužba nije dostavljena tuženiku na odgovor nije odlučna, već je odlučna činjenica da je tuženik udovoljio zahtjevu tužbe nakon podnošenja tužbe. Ni činjenica da sud nije donio rješenje kojim tuženiku nalaže predaju obračuna otpremnine kako je navedeno u tužbi, a što je trebalo biti činjenična osnova za donošenje odluke o isplati otpremnine, pa kada je tužiteljici taj obračun dostavio ne može se reći da nije udovoljio manifestacijskom zahtjevu.

 

16. Stoga, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. Tarife) i trošak sastava podneska od 10. kolovoza 2021. u iznosu od 33,18 eur.

 

17. Prema tome, tužiteljici pripada trošak postupka u iznosu od 165,98 eur/1.250,00 kn.

 

18. U konkretnom slučaju od udovoljenja zahtjevu do povlačenja tužbe prošlo je manje od pet mjeseci, pa bi doista bilo krajnje neprihvatljivo pravni standard "odmah" tretirati na način da se ne može raditi o periodu kraćem od šest mjeseci.

 

19. Tužiteljica nije priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora budući da isti nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Također nije priznat ni trošak sastava podneska od 10. kolovoza 2021. preko gore navedenog iznosa, budući da se ne radi o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

 

 

 

20. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka tužiteljici je razmjerno uspjehu u sporu, a koji je iznosio 41,66% (pobijano 3.000,00 kn, uspjeh 1.250,00 kn) dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 13,82 eur/104,15 kn, budući da puni iznos tog troška iznosi 33,18 eur/250,00 kn (Tbr. 10. toč. 5. Tarife). 

 

21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi u točki II. izreke za iznos od 232,26 eur/1.750,00 kn, a kako je odlučeno u točki I izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice rješenje suda prvog stupnja preinačeno u točki II. izreke za iznos od 165,90 eur/1.250,00 kn, a kako je odlučeno u točki II izreke.

         

  

U Rijeci 17. veljače 2023.

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara