Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Ref 10 : P-369/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u S. B. po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S. B., G. –upravni odjel, protiv tuženika I. B., A. S. 16, V.; A. B., D. obala 63, O., R. B., D. obala 63, O.; A. B., V. br. 29/74 po zakonskim nasljednicima I. B., A. B. i R. B., B. K. V. br. 29/74 po zakonskim nasljednicima I. B., A. B. i R. B., S. B., V. br. 29/74 po zakonskim nasljednicima I. B., A. B. i R. B., M. B., O. S. B.; M. B., R. 21, Z.; F. B., S.. M. 56, T.; J. B., K. S. 39, V., B. B., V. br. 29/74 po zakonskim nasljednicima M., M. i F. B. i J. B., M. B., V. br. 29/74 po zakonskim nasljednicima M., M. i F. B. i J. B. radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, 17. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica R. H. vlasnica nekretnina upisanih u zk.ul.br. 30 k.o. V.
kčbr. 986 L. u S. sa 1 j 692 čhv i
kčbr. 988/1 O. u S. sa 1j 162 čhv
što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva R. H., na istim nekretninama.
II. Tuženici su dužni tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 132,72 Eura /1.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u odnosu na tuženu A. B. kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je kod ovog suda podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva.
1.1.U tužbi je navedeno da su tuženici upisani kao vlasnici nekretnina upisanih u zk.ul.br. 30 k.o. V. i to kčbr. kčbr. 986 L. u S. sa 1 j 692 čhv i kčbr. 988/1 O. u S. sa 1j 162 čhv. T. je navela da su upisani zk. vlasnici A. B. (B. rbr. 1 ) i K. B. (B rbr. 2 ) pokojni, te da su njihovi nasljednici sin I. B., kći R. B. i kći A. B., tuženici. S. B. upisani zk. vlasnik pod B rbr. 4 je pokojni, i njegovi nasljednici su brat I. B. i sestre R. B. i A. B., tuženici. Upisani zk vlasnici B. B. (B. rbr.8) i M. B. (B rbr. 9) su pokojni i njihovi nasljednici su sinovi M. B., M. B. i F. B., te kći J. B., tuženici. T. M. B. je upisani zk. vlasnik pod B. rbr. 12, koji je omaškom u zk. knjizi upisan kao M. B.. Podatke o nasljednicima su tuženici dali na zapisnik sačinjen u pojedinačnom ispravnom postupku broj Rz-208/2019. Vlasništvo predmetnih nekretnina stekla je tužiteljica dosjelošću. Temeljem Rješenja o arondaciji Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove i upravni nadzor Općine S. B. U./I-02-19193/1978 od 11.12.1978. kojim su B. A., K., A., S., I., J., R., B., M., F., M. i M. iz V. 29/74 arondirane kčbr. 986 i 988/1 iz zk.ul.br. 30 k.o. V., a za što su tuženici isplaćeni u novcu i to sa 12.668 tadašnjih dinara. Rješenje o arondaciji provedeno je u katastarskom operatu i kčbr. 986 i 988/11 su otpisane u posjedovni list broj 340 k.o. V. na AK J. S. B., prednika R. H., a nakon donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu iste su upisane u posjed R. H.. Tuženik M. B. se tužiteljici obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, kojim je od Republike Hrvatske potraživao da njemu i ostalim suvlasnicima prizna pravo na posjed kčbr. 986, jer da je ista upisana u njegovo vlasništvo, budući da ju je naslijedio iza oca ali da je obrađuje netko drugi. Provjerom svih relevantnih činjenica povodom zahtjeva protustranke, utvrđeno je da kčbr. 986 doista dolazi upisana u vlasništvo protustranaka, ali isključivo iz razloga što rješenje o arondaciji nije provedeno u zemljišnoj knjizi, pa se knjižno stanje nekretnine razlikuje od stvarnog stanja. Iz samog zahtjeva za mirno rješenje spora protustranke, vidljivo je da ista nije u posjedu predmetne čestice, već da je kčbr. 986 u posjedu osobe iz Ž., dakle zakupca J. L.. Republika Hrvatska otklonila je zahtjev protustranke uz obrazloženje da se radi o arondiranim nekretninama na kojima je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva. Protustranka se nije više obraćala Republici Hrvatskoj i Republiku Hrvatsku nije smetala u posjedu, već se Republika Hrvatska od 1978. nalazi u neprekinutom mirnom posjedu nekretnina, kako kčbr. 988/1, tako i kčbr. 986 k.o. V. koja je bila predmetom zahtjeva za mirno rješenje spora. Slijedom navedenog, tužiteljica je pokrenula pojedinačni ispravni postupak radi usklađenja stvarnog stanja sa stanjem u zemljišnoj knjizi, kako bi upisala stečeno pravo vlasništva, smatrajući da je taj postupak brži, a i ekonomičniji za same stranke, posebice tuženike, jer svaka strana snosi svoje troškove toga postupka. Međutim, na ročištu održanom dana 29. listopada 2021. u pojedinačnom ispravnom postupku broj Rz-208/2019, protustranke M. B. i R. B., tuženici, iskazali su da nisu u posjedu kčbr. 986 i 988/1 k.o. V., ali da im nije isplaćena naknada određena rješenjem o arondaciji pa se protive prijedlogu i traže predaju u posjed tih čestica, uslijed čega je sud odbio prijedlog Republike Hrvatske. Dakle, tuženici ne osporavaju da nisu u posjedu arondiranih čestica kčbr. 986 i 988/1 k.o. V., od arondacije 1978.g., tj. već 44 godine Predmetne čestice upisane su u katastarskom operatu u posjed Republike Hrvatske i Republika Hrvatska istima gospodari, budući da se čestice nalaze u programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine G. i bile su predmetom zakupa I. L. iz Ž. te dolaze upisane u posjedovni list broj 623 k.o. V. kao posjed Republike Hrvatske i zakupca J. L. iz Ž., Republika Hrvatska posjednik je predmetnih čestica, i to kao kvalificirani posjednik, čiji je posjed zakonit (zasniva se na valjanoj pravnoj osnovi – rješenju o arondaciji), istinit (stečen na dopušten i pravilan način) i pošten (posjednik zna da ima pravo na posjed, jer isto proistječe iz valjane pravne osnove, rješenja o arondaciji), već 44 godine, kada uračunamo i posjed prednika AK J.. Tužiteljica, a s obzirom na protek vremena od arondacije te činjenicu da je naknadu isplaćivao njezin prednik AK J., ne raspolaže dokazom o isplati naknade novčanog iznosa određenog rješenjem o arondaciji, međutim, ustaljena praksa je bila da se rješenje o arondaciji dostavlja Uredu za katastar S. B. tek nakon što se isplati naknada. Osim toga, o promjeni u katastarskom operatu su stranke bile izvješćivane i logično i životno bi bilo za pretpostaviti da bi se žalile na njegovu provedbu da im nije bila isplaćena naknada. Nadalje, čak i da tuženicima naknada nije isplaćena, to ne bi utjecalo na kvalitetu posjeda tužiteljice koja je posjed predmetnih čestica preuzela 1995.g., kao pošten posjednik. Eventualno nepoštenje njezina prednika, a što tužiteljica izričito osporava, njoj nije bilo poznato, niti je moglo biti poznato. Stoga isto i nije niti bi bilo od utjecaja na poštenje Republike Hrvatske kao posjednika kčbr. 986 i 988/1 k.o. V. čiji je ona posjednik već 27 godina te je već tužiteljica stekla dosijedanjem pravo vlasništva istih, čak i kada joj se ne bi uračunavao posjed prednika. Tužiteljica je već istekom 20 godina od rješenja o arondaciji, postala vlasnik predmetnih nekretnina (dakle još 1998.g.), budući da je stjecanje prava vlasništva dosjelošću originiran način stjecanja, zasnovan na zakonu, i u trenutku kada su se ispunile sve zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, nastupili su, ipso iure, i pravni učinci dosjelosti. Međutim, iako je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva čestice iz tužbe, kako bi se mogla upisati u zemljišnu knjigu kao vlasnica iste, a budući da se na dosjelost ne pazi po službenoj dužnosti, već na zahtjev ovlaštene osobe, tužiteljica je podnijela ovu tužbu radi utvrđenja njezina prava vlasništva. Zbog navedenih razloga tužiteljica, sukladno odredbi članka 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, je predložila da sud utvrdi njezino vlasništvo presudom.
2. Tuženi su dobili tužbu na odgovor u srpnju i rujnu 2022.
3. S obzirom da tuženi, iako uredno pozvani da u roku 30 dana podnesu odgovor na tužbu u smislu čl.284.st.1. i čl.285.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje:ZPP), uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem čl.331. b ZPP-a.
4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je trošak odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora te Tbr.7 i 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22,126/22; dalje - OT) i to za sastav tužbe 132,72 Eura / 1.000,00 kn na koji trošak postupka teče i zatezna kamata od donošenja presude do isplate, u skladu sa čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).
5. Odbacuje se tužba u odnosu na tuženu A. B. jer je ista umrla 30.travnja 2021., dakle prije podnošenja tužbe koja je podnesena 4. srpnja 2022. na temelju čl. 83.st.5. ZPP-a.
U Slavonskom Brodu, 17. veljače 2023.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud pisanim podneskom. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353.st.2.ZPP-a).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.