1

Poslovni broj: 5 P-69/22-15

 

                

        Republika Hrvatska                                                                         

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

         32100 Vinkovci

Poslovni broj: 5 P-69/22-15

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I   R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,  po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja  A. G., OIB: …, iz V., H. K. .., zastupan po punomoćnicima M. G. i H. Š., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. & Š., V.,  protiv tuženika N. H.B. d.d. OIB: …, iz Z., V. .., zastupan po punomoćniku Odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate,  nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 6. veljače 2023. u nazočnosti osobno tužiteljice A. G., te odvjetničke vježbenice K. P. iz odvjetničkog ureda T. P., u zamjeni za punomoćnika tuženika, odvjetnika R. Ž. iz Odvjetničkog ureda Ž. i P., Z., 17. veljače 2023.

 

p r e s u d i o     j e

 

              I Utvrđuju se ništetnom odredba čl. 2. ugovora o kreditu broj … od ... lipnja 20... u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva po stopi utvrđenom odlukom o kamatama i naknadama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji ugovor je  zaključen između D. G., V., J. .., OIB: …, kao korisnika kredita, u visini novčanog iznosa od 8.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tužene banke kreditora N.H.B. d.d. (ranije S. d.d.) OIB: …, za devize, važećem na dan isplate, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

 

              II Utvrđuje se ništetnom odredba čl.4. i 8. ugovora o kreditu broj … od ... lipnja 20... kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplatni mjesečnih anuiteta vezanu za tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru broj …, te stoga isti članci ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

 

              III Nalaže se tuženiku N.H.B. d.d. OIB: …, iz Z., V. .., da tužitelju A. G., OIB: …, iz V., H. K. .., s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu u iznosu od 165,34 eura / 1.245,79 kuna1, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od  2,64 eura /  19,90 kuna1 od 1. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od  2,67 eura /  20,07 kuna1 od 1. veljače 2009. do isplate

- na iznos od  2,68 eura /  20,20 kuna1 od 1. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od  2,65 eura /  19,97 kuna1 od 1. travnja 2009. do isplate

- na iznos od  2,64 eura /  19,92 kuna1 od 1. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od  2,61 eura /  19,65 kuna1 od 1. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od  2,57 eura /  19,31 kuna1 od 1. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od  2,58 eura /  19,43 kuna1 od 1. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od  2,60 eura /  19,60 kuna1 od 1. rujna 2009. do isplate

- na iznos od  2,58 eura /  19,41 kuna1 od 1. listopada 2009. do isplate

- na iznos od  2,57 eura /  19,36 kuna1 od 1. studenog 2009. do isplate

- na iznos od  2,61 eura /  19,67 kuna1 od 1. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od  2,65 eura /  19,95 kuna1 od 1. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od  2,68 eura /  20,16 kuna1 od 1. veljače 2010. do isplate

- na iznos od  2,67 eura /  20,11 kuna1 od 1. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od  2,74 eura /  20,64 kuna1 od 1. travnja 2010. do isplate

- na iznos od  2,72 eura /  20,47 kuna1 od 1. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od  2,75 eura /  20,74 kuna1 od 1. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od  2,92 eura /  22,03 kuna1 od 1. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od  2,88 eura /  21,71 kuna1 od 1. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od  3,03 eura /  22,81 kuna1 od 1. rujna 2010. do isplate

- na iznos od  2,95 eura /  22,26 kuna1 od 1. listopada 2010. do isplate

- na iznos od  2,89 eura /  21,75 kuna1 od 1. studenog 2010. do isplate

- na iznos od  3,08 eura /  23,19 kuna1 od 1. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od  3,18 eura /  23,97 kuna1 od 1. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od  3,09 eura /  23,26 kuna1 od 1. veljače 2011. do isplate

- na iznos od  3,10 eura /  23,35 kuna1 od 1. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od  3,06 eura /  23,03 kuna1 od 1. travnja 2011. do isplate

- na iznos od  3,10 eura /  23,39 kuna1 od 1. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od  3,25 eura /  24,52 kuna1 od 1. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od  3,29 eura /  24,83 kuna1 od 1. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od  3,54 eura /  26,70 kuna1 od 1. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od  3,47 eura /  26,11 kuna1 od 1. rujna 2011. do isplate

- na iznos od  3,37 eura /  25,34 kuna1 od 1. listopada 2011. do isplate

- na iznos od  3,31 eura /  24,97 kuna1 od 1. studenog 2011. do isplate

- na iznos od  3,30 eura /  24,87 kuna1 od 1. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od  3,37 eura /  25,40 kuna1 od 1. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od  3,39 eura /  25,51 kuna1 od 1. veljače 2012. do isplate

- na iznos od  3,42 eura /  25,77 kuna1 od 1. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od  3,39 eura /  25,54 kuna1 od 1. travnja 2012. do isplate

- na iznos od  3,40 eura /  25,64 kuna1 od 1. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od  3,42 eura /  25,77 kuna1 od 1. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od  3,40 eura /  25,63 kuna1 od 1. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od  3,40 eura /  25,64 kuna1 od 1. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od  3,38 eura /  25,50 kuna1 od 1. rujna 2012. do isplate

- na iznos od  3,35 eura /  25,25 kuna1 od 1. listopada 2012. do isplate

- na iznos od  3,39 eura /  25,56 kuna1 od 1. studenog 2012. do isplate

- na iznos od  3,41 eura /  25,67 kuna1 od 1. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od  3,40 eura /  25,62 kuna1 od 1. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od  3,34 eura /  25,17 kuna1 od 1. veljače 2013. do isplate

- na iznos od  3,38 eura /  25,49 kuna1 od 1. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od  3,39 eura /  25,56 kuna1 od 1. travnja 2013. do isplate

- na iznos od  3,37 eura /  25,42 kuna1 od 1. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od  3,32 eura /  25,00 kuna1 od 1. lipnja 2013. do isplate, po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od 1.1.2023. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

              IV Nalaže se tuženiku N.H.B. d.d. OIB: …, iz Z., V. .., da tužitelju A. G., OIB: …, iz V., H.K. .., isplati s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 1.667,80 eura / 12.566,53 kuna1, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od  2,59 eura / 19,53 kuna1 od 1. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od  0,42 eura / 3,20 kuna1 od 1. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od  0,75 eura / 5,65 kuna1 od 1. rujna 2008. do isplate

- na iznos od  2,54 eura / 19,11 kuna1 od 1. listopada 2008. do isplate

- na iznos od  11,00 eura / 82,90 kuna1 od 1. studenog 2008. do isplate

- na iznos od  4,67 eura / 35,17 kuna1 od 1. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od  12,59 eura / 94,89 kuna1 od 1. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od  13,57 eura / 102,24 kuna1 od 1. veljače 2009. do isplate

- na iznos od  14,29 eura / 107,64 kuna1 od 1. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od  13,00 eura / 97,98 kuna1 od 1. travnja 2009. do isplate

- na iznos od  12,72 eura / 95,87 kuna1 od 1. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od  11,22 eura / 84,50 kuna1 od 1. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od  9,28 eura / 69,89 kuna1 od 1. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od  9,95 eura / 74,95 kuna1 od 1. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od  10,93 eura / 82,34 kuna1 od 1. rujna 2009. do isplate

- na iznos od  9,81 eura / 73,93 kuna1 od 1. listopada 2009. do isplate

- na iznos od  9,58 eura / 72,19 kuna1 od 1. studenog 2009. do isplate

- na iznos od  11,33 eura / 85,33 kuna1 od 1. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od  12,88 eura / 97,07 kuna1 od 1. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od  14,07 eura / 106,03 kuna1 od 1. veljače 2010. do isplate

- na iznos od  13,79 eura / 103,87 kuna1 od 1. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od  16,76 eura / 126,27 kuna1 od 1. travnja 2010. do isplate

- na iznos od  15,80 eura / 119,07 kuna1 od 1. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od  17,32 eura / 130,52 kuna1 od 1. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od  24,60 eura / 185,38 kuna1 od 1. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od  22,83 eura / 171,98 kuna1 od 1. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od  29,04 eura / 218,79 kuna1 od 1. rujna 2010. do isplate

- na iznos od  25,89 eura / 195,03 kuna1 od 1. listopada 2010. do isplate

- na iznos od  23,06 eura / 173,73 kuna1 od 1. studenog 2010. do isplate

- na iznos od  31,18 eura / 234,89 kuna1 od 1. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od  35,56 eura / 267,90 kuna1 od 1. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od  31,55 eura / 237,70 kuna1 od 1. veljače 2011. do isplate

- na iznos od  32,04 eura / 241,40 kuna1 od 1. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od  30,27 eura / 228,10 kuna1 od 1. travnja 2011. do isplate

- na iznos od  32,30 eura / 243,35 kuna1 od 1. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od  38,68 eura / 291,46 kuna1 od 1. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od  40,38 eura / 304,26 kuna1 od 1. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od  50,93 eura / 383,74 kuna1 od 1. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od  47,60 eura / 358,65 kuna1 od 1. rujna 2011. do isplate

- na iznos od  43,26 eura / 325,96 kuna1 od 1. listopada 2011. do isplate

- na iznos od  41,17 eura / 310,22 kuna1 od 1. studenog 2011. do isplate

- na iznos od  40,61 eura / 305,97 kuna1 od 1. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od  43,59 eura / 328,45 kuna1 od 1. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od  44,26 eura / 333,45 kuna1 od 1. veljače 2012. do isplate

- na iznos od  45,73 eura / 344,53 kuna1 od 1. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od  44,42 eura / 334,72 kuna1 od 1. travnja 2012. do isplate

- na iznos od  44,95 eura / 338,71 kuna1 od 1. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od  45,73 eura / 344,56 kuna1 od 1. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od  44,89 eura / 338,25 kuna1 od 1. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od  44,97 eura / 338,79 kuna1 od 1. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od  44,19 eura / 332,96 kuna1 od 1. rujna 2012. do isplate

- na iznos od  42,76 eura / 322,17 kuna1 od 1. listopada 2012. do isplate

- na iznos od  44,51 eura / 335,30 kuna1 od 1. studenog 2012. do isplate

- na iznos od  45,14 eura / 340,10 kuna1 od 1. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od  44,89 eura / 338,19 kuna1 od 1. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od  42,34 eura / 318,99 kuna1 od 1. veljače 2013. do isplate

- na iznos od  44,10 eura / 332,30 kuna1 od 1. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od  44,51 eura / 335,35 kuna1 od 1. travnja 2013. do isplate

- na iznos od  43,71 eura / 329,36 kuna1 od 1. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od  41,37 eura / 311,67 kuna1 od 1. lipnja 2013. do isplate, po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od 1.1.2023. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

V Nalaže se tuženiku N.H.B. d.d. OIB: …, iz Z., V. .., da tužitelju A. G., OIB: …, iz V., H. K. 10, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 597,95 eura / 4.505,25 kuna1, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za isplatom troškova postupka, tj. za iznos od 26,54 eura / 200,00 kuna1.

 

VI Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se ništetnom odredba čl.11. toč.2. Ugovora o kreditu broj 217887 od 11. lipnja 2008. u kojem se regulira prijevremena otplata kredita, te isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke."

 

VII Odbija se zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka.

 

r i j e š i o   j e

 

              Dopušta se preinaka tužbe.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj D. G. je podnio tužbu protiv tuženika tada S. d.d. radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 23. travnja 2020.

              1.1. Kako je tijekom postupka tužitelja umro to je sud rješenjem broj P-143/20 od 4. siječnja 2022. utvrdio prekid postupka zbog smrti tužitelja D. G., dok je rješenjem broj P-143/20 od 21. siječnja 2022. nastavio postupak sa zakonskom nasljednicom A. G..

              1.2. Nadalje, obzirom je tijekom postupka tuženik S. d.d. izvršio preustroj, to je tužitelj na ročištu od 9. svibnja 2022. kao tuženika označio N.H.B. d.d., a koju činjenicu je tuženik primio na znanje i tome se nije protivio.

              2. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika zaključio ugovor o kreditu broj … dana ... lipnja 20... Navedenim ugovorom kreditor je stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 8.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju banke važećem na dan isplate, s rokom otplate od 5 godina odnosno 60 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima. Predmetnim ugovorom ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija, niti su mu objašnjeni mehanizmi promjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita. Tijekom razdoblja otplate kredita tuženik je jednostrano mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja, bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste. Tužitelju nisu pojašnjeni parametri zbog kojih bi eventualno došlo do opravdanog povećanja kamatne stope. Tijekom trajanja otplate kredita tečaj CHF je rastao u odnosu na tečaj HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti plaćanja koja je vezana uz glavnicu švicarski franak, a o kojim uglavcima tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije u cijelosti informirao tužitelja o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, imali su za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi  postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. Stoga  tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika na utvrđenje ništetnosti odredbe čl.2. i čl.9. Ugovora o kreditu, te potražuje isplatu temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznosa od 1.245,78 kuna / 165,34 eura, te s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatu iznosa od 11.984,21 kuna / 1.590,58 eura.

              3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvotno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda te osporava potraživanje tužitelja po osnovu i visini, čineći nespornim da je prednik tuženika s tužiteljem zaključio ugovor o kreditu, uz primjenu promjenjive kamatne stope. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik navodi da je ista dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima te tužbeni zahtjev zapravo negira valutnu klauzulu. Sadržaj ugovora te postupanje tuženika u cijelosti je usuglašen sa Zakonom. Ugovorne odredbe te prava i obveze tužitelju su bile jasne. Tuženik nadalje ističe kako tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda RH. Kamata koja se odnosila na konkretan ugovor o kreditu nije mogla biti fiksna, jer su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Dakle tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a do promjene kamatne stope nije došlo jednostrano i proizvoljno već primjenom točno određenih kriterija i metodologije. Također tuženik navodi kako u predmetnom slučaju ne postoji neravnoteža u pravima obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tužitelja, te da su prilikom ugovaranja interesi obiju ugovornih strana uzimani u obzir u podjednakoj mjeri. I odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju je bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, o istoj se prethodno pregovaralo i stoga nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenog postupanja tuženika u ovom ugovornom odnosu, te tužitelj mora dokazati da se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da je odredba nejasna ili teško razumljiva ili teško uočljiva. Završno tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

              4. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 8. prosinca 2022. tužitelj vrši specifikaciju tužbenog zahtjeva potražujući temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatu iznosa od 1.245,79 kuna / 165,34 eura1, a temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatu iznosa od 12.566,53 kuna / 1.667,87 eura1, a također ustaje i sa zahtjevom za utvrđivanje ništetnosti odredbe čl.11.2. kojom se regulira prijevremena otplata kredita. Na ovakav način tužitelj je izvršio preinaku tužbe, a kojoj preinaci se tuženik protivio.

              4.1. Sud je sukladno odredbi čl.190. st.3. Zakona o parničnom postupku dopustio preinaku tužbe obzirom cijeni da je isto svrsishodno za konačno uređenje odnosa između stranaka.

              5.  Rješenjem ovoga suda broj P-69/22 od 24. svibnja 2022. (list 110-112 spisa) odbijen je prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, te je navedeno rješenje postalo pravomoćno.

              6. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu broj … od ... lipnja 20... zaključen između D. G. i pravnog prednika tuženika, plan otplate, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika M. K. broj O-…/.. od ... studenog 20... za umrlog D. G., knjigovodstvena kartica, pregled uplata po kreditu, nalaz i mišljenje vještaka T. B., te je saslušanja tužiteljica A. G..

              7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP)  sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Tijekom postupka nesporne su aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je A. G. proglašena zakonskom nasljednicom iza D. G. temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. K. broj O-…/.. od .. studenog 20...; da je između prednika tužitelja, tj. D. G. i prednika tuženika, tj. V. d.d. zaključen ugovor o kreditu broj …. od .. lipnja 20...; da je tuženik pravni slijednik V. d.d. odnosno S. d.d.; da je ugovor zaključen na iznos 8.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 60 mjeseci i promjenjivom kamatnom stopom; da je redovna kamata ugovorena u visini od 7,20% kao godišnja i promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

7.2. Među strankama sporno je pitanje zastare,  pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na promjenu kamatne stope, pitanje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu i prijevremenu otplatu kredita, uz posebnu odluku banke, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.3 Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu broj …. od ... lipnja 20... (nastavno: Ugovor o kreditu), rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. K., plana otplate, knjigovodstvene kartice i pregleda uplata po kreditu, iskaza A. G., te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, Pž-6632/17, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

8. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je  da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika.

8.1. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim  sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim  će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

              8.2. U odnosu  na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 2.1. Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07 i 125/07, nastavno: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 11. lipnja 2008. 

              8.3. Prema odredbi čl. 96 st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno  načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              8.4. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se  u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 98. ZZP/07.

              8.5. Odredbom čl. 102. st. 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

              8.6. Analizirajući spornu odredbu čl. 2.1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita  obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se  nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl. 2.1. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez  mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena,  ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 2.1. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku. Sud posebno napominje kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali način na koji je to učinjeno predstavlja provedu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita.

8.7. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 2.1. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 102. st. 1. ZZP/07. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno članka 4. a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za CHF važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

              9. Sud je saslušao tužiteljicu A. G., a iz čijeg iskaza je razvidno kako je njezin otac D. G. podigao kredit u tadašnjoj V., koja sredstva je koristio za podmirivanje tekućih troškova kućanstva i financiranje  njenog školovanja. Njen otac nije bio vlasnik obrta niti vlasnik udjela u nekom trgovačkom društvu, a  njoj nije poznato na koji način su se vodili pregovori oko zaključenja ugovora. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice jer je isti siguran, uvjerljiv i nije doveden u sumnju.

              10. Glede visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku T. B., a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se je kamatna stopa mijenjala i to temeljem odluke tuženika kao kreditora. Naime s početno ugovorene kamatne stope s 7,20% ista se povećala na 8,40%. Vještak je utvrdio da ukupan iznos više plaćenog od strane tužitelja, a zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 1.245,79 kuna / 165,34 eura, a zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita iznosi 12.566,53 kuna / 1.667,87 eura.

              10.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik prigovarao samo osnovi po kojoj je izračun napravljen, a u odnosu na matematički izračun tuženik nije imao prigovora. Dakle, prigovori tuženika bili su pravne naravi o kojima ne odlučuje vještak već sud. Prigovore tuženika neosnovanim obzirom je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio upravo prema zadatku zadanom od strane suda.

10.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, obzirom je isti stručan i uvjerljivi, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji, te je vještak u svom nalazu i mišljenju iskazao točnu visinu kamatne stope u svakom pojedinom trenutku kao i  visinu tečaja koju je tuženik obračunavao na glavnicu kredita.

              10.3. Dakle, iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope iznosi 1.245,79 kuna / 165,34 eura.

              10.4. Iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu iznosi 12.566,53 kuna / 1.667,87 eura.

10.5. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 323. st.1. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 1.245,79 kuna / 165,34 eura i 12.566,53 kuna / 1.667,87 eura, na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 323. st.1. ZOO. Iako je tužitelj u svojoj specifikaciji iznose iskazao prvotno u kunama protuvrijednosti u eurima, obzirom se od 1. siječnja 2023. svi iznosi iskazuju u eurima te njihova protuvrijednost u kunama, sud je imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka iskazao iznose prvo u eurima te njihovu protuvrijednost u kunama, a koje vrijednosti je tužitelj i potraživao u svojoj specifikaciju tužbenog zahtjeva, a i koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka. 

10.6. Sud je odbio zahtjev tužitelja utvrđenjem ništetnosti odredbe o prijevremenoj otplati kredita, obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je navedena odredba  ništetna. Naime, dopušteno je ugovarati i mogućnost prijevremene otplate kredita, a tijekom postupka niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je tužitelj zbog navedene odredbe bio u nepovoljnijoj situaciji  ili da je ista uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

              11. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 216. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

              11.1. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., podnesena tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa iz čl.131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl.241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2014.g. u odnosu na potraživanje temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, a od 14. lipnja 2018.g. za potraživanja temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

              11.2. Međutim, kako je u odnosu na tužbu S. d.d. presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.g., i to kako na utvrđenje ništetnosti koje se odnosi na način primjene kamatne stope tako i u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna tek donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g. to onda proizlazi da od tog datuma ponovno počinje teći zastara i to u odnosu na restitucijske zahtjeve koji se temelje na ništetnoj odredbi o načinu promjene kamatne stope tako i na zahtjeve koji se temelje na ništetnoj odredbi valutne klauzule. Dakle, zastara bi nastupila tek 14. lipnja 2023.g., a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 24. travnja 2020. to imajući u vidu odredbu čl.225. Zakona o obveznim odnosima potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

              12. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl.29. st.1. i 2. ZOO-a             

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5.  u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, u postupku tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te je stoga sud tužitelju tražene troškove priznao u cijelosti. Tužitelju je priznato za sastav tužbe 100 bodova sukladno tbr. 7. t. 1., za sastav podneska od 8. prosinca 2022. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka priznato je 100 bodova sukladno tbr.8. toč.1., obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 1,33 eura / 10,00 kuna, a kako je to tužitelj i potraživao, te na tako obračunati trošak priznat je PDV sukladno tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura / 2.000,00 kuna, obzirom je isti trošak bio neophodan za specifikaciju tužbenog zahtjeva.

13.1. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom tužitelj nije dostavio dokaz da je istu i platio. 

              14.Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka obzirom tuženik nije uspio u postupku.

              14.1. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci, 17. veljače 2023.

 

                                                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                                                         Ivica Raguž v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku Zajednički odvjetnički ured G. & Š., V.

2. tuženik po punomoćniku Odvjetničko društvo Ž. i P. d.o.o., Z.

 

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450