Poslovni broj: P-124/2021-33.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Kutini po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja J. R. iz P., M. , OIB:, kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, protiv tuženika P. b Z. d.d., Z., R. c, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Leko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 17. siječnja 2023. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i  zamjenika punomoćnika tuženika, 17. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

             

 

          I.               Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011862126 koji su dana 4. rujna 2006. sklopili tužitelj J. R., OIB: kao korisnik kredita i tuženik P. b. Z. d.d., OIB: kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

          II. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., OIB: isplatiti tužitelju J. R., OIB: iznos od 3.012,07 EUR1 / 22.694,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: 

-na iznos od 12,64 EUR /   95,26 kn počam od 31. listopada 2008.g.,

-na iznos od 13,57 EUR / 102,22 kn počam od 31. prosinca 2008.g., 

-na iznos od 15,81 EUR / 119,09 kn počam od 31. siječnja 2009.g., 

-na iznos od 16,79 EUR / 126,49 kn počam od 28. veljače 2009.g, 

-na iznos od 13,70 EUR / 103,24 kn počam od 31. ožujka 2009.g.,

- na iznos od 14,19 EUR / 106,94 kn počam od 30.travnja 2009.g. 

-na iznos od 10,17 EUR / 76,65 kn počam od 31. svibnja 2009.g, 

-na iznos od   6,74 EUR / 50,80 kn počam od 30. lipnja 2009.g., 

-na iznos od   7,51 EUR / 56,59 kn počam od 31. srpnja 2009.g., 

 

 

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

-na iznos od   9,49 EUR / 71,48 kn počam od 31. kolovoza 2009.g., 

-na iznos od   9,27 EUR /  69,82 kn počam od 30. rujna 2009.g., 

-na iznos od  7,38 EUR / 55,60 kn počam od 31. listopada 2009.g., 

-na iznos od  10,91 EUR / 82,19 kn počam od 30. studenog 2009.g., 

-na iznos od 13,48 EUR / 101,59 kn počam od 31. prosinca 2009.g., 

-na iznos od 17,62 EUR / 132,79 kn počam od 31. siječnja 2010.g., 

-na iznos od 16,55 EUR / 124,67 kn počam od 28. veljače 2010.g.,

- na iznos od 21,89 EUR / 164,95 kn počam od 31. ožujka 2010.g., 

-na iznos od 20,72 EUR / 156,14 kn počam od 30. travnja 2010.g. 

-na iznos od 23,16 EUR / 174,53 kn počam od 31. svibnja 2010.g, 

-na iznos od 39,35 EUR / 296,49 kn počam od 30. lipnja 2010.g., 

-na iznos od 35,89 EUR / 270,44 kn počam od 31. srpnja 2010.g., 

-na iznos od 45,22 EUR / 340,74 kn počam od 31. kolovoza 2010.g., 

-na iznos od 42,22 EUR  / 318,14 kn počam od 30. rujna 2010.g., 

-na iznos od 35,87 EUR / 270,27 kn počam od 31. listopada 2010.g., 

-na iznos od 48,16 EUR / 362,83 kn počam od 30. studenog 2010.g., 

-na iznos od 63,45 EUR / 478,10 kn počam od 31. prosinca 2010.g., 

-na iznos od 52,91 EUR / 398,65 kn počam od 31. siječnja 2011.g., 

-na iznos od 56,74 EUR / 427,48 kn počam od 28. veljače 2011.g., 

-na iznos od 51,59 EUR / 388,74 kn počam od 31. ožujka 2011.g., 

-na iznos od 52,37 EUR / 394,57 kn počam od 30. travnja 2011.g. 

-na iznos od 72,81 EUR / 548,60 kn počam od 31. svibnja 2011.g, 

-na iznos od 74,19 EUR / 558,97 kn počam od 30. lipnja 2011.g., 

-na iznos od 91,83 EUR / 691,89 kn počam od 31. srpnja 2011.g., 

-na iznos od 83,28 EUR / 627,45 kn počam od 31. kolovoza 2011.g., 

-na iznos od 73,85 EUR / 556,39 kn počam od 30. rujna 2011.g., 

-na iznos od 72,67 EUR / 547,53 kn počam od 31. listopada 2011.g., 

-na iznos od 71,83 EUR / 541,21 kn počam od 30. studenog 2011.g., 

-na iznos od 75,98 EUR / 572,44 kn počam od 31. prosinca 2011.g., 

-na iznos od 80,34 EUR / 605,29 kn počam od 31. siječnja 2012.g., 

-na iznos od 80,66 EUR / 607,76 kn počam od 29. veljače 2012.g.,

- na iznos od 77,74 EUR / 585,74 kn počam od 31. ožujka 2012.g., 

-na iznos od 79,19 EUR / 596,64 kn počam od 30. travnja 2012.g. 

-na iznos od 80,55 EUR / 606,93 kn počam od 31. svibnja 2012.g, 

-na iznos od 78,39 EUR / 590,60 kn počam od 30. lipnja 2012.g., 

-na iznos od 79,11 EUR / 596,09 kn počam od 31. srpnja 2012.g., 

-na iznos od 77,89 EUR / 586,88 kn počam od 31. kolovoza 2012.g.,

- na iznos od 74,79 EUR / 563,49 kn počam od 30. rujna 2012.g., 

-na iznos od 78,07 EUR / 588,20 kn počam od 31 listopada 2012.g., 

-na iznos od 79,88 EUR / 601,82 kn počam od 30. studenog 2012.g., 

-na iznos od 79,24 EUR / 597,06 kn počam od 31. prosinca 2012.g., 

-na iznos od 72,22 EUR / 544,17 kn počam od 31. siječnja 2013.g., 

-na iznos od 78,20 EUR / 589,22 kn počam od 28. veljače 2013.g.,

- na iznos od 78,49 EUR / 591,40 kn počam od 31. ožujka 2013.g., 

-na iznos od 75,98 EUR / 572,45 kn počam od 30. travnja 2013.g. 

-na iznos od 69,28 EUR / 522,00 kn počam od 31. svibnja 2013.g, 

-na iznos od 69,10 EUR / 520,66 kn počam od 30. lipnja 2013.g., 

-na iznos od 70,55 EUR / 531,54 kn počam od 31. srpnja 2013.g., 

-na iznos od 73,26 EUR / 551,94 kn počam od 31. kolovoza 2013.g., 

-na iznos od 77,32 EUR / 582,56 kn počam od 30. rujna 2013.g.,  sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,  za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,  uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. naknaditi tužitelju J. R. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.429,11 EUR / 18.302,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo da je kao korisnik kredita sa tuženikom  kao kreditorom sklopio 4. rujna 2006. Ugovor o kreditu broj: 90011862126 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 25.957,61 CHF po srednjem tečaju kreditora važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Odredbom članka 6. propisano je da se kredit u iznosu od 25.957,61 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. Pozvao se na pravna utvrđenja o ništetnosti odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 do 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom  Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. smatrajući da se navedeno može primijeniti u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 502 c Zakona o parničnom postupku. Naveo je da obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, smatra da je plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te da je na taj način preplatio tuženiku iznos od 22.546,60 kn. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 14. travnja 2022. postavio konačan zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 3.012,07 EUR / 22.694,41 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na svaki pojedini iznos pa do isplate.

              2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Naveo je da interese za podizanje tužbe postoji samo ako i dok postoji povreda te da u trenutku podizanja predmetne tužbe povrede više nema, budući da postupanje tuženika koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Ističe da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena te da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran  od strane javnog bilježnika te ima snagu javnobilježničkog akta. Smatra da je tužbeni zahtjev temeljen na pogrešnoj premisi da je tečaj trebao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje. Istaknuo je i prigovor zastare te je predložio da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

              3. Sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9011862126 od 4. rujna 2006. (str. 7-14 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 13.04.2021. (str. 15-16 spisa), plan otplate (str. 17-19 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 20-30), Opće uvjete poslovanja s građanima (str. 42-50 spisa), Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kredita građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (str. 51-58 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku financijske i računovodstvene struke Jasmini Fijačko (str. 56-62 spisa) i saslušanje tužitelja.

              4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

              5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj 9011862126 od 4. rujna 2006.  te zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa toga kredita po osnovi stečenog bez osnove i to u ukupnom iznosu od 3.012,07 EUR / 22.694,41 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos za razdoblje od listopada 2008. do rujna 2013.

              6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9011862126 od 4. rujna 2006. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 25.957,61 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s namjenom kredita za kupnju vozila (članak 2. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (članak 6. ugovora).

              7. Među strankama je sporno da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetna, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

              8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

              9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.01.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

              10. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

              11. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

              12. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9011862126 od 4. rujna 2006. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbu članka 6. predmetnog ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i da je tom odredbom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je utvrđeno da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupovine osobnog automobila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti. 

              13. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku je provedeno saslušanje tužitelja koji je u iskazu naveo da je 2006. godine radio u Kutini i bio mu je hitno potreban automobil obzirom da mu se dijete nalazilo u bolnici. Posjetio je autokuću Lav auto Popec u Sisku i rekao je da mu automobil treba odmah, a djelatnici autokuće su mu rekli da može takav automobil dobiti u njihovoj ispostavi u Kutini. U autokući u Sisku su ga pitali u kojoj banci prima plaću i kada im je rekao da prima plaću u Privrednoj banci Zagreb d.d. rekli su mu da imaju s njima dogovor i da će mi riješiti kredit u roku par dana. Za taj auto su imali ponudu samo u odnosu na kredit u CHF. Nakon par dana javili su mu iz autokuće da ode u Podružnicu P. b. u K., u banci su mu dali ugovor da ga potpiše. Naveo je da su mu u banci dali već gotov ugovor i da je sve trajalo toliko dugo koliko je njemu trebalo da potpiše ugovor. U banci mu nisu nudili kredit u nekoj drugoj valuti, a za ovaj kredit su mu samo rekli da je u CHF i da je to trenutno najpovoljniji kredit. Ništa mu nisu rekli o valutnoj klauzuli niti o rizicima kredita u CHF. Nije mogao pregovarati o odredbama ugovora o kreditu. Nakon toga otišao je kod javnog bilježnika on mu je samo govorio o instrumentima osiguranja vraćanja kredita odnosno da ako ne uplati 2-3 rate da mu banka može sjesti na cjelokupan iznos, ništa mu nije govorio o valutnoj klauzuli. Rata mu je s početnih 1.600,00 kn s vremenom porasla na iznos od 2.800,00 kn otprilike. Kredit je u cijelosti otplatio na vrijeme iako je u međuvremenu ostao bez posla. Znao je da mu je rata porasla jer je država bila u recesiji i "švicarac" je počeo divljati. Od banke nije dobio nikakvu obavijest zašto rata kredita raste. U to vrijeme nije imao drugih kredita. Odgovarajući na posebna pitanje punomoćnika tuženika tužitelj je naveo da ugovor nije pročitao prije potpisivanja pa se ne može očitovati da li mu je neka od odredbi bila nejasna. Nije tražio pomoć od nekoga da mu rastumači odredbe ugovora. U autokući i u banci mu ništa nisu rekli da bi mu se rata kredita mogla mijenjati na više ili na niže.

              14. Tuženik je u postupku predložio saslušanje osobnog bankara Nataše Harmicar, od kojeg dokaznog prijedlog je naknadno odustao te saslušanje javnog bilježnika koji dokazni prijedlog je ovaj sud odbio obzirom da postoji ustaljena sudska praksa da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, a osim toga tuženik u svom prijedlogu nije naveo ime i prezime javnog bilježnika čije saslušanje predlaže.

              15. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužitelj dobio na potpis već pripremljeni ugovor od strane službenika banke koji mu je rekao da je to najpovoljniji kredit, kao i da prije zaključenja predmetnog ugovora tužitelj nije pregovarao, odnosno mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Iz iskaza tužitelja također proizlazi da mu u banci ništa nisu rekli o valutnoj klauzuli, odnosno da ga službenici tuženika nisu obavijestili o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi mu mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka. Tužitelj (po zanimanju strojarski tehničar) kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogao predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bio u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

              16. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja  presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužitelj i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je zahtjev tužitelja s osnova utvrđenja ništetnosti odredbe članka 6. predmetnog ugovora ocijenio osnovanim.

              17. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

              18. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2022. navela da je razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan, iznosi 21.380,28 kuna, pri čemu se iznos od 22.694,41 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na datum korištenja kredita, a iznos od 1.314,13 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita (5.9.2006.).

              19. U prigovorima na nalaz i mišljenje stranke nisu osporile matematički izračun vještaka već su isti isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen.

              20. Valja dodati da je tužitelj podneskom od 14. travnja 2022. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je isti povećao. Sud je, unatoč tuženikovom protivljenju preinaci tužbe, dopustio preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja saznao za točne iznose koje mu tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP-a, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

              21. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

              22. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa kako iz navedenoga proizlazi da zastarni rok za utuženo potraživanje počinje teći od pravomoćnog okončanja postupka kolektivne zaštite potrošača, odnosno od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, to je jasno da od tada pa do 30. travnja 2021., kada je podnesena tužba u ovome predmetu, nije protekao zastarni rok od pet godina koji se u ovome postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a za cijelo utuženo potraživanje jer je taj parnični postupak pokrenut podnošenjem tužbe od 4. travnja 2012., dok predmetno potraživanje tužitelja dospijeva u razdoblju od 31. listopada 2008. do 30. rujna 2013. pa je do tada dospjelo potraživanje tužitelja bilo unutar petogodišnjeg roka zastare do podnošenja kolektivne tužbe te je temeljem odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a za isto zastara počela teći iznova pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.             

              23. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 3.012,07 EUR / 22.694,41 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. 

              24. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 26. listopada 2021., 14. travnja 2022., 3. svibnja 2022. i 12. rujna 2022. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 2. ožujka 2022., 20. rujna 2022. i 17. siječnja 2022. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište za objavu 17. veljače 2023. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 850 bodova, odnosno 1.692,22  EUR / 12.750,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 2.115,27 EUR / 15.937,50 kn. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn, trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 38,19 EUR / 287,74 kn i pristojbe na presudu u iznosu od 76,57 EUR/ 576,92 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 2.429,11 EUR / 18.302,16 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. veljače 2022. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice kao niti trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište održano 30. studenog 2022. obzirom da je isto odgođeno i to na prijedlog samog tužitelja jer se nalazio u bolnici od 26. studenog 2022. o čemu je sud obavijestio tek na ročištu.

 

U Kutini 17. veljače 2023.

                                                                                                                                      S u d a c

                                                                                                                                 Lovorka Grahek v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

 

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tuženik po punomoćniku