Poslovni broj: UsI-148/2022-7

1

 

 

Poslovni broj: UsI-148/2022-7

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja V. L. iz C., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica K. J., radi prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, 17. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

             

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/05116312859, URBROJ: 341-99-05/3-21-7051 od  14. prosinca 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/05116312859, URBROJ: 341-99-05/3-21-7051 od  14. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I 140-02/21-01/05116312859, URBROJ: 341-20-05/3-21-10847, broj: 209542 od 25. lipnja 2021.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je određena starosna mirovina, počevši od 1. siječnja 2021 u svoti od 1.183,77 kn mjesečno, a umjesto navedene mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 1.424,10 kn mjesečno. Istim rješenjem određeno je da isplata navedene mirovine pripada tužitelju, počevši od 1. siječnja 2021. te da je svota mirovine određena tim rješenjem obračunata sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Varaždinu, broj od 16. veljače 2021., a da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je izreka utemeljena na izvrtanju činjenice kako se žalbeni navodi odnose na nepravilnu naplatu doprinosa, što nije točno, jer je jasno ukazao na nepravilan izračun visine mirovine. Ističe da je u žalbenom postupku ukazao da je Ministarstvo financija Porezna uprava Područni ured Varaždin, tuženiku dostavilo neistinite i nepotpune podatke o izvršenim uplatama društva M. d.o.o. iz C. OIB: …, na račun i u korist Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ukupnog iznosa kapitaliziranih uplata doprinosa i dobrovoljnog osiguranja individualne kapitalizirane štednje u vremenskom razdoblju od 01.05.1995. do 31.12.2020., a posebno od 01.01. do 31.12.2014. i od 01.01. do 31.12.2015. godine. Tužitelj napominje da je tuženik dužan uzeti sve iznose ukupnih sredstava za izračun visine mirovine, a da je Porezna uprava Područni ured Varaždin od trgovačkog društva M. d.o.o. u vremenskom razdoblju od 28.12.2007. do 31.12.2021. prisilno bez pravne osnove naplatilo porezna i javna davanja u iznosu od više milijuna kuna, kao i doprinose za MIO temeljem individualne kapitalizirane štednje s osn. rada za pravnu osobu i doprinosa za mirovinsko osiguranje za osiguranike po osnovi rada za pravnu osobu, stoga slijedi s obzirom na višekratne prisilno naplaćene iznose od poreznog obveznika M. d.o.o. po osnovu doprinosa za I. i II. stup da prvostupanjsko tijelo očigledno nije sredstva proslijedilo na račun i u korist MIO I. i II. stupa. Smatra da je u konkretnom slučaju od strane porezne uprave počinjeno kazneno djelo, pa predlaže da sud podnese kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela izrade i ovjeravanja službenih isprava neistinita sadržaja u pojedinačno navedenim rješenjima o ovrsi.

Tužbom zahtijeva da sud poništi osporavano rješenje, te u ponovljenom postupku odluči o visini mirovine.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja u kojemu se očitovao na tužbene navode.

Tuženik predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

 

5.              U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) sud je 10. veljače 2023. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time istima dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

 

6.              Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tužitelja, koji, iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

 

7.              Na navedenoj raspravi tuženik u bitnome navodi kao u odgovoru na tužbu.

 

8.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u  upravnom postupku.

 

9.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

10.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti prema članku 131. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZOMO), nakon što je rješenjem Područne službe u Varaždinu od 16. veljače 2021. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od  01.01.2021. i određena isplata predujma mirovine prema članku 131. stavku 1. ZOMO. Prvostupanjsko je tijelo tužitelju utvrdilo mirovinski staž koji se uzima za izračun mirovine od ukupno 25 godina, 08 mjeseci i 00 dana i to mirovinski staž ostvaren u obveznom mirovinsko osiguranju na temelju generacijske solidarnosti (mirovinski staž I.) navršen do 08.02.2002. od 6 godina, 09 mjeseci i 07 dana, a mirovinski staž navršen nakon očetka osiguranja u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje (mirovinski staž II.) od ukupno 18 god., 10 mj. i 23 dana. Tužitelju je primjenom odredaba članka 79., te 85. do 87. utvrđena visina mirovine, a primjenom članka 90. ZOMO određena najniža mirovina. Prilog prvostupanjskog rješenja su prikaz mirovinskog staža I. i II., izračun mirovine i ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini.

 

11.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, detaljno obrazlažući način na koji je tužitelju utvrđena visina mirovine u skladu s odredbama članka 79., 81. – 85. ZOMO, a otklanjajući žalbene prigovore vezano za netočno utvrđene iznose plaća, posebno za 2014. i 2015. godinu tuženik se poziva na podatke sadržane u matičnoj evidenciji kao i podatke zaprimljene od obveznika plaćanja doprinosa MTG d.o.o. o utvrđenom stažu i osnovici na tiskanici MPP-1 za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. i od 01.01.2015. do 31.12.2015. i to: prema dopisu poslodavca  od 28.10.2020. za 12 mjeseci u 2014. u iznosu od 36.211,32 kn i za 12 mjeseci u 2015. godini u iznosu od 36.354,60 kn. Tuženik ističe da je u kontroli podataka, obzirom na to da je ustanovljeno kako nisu preuzeti podaci od strane inspektora Zavoda, uspostavljena nova tiskanica MPP-1 od 16. veljače 2021. s drugačijim podacima na način da je za 2014. utvrđen staž osiguranja od 12 mjeseci ali bez iznosa plaće jer ista nije isplaćena tako da je za izračun mirovine uzet u obzir  utvrđeni staž osiguranja ali bez podataka o plaći, a za 2015 godinu utvrđen je staž osiguranja od 12 mjeseci, te je uzet u izračun podatak o plaći u iznosu od 12.118,20 kn jer su u toj godini isplaćene 4 plaće (rujan do prosinac), pa je vrijednosni bod za 2015. godinu pravilno izračunat. Žalbene navode o nepravilnoj uplati doprinosa tuženik također cijeni neosnovanima iz razloga jer je navedeno u nadležnosti Ministarstva financija, pa pojedinačno navedena rješenja o ovrsi ne dovode do drugačijeg rješenja.

 

12.              U ovom predmetu sporno je da li je pravilno utvrđena visina mirovine, a obzirom na, kako navodi tužitelj, netočne podatke o plaćama za 2014. i 2015. godinu.

 

13.              Člankom 106. stavkom 1. ZOMO propisano je da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, a da se podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan ovim Zakonom, mogu naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni (stavak 1. i 2.).

 

14.              Člankom 91. stavkom 1. ZOMO propisano je da se osiguraniku obvezno osiguranom u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje, koji se svojom izjavom Središnjem registru osiguranika u postupku ostvarivanja prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu opredijelio za ostvarivanje prava na mirovinu i iz obveznog mirovinskog osiguranja individualne kapitalizirane štednje, a koji je ostvario staž osiguranja u razdoblju do početka primjene obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje, starosna mirovina i prijevremena starosna mirovina iz obveznog mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti određuje se na način da se dio mirovine koji mu pripada za mirovinski staž navršen do tog dana određuje kao da je osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, a dio mirovine koji mu pripada za mirovinski staž od toga dana određuje se kao osnovna mirovina.

 

15.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao i primjena materijalnog prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

 

16.              Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP) kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

 

17.              Tužitelj u tužbi iznosi iste razloge kojima je osporavao zakonitost prvostupanjskog rješenja, dakle, razloge koje je tuženik cijenio neosnovanima, a na koje je tuženik odgovorio u obrazloženju rješenja i s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Za zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju postoji uporište u dokumentaciji spisa tuženika i citiranim odredbama ZOMO na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju upravna tijela, dok tužitelj ne dostavlja relevantne dokaze niti predlaže izvođenje dokaza kojima bi navedene zaključke osporio.

 

18.              Okolnosti koje iznosi tužitelj vezane za postupanje porezne uprave i donošenje pojedinačno navedenih rješenja o ovrsi u vezi naplate doprinosa, ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, radi se o  samostalnim rješenjima koje je u postupku po pravnim lijekovima tužitelj imao mogućnost osporavati pred nadležnim upravnim tijelom – Ministarstvom financija, odnosno pred nadležnim upravnim sudom, a tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da su navedena rješenja po pravnim lijekovima stavljena izvan snage. Na ove navode tužitelja očitovao se pravilno i tuženik u osporenom rješenju.  Odlučne činjenice vezane za visinu ostvarenih plaća, prema podacima potvrde dostavljene od obveznika uplate doprinosa M. d.o.o. tužitelj nije osporio, kao niti pravilnost izračuna visine mirovine, a imajući  u vidu da se tužitelj odlučio na ostvarivanje prava na mirovinu u skladu sa člankom 91. stavkom 1. ZOMO.

 

19.              Sud nije cijenio osnovanim niti navod tužitelja da je izreka osporenog rješenja nerazumljiva, odnosno u suprotnosti sa obrazloženjem. Prema ocjeni suda odluka tuženika na način kako je navedena u izreci osporenog rješenja proizlazi iz obrazloženja odluke.

 

20.               U vezi navoda tužitelja da je u donošenju pojedinačnih rješenja o ovrsi od strane porezne uprave (ukupno 10 rješenja od 2010. do 2018.) počinjeno kazneno napominje se da predmetna rješenja o ovrsi nisu predmet ocjene u ovom upravnom sporu, imajući u vidu odredbu članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, stoga sud nema uvida u meritum stvari u tim predmetima, a da je dužnost svake osobe koja sazna za počinjenje kaznenog djela, u ovom slučaju tužitelja da o svojim saznanjima obavijestiti nadležno državno odvjetništvo, sukladno čl. 204. Zakona o kaznenom postupku.

 

21.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

 

22.              Sud nije utvrdio razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

 

23.              Zbog navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 17. veljače 2023.

Sutkinja

 Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. Zakona o upravnim sporovima).