Poslovni broj: 25 : P-1508/2019 

RePUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51260 Crikvenica

Poslovni broj: 25 : P-1508/2019 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. O. iz Z., OIB ..., protiv tužene M. Š. iz V. G., OIB ..., zastupana po punomoćnici I. M. d. B., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon rasprave zaključene 11.siječnja 2023. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužene, 17.veljače 2023.

p r e s u d i o   je             

              I              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj J. O., Z., OIB ..., dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine upisane u z.k.ul. 276 k.o. M.- D., kat čest 4943 pašnjak G. površine 677 m 2 što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelj u zemljišnoj knjizi upiše kao vlasnik predmetne nekretnine, sve u roku od 15 dana, što će u protivnom zamijeniti ova presuda. „

              II              Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.244,28 eura / 9.375,00 kuna [1] -u roku od 15 dana.

              III              Odbija se tužena sa preostalim zatraženim troškom parničnog postupka, preko dosuđenog.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi, zaprimljenoj na ovom sudu 19.studenog 2018. tužitelj navodi kako je tužena upisana kao vlasnica dijela nekretnine 3/8 k.č.br. 1342 u g.t. 1 i 3 z.k.ul. 460 k.o. S. A., a tužitelj da je kupio dio nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog 19.studenog 1980. i od tada da je u nesmetanom posjedu kupljenog dijela nekretnine. Tužitelj je naveo da se nalazi u zakonitom posjedu predmetne nekretnine od 1980., na način da istu kosi i održava, te ga tijekom skoro 40 godina korištenja nitko nije ometao u nesmetanom korištenju predmetne nekretnine. Na ročištu održanom 11.siječnja 2023. tužitelj je naveo kako je bio pošten posjednik, da je u posjed stupio prije nego što je tužena kupila nekretninu, kako je ona bila prisutna kad je 1986. tužio Ž. P. i kako je odmah tužio M. Š.. Podneskom od 8.ožujka 2019. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev te traži da sud utvrdi da je vlasnik k.č.br. 4943 iz z.k.ul. 276 k.o. M. D., a koje vlasništvo da je stekao dosjelošću.

2.U svojem odgovoru na tužbu tužena je istu u cijelosti osporila. Tužena je navela da su navodi tužitelja pogrešni, te da ne odgovaraju pravnom niti stvarnom činjeničnom stanju. Tužena je navela da iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da je zaključen između Ž. P. kao prodavateljice i tužitelja kao kupca za nekretninu opisanu kao z.č. 1341 u g.t. 1 i 3 ul 460 k.o. S. A., 3/8 z.č. 1342 koje se sastoji iz g.t. 1 k.o. S. A.. Navela je da na predmetnom ugovoru potpisi kupca, svjedoka i prodavatelja nisu ovjereni, da nije vidljivo da li je plaćen porez na promet nekretnina, te da li je kupac istovjetan tužitelju s obzirom na različitu adresu. Nadalje, u podnesku od 8.srpnja 2019. tužena je navela kako tužitelj nije stekao nikakva prava na temelju obrasca naslova „ kupoprodajni ugovor „ od 19.studenog 1980., da isti nije nikada proizveo pravne učinke što potvrđuje i činjenica da su prodavateljica i I. G. predmetno zemljište ponudile 1983. O. K., što ne bi učinile da su zemljište prodale tužitelju. Nadalje, tužena je navela kako je vlasnica predmetne nekretnine, da je istu stekla uknjižbom na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg da je zaključila 1983. sa Ž. P. i I. G. kao knjižnim prednicama koja je u tom ugovoru upisana u z.k.ul. 1131 k.o. S. A., koja se sastoji od 3/8 dijela k.č.br. 1342 pašnjak u površini od 712 m 2. Na predmetnom ugovoru da su ovjereni potpisi ugovornih strana, da je plaćen porez, te da je ugovor proveden u zemljišnim knjigama i katastarskim evidencijama, te da je tužena stupila u posjed iste. Ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 17.srpnja 2003., tužena kao suvlasnica predmetne nekretnine površine 1899 m2 k.č.br. 1342 upisane u z.k.ul. 1131 k.o. S. A. u 3/8 dijela, da je sa preostalom suvlasnicom K. K. razvrgla suvlasničku zajednicu na način da je tuženoj pripao dio zemljišta u površini od 839 m 3 koji odgovara njenom suvlasničkom dijelu od 3/8 dijela, odnosno novoformirana k.č.br. 1342 u površini od 839 m 2,  K. K. da je pripala novoformirana čestica 1342/1 površine 1060 m 2. Na predmetnom ugovoru da su ovjereni potpisi te da je isti proveden u zemljišnim knjigama i katastarskim evidencijama. Nadalje, tužena je navela da je od stjecanja predmetne nekretnine 1983. u posjedu iste, te da je imala namjeru na istoj graditi sa bratom kuću za odmor. Tužena da je na istu dolazila, uređivala ju i na istoj provodila vrijeme. Tužena je navela da nije dopustila tužitelju da se sa istom koristi. Nadalje, navela je da ju je 2000. J. J. obavijestio da je na njenom zemljištu postavljena kamp kučica i limeni kontejner te željezna kapija sa lokotom, a brat tužiteljice da je kontaktirao tužitelja i tražio ga da to ukloni. Tužena i njeni rođaci i susjedi da su unatoč ozbiljnoj prijetnji tužitelja i strahu dolazili na predmetno zemljište pazeći da tužitelj nije u blizini. Na ročištu održanom 11.siječnja 2023. tužena je navela kako tužitelj nije bio pošteni posjednik, a ukoliko je i imao posjed, jer da je sam tužitelj izjavio da je znao da je tužena bila vlasnicom 80-tih godina.

3.U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kupoprodajni ugovor od 19.studenog 1980. ( str. 2 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ( str. 3 spisa), rješenje broj I-616/89 ( str. 23 spisa), dopis od 16.listopada 2989. ( str. 24 spisa), rješenje od 9.listopada 1991. ( str. 25 - 26spisa), rješenje od 15.siječnja 1990. ( str. 27-28 spisa), rješenje od 9.listopada 1991. ( str. 29 – 30 spisa), presudu posl.br. 231/8 ( str. 33-37 spisa), presudu posl.br. Gž-18/89 ( str. 38 spisa), potvrdu od 13.rujna 1983. ( str. 40 spisa), kupoprodajni ugovor od 7.listopada 1983. ( str. 46 spisa), rješenje Z-1776/83 (str. 47 spisa), rješenje od 12.ožujka 1984. ( str. 48 spisa), vlasnički list za z.k.ul. 1131 k.o. S. A. ( str. 49 spisa), ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 17.srpnja 2003. ( str. 51 spisa), rješenje od 31.listopada 2003. Posl.br. Z-4554/03 (str. 52 spisa), te je saslušao parnične stranke.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

5. U svojem iskazu tužitelj je naveo da se predmetna nekretnina nalazi na otoku K. blizu mjesta V. te da je u posjedu te nekretnine od prvog dana kada ju ju kupio. Naveo je da kad je kupio ovu nekretninu, da je na njoj bilo nekoliko stabala maslina, odnosno jedna maslina, i nekoliko stabala hrasta, a ostalo je bila šikara. Da sada tu nekretninu održava kao livadu, u posjedu iste da je od kada ju je kupio, proširio je put do ove parcele, proširio ulaz, postavio metalna vrata koja drži zaključana.  Predmetnu nekretninu da je kupio 1987. od P. Ž.. Na predmetnu nekretninu da dolaze samo osobe koje pozove. Da je dolazio je tako njegov brat jedno 30 godina, jer da je tamo imao kamp prikolicu. Također na toj parceli jedno vrijeme da je imao limenu baraku 3 x 6 m, a koju je poklonio jer mu je trebala na drugim mjestima. Naknadno da mu je Ž. P. pričala da je tu parcelu prodala svojoj najboljoj prijateljici, a ovdje tuženoj, a tužena je znala da je nekretnina prodana njemu i da joj je tužena dala manju sumu novaca. Ž. da su njezini roditelji nagovorili da to proda tuženoj. Da je bio dobio presudu, ali se po istoj presudi zbog mijenjanja adrese nije se uspio uknjižiti. Ugovor o kupoprodaji da je sklopio 1980. Naveo je kako je tužena na lak način željela doći do predmetne nekretnine. Da ga nikada nitko nije tužio što je 40 godina koristio ovu nekretninu. Da je tužena upisana saznao je 1984. U zemljišne knjige da se nije upisao kao vlasnik ove nekretnine jer da mu prodavateljica nije htjela ovjeriti. Kupoprodajnu cijenu da je isplatio. Tužbu protiv tužene koju je vodio ranije je povukao jer ga je tako savjetovao sudac. Vjerojatno je dobio i presudu za parcelu 1342 jer tako piše u izvršnom prijedlogu.

6. U svojem iskazu tužena je navela kako je predmetnu nekretninu kupila u listopadu 1983. od svoje prijateljice Ž. P. s kojom da je skupa radila. Odmah da je tu nekretninu katastarski i gruntovno upisala. Prije toga Ž. je tu nekretninu ponudila G. K. ali ju oni nisu kupili. U katastru i gruntovnici da nije bilo nikakvih smetnji da ja tu nekretninu ne kupim i sve je bilo na Ž.. Tu nekretninu da je platila, a naknadno se tužitelj  proširio na ovu nekretninu iz svog posjeda, bez znanja i pitanja. Bio je postavio i kamp kućicu te ogradu. Njen šogor koji je dolazio iz A. na ljetovanje je tu nekretninu obilazio, vidio je kamp kućicu i prijavio je to policiji. Tužitelj i dalje tamo drži ogradu, da je nekretninu zbog bolesti sam slabo obilazila, obilazili su drugi članovi njene obitelji, a tužitelj je na kraju tužio nju. Iskazala je da su namjeravali na ovoj nekretnini graditi, ali nije bila dozvoljena gradnja i tako je sve to stalo. Njen suprug je bio zvao tužitelja, a tužitelj je samo maknuo kućicu, ostala je samo ograda. Svoju nekretninu da je pošteno platila i za nju će se boriti. Ž. da joj nije ništa spominjala da bi postojao kupoprodajni ugovor sa tužiteljem. Kad su kupili tu nekretninu obilazili su koliko su mogli. I prije i poslije Domovinskog rata tužitelj da ih je bio nazivao za ovu zemlju. Pristup na ovo zemljište da joj nitko nije branio osim telefonskih poziva tužitelja. Iskazala je kako je tužitelj tek poslije postavio ogradu. Kad je ograda postavljena njen šogor i drugi članovi njene obitelji ulazili su sa druge strane. Da je dolazila automobilom ali zbog zdravstvenih razloga da nije izlazila iz automobila.

7. Na temelju čl. 388 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/2001, 79/06, 114/2006, 146/2008, 38/2008 i 153/2009), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema čl. 28 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list br. 6 od dana 8. veljače 1980.g., a stupio na snagu 1. rujna 1980.g.) savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Dana 8. listopada 1991.g. stupio je na snagu  Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, a dana 1. siječnja 1997.g. stupio je na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), koji propisuje u čl. 159 kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, te kako samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

8.U tijeku postupka sud je izvršio uvid u kupoprodajni ugovor ( str. 2 spisa), iz kojeg je vidljivo da su na istom navedeni prodavateljica Ž. P. i kupac O. J., a predmet kupoprodajnog ugovora je k.č.br. 1341 i 3/8 1342 k.o. S. A., a na kupoprodajnom ugovoru je naveden datum 19.studenog 1980. Nadalje, sud je izvršio uvod u vlasnički list ( str. 3 spisa), iz kojeg je vidljivo da je tužena vlasnica k.č.br. 4943 k.o. M. D.. Nadalje, sud je izvršio uvid u rješenje posl.br. I-616/89 od 13.studenog 1989. iz kojim je utvrđeno da je prijedlog tužitelja povučen. Sud je izvršio uvid u rješenje Okružnog suda u Rijeci posl.br. Gž-1708/91 iz kojeg je vidljivo da je rješenje posl.br. I-616/89 potvrđeno. Sud je izvršio uvid u rješenje O. K. O. uprave društvenih prihoda od 15.siječnja 1990., iz kojeg je vidljivo da se isto ne odnosi ne predmetnu nekretninu. Sud je izvršio uvid u presudu posl.br. P-231/8 iz koje je vidljivo da se ista ne odnosi na predmetnu nekretninu. Iz kupoprodajnog ugovora od 7.listopada 1983. je vidljivo da su P. Ž. i G. I. prodale tužiteljici 3/8 dijela k.č.br. 1342 u površini od 712 m 2. Nadalje, iz Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 17.srpnja 2003. je vidljivo da su tužena i K. K. razvrgle suvlasničku zajednicu tako da je tuženoj pripala čestica 1342/2 u cijelosti u površini od 839 m 2 ( odnosno sada k.č.br. 4943 k.o. M.- D. ).

9.Po provedenom dokaznom postupku, sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Naime, tužitelj koji navodi da je posjedu predmetne nekretnine je zasigurno, bio nesavjestan, odnosno nepošten posjednik, budući je isti cijelo vrijeme znao da je predmetna nekretnina upisana kao sada vlasništvo tužiteljice ( sada k.č.br. 4943 k.o. M.- D. kako to proizlazi iz rješenje posl.br. Z-47029/2018), odnosno ranije je tužena bila upisana kao suvlasnica k.č.br. 1342 k.o. S. A. u 3/8 dijela. Da je tužitelj barem jedno vrijeme bio u posjedu predmetne nekretnine, može se zaključiti iz iskaza tužene, koje je u svojem iskazu navela da su članovi njene obitelji dolazili na predmetnu nekretninu kada tužitelj nije bio u blizini. Sam tužitelj je u svojem iskazu naveo da je bio protiv tužene pokretao parnične postupka radi utvrđenja prava vlasništva ( a to je posebno vidljivo iz rješenja I-616/89 budući je tužitelj pokušao i provesti uknjižbu prava vlasništva ), te je nedvojbeno tužitelj cijelo vrijeme bio nepošten, odnosno nesavjestan posjednik, znajući cijelo vrijeme da upravo tužena upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Naime, tužitelj je u svojem iskazu naveo da je od 1984. znao da je kao vlasnica (odnosno tada suvlasnica 3/8 ) bila upisana tužena, da je povukao tužbu protiv tužene, jer da mu je to tako savjetovao sudac. Tužitelj se u zemljišnoj knjizi nikada nije upisao kao vlasnik predmetne nekretnine, tužitelj od 1984. ima saznanja da je tužena kupila predmetnu nekretninu, te je te 2018. protiv tužene pokrenuo ovaj parnični postupak. S obzirom na gornja pravna i činjenična utvrđenja, sud nije provodio preostale predložene dokaze, a cijeneći čl. 10.st.1. ZPP, budući tužitelj nije dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine kao nesavjestan odnosno nepošten posjednik.

10. Budući je tužitelj izgubio u sporu, u je obvezi na plaćanje troškova parničnog troška tuženoj koju je u ovom postupku zastupao odvjetnik. Sud je priznao tuženoj trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, trošak pristupa na ročišta 11.srpnja 2019., 13.siječnja 2020., 19.listopada 2020. i 11.siječnja 2023., svako u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, ukupno 995,42 eura / 7.500,00 kuna, sve uvećano za trošak PDV, ukupno 1.244,28 eura / 9.375,00 kuna. Sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022). Preostali zatraženi trošak tužene nije bio nužan niti potreban radi vođenja ovog postupka.

U Crikvenici, 17.veljače 2023.

SUDAC:

Kristina Pavelić, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.

1