1

Poslovni broj: 3 Kž-259/2022-8

 

 

                        

            REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

          STALNA SLUŽBA U POŽEGI

               Sv. Florijana 2, Požega

                                                                                                                Poslovni broj: 3 Kž-259/2022-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Vlašića, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić, kao izvjestitelja i Predraga Dragičevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Ž. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kazneni zakon (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženog D. Ž. putem branitelja T. R. odvjetnika iz Z. i žalbi oštećenika V. Z. podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 24 K-179/2022-25 od 13. lipnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se optuženik D. Ž., radnjama za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, osuđuje da je počinio kazneno djelo protiv imovine prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi D. Ž. za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda te se određuje da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

III. Žalbe optuženika D. Ž. i oštećenika V. Z. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženika D. Ž. da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano po članku 224. stavku 1. i 4. Kazneni zakon (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), a kažnjivo po članku 224. stavku 4. KZ/97. Na temelju članka 224. stavak 4. KZ/97 optuženi D. Ž. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci .Na temelju članka 67. KZ/97 na optuženika se primjenjuje uvjetna osuda kojom se određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi D. Ž. u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje: ZKP/08) oštećenom V. Z. se dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 58.371,00 kuna te se nalaže optuženom D. Ž. da navedeni iznos plati oštećenom V. Z., OIB: …, iz Z., pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni upućuje isti ostvarivati u parnici. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi D. Ž. se obavezuje podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženik po svom branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu. Predlaže da se pobijana presuda preinači tako da okrivljenik bude oslobođen od optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijeste optuženik i branitelj.

 

3. Protiv presude žali se i oštećenik V. Z. zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, jer smatra da je prvostupanjski sud trebao obvezati I. okrivljenika I. Đ. i II. okrivljenika D. Ž. da mu solidarno naknade štetu u iznosu od 234.059,00 kuna. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i u dijelu odluke o imovinsko pravnom zahtjevu i naložiti optuženiku da naknadi štetu oštećeniku u ukupnom iznosu od 234.059,00 kuna.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U skladu sa zahtjevom u žalbi, u skladu s člankom 475. ZKP/08 o sjednici vijeća obaviješteni su optuženik i njegov branitelj, te oštećenik i ŽDO Slavonski Brod. No nije pristupio nitko te je sjednica održana u odsutnosti nepristupjelih stranaka.

6. Žalba optuženika D. Ž. i žalba oštećenika V. Z. nisu osnovane.

             

 

              O žalbi optuženika

 

7. Optuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer smatra da je izreka presude proturječna razlozima presude i da se ista zbog toga ne može valjano ispitati, da je presuda nerazumljiva, jer bi se u dijelu obrazloženja moglo zaključiti da je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do 3 (tri) godine te da je nejasno koje je kazneno djelo optuženik počinio i za koje kazneno djelo je osuđen.

 

7.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama u pobijanoj presudi potpuno je jasno i razumljivo navedeno u izreci presude da je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare opisano u  članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97 te je na temelju istog članka optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te je na temelju članka 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda uz rok kušnje od 3 (tri) godine.

 

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud je u točki 39. obrazloženja presude naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je optuženik svojim ponašanjem navedenim u činjeničnom opisu izreke presude ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. Isto tako, u točki 47. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je razmatrao pitanje pravnog kontinuiteta te na kraju optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. Svi ovi navodi su potpuno suglasni izreci pobijane presude. Iako je prilikom odlučivanja o kazneno pravnoj sankciji prvostupanjski sud u točki 48. obrazloženja u 8. redu u zagradi spomenuo kaznu zatvora u trajanju do tri godine, ovaj drugostupanjski sud smatra da se zapravo radi o omašci pri pisanju, jer je u istoj točki obrazloženja presude, u 4. redu navedena visina kazne predviđena za kazneno djelo koje je optuženiku stavljeno na teret i to kazna zatvora u trajanju do 5 (pet) godina, a koja kazna je i propisana za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. KZ/97.

 

7.3. Po ocjeni ovog suda navedena omaška nema značenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je pobijana presuda jasna i razumljiva te nema proturječnosti izreke pobijane presude sa razlozima presude, a u pobijanoj presudi su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno jasni i nisu međusobno proturječni u znatnoj mjeri.

 

8. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je svoju odluku temeljio na pogrešnoj interpretaciji iskaza oštećenika V. Z. te iskaza svjedoka I. Đ., M. S. i I. J. kao i da je prvostupanjski sud pogrešno pročitao dio materijalne dokumentacije u spisu te na kraju pogrešno zaključio da je optuženi od oštećenika primio 20.000,00 eura, da je 12.000,00 eura predao I. Đ., a da je optuženik 8.000,00 eura zadržao za sebe.

 

8.1. Nasuprot žalbenim navodima, iskazi svjedoka V. Z. i I. Đ. su suglasni u djelu kada navode da je V. Z. predao optuženiku D. Ž. 20.000,00 eura, a da je optuženik I. Đ. predao 12.000,00 eura. Naime, prema iskazu oštećenika u vrijeme predaje novca optuženiku, oštećenik nije niti poznavao I. Đ., a kasnije je I. Đ. rekao oštećeniku da mu je optuženik dao 12.000,00 eura za kupnju prvog apartmana. Ovi iskazi su u skladu i sa potvrdom o primitku novca koju potvrdu je izdao I. Đ. i u kojoj se navodi da je isti od V. Z. primio 12.000,00 eura za kupnju prvog apartmana. Stoga je prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao vjerodostojne i istinite iskaze ovih svjedoka kako je i navedeno u točkama 37.-40. pobijane presude, dok iskaz svjedoka I. S. prvostupanjski sud nije cijenio posebno relevantnim jer isti iskaz ne potvrđuje niti optuženik.

 

8.2. Neosnovani su žalbeni navodi kako optuženik nije postupao s prijevarnom namjerom, jer da je i sam vjerovao kako I. Đ. prodaje apartmane u Istri, kao da je i sam uložio u taj posao zajedno s majkom. Naime, prvostupanjski sud je s pravom prihvatio iskaz svjedoka I. J. koji navodi da je bio prisutan kad je optuženik oštećeniku prezentirao kako je uspješno i povoljno kupio apartman u I., da ih ima još i da treba brzo reagirati te je pri tome optuženik oštećeniku obrazlagao povoljne aspekte te kupoprodaje, iako u to vrijeme, a niti kasnije, uopće nije kupio navedene apartmane. Isto tako prvostupanjski sud je opravdano prihvatio iskaz svjedoka I. J. i u dijelu kada navodi da optuženik nije sa ovim svjedokom podijelio iznos od 8.000,00 eura, a kako je optuženik rekao oštećeniku. Sve navedeno govori u prilog utvrđenju prvostupanjskog suda da je optuženik u konkretnom slučaju postupao s izravnom namjerom ,jer je oštećeniku svjesno i namjerno predočio neistinite činjenice o prodaji apartmana, time ga doveo u zabludu, da ovaj nešto učini na svoju štetu ,a sve  u namjeri da se stjecanja  protupravne imovinske okoristi .

 

8.3. Stoga je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju sve provedene dokaze pravilno i iscrpno analizirao te ih vrednovao na ispravan način pojedinačno i u međusobnoj vezi te je pravilno otklonio kao neistinitu obranu optuženika ocjenjujući ju usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti jer je ista suprotna naprijed navedenim dokazima osobito iskazu oštećenika V. Z. te svjedoka I. J. kao i iskazu I. Đ.. Žalbena tvrdnja da optuženik nije imao namjeru nikoga prevariti i da nije poduzimao radnje kojima bi nekoga doveo u zabludu u pogledu kupnje apartmana, nije ničim dokazana osim tvrdnjama optuženika, a koje su suprotne iskazu oštećenika V. Z., svjedoka I. J., svjedoka I. Đ. kao i materijalne dokumentacije te svim drugim provedenim dokazima.

 

8.4. Zbog navedenog žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tako da je prvostupanjski sud s pravom utvrdio da je optuženik počinio inkriminirane radnje pobliže opisane u izreci presude pri čemu je za svoja utvrđenja prvostupanjski sud dao valjano, logično i dostatno obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Međutim, ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, jer je primijenio kazneni zakon koji nije mogao primijeniti, u smislu odredbe članka 469. točka 4. ZKP/08.

 

9.1. Naime, od vremena počinjenja kaznenog djela (srpanj 2007. do 8. studeni 2007.) došlo je do izmijene kaznenog zakona te je dana 1. siječnja 2013. stupio na snagu KZ/11 i prvostupanjski sud je u okviru utvrđenog činjeničnog stanja preispitao postojanje pravnog kontinuiteta po novom kaznenom zakonu te je pravilno utvrdio da pravni kontinuitet postoji u KZ/11 u kaznenom dijelu prijevare opisanom u članku 236. stavak 1. KZ/11. Međutim, prilikom donošenja odluke o tome koji je zakon najblaži za počinitelja ,u skladu s člankom 3.stavak 2.KZ/11, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je odredba članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 blaža za počinitelja.

 

9.2. Uspoređujući po službenoj dužnosti stari (KZ/97) i novi (KZ/11) Zakon ovaj sud je utvrdio kako umjesto članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 treba primijeniti odredbu članka 236. stavak 1. KZ/11, iako su za oba kaznena djela propisane iste kazne. Prilikom ocjene koji je zakon blaži treba voditi računa i o visinama neodređenih vrijednosti iz članka 87. stavak 29. KZ/11 (NN 56/15 od 22. svibnja 2015.) koji propisuje da je vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 60.000,00 kuna, a vrijednost štete i imovinske koristi je znatna ako prelazi iznos od 60.000,00 kuna, za razliku od ranijeg pravnog shvaćanja kaznenog odjela Vrhovnog suda RH od 24. studenog 1997. kada je znatna imovinska korist odnosno znatna šteta bila određena kao iznos koji prelazi 30.000,00 kuna.

 

9.3 Kako je u konkretnom slučaju visina štete nastale počinjenjem kaznenog djela prijevare za koje je optuženik proglašen krivim  iznosi 58.371,00 kuna, odnosno manje od 60.000,00 kuna, to bez obzira što su okviri zakonom zapriječene kazne za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. KZ/97 i kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11 isti (kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina), novi zakon je za optuženika blaži, jer se radi o osnovnom kaznenom djelu prijevare dok je u odredbi članka 224. stavak 4. KZ/97 definiran kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare upravo visinom "znatne štete". Stoga je ovaj drugostupanjski sud povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način pobliže opisan u točki I. izreke ove presude.

 

10. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude ,pobijanu presudu je valjalo preinačiti i u pogledu odluke o kaznenoj sankciji, jer je kazneno djelo prijevare iz članka 236.stavak 1. KZ/11 iz razloga navedenih pod točkom 9.3., blaže od kaznenog djela iz članka 224.stavak 4.KZ/97, za koje je pobijanom presudom optuženik proglašen krivim. Naime, pravilno vrednujući utvrđene olakotne okolnosti i to dosadašnji život osumnjičenika u skladu sa zakonskim propisima te njegove obiteljske prilike, kao i znatan protek vremena od počinjenja kaznenog djela na koji optuženik nije utjecao, uz izostanak otegotnih okolnosti, ovaj sud je osumnjičenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te mu potom izrekao uvjetnu osudu uz vrijeme provjeravanja od 2 godine, ocjenjujući da je opravdano očekivati da će se i bez izvršenja kazne zatvora u cijelosti ostvariti svrha specijalne  pa i generalne prevencije propisana člankom 41.KZ/11, kao i da je izrečena uvjetna osuda u svemu primjerena osobinama ličnosti optuženika kao i stupnju njegove krivnje.

 

11. Optuženik se žali i zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, jer smatra da nije bilo osnova za donošenje odluke o istom. Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je tijekom postupka prikupio dovoljno podataka za odlučivanje o imovinsko pravnom zahtjevu, jer je u pobijanoj presudi nedvojbeno utvrđeno da je oštećeniku počinjenjem kaznenog djela prijevare nastala šteta u iznosu od 58.371,00 kuna te je stoga s pravom naložio optuženiku da taj iznos plati oštećeniku, a za svoju odluku prvostupanjski sud je naveo dostane i jasne argumente. Zbog navedenog, žalba optuženika zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu nije osnovana.

 

 

              O žalbi oštećenika

 

12. Žalba oštećenika zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu nije osnovana. Naime, tijekom postupka oštećenik je postavio imovinsko pravni zahtjev prema optuženiku D. Ž. u visini 8.000,00 eura i prvostupanjski sud je taj imovinsko pravni zahtjev prihvatio te je naložio optuženiku isti isplatiti u kunskoj protuvrijednosti. Neosnovano oštećenik ustraje na tome da imovinsko pravni zahtjev u visini od 234.059,00 kuna trebaju naknaditi solidarno I. Đ. i D. Ž.. Osobito zato što je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-60/2016 od 28. lipnja 2021. naloženo I. Đ. platiti oštećeniku V. Z. 175.688,00 kuna na ime imovinsko pravnog zahtjeva, a  koja presuda je u tom dijelu postala pravomoćna 20. siječnja 2022, pa više nije moguće o tom dijelu imovinsko pravnog zahtjeva ponovno odlučivati. 

 

13. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 486.stavak 1.i članka 482. ZKP/08.

 

U Požegi 17. veljače 2023.

             

                                                                                     Predsjednik vijeća                                                                Nenad Vlašić