Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice
M. L., OIB: ..., iz P., zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., u O., protiv tužene J. R., OIB: ..., iz O., zastupane po punomoćniku Ž. E., odvjetniku u O., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2023. u prisutnosti stranaka i punomoćnik stranaka, po objavi 17. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu te isplatiti iznos od

7.000,00 kuna sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29.
stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se do 31. srpnja 2015.
određuje za svako polugodište uvećanje eskontne stope HNB-a koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a od 1. kolovoza 2015. sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku

12.a Zakona o Financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a koja je jednaka
referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za tri postotna koje teku od 22. prosinca 2020. kao
dana dospijeća pa do isplate, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak ovog
postupka, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici M. L., OIB: ..., iz P. naknaditi tuženici J. R., OIB: ..., iz O., trošak parničnog postupka u iznosu 733,29 EUR (slovima:
sedamsto trideset tri eura dvadeset devet centi) / 5.525,00 kn 1 (slovima: pet tisuća
petsto dvadeset pet kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

17. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 5. veljače 2021. navodi da je 21. prosinca 2020. došla na
posao, jer je trebala raditi u radnom vremenu od 08.00 – 20.00 h, da je prilikom
ispraćaja stranke oko 16,40h došla Julijana Ružić i pozvala radnicu M. L., na što je tužiteljica odgovorila; ,,A što ako ne želim ... " jer ranije dva dana tuženica nije odgovarala niti se javljala te je spustila slušalicu prilikom poziva, uslijed čega je J. R. krenula demonstrativno prema radnici M. L. što je vidjela stranka E. P., a nakon čega se verbalno J. R. obratila radnici M. L. riječima; ,,M. ti si u subotu dobila otkaz!" nakon čega tužiteljica odgovara - što onda danas radi, a nakon čega se J. R. približava radnici i opet verbalno povišenim tonom navodi: ,,Pokupi svoje stvari i izađi van", a radnica odgovara; ,,A jel htjeli ste da dođem raditi do Božića cjelodnevnu smjenu jesam li Vas pitala u subotu jesam li dobila otkaz?!", nakon čega je tuženica fizički pokušala odgurati radnicu izvan dometa kamera, a za cijelo vrijeme je bila prisutna djelatnica N. Č., nakon čega je J. R. počela vikati i rekla; ,,N. zovi policiju, zovi šefa, M. izlazi van", na što je radnica odgovorila; ,,E baš neću!", a nakon čega je tuženica radnici zadala jedan udarac otvorenim dlanom u predjelu glave (obraz). Nakon čega je tužiteljica uhvatila ruke J. R., ali nije uzvratila,
te ju je pitala; ,,Jesi li ti to mene sad udarila?!" nakon čega je tuženica rekla; ,,Ne to
nije istina, tko je to vidio, pa ti si mene udarila." Nakon čega je tužiteljica otišla na kat
poslovnog prostora gdje su radile V. P. i l. K., a bile su prisutne i stranke M. M., uslijed čega je radnica M. L. rekla;
,,Žene drage ova me sad udarila i tjera me van, bježite odavde." U poslovnim
prostorijama postoji nadzorna kamera na kojoj se mogu čuti točna verbalna
komunikacija, što je J. R. i navela prilikom kad je fizički nasrnula. Tužiteljica je sitnije grade te je fizički puno slabija nego tuženica. Navedenog dana 21. prosinca 2020. oko 19.00 h se radnica M. L.ć obratila djelatnicima PP O. te je prijavila sve gore navedeno. Djelatnici PP O. su radnicu uputili na hitni prijem, a nakon čega su obavili obavijesni razgovor sa J. R. Radnica M. L. je bila prisutna kad je oko 21.00 h na hitni prijem došla i J. R., jer ju je dovezla hitna pomoć. J. R. je navela da je dobila udarac, što nije točno.
Tužiteljica je pretrpjela znatan strah zbog načina nastanka štetnog događaja, a jačina
straha je prisutna i danas jer postoji mogućnost da se stranke sretnu ponovno zbog
prirode posla. Tužiteljica i danas osjeća nelagodu zbog ovakvog ranije opisanog
iskustva budući je sve bilo u poslovnim prostorijama gdje su bili klijenti te ostali
djelatnici i postoji velika vjerojatnost da se ovakav ili sličan štetni događaj ponovi.
Tužiteljica je zbog kritičnog događaja bila na bolovanju. Tuženica je navodno
djelatnica u pravnoj osobi u kojima je odgovorna osoba D. R. iz O..
Tužiteljica je na ranije opisan način pretrpjela povredu prava osobnosti - povredu
časti i ugleda, te prava na dostojanstvo. Slijedom naprijed navedenog tužiteljica
predlaže da sud donese presudu: "Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici neimovinsku
štetu te isplatiti iznos od 7.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2020. pa do isplate, kao i da tužiteljici
naknadi parnični trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana.

3

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao
neosnovane. S obzirom da je predmet ovoga postupka zahtjev za naknadom štete
radi povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo tužiteljice iz razloga navodnog
udarca koji je zadobila od strane tuženice 21. prosinca 2021. u poslovnim
prostorijama trgovačkog društva S. E. j.d.o.o., tuženica navodi da bi se moglo govoriti o odgovornosti za naknadu štete, potrebno je da su ispunjeni svi elementi štete, a to su postojanje štetnika i oštećenika, štetna radnja štetnika,
uzročno posljedična veza između štetne radnje i posljedice, protupravnost i štetna
posljedica. Osporava počinjenje štetne radnje na način da je udarila tužiteljicu
otvorenim dlanom u predjelu glave. Naime, 21. prosinca 2020. je u prostorijama
trgovačkog društva S. E. j.d.o.o. došlo do prepirke između parničnih stranaka, što je naposljetku rezultiralo deranjem, odnosno vikom od strane tužiteljice po navedenom salonu i vrijeđanjem ugleda i časti same tvrtke u kojoj je do tog trenutka bila zaposlena te je upravo tužiteljica napala tuženicu i zadala joj udarac u
predjelu glave. Osporava tvrdnju tužiteljice da je nju tuženica napala i udarila. Pred
Općinskim sudom u O. broj Pp-156/2020 vođen je prekršajni postupak protiv parničnih stranaka zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog
reda i mira te je tužiteljica proglašena krivom što je 21. prosinca 2020. u salonu
ljepote E. remetila javni red i mir na način što je vikala „kakvo je ovo mjesto, maknite se odavde, ovo je loše mjesto“, dok je tuženica oslobođena od optužbe da
bi 21. prosinca 2020. u salonu ljepote E. remetila javni red i mir na način da bi tužiteljici zadala udarac otvorenim dlanom ruke u predjelu lica. Dakle, u navedenom
prekršajnom postupku je utvrđeno da ne odgovara istini teza koju ističe tužiteljica
tužbom. Obzirom tuženica nije fizički nasrnula na tužiteljicu, tada je neosnovan
tužbeni zahtjev jer nema niti štetne radnje. Sama činjenica da je došlo do prepirke
između parničnih stranaka ne opravdava zahtjev tužiteljice za naknadom štete zbog
povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo, poglavito kada se uzme u
obzir činjenica da je prepirku prouzrokovala upravo tužiteljica svojim ponašanjem na
radnom mjestu. Tuženica osporava i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da tužiteljica
niti jednim dokazom ne potvrđuje tezu da je pretrpjela znatan strah zbog nastanka
štetnog događaja, kao i tezu da je jačina straha prisutna i danas. Obzirom tužiteljica
ne dokazuje niti jednim dokazom da li je pretrpjela strah i u kojem obujmu,
neosnovan je zahtjev za naknadom štete u visini od 7.000,00 kn kada se uzme u
obzir članak 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. Tuženica osporava i
tijek kamata, naime tužiteljica potražuje kamate od 22. prosinca 2020., a tužba je
podnesena najranije 5. veljače 2021. s obzirom da je taj dan ista digitalno potpisana.
Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva
(kojega u ovom slučaju nije bilo) ili tužbe sukladno članku 1103. Zakona o obveznim
odnosima. Slijedom navedenoga, tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u
cijelosti kao i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tuženici
zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke
pa sve do potpune i konačne isplate, a sve u roku od 15 dana.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao
iskaz svjedokinje N. Č. (stranica 65-66 spisa), svjedokinje V. P. (stranica 67 spisa), tužene (stranica 69-71 spisa), tužiteljice (stranica 71-72 spisa), medicinsku dokumentaciju J. R., presudu Općinskog suda u O. posl. br. Pp-156/2020-13 od 27. svibnja 2021., spis Policijske uprave

4

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

broj: 511-07-22/05-5-386-1/20 (stranica 38-61 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Tužiteljica je odbijena s prijedlogom za saslušanjem svjedoka E. P., I. K. i M. M., iz razloga što se ovdje radi o sporu male vrijednosti gdje je tužiteljica već u tužbi trebala predložiti sve dokaze, odnosno točno naznačiti ime, prezime i boravište svjedoka, a što ista nije učinila. To ne može niti na pripremnom ročištu obzirom nije dokazala da bez svoje krivnje to nije mogla učiniti već u tužbi. Uostalom tužiteljica niti na pripremno ročištu nije dostavila adrese navedenih svjedoka. Nije priklopljen spis ovoga suda posl. br. Pp-156/2020 obzirom je utvrđeno da se isti nalazi na Visokom prekršajnom sudu u Z..

5. Kako se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 7.000,00 kn, radi se o sporu
male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. –
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete koja joj je,
prema njezinim tvrdnjama, prouzročena fizičkim napadom tužene 21. prosinca 2021.

7. Pretpostavke odgovornosti za štetu propisane su odredbom članka 1045.
stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08.,
121/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22.) kojim je uređeno da tko drugome prouzroči
štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje,
time da je člankom 1046. ZOO šteta definirana kao umanjenje nečije imovine (obična
šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta). Nadalje odredbom članka 19. ZOO je propisano da svaka fizička
i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama
utvrđenim zakonom, time da se (stavak 2.) pod pravima osobnosti u smislu ovoga
Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

7.1. Dakle da bi tužiteljica ostvarila pravo na naknadu neimovinske štete, ona je
dužna dokazati sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tužene za nastalu joj
štetu (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza, protupravnost). Da bi dokazala
postojanje štete, tužiteljica mora dokazati da joj je štetnom radnjom povrijeđeno
određeno pravo osobnosti, a kada traži naknadu neimovinske štete u novcu
(pravičnu novčanu naknadu) mora kao pretpostavku dokazati takvu težinu povrede
prava osobnosti i okolnosti pod kojima je do nje došlo koje opravdavaju dosudu takve
naknade.

8. Uvidom u spis Policijske uprave broj: 511-07-22/05-5-386-1/20 ovaj sud utvrđuje da su 21. prosinca 2020. osumnjičene M. L. i J. R. te svjedokinja N. Č. ispitane po policijskim službenicima, te da je protiv M. L. i J. R. podnijet optužni prijedlog zbog narušavanja javnog reda i mira

5

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

9. Uvidom u presudu Općinskog suda u O., posl. br. Pp-156/2020-13 od 27-svibnja 2021. utvrđeno je da je vođen prekršajni postupak protiv M. L. i J. R. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na temelju optužni prijedloga Policijske uprave broj: 511-07-22/05-5-386-1/20. Nadalje je utvrđeno da je M. L. proglašena krivom što je 21. prosinca 2020. oko 16,40 sati u O., u salonu ljepote E. remetila javi red i mir na način da je vikala: Kakvo je ovo mjesto, maknite se odavde, ovo je loše mjesto“, a da je J. R. oslobođena od optužbe da bi 21. prosinca 2020. oko 16,40 sati u O., u salonu ljepote E. remetila javi red i mir na način da bi M. L. zadala udarac otvorenim dlanom ruke u predjelu glave. Nadalje je utvrđeno da je iz činjeničnog opisa terećenog prekršaja izostavljeno da bi M. L. zadala J. R. udarac otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, obzirom sud tu okolnost temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću nije mogao utvrditi. Presuda nije pravomoćna budući je M. L. protiv iste podnijela žalbu i spis je proslijeđen na rješavanje Visokom prekršajnom sudu R. H..

10. Svjedokinja N. Č. je iskazala da radi u salonu ljepote E. b., da se sjeća da je radila na recepciji kada je čula da su se M. i šefica J. počele prepirati, M. je vikala, hodala po salonu, J. ju je pokušavala smiriti. To je trajalo nekoliko minuta. Čula je da je M. rekla u jednom trenutku "Jesi ti to mene pokušala udariti?". Tada se svjedokinja, a obzirom je do tada bila krenuta leđima prostoriji u kojoj su se nalazile M. i J., a koja je od recepcije udaljena nekim poluzidom, okrenula prema njima. Vidjela je da M. i J. nisu bile blizu jedna drugoj, a šefica J. je držala ruke u obrambenom stavu, prekrižene u položaju ispred lica. Nakon toga M. je krenula na kat, a šefica J. za njom, gore su se prepirale, M. je vikala i govorila klijenticama
koje su se tu našle da ju je šefica udarila ili pokušala udariti. J. ju je pokušala smiriti. Nakon toga su sišle dolje i ne zna kako je sve završilo. Nije vidjela da bi M. udarila J., odnosno da bi J. udarila M.. Ne sjeća se da li joj se tužiteljica obratila nakon ovog događaja, bilo neposredno nakon istog, bilo kasnije. Ne sjeća se kako je uopće došlo do ovog sukoba između M. i J.. Nadzorne kamere u salonu postoje, ali tada nisu postojale. U vezi predmetnog događaja iskaz je dala i na Prekršajnom sudu, a nakon što joj je predočen dio iskaza u kojem stoji da je čula kako je M. J. rekla "Jesi li ti to mene sad udarila?", odgovara da je prošlo dosta vremena od događaja i da je vjerojatno taj dio iskaza točan jer joj je tada bilo još sve svježe. Tijekom prepirke M. i J. bila je istima okrenuta leđima na udaljenosti od oko 2 metra, nije čula nikakav udarac. M. je penjući se na kat salona govorila da ju je šefica udarila.

11. Svjedokinja V. P. je iskazala da se sjeća događaja od 20. prosinca 2021., tada je radila u poslijepodnevnoj smjeni, M. je došla gore te je rekla da ju je šefica J. R. udarila i da ne može vjerovati. Svjedokinja nije vidjela nikakav udarac, jer je radila na katu u salonu s još jednom kolegicom gdje su slušale muziku i razgovarale s klijenticama, tako da nije ništa niti čula da se nešto dolje zbiva. Za M. na kat došla je J., M. je pristupila svom stolu da uzme stvari, bila je ljuta, dok joj je J. rekla mirnim glasom da uzme stvari i ode. Nije vidjela nikakvu ozljedu, crvenilo na M., jer ustvari nije niti gledala u nju. Kad je M. sišla dolje tada je glasno klijenticama koje su bile dolje rekla, tako da je i

6

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

ona gore mogla čuti, da ne dolaze više u salon u kojem šefica Julijana udara svoje djelatnice.

12. Tužena J. R. je iskazala da se sjeća se da je bila subota, kraj godine 2020., da je bila u učionici gdje je imala predavanje, da su ju cure iz salona upozorile da se u salonu nešto događa, pa je izašla iz učionice na recepciju gdje je zatekla klijenticu koja je bila uzrujana i govorila "Kakvi su to nokti!" Kraj klijentice stajala je M. koja je uzela klijentičine ruke i pokazivala tuženoj da pogleda kako je to napravljeno, misleći na nokte, da je to "sranje". M. je tom prilikom bila uzrujana, agitirana, glasna, pa ju je počela smirivati. Pogledavši u klijentičine ruke vidjela je da je sve u redu i nije joj bilo jasno o kakvim se nepravilnostima radi. Sljedeći ponedjeljak M. je došla na posao, nije ju vidjela, imala je učenicu na obuci, i kad je ispraćala učenicu, zatekla je M. na recepciji i tada joj je M. rekla: "Šta me gledaš?" Shvatila je da se M. nije smirila pa ju je pozvala u učionicu kako bi porazgovarale na što joj je ona neljubazno odvratila da neće razgovarati i što joj mogu. Nisu ušle u učionicu već su ostale u prostoru salona te je M. počela glasno pričati, psovati, ružno joj se obraćati riječima "pička ti materina, kurvo, debela kravo". Išla je stepenicama gore na kat gdje se nalazi salon i gdje su djevojke radile s klijenticama. Za to vrijeme vikala je da je to mjesto zlo, da idu iz salona, da ima odvjetnika i da će ju uništiti. Tužena je cijelo to vrijeme išla za M. i pokušavala je smiriti, ispričavala se klijenticama. U jednom trenutku M. je krenula prema prostoru za presvlačenje, radi se o jako malom prostoru, tada se okrenula, unijela joj se u lice i ošamarila ju otvorenim dlanom, time da se ne sjeća niti kojom rukom ju je ošamarila niti koju stranu lica. Tada je rekla da je tužena nju udarila i to glasno. Tužena nije nikada nikoga udarila obzirom ima autistično dijete i upravo iz tog razloga mora biti smirena u svim situacijama. Nakon toga M. je nastavila vikati po salonu, i govoriti klijentima da odu drugdje i da će ona otići u drugi salon. Ne sjeća se točno kada je M. izašla iz salona. Međutim, 10 do 8 navečer došla je policija i rekli su joj da ju je M. u prisutnosti odvjetnika prijavila, time da se ne sjeća što su naveli kao razlog prijave, da li šamar ili nešto, nju je dolazak policije jednostavno "presjekao". Nakon što je policija otišla savjetovano joj je da ode kod liječnika, jer je bila uzrujana, zbog šamara, zbog toga što nije mogla disati i normalno razgovarati. Nakon tog događaja po gradu su išle priče da je udarila M., da je nasilna, da je istukla M., razne laži. Ne zna tko je iznosio te laži u javnosti. U subotu i u ponedjeljak u salonu od djelatnica je bila N. Č. koja radi na recepciji, time da se ne sjeća drugih djelatnica koje su radile tih dana. Kad je došlo do fizičkog obračuna između nje i M., N. je bila na recepciji i nije mogla vidjeti što se događa između njih jer su se svi povukli dalje, a N. je bila leđima okrenuta prema njima, time da nije vidjela da bi N. bila leđima okrenuta prema njima, već pretpostavlja da je bilo tako jer tko bi želio gledati što se događa. Sve djelatnice koje su bile na katu salona ostale su gore nisu se spuštale u prizemlje. M. je u subotu rekla da se mora smiriti i da to tako ne može, time da ne može reći da li joj je tada spomenula otkaz. Nakon tog događaja od subote, suprug i ona su razgovarali i zaključili da će se M. vjerojatno smiriti, time da je tog vikenda M. slala poruke na mobitel, preko facebooka, time da se ne sjeća da li njoj ili suprugu gdje je tražila da joj daju otkaz. Ne može se sjetiti da li je i u ponedjeljak tužiteljici rekla da će dobiti otkaz. Ne zna što je dovelo do ovakvog negodovanja i uzrujanosti tužiteljice, zna da nije bilo nikakvih razloga što se tiče posla. Unatoč činjenici što joj je tužiteljica prijetila da će ju uništiti, što ju je fizički napala, nije to prijavila policiji jer nije nikad

7

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

imala posla s policijom, nije se niti sjetila prijaviti, i nije uopće mislila da će doći do
ovoga. Nikada nije udarila M., pogotovo ne onako kako ista navodi u tužbi.

13. Tužiteljica je iskazala da se sjeća da je bio ponedjeljak, prosinac, radila je cijeli
dan, da je oko 15 do 17 sati obavila klijenticu na katu salona, nakon čega se spustila
u prizemlje ispratiti tu klijenticu i malo odmoriti do dolaska drugih klijentica. Dolje je
srela J. koja joj je rekla da što tu danas radi, da je u subotu dobila otkaz. Na to joj odvraća da zašto joj to ranije nije rekla, pogotovo jer joj je tijekom vikenda na facebook poslala poruku i pitala ju je li dobila otkaz, a na što tužena nije odgovorila.
J. joj se približava i cijelo vrijeme je uz nju, te govori da odlazi iz salona, da je dobila otkaz, na što odgovara: "E, baš neću." Nakon toga J. ju je udarila i to lijevi obraz desnom rukom, klasičan šamar, otvorenim dlanom. Nakon toga je J. uhvatila za ruke i rekla joj: "Ti si to mene udarila?", na to J. odvraća: "Ne, ti si mene. I tko je vidio da sam ja udarila tebe?" Nakon toga je nešto izgovorila J. u smislu zar se ne boji Boga i neke druge stvari, kad joj je to govorila njezin ton glasa je možda i bio povišen. Nakon toga je otišla gore na kat pokupiti svoje stvari. Gore su bile kolegice sa klijenticama, dvije kolegice, dvije klijentice, i dok je kupila svoje stvari rekla je: "Drage moje žene, upravo me šefica udarila, dobila sam otkaz." Tom prilikom nije ni vikala, ni galamila već je govorila normalnim glasom kao što sada govori. Vraća se dolje u prizemlje, u salon ulaze njezine klijentice majka i kći, kojima je rekla da je dobila otkaz i da im neće moći odraditi tretman. Otišla je iz salona, nazvala prijateljicu pitavši je što da radi, ona joj je rekla da se obrati odvjetniku koji ju je uputio na policiju, a iz policije na hitnu. Otišla je s prijateljicom na hitnu, gdje nakon nje dolazi i J. koja glumi, plače, i ulazi na pregled prije nje.

14. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za tuženu utvrđeno je da je ista
zaprimljena na hitnom prijemu u KBC O. 21. prosinca 2020. gdje je navela da je dobila udarac u glavu.

15. Cijeneći ovako izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je 21. prosinca 2020. u
prostorijama kozmetičkog salona došlo do verbalnog sukoba između tužiteljice i
tužene. Što se pak tiče okolnosti je li tužena fizički napala tužiteljicu na način kako je
to tužiteljica opisala, u tom dijelu su iskazi stranaka u cijelosti kontradiktorni, tako da
tužiteljica tvrdi da je tužena ošamarila nju, dok tužena tvrdi da je tužiteljica ošamarila
nju, a svjedokinje N. Č. i V. P. nisu vidjele da bi došlo do takvog fizičkog sukoba. Ovaj sud, unatoč činjenici da nitko nije vidio ikakav fizički napad između tužiteljice i tužene, zaključuje da je tužena, očito isprovocirana tužiteljičinim ponašanjem od toga dana i od ranije, udarila tužiteljicu dlanom o lice, pa da je tužiteljica vidno šokirana postupkom tužene istoj uzvratila pitanjem: „Jesi ti to mene sada udarila“, što je čula i svjedokinja N. Ć.. Jednako tako tužiteljica se nakon udara nastavila kretati po salonu, u kojem su se tada nalazile djelatnice i klijentice salona, govoreći pri tom da ju je tužena udarila, što je tada čula i svjedokinja V. P.. Stoga ovaj sud utvrđuje da je tužena ošamarila tužiteljicu i da je takovo postupanje tužene protupravno. Iako je tužena također tvrdila da je tužiteljica nju udarila, ovaj sud taj dio iskaza tužene nije cijenio istinitim, jer ga ne potkrjepljuju niti saslušane svjedokinje niti ikakvi drugi dokazi, time da priložena medicinska dokumentacija ne dokazuje da je tužena zadobila udarac.

8

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

16. U nastavku postupka valjalo je utvrditi je li tom radnjom tužene nastala šteta
tužiteljici.

16.1. Tužiteljica je iskazala da je udarac koji je dobila od tužene bio takav da ustvari
nije uopće htjela reagirati na to, ali joj je rečeno da to prijavi jer zašto bi ju netko
tukao. U trenutku udarca osjetila je trnce, a osjetila je i bol u trenutku udara, a i nakon
toga sve dok nije izišla na zrak. Ustvari radilo se više o šoku, nije bila svjesna što se
događa, je li to stvarnost. Bila je iznenađena, znala je da je ovo kraj i da nakon toga
neće više raditi kod tužene, i to joj je u tom trenutku prošlo kroz glavu. Nakon udara
nije imala ozljedu na mjestu udara, a kad je došla na hitnu na slikanje, bila je cijela
crvena u licu, vjerojatno od šoka. Nakon napada osjetila je strah samo u smislu toga
što će biti dalje s njezinim poslom. Nije se bojala tužene u smislu da bi ista mogla
ponoviti napad. Ne zna da li je netko vidio sam udar, moguće da ga je vidjela
N.. Jedna od klijentica je cjelokupni događaj napisala na facebooku i to onako kako joj je tužiteljica rekla. Nakon toga klijentice su ju zvale, iznoseći da im je rečeno da je udarila J., bilo je svakakvih priča. Bilo ju je sramota uslijed takvih priča s time da s klijenticama nije dolazila u neposredni susret, već su joj se obraćale preko facebooka, time da misli da zbog navedenog događaja u gradu nije doživjela nikakvih
neugodnosti. Nije se zamarala time da bi mogla sresti tuženu u gradu jer je tih dana
bila u kući. Na hitnom prijemu liječnik je samo konstatirao stres i crvenilo. Nakon
spornog događaja nije izlazila iz kuće i kreveta, sanjala je sve što joj se dogodilo i
pitala se da li je moguće da joj je tužena to napravila nakon 9 godina što je radila kod
nje. To je trajalo dva mjeseca, ustvari cijelo to vrijeme mučilo ju je što nema posla, i
to je trajalo sve dok ju prijateljica nije pozvala da dođe raditi u Nj.. Bolovanje joj je otvoreno sa 21. prosinca 2022. i to zbog stresa.

16.2. Svjedokinja N. Č. je iskazala da nije vidjela nikakve ozljede, crvenilo M. na predjelu lica niti se ista držala za glavu. Nakon predmetnog događaja klijentice salona su znale ispitivati što se dogodilo, jer da su nešto načule.

16.3. Svjedokinja V. P. je iskazala da se predmetni događaj prepričavao među klijenticama jer je sve završilo na internetu, pa one koje su uspjele vidjeti objavu na internetu su to i prepričavale. Objavu na internet izvršila je jedna djevojka, pretpostavlja M. klijentica, budući je M. sporni događaj ispričala svojim klijenticama. Podatak da je M. svojim klijenticama ispričala događanja iz salona toga dana dostupan joj je jer su neke od M. klijentica nakon spornog događaja dolazile u salon i rekle su da im je M. rekla da više ne radi u salonu i da ju je šefica J. udarila. Nakon spornog događaja jednom prilikom, na nekom druženju, srela je M. i spomenula joj taj događaj, na što je ona rekla da ne želi o tome pričati i da joj je mučno o tome pričati.

16.4. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da tužiteljici nije nanijeta nikakva
ozljeda, nije bilo vidljivih oznaka udarca (npr. crvenilo na mjestu udarca), već je samo
osjetila trnce u trenutku udara i kratkotrajnu bol. Straha od tužiteljice izazvanog
događajem nije bilo, nije se tada bojala da će ju tužena opet udariti, niti da bi se
takvo što moglo dogoditi kasnije, sretanjem tužene u gradu. Tužiteljica je osjećala
strah koji pripisuje gubitku posla, a time i egzistencije, ali taj strah nije u uzročnoj vezi
s predmetnim udarcem, već u uzročnoj vezi s otkazom koji je dobila.

9

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

16.5. Nadalje ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica sporni događaj sama obznanila,
najprije pred djelatnicama i klijenticama salona, a potom je sve po njezinom kazivanju
objavljeno na internetu. Dakle, tuženica nije taj događaj proširila među klijenticama
odnosno po gradu, pa da bi uslijed takvog postupanja tužene tužiteljica dodatno
trpjela kakvu neugodnost, sram, nelagodu. Uostalom sve se svelo samo na to da su
klijentice koje su bile u salonu znale pitati tužiteljicu što se dogodilo, da tužiteljica nije
imala neugodnosti u gradu, dakle radi se o događaju koji sam po sebi nije imao
značajnog odjeka u sredini u kojoj je tužiteljica živjela i tolikoj mjeri da bi to stvaralo
štetu tužiteljici.

16.6. Tužiteljicu je sam udarac šokirao, bila je iznenađena kako joj se to moglo
dogoditi, tako da je odvratila tuženoj: "Jesi ti to mene udarila?" i otvoreno je to
prenosila svima u salonu. Jednako tako taj događaj je izazvao i stres kod tužiteljice.
Tu ovaj sud zaključuje da se tužiteljica našla povrijeđena u samom trenutku udarca,
pa je imala to potrebu i verbalizirati, ali da je to kratko trajalo. Po stavu same
tužiteljice udarac je bio takav da ustvari nije uopće htjela reagirati na to, ali joj je
rečeno da to prijavi jer zašto bi ju netko tukao, pa je tada otišla na hitnu i policiju.

16.7. Obzirom na iznijeto ovaj sud zaključuje da je jedina šteta koju je tužiteljica
pretrpjela ustvari trnci, kratkotrajna bol, šok, nevjerica i stres u trenutku udara, koji su
brzo nestali.

17. Naposljetku valjalo je utvrditi ima li tužiteljica pravo na novčanu naknadu
uslijed povrede prava osobnosti. Pravo na novčanu naknadu uređeno je člankom

1100. stavkom 2. ZOO prema kojem će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane
naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih
boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje
težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Povreda prava
osobnosti, ne znači odmah i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu novčane
naknade od štetnika, nego će to pravo oštećeniku pripasti tek ako sud nađe da težina
povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju, odnosno kada se utvrdi
da je ta povreda iznimno teška i da je kod oštećenog opravdano mogla izazvati
osobito intenzivnu duševnu bol zbog povrede ugleda i časti, tj. kada je oštećenik
pretrpio iznimno jake napade, koji prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama
sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda. Drugim riječima, svaka
povreda prava osobnosti ne dovodi do naknade u novcu, jer je za dosuđenje
pravične novčane naknade potrebno da težina povrede prava osobnosti opravdava
dosudu i da postoje okolnosti povrede koji tu dosudu opravdavaju.

17.1. Što se tiče povrede časti, ugleda i dostojanstva tužiteljica je pretrpjela štetu, ali
se prema stavu ovoga suda, a uzimajući u obzir sve iznijete okolnosti, radi tek o
neznatnoj povredi prava osobnosti, u kom slučaju tužiteljica nema pravo na novčanu
naknadu, slijedom čega je tužiteljicu u cijelosti valjalo odbiti s tužbenim zahtjevom i
odlučiti kao u točci I. izreke presude.

18. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka

1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tuženoj priznati i dosuđeni troškovi sukladno
Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12.,
103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje u tekstu: Tarifa). Tuženoj je priznat trošak

10

Poslovni broj: 98 Pr-1994/2021-17

zastupanja i to: sastav odgovora na tužbu u iznosu 1.125,00 kn (Tbr. 7. točka 1.
Tarife), zastupanje na ročištu 19. listopada 2022. u iznosu 1.125,00 kn (Tbr. 9. točka
1. Tarife), zastupanje na ročištu 6. prosinca 2022. u iznosu 1.125,00 kn (Tbr. 9. točke

1. Tarife) i zastupanje na ročištu 30. siječnja 2023. u iznosu 1.125,00 kn (Tbr. 9.
točka 1. Tarife) ukupno 4.500,00 kn što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje
iznos od 5.525,00kn, na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna
kamata počevši od 117. veljače 2023. kao dana donošenja presude pa do isplate, o
čemu je odlučeno u točci II. izreke presude.

18.1. Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 21. ožujka 2022., jer se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

U O. 17. veljače 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci
koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra
izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a
uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena
onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP).
Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na
internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana,
računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj
rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11.
ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog
prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.
Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.
Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Zajednički odvjetnički ured D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. u O.

2. Ž. E., odvjetnik u O.