1

Poslovni broj Gž-1188/2021-2

Poslovni broj Gž-1188/2021-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

P  R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. B. iz Z., OIB: ...., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B., D., V. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7367/2018-11 od 26. ožujka 2021., 17. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7367/2018-11 od 26. ožujka 2021. u točki I i III izreke i sudi:

 

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-10080/2018 od 27. kolovoza 2018. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 106,64 kn te pripadajući iznos zateznih kamata obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:

 

- iznos od 278,73 kn od 16. rujna 2017. do 1. listopada 2018.,

- iznos od 106,64 kn od 16. rujna 2017. do isplate.

 

 

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.200,00 kn, u roku od 8 dana, dok se zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-10080/18 od 27. kolovoza 2018. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 106,64 kn te pripadajući iznos zateznih kamata obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:

 

- iznos od 278,73 kn od 16. rujna do 2017. do 1. listopada 2018.,

- iznos od 106,64 kn od 16. rujna 2017. do isplate, sve u roku 8 dana.

 

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-10080/18 od 27. kolovoza 2018. u preostalom dijelu.

 

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 785,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva, odnosno proturječni sama sebi. U žalbi navodi da tužitelj nije postupio po odredbi čl. 9. st. 1. i čl. 28. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP), pa je nezakonito i neutemeljeno prihvaćanje računa kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ). Tuženik smatra da tužitelj nije dokazao očitanje glavnog vodomjera i sporednih vodomjera te je nejasno iz kojeg razloga sud navedene činjenice uzima kao dokazane, pogotovo zato što sud nije ni objasnio zašto prigovor tuženika ("kako nije moguće utvrditi tko je i kada vršio očitanje glavnog i sekundarnih vodomjera") smatra paušalnim, kada je upravo dokazivanje načina očitanja glavnih i sporednih vodomjera temelj za postojanje tražbine. Također smatra da sud nije obrazložio zašto drži dokazanim očitanje vodomjera na temelju računa broj 061285756 i kartice očitanja vodomjera kada se radi o ispravama samog tužitelja iz kojih ni na koji način nije vidljiv temelj bitnog povećanja potrošnje, te uopće nije sagledao prigovor tuženika da mu stvarna potrošnja i specifikacija nisu dostavljene te da ga je tužitelj uputio na društvo I., koji su negirali provođenje takvih očitanja što neminovno dovodi u pitanje način obračuna i prikazivanja potrošnje vode u ispravama tužitelja. Također tuženik je prije predmetnog postupka osporio vjerodostojnost spornog računa i u svom prigovoru na rješenje javnog bilježnika o ovrsi broj Ovrvd-76309/2018 od 24. rujna 2018. u bitnom naveo da su  na adresu tužitelja stanari zgrade uputili zajedničku žalbu na povećani račun potrošnje vode te zatražili specifikaciju spornog dijela računa, odnosno razlike po M-B. sustavu, a koju specifikaciju nikada nisu dobili. Slijedom toga da tužitelj nikada nije dokazao da njegovo potraživanje postoji te je stoga račun izdao proizvoljno. Navodi da je mjerenje i utvrđivanje količine pružene javne usluge opskrbe vodom regulirani Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga V. Z., dok se konkretne operacije njezinih djelatnika na vodomjerima obavljaju u skladu s njezinom poslovnom praksom.

 

4. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba je osnovana.

 

7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

 

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. toč. 3. ZPP-a.

 

9. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navod tuženika u pravcu da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, nije dopušten, pa ga ovaj sud nije ni razmatrao.

 

10. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, pa je presudu moguće ispitati.

 

11. Pazeći po službenoj dužnosti, povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

12. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao korisnik usluga tužitelja,

 

-da je tuženik podnio prigovor na račun za potrošnju vode i 23. rujna 2017. uložio žalbu,

 

-da je tužitelj u odgovoru na žalbu od 23. rujna 2017. naveo kako do navedene razlike iskazane na predmetnom računu dolazi ukoliko je u određenom razdoblju očitanja potrošnja vode po glavnom vodomjeru veća od zbroja očitanja svih sekundarnih vodomjera, a razlika zajedničke potrošnje zgrade plaćaju svi potrošači sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik G. Z., broj 17/13 - dalje Opći uvjeti), a ista je iskazana na predmetnom računu u stavci 5.

 

-da je uvidom u karticu kupca broj 1307594 od 19. veljače 2019. utvrđeno da suvlasnički udio tuženika iznosi 14,2%.

 

-da je tužitelj u odgovoru na žalbu naveo kako predmetna razlika upućuje na zajedničku potrošnju vode ili na mogućnost kvara na internom dijelu instalacija, a koju je korisnik usluge dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti sukladno odredbi čl. 9. st. 2. Općih uvjeta, da je tužitelj 13. srpnja 2017. izvršio očitanje vodomjera kako to proizlazi iz računa broj ..... i kartice očitanja vodomjera, a koje navode sud u potpunosti prihvaća s obzirom da je tužitelj u spis dostavio relevantnu dokumentaciju kojom isto dokazuje,

 

-da je tužitelj podneskom od 2. rujna 2019. specificirao tužbeni zahtjev u odnosu na kamate tako da potražuje kamate od datuma dospijeća uzimajući u obzir uplatu od 1. listopada 2018. u iznosu od 278,73 kn, te Odluci Komisije za otpis vode utrošene bez koristi od 19. kolovoza 2018.,

 

-da je Odlukom Komisije za otpis vode tuženiku otpisano 50% prekomjerne potrošnje vode za razdoblje od 28. lipnja 2017. do 28. srpnja 2017. za predmetni objekt u iznosu od 305,30 kn,

 

-da su navodni tuženika u odnosu na uplatu od 1. listopada 2018. u iznosu od 278,73 kn u potpunosti proturječni jer tuženik najprije na ročištu navodi kako uplatom od 1. listopada 2018. nije priznao tužbeni zahtjev jer se takva uplata uopće ne odnosi na utuženo dugovanje, već na redovni račun za vodu pristigao nakon utuženog razdoblja, dok podneskom od 23. listopada 2020. navodi kako 1. listopada 2018. uopće nije izvršena uplata na račun tužitelj te u prilog navedenom dostavlja izvod s transakcije računa.

 

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da su stranke bile u obveznom odnosu dok je uvidom u priloženi izvod iz poslovnih knjiga i račun utvrdio da tuženik nije u cijelosti podmirio predmetno dugovanje tužitelju. Stoga, tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 106,64 kn sukladno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21 - dalje ZOO) usvaja i nalaže tuženiku platež navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

14. U odnosu na prigovor zastare, navodi da se primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO-a za tražbinu naknade za isporučenu vodu, pa kako je račun dospio na naplatu 15. rujna 2017., dok je postupak radi ostvarivanja predmetne tražbine tužitelj pokrenuo 14. kolovoza 2018. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, proizlazi da je prijedlog podnesen prije isteka zastarnog roka.

 

15. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

16. Naime, tijekom postupka između stranaka je sporna visina tužiteljeve tražbine. Suprotno zaključku suda prvog stupnja ovaj sud smatra da tužitelj za obračunsko razdoblje na koje se odnosi sporni račun trebao dokazati visinu prekomjerne potrošnje vode, jer iako bi tuženik bio dužan podmiriti isti u slučaju da je uzrok kvara na internim instalacijama, takva potrošnja mora se vidjeti na računu kao razlika između količine izmjerene vode na glavnom vodomjeru i zbroja količine izmjerene potrošnje vode na svim sekundarnim vodomjerima.

 

17. Na računu od 25. kolovoza 2017. takav podatak nije vidljiv. Prema kartici fakture potrošača proizlazi da je za obračunsko razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 1. rujna 2017. na brojilu izmjereno 4 m3, da postoji razlika prema glavnom vodomjeru od 39,9378 m3, te da je kao ukupni utrošak navedeno 43,9378 m3 po kojem je izračunata ukupna naknada. Tuženik je osporio tako utvrđeni utrošak. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi mu pripadalo pravo na naplatu većeg iznosa od plaćenog po osnovi potrošnje u navedenom razdoblju.

 

18. Naime, odredbom čl. 219. st. 1. i 221. a. ZPP-a tužitelj je bio dužan dokazati ukupnu izmjerenu potrošnju količinu vode na glavnom vodomjeru, zbroj potrošene količine vode izmjerene na sekundarnom vodomjeru tuženika i razmjer potrošnje prema potrošnji ostalih korisnika, što tužitelj po računima sa paušalno određenim količinama isporučene vode nije dokazao, pa kako tužitelj nije dokazao da je ispravno obračunao utrošak vode po navedenom računu na kojem temelji svoje potraživanje, te da ima pravo na daljnji iznos, valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev. 

 

19. U vezi s navedenim treba dodati  da je tužitelj  tvrdio da se utužena tražbina odnosi na  vodne usluge i naknade za kolovoz 2017. prema računu broj ..... i  da je tužitelj dana 13. srpnja 2017. izvršio očitanje vodomjera, a što je vidljivo iz dostavljenog računa broj ..... Međutim, tužitelj u spisu prilaže račun broj ..... od 25. kolovoza 2017, s dospijećem 15. rujna 2017., a  koji  se odnosi na vodne usluge i naknade za razdoblje od 28. lipnja 2017. do 28. srpnja 2017, te knjigovodstveno stanje obveznika iz kojeg bi se dalo razabrati da se račun broj ..... od 25. kolovoza 2017., s dospijećem 15. rujna 2017. odnosi na kolovoz 2017. Tako dostavljenu dokumentaciju, tužitelj nije obrazložio, pa i zbog navedenog tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine.

 

20. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, odnosno da je tuženik u konačnici uspio u sporu, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka i to, jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak u iznosu od 66,36 eur/500,00 kn, sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 16,59 eur/125,00 kn, odnosno ukupno 82,95 eur/625,00 kn.

 

21. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

22. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena. 

     

     

U Rijeci 17. veljače 2023.

 

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara