1

Poslovni broj: Gž R-243/2022-2

Poslovni broj: Gž R-243/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić u pravnoj stvari tužiteljice Ž. S. iz D., OIB: .., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z.,  protiv tuženika bolnica D., D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u O. društvu R. i p. d.o.o. Z., P. u D., radi isplate plaće, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-253/2020-19 od 30. studenog 2021., 17. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-253/2020-19 od 30. studenoga 2021. potvrđuje u točki I i odbijajućem dijelu točke II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.076,03 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu poreza na dohodak i prereza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

2. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 789,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom II izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.695,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od počev od 30. studenog 2021. do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen iako je to propušteno navesti u izreci.

3. Protiv navedenog rješenja u točki I izreke i sadržajno odbijajućeg dijela točke II izreke tužiteljica podnosi žalbu pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP). U žalbi u bitnom ističe kako se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi pa da je pogrešan stav suda prvog stupnja da je djelomično povukla tužbu preciziranjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja, kada je sa sigurnošću mogla utvrditi visinu pripadajućeg iznosa koji joj je tuženik u obvezi isplatiti. Stoga da joj troškovi pripadaju sukladno postavljenom konačnom zahtjevu sa kojim je u cijelosti uspjela te predlaže uvaženjem žalbe pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima te tuženika obvezati naknaditi joj daljnji zatraženi iznos na ime parničnih troškova kao i troškove žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje nije utvrđeno da bi njegovim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a.

6. Protivnom žalbenim tvrdnjama tužiteljice njegovim donošenjem pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

7. Naime, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem utvrdio da je tužiteljica prethodno zatražila od tuženika isplatu iznosa od 5.865,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok je nakon toga zatražila isplatu iznosa od 5.076,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom, pa da je time došlo do djelomičnog povlačenja tužbe. Odlučujući o pripadajućim troškovima tužiteljice dosuđuje joj na ime troškova zastupanja po odvjetniku iznos od 3.695,31 kn uz iznos troškova vještačenja, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija.

8. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica prilikom podnošenja tužbe, odnosno postavljanja tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 186.b. st. 1. i 5. ZPP-a naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kn. Međutim, tijekom postupka u podnesku od 10. ožujka 2021. zatražila je temeljem dostavljenih podataka (uključujući i siječanj 2017.) ukupan iznos od 5.865,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Postupajući na takav način tužiteljica je uz prethodno postavljeni manifestacijski zahtjev sada postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu tako navedenog iznosa. Po provedenom financijskom vještačenju postavila je zahtjev za isplatu iznosa od 5.076,03 kn koji je konačno presudom i prihvaćen, pa je time protivno tvrdnjama tužiteljice djelomično povukla tužbu i to za iznos od 789,06 kn. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, s obzirom da se tuženik nije protivio povlačenju, odlučio kao u točki I izreke pobijanog rješenja.

9. Kako je tuženik zatražio trošak, odnosno predložio da se kod donošenja odluke cijeni naprijed navedena dispozicija tužiteljice to je sud prvog stupnja pravilno odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

10. Naime, kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnom za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva, u konkretnom slučaju 10.001,00 kn, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje ranije neodređenog tužbenog zahtjeva ne bi predstavljalo djelomično povlačenje tužbe. Dakle, podnošenje kondemnatornog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.865,09 kn ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe u konkretnom slučaju, s obzirom da je prethodno bio postavljen manifestacijski zahtjev i kao vrijednost predmeta spora naznačen iznos od  10.001,00 kn. Međutim, kada je tužiteljica umjesto tog iznosa naknadno zatražila iznos od 5.076,03 kn time je snizila tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukla tužbu. Stoga je sud prvog stupnja kod donošenja odluke o troškovima postupka pravilno cijenio uspjeh stranaka u postupku i to kod dokazivanja kako u pogledu osnove tako i visine tužbenog zahtjeva te pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odmjerio pripadajuće troškove postupka tužiteljici.

11. Slijedom iznesenog valjalo je pobijano rješenje u točki I izreke i sadržajno odbijajućem dijelu točke II izreke potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

12.Presuda suda prvog stupnja i rješenje u dosuđujućem dijelu točke II izreke kao nepobijani ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 17. veljače 2022.

             Sutkinja

              Lidija Oštarić Pogarčić