Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1                  Poslovni broj 2 Kžzd-44/2022-5.

 

                                  

             REPUBLIKA HRVATSKA                                                                     

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

                SLAVONSKI BROD

                                                                                Poslovni broj 2 Kžzd-44/2022-5.

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde predsjednika vijeća, Slavena Vidmara i Mirka Svirčevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A.N., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženog A. N. osobno i po braniteljici V. R., protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj od ., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog A. N. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci optuženi A. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.  

 

2. Za kaznena djela na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. optuženom A. N. utvrđene su slijedeće kazne: za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., počinjeno na štetu T. P., na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šesti) mjeseci za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11., počinjeno na štetu malodobne L. N., na temelju iste odredbe, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu malodobne T. N., temeljem iste odredbe, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi A. N.  osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od  1 ( jedne ) godine, pa je na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 prema optuženiku A. N. primijenjena uvjetna osuda, na način da je određeno da se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo.

             

3. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku A. N. u slučaju opoziva uvjetne osude  u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja počev od 4. rujna 2019. godine te istražni zatvor počev od 5. rujna 2019. godine do 10. prosinca 2019. godine.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točke 6. i 7.  Zakona o kaznenom  postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje ZKP/08.) optuženik A.N. u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 1.000,00 kuna te troškove postupka s osnova nužnih izdataka oštećene te nagrade i nužnih izdatke punomoćnice o visini kojih troškova će sud osnovom odredbe članka 148. stavka 4. ZKP/08 odlučiti naknadno posebnim rješenjem.              

 

5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi A. N. osobno ne navodeći zakonsku osnovu žalbe i prijedlog u vezi podnesene žalbe, te po braniteljici V. R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i optuženi A. N. oslobodi za kaznena djela koja su mu stavljena na teret.  

 

6. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

 

8. Žalbe optuženika nisu osnovane.

 

O žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona

 

9. Iako optuženi A. N. u žalbi po braniteljici kao žalbene osnove navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona, u žalbi se navedene žalbene osnove ni jednom riječi ne konkretiziraju. U takvoj procesnoj situaciji sud je postupajući po članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti ispitao postoji li bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, nije pronašao bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu optuženika koji se ispituju po službenoj dužnosti.

 

O žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

 

10. Optuženi A. N. u žalbi osobno, te podnesenoj po braniteljici ističe da je sud na temelju provedenog dokaznog postupka pogrešno ocijenio izvedene dokaze i na temelju pogrešne ocjene dokaza izveo pogrešne zaključke. Konkretno, u žalbama se upire da prvostupanjski sud pogrešno prihvaća iskaz oštećene T. P., a ne prihvaća obranu optuženika koji poriče počinjenje kaznenih djela. Tvrdi se da iskaz oštećenice koji tereti optuženika ničim nije potvrđen, a da je obrana optuženika potvrđena iskazom svjedokinje J. N. i svjedoka V. T.

 

10.1. Suprotno tvrdnjama žalbe prvostupanjski sud argumentirano prihvaća iskaz oštećene T. P. i cijeni ga iskrenim i životnim, jer tako proizlazi iz iskaza svjedokinje S. L., reproduciranih snimki sa mobitela oštećenice, te zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti optuženika. Naime, prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenice i na temelju tog iskaza  utvrđuje da je optuženik 3. rujna 2019. oko 19,00 sati kada je njegova bivša izvanbračna supruga oštećena T. P. dovezla njihovu djecu predati njemu preko posrednice, optuženikove majke J. N., oštećenici unoseći se u lice vikao: "Kako ti misliš kako će ovo završiti? Ako imalo misliš na sebe i dijete svoga muža, nećeš ići dalje. Nemoj zaboraviti u petak se vidimo u C. i to zadnji put. Naručio sam četiri Albanca koje sam platio 4.000 eura koji će ubiti B., neće ga ubiti sada, već kasnije kad se sve zaboravi, dodajući da će skakati po lubanji njezine kćeri Iris i da će njihova zajednička djeca završiti u domu, a svi skupa na groblju", te da je oštećenu T. P. nazivao kurvetinom, dok su njihova zajednička djeca L. N. rođena 2011. i T. N. rođena 2013. zbog takvog optuženikovog ponašanja, zbog straha i uznemirenosti plakala, a kada je oštećena T. P. uvidjela da je optuženik pod vidnim utjecajem alkohola, zatražila da djeca ostanu s njom, da je optuženik potom prišao oštećenici, odgurnuo ju u predjelu ramena, na što je mldb. L. tražila majku T. da ode kući. Utvrđenim prvostupanjski sud je posve argumentirano utvrdio sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. na štetu oštećene T. P. te dva kaznena djela povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na štetu oštećenog djeteta L. N. i oštećenog djeteta T. N. Prvostupanjski sud s pravom prihvaća iskaz oštećene T. P., jer je isti potvrđen izvedenim dokazom reprodukcije snimke s mobitela oštećenice na kojoj se čuje da djeca plaču i da je optuženik oštećenici rekao: "Droljo", što optuženik u obrani i ne poriče. Nije u pravu optuženik kada u žalbama tvrdi da oštećenica neosnovano prijavljuje optuženika i da je motivirana jedino odlučivanjem o skrbništvu djeteta, a da je ispitana optuženikova majka J. N. iskazala da optuženik oštećenici nije prijetio i da djeca nisu plakala. Argumentirano prvostupanjski sud ocjenjuje iskaz svjedokinje J. N. kao pristran u smislu da je ona majka optuženika, a da se suprotno njenom iskazu čuje na snimci da djeca plaču. Da treba prihvatiti iskaz oštećenice, proizlazi i iz iskaza svjedokinje S. L., bivše djelatnice C. z. s. s. R. prema kojoj je oštećenica u C. ispričala događaj upravo kako ga je opisala i na raspravi.

 

10.2. Ne stoji ni tvrdnja žalbe da je ispitani svjedok V. T. iskazao da je oštećenica napala optuženika i da je optuženiku govorila "Ajde udari me, ajde udari me, uništit ću te". Prvostupanjski sud s pravom ocjenjuje iskaz svjedoka V. T. na način da na temelju njega, ne uklanja kaznenu odgovornost optuženika, nego ga cijeni na način da ako svjedok nije čuo optuženikove prijetnje i nije vidio odgurivanje oštećenice, to ne znači da se to nije dogodilo. Da ne treba prihvatiti iskaz svjedokinje J. N. i obranu optuženika da on nije bio pod utjecajem alkohola, proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 4. rujna 2019. prema kojem je utvrđena koncentracija alkohola kod optuženika 1,04 g/kg, odnosno uz dozvoljeno odstupanje 0,94 g/kg apsolutnog alkohola, jer svjedokinja J. N. iskazuje da optuženik ne pije u zadnje dvije godine, a optuženik u obrani neprihvatljivo tvrdi da je popio alkohol tek nakon incidentnog događaja. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud točno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje.

 

O žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi

 

11. Iako optuženik u žalbi osobno i po braniteljici izrekom ne navodi da se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, prema članku 478. ŽKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prvostupanjski sud nije optuženiku prestrogo pojedinačno odmjerio kazne, jer je optuženiku za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, što je zakonski minimum, i za kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrdio kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, što je u vrijeme kaznenog djela bio zakonski minimum. Naime, prema Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona članak 21. stavak 2. KZ/11. došlo je do povećanja zakonskog minimuma za ovo kazneno djelo na jednu godinu. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je optuženiku, uz pravilnu ocjenu olakotnih okolnosti ranije neosuđivanosti, te otegotnu okolnost iskazane upornosti pravilno odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, pa je na njega na temelju članka 56. KZ/11. primijenio uvjetnu osudu određujući da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.   

 

12. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbe optuženog A. N. osobno i po braniteljici V. R. kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

 

Slavonski Brod, 17. veljače 2023.

 

 

 

                                                                                                                    Predsjednik vijeća

 

                                                                                              Mile Soldo

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu