1              Gž-507/2022-4

                           

 

              Gž-507/2022-4

             

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Vukovaru, OIB:…, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Marina kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J., OIB:… iz Z., H. 4, zastupan po punomoćnici odvjetnici K. Ć. iz Z., protiv tužene J. J., OIB: …, iz Z., M. 50, zastupana po punomoćniku odvjetniku K. M. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2500/19-65 od 13. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 16. veljače 2023. godine,

 

p r e s u d i o j e

 

Žalba tužene odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2500/19-65 od 13. svibnja 2022. godine.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno: "I Nalaže se tuženoj J. J. isplatiti tužitelju T. J. iznos od

282.663,48 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2.310,71 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.279,47 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.394,42 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.337,41 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.264,50 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.409,91 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.484,07 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.428,57 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.445,68 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.399,20 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.404,37 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.521,73 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.545,84 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.711,70 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.688,25 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.558,03 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.521,29 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.512,30 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.545,55 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.410,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.410,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.410,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.410,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.410,01 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 403,98 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.410,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.410,01 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.410,01 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.410,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 610,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 610,01 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 1.700,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 610,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 400,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.000,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 610,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.584,61 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.760,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.760,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.660,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.690,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.729,09 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.602,50 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.726,67 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.697,50 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 899,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.760,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.725,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 452,57 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 445,81 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.760,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.760,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.760,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 721,66 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 9,68 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.760,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.760,00 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.693,33 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.741,58 kn od 27. listopada 2014 godine,

- na iznos od 2.760,00 kn od 27. listopada 2014 godine

- na iznos od 1.560,00 kn od 27. listopada 2014 godine

- na iznos od 2.236,21 kn od 18.veljače 2016. godine,

- na iznos od 8.681,83 kn od 18. veljače 2016. godine,

- na iznos od 7.108,33 kn od 01. srpnja 2016. godine,

- na iznos od 2,48 kn od 02. srpnja 2016. godine,

- na iznos od 2,50 kn od 05. srpnja 2016. godine,

- na iznos od 457,40 kn od 05. srpnja 2016. godine,

- na iznos od 2.211,41 kn od 05.srpnja 2016. godine,

- na iznos od 0,42 kn od 28. siječnja 2017. godine,

- na iznos od 9.465,02 kn od 06. veljače 2018. godine,

- na iznos od 7,52 kn od 10. veljače 2018. godine,

- na iznos od 0,03 kn od 03. kolovoza 2018. godine,

- na iznos od 121.314,31 kn od 01. travnja 2019. godine do isplate i to do 31. srpnja

2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kao i naknaditi mu prouzročen parnični trošak u iznosu od 64.222,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice u točci I izreke ove presude za razdoblje od 1. srpnja 2010. do 27. listopada 2014.godine."

2. Protiv presude je pravovremeno žalbu podnio podnijela tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. ZPP-a, te zbog odluke o trošku. Predlaže preinaku prvostupanjske odluke podredno ukidanje odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP-a) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a.

5.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

5.2. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.3. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, a žalbeni razlozi kojima žaliteljica drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 121.314,31 kuna s zakonskim zateznim kamatama koji predstavlja polovinu iznosa koji je tužitelj platio na ime rata kredita dospjelih nakon prekida bračne zajednice.

7. U postupku nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu 11. studenog 2004. godine kojim je tužitelj podigao kod banke kredit u iznosu od 100.000,00 CHF na rok od 174 mjeseca, u kojem ugovoru o kreditu je tužena sudužnik.

7.1. Nije sporno da je kredit iskorišten za kupnju stana u Z. M., koja nekretnina je upisana na ime stranaka svakoga u ½ djela i u kojem tužena stanuje sa njihovih troje zajedničke djece.

7.2. Nije sporno što su stranke i to tužitelj kao dužnik i tužena kao sudužnik 6. veljače 2019. godine zaključile nagodbu s bankom u kojoj je utvrđeno potraživanje banke prema dužnicima s osnova ugovora o kreditu na dan sklapanja nagodbe u iznosu od 37.300,83 EUR u protuvrijednosti po srednjem tečaju banke uvećano za 11.870,00 kn na ime troška zastupanja. Navedenom nagodbom stranke su se obvezale iznos dugovanja uplatiti do 1. travnja 2019. godine. 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da na ime dugovanja prema nagodbi tužitelj 1. travnja 2019. godine uplatio banke u iznosu od 242.628,62 kn.

8.1. Također je utvrdio i da je bračna zajednica između parničnih stranaka prekinuta 15. studenog 2009. godine te da je tužitelj nastao otplaćivati predmetni kredit nakon prekida bračne zajednice.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev obrazlažući da to su stranke novčani iznos dobiven sklapanjem ugovora o kreditu utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice te da se, stoga neotplaćeni iznos kredita nakon prekida bračne zajednice smatra teretom (dugom) bračne stečevine koji teret snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.

10. Odredbom članka 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03., 17/04., 136/04., – u nastavku teksta: ObZ) koji se primjenjivao u vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

10.1. Prema članku 249. stavak 1. tog zakona bračni drugovi u jednakim dijelovima su suvlasnici u bračnoj stečevini (ako nisu drugačije ugovorili), to su bračni drugovi u obvezi vratiti dugove s osnovu sklopljenog ugovora utrošenog za njihove zajedničke potrebe nakon prestanka bračne zajednice u jednakim dijelovima. 

11. S obzirom da su novčana sredstva kredita utrošena za kupovinu nekretnine na kojoj su bračni drugovi vlasnici u jednakim dijelovima, neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice predstavlja teret bračne stečevine koji snose bivši bračni drugovi na jednake dijelove kojeg snose tužitelj i tužena na jednake dijelove a u smislu odredbe članka 249. stavak 1. ObZ, budući da stranke nisu drugačije ugovorile.

11.1. Stoga su stranke u jednakim dijelovima u obvezi vratiti dugove na temelju sklopljenog ugovora o kreditu utrošenog za stjecanje predmetne imovine na kojoj su suvlasnici u jednakim dijelovima, a plaćene nakon prestanka njihove bračne zajednice. Naime, neovisno o tomu tko je od bračnih drugova otplaćivao dospjele rate za kupnju nekretnina, otplata rata predstavlja zajedničku obvezu pa prestanak zajednice ne mijenja odnose koji potječu iz te obveze.

11.2. Suprotno žalbenim razlozima, sredstva koja je I tuženik dobio ostvarenjem kredita za vrijeme bračne zajednice ne mogu se smatrati njegovom vlastitom imovinom već i dalje predstavljaju zajedničku imovinu stranaka. Naime, obje parnične stranke su korisnici novčanog iznosa iz ugovora o kreditu.

11.3. Kako se radi o djeljivoj obvezi u smislu članka 41. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO) i kako je tužitelj nakon prestanka bračne zajednice nastavio s otplatom preostalih rata s osnova sklopljenog ugovora o kreditu i aneksa u cijelosti, tužitelj je isplatom rata koje su dospjele nakon prestanka bračne zajednice te cjelokupnog preostalog iznosa kredita ispunio i obvezu tužene, te ispunjenjem u cijelosti zajedničke obveze prema vjerovniku, dolazi u mogućnost tražiti od tužene povrat ½ dijela kredita koji predstavlja njezinu obvezu sukladno odredbi članka 91. ZOO-a.

11.4. S obzirom na navedeno tužitelj ima pravo na naknadu ½ djela novčanih iznosa isplaćenih od strane tužitelja nakon prekida bračne zajednice u visini iznosa koji je utvrđen vještačenjem kao i na naknadu zakonskih zateznih kamatama tekućim od izvršenog plaćanja do isplate.

12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev kojim je obvezao tuženu na plaćanje iznosa od jedne polovine dijela plaćenih rata kredita nakon prekida bračne zajednice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate.

13. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te je pravilno tužitelju dosuđen trošak s obzirom da je uspio u cijelosti u parnici. U odnosu na visinu troškova tužena u žalbi nije u žalbi iznijela razloge zbog kojih osporava visinu troškova. S obzirom na sadržaj odredbe članka

365. stavak 2. ZPP-a prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka ovaj sud nije posebno ispitivao dosuđeni iznos troškova postupka.

14. Temeljem naprijed navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

 

Vukovar, 16. veljače 2023.

 

 

              PREDSJEDNIK VIJEĆA 

              Željko Marin, v.r.