1              Poslovni broj: I Kž-239/2022-7

Poslovni broj: I Kž-239/2022-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Z., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj K-25/2021. od 8. ožujka 2022. u sjednici održanoj 16. veljače 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice vijeća optuženog D. Z. i zamjene branitelja optuženika H. J., odvjetnika u Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. Z. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu broj K-25/2021. od 8. ožujka 2022. optuženi D. Z. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanjem, iz članka 153. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano u izreci te je na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženi D. Z. u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žali se optuženi D. Z. i to osobno i po branitelju D. T., odvjetniku u O. društvu B. & partneri u S.

 

2.1. Optuženi D. Z. u osobnoj podnesenoj žalbi se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da "Visoki kazneni sud RH donese oslobađajuću presudu", a potom se u dodatnom podnesku žali zbog svih žalbenih osnova iz članka 467. ZKP/08. s prijedlogom: "da ga se oslobodi kaznene odgovornosti zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, odnosno podredno da mu se smanji kazna."

 

2.2. Optuženi D. Z. po branitelju D. T., odvjetniku u O. uredu B. & partneri žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se donese oslobađajuća presuda, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4.1. Javna sjednica vijeća je održana na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08. u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženika i zamjene branitelja H. J., odvjetnika u Z.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

5.1. Optuženik iako navodi da se žali iz svih žalbenih osnova, ustvari navodima kojima argumentira svoje prigovore obrazlaže žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

 

6. Naime, žalitelj se pokušava osporiti vjerodostojnost iskaza žrtve M. B. time da je sama žrtva, osobno, svojom voljom, došla do stana gdje živi optuženik, a prije toga je bila s njim u intimnoj vezi i imala s njim dragovoljne spolne odnošaje te da je postojao motiv za lažno prijavljivanje iz razloga, jer je njezin sadašnji dečko bio ljubomoran.

 

6.1. Suprotno ovakvim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkama 11.2 i 11.3 obrazložio zbog čega smatra iskaz žrtve vjerodostojnim, zbog čega smatra da žrtva nije imala razloga lažno teretiti optuženika za kazneno djelo, a nije imala razloga niti da mu se osvećuje, a priznaje da su prije ovog događaja bili u vezi koja je prestala te da se sada nalazila u drugoj vezi sa D. R., koji je te prigode bio uhićen po policiji.

 

6.2. Osnovano je prvostupanjski sud naveo da je žrtva svom dečku D. R. ispričala što joj se desilo te da je on iz tog razloga potražio optuženika u namjeri da se s njim obračuna što je i učinio i u konačnici je isto rezultiralo ozljeđivanjem D. Z.

 

7. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je naveo da je razumljivo da žrtva nakon učina ovog kaznenog djela nije optuženika odmah prijavila zbog osjećaja srama i nelagode te uslijed traume izazvane silovanjem te da isto ne ukazuje na lažno prijavljivanje, odnosno lažno svjedočenje.

 

8. Ujedno, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještakinja, psihijatra dr. S. B. i specijalistice Kliničke psihologije mr. spec. D. D. iz čega sud ispravno zaključuje da je M. B. emocionalno nezrela i nestabilna osoba te osoba s izraženim manjkom samopouzdanja, da su njezine kognitivne sposobnosti bile snižene te da je ista imala psihičke poremećaje u vidu akutno psihotičnih poremećaja uz zlouporabu kanabinoida te psihotične dekompenzacije zbog čega je i bila hospitalizirana u Klinici za psihijatriju KBC S. i u psihijatrijskoj bolnici R. Međutim, istodobno je konstatirano da oštećenica ima zadovoljavajuće kognitivne kompetencije za svjedočenje, ima zadovoljavajući kapacitet pamćenja te razlikuje istinu od laži kao i činjenice od fantazije i svjesna je moralnih posljedica laži te obveze govorenja istine na sudu, a vještaci nisu pronašli sklonost kakvim manipulacijama već zaključuju da ista nije kapacitirana za konstruiranje i iznošenje laži.

 

9. Iako žalitelj pokušava osporiti vjerodostojnost iskazivanja žrtve i to pozivajući se na iskaze svjedokinja K. P., D. M. i svjedoka M. D., treba reći da su svjedočili na način da su u jednom trenutku vidjeli D. Z. u društvu jedne djevojke (točka 14.5. obrazloženja prvostupanjske presude) kao i iz iskaza D. M., koja smatra da je optuženik visoko kvalitetna i moralna osoba, (točka 14.6. obrazloženja prvostupanjske presude) i iskaz svjedoka M. D. koji iskazuje da su žrtva i optuženik bili u takvom odnosu koji se činio više nego prijateljskim, a koji svi iskazi ne dovode u pitanje istinitost i vjerodostojnost iskazivanja žrtve.

 

10. Također, osporavanje vjerodostojnosti iskaza žrtve sa navodom da je njezin tadašnji dečko D. R. poslao poruku: "Smrade sinoć si preživio, al kad te ja uhvatim čeka te optužba za silovanje, a ne bi ti bio u koži" iz koje je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se radi o ljutnji tadašnjeg dečka žrtve na optuženika što je silovao žrtvu, a ona mu je to povjerila.

 

10.1. Žalbom se isto pokušava osporiti pa se iz toga izvodi zaključak da optuženik stoga nije silovatelj u ovom konkretnom slučaju već da je riječ o izmišljenom događaju u svrhu izbjegavanja kaznenog progona po nalogu njezinog bivšeg dečka D. R. i olakšavanju njegove pozicije kao okrivljenika u napadu na optuženog D. Z.

 

11. Žalitelj ističe da spisu priležu mediji, slike, pisane poruke iz kojih proizlazi da su optuženi D. Z. i žrtva M. B. bili u intimnim odnosima, a što i potvrđuju neki svjedoci, a što nije niti sporno, jer isto proizlazi i iz iskazivanja žrtve M. B. koja je navela da je imala povjerenja u optuženika D. Z., kada je promrzla 29. listopada 2020. došla do stana, gdje živi D. Z. i tražila od njega da jedno vrijeme boravi kod njega iz razloga što nema novaca za autobus.

 

11.1. Stoga je neosnovano osporavanje vjerodostojnosti iskaza žrtve o tome što joj se dogodilo te noći kada je došla do optuženika i isto se ne može pravdati njihovim prijašnjim intimnim odnosima, odnosno njihovom prijašnjom vezom, koju su imali.

 

12. Time, nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud trebao postupiti in dubio pro reo u konkretnom slučaju, jer je iskaz žrtve ispravno ocijenjen kao vjerodostojan, kao i nalaz i mišljenje psihijatra i psihologa koji su utvrđivali sposobnosti žrtve za iskazivanjem u ovom konkretnom postupku, kao i postupanje njenog tadašnjeg dečka kojem je rekla da je bila silovana od strane optuženika pa se iz konkludentnih čini tog mladića koji je agresivan, može zaključiti da je ozbiljno shvatio optužbu svoje tadašnje djevojke M. B.

 

12.1. Optuženik u žalbi ističe da mu je kazna prestrogo određena, tj. da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio sve olakotne okolnosti i da se "radi o sudbini i životu jednog mladog momka koji ima psihičkih problema s kojima se bori i koji je za dlaku izbjegao sigurnu smrt od noža momka oštećene".

 

13. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud dostatno cijenio sve navedene olakotne okolnosti i to njegovu životnu i obiteljsku situaciju, kada je rano ostao bez oca i majke, da živi sam, prehranjuje se u kuhinji Caritas te ima određenih psihičkih tegoba, a završio je kao žrtva počinjenja drugog kaznenog djela, pokušaja ubojstva, dok je ispravno kao otegotno cijenjeno da je ranije osuđivan i stupanj ugroženosti zaštićenog dobra. Prema tome kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci nije prestrogo određena.

 

14. Stoga, nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno utvrđena kazna, odnosno da je kazna trebala biti blaža.

 

15. Slijedom iznesenog, budući da ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavak 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 16. veljače 2023.