1               Poslovni broj: II Kž-68/2023-5

 

 

 

Poslovni broj: II Kž-68/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. G., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u svezi s stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Roberta Gavrana podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 16. siječnja 2023., broj: Kvm-10/2022. (Kzd-3/2022.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog R. G. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pod točkom I. citiranog prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. G., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u svezi s stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., odbijen je prijedlog optuženika za ukidanjem istražnog zatvora kao neosnovan te je pod točkom II. rješenja na temelju odredbe članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog R. G..

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju I. B., odvjetniku iz Z., kojom "rješenje pobija u cijelosti", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "preinači pobijano rješenje na način da se istražni zatvor ukine, podredno da prema optuženiku primjeni blaže mjere osiguranja u vidu mjere opreza ili dr."

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba optuženika je neosnovana.

 

5. Iako žalitelj ne konkretizira žalbenu osnovu, iz sadržaja žalbe proizlazi da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer smatra da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio osnovanu sumnju, kao niti razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može postići blažim mjerama opreza. Također, žalitelj upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., jer smatra da je optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija), na način da odluka o produljenju istražnog zatvora protiv optuženika nije valjano obrazložena, pozivajući se na članak 19. i 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) te članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

5.1. Suprotno takvim tvrdnjama optuženika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, da prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer je svoju odluku potpuno, neproturječno i valjano obrazložio.

 

6. Prvenstveno se ističe kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako i dalje egzistira osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo, koje mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret, a što je opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a navedeno pod točkom 5. prvostupanjskog rješenja.

 

6.1. Iako žalitelj analizira i ocjenjuje vjerodostojnost dokaza (zapisnik o prepoznavanju, iskaz oštećene), prilikom donošenja odluke o opstojnosti mjere istražnog zatvora, ni prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni ocjenjivati dokaze na kojima se optužnica temelji, kao niti dokaze provedene tijekom rasprave već samo utvrđivati je li iz postojećih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koja ga se tereti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a koje je iznio u točki 5. pobijanog rješenja, čime je i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

 

7. Nadalje, suprotno navodima žalitelja, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika egzistiraju osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, koje su takve da se u konkretnom kaznenom postupku svrha istražnog zatvora ne bi mogla postići blažim mjerama.

 

7.1. Naime, optuženiku se stavlja na teret da je inkriminirano kazneno djelo počinio na štetu mlt. oštećene T. C. L. u dobi od sedamnaest godina, na javnom mjestu, kao vozač taxi vozila u koji je oštećena kao i njezini prijatelji ušla, a unatoč tome što je vidio da se blizu taxi vozila nalaze njezini prijatelji, započeo je s tjelesnim napadom na mlt. oštećenu T. C. L. s ciljem zadovoljenja svojeg seksualnog nagona. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, način počinjenja kaznenog djela ukazuje na visok stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje u postupanju optuženika.

 

7.2. Nadalje, ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da prema podacima iz kaznene evidencije (a ne kako to žalitelj pogrešno navodi prekršajne evidencije) optuženi R. G. je u više navrata kazneno osuđivan i to u razdoblju od 2011. do 2019. zbog kaznenih djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti u pokušaju, krivotvorenja isprave, teške krađe, razbojništva, prijetnje, oštećenja tuđe stvari, teške tjelesne ozljede i neovlaštene proizvodnje i prometa drogama na uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, dakle, između ostalog, osuđivan je i zbog kaznenih djela s elementima nasilja. Slijedom navedenoga, očito je da radi se o osobi koja je višestruki počinitelj različitih kaznenih djela te ga do sada izrečene kazne nisu odvratile od daljnjeg kriminalnog postupanja.

 

7.3. Stoga, upravo okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, iskazani visoki stupanj kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti te ranija višestruka pravomoćna osuđivanost, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuju da je nužna i opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, pa je žalbeni navodi da se pobijana odluka o pruduljenju mjere istražnog zatvora temelji isključivo na prijašnjoj osuđivanosti optuženika neosnovan, jer je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koja je uzeta u obzir prilikom ocjene opstojnosti primjene mjere istražnog zatvora, a kako je prethodno obrazloženo.

 

8. Nadalje, ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje kako se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju, ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom mjerom opreza, jer iste mjere ne predstavljaju dovoljnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, i to ne samo u odnosu na žrtvu u ovom kaznenom postupku, nego bilo koju drugu osobu.

 

9. Stoga, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

10. Također, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a optuženik R. G. se nalazi u istražnom zatvoru od 1. rujna 2022, pri čemu je neosnovan žalbeni navod da se istražni zatvor u ovom kaznenom postupku pretvara u izdržavanje kazne zatvora.

 

11. Također, na pravilnost i zakonitost pobijane odluke nisu od utjecaja ni žalbeni navodi da "odluka suda kao ovdje predmetna predstavlja kršenje pretpostavke nedužnosti optuženika budući nije popraćena valjanim i dostatnim obrazloženjem.", jer preduvjet odlučivanja o osnovanosti istražnog zatvora nije postojanje krivnje na strani optuženika, već postojanje osnovane sumnje da je osoba počinila kazneno djelo, što u konkretnom slučaju nije upitno, imajući u vidu potvrđenu optužnicu.

 

12. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi optuženiku bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom budući da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju razmotrio i konkretno obrazložio sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, uslijed čega, nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

13. U odnosu na žalbene tvrdnje koje se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i odluke Europskog suda za ljudska prava, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje individualno sa specifičnostima konkretnog predmeta pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

14. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 16. veljače 2023.