1

Poslovni broj Gž-2971/2020-3

 

 

 

 

 

                               Poslovni broj Gž-2971/2020-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz K. t., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika A.B. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu N. S. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-184/2019-17 od 23. lipnja 2020., u sjednici vijeća 16. veljače 2023.  

 

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-184/2019-17 od 23. lipnja  2020., u točkama I., II., III., IV., V., VI. i VIII. izreke.

             

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

 

             

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu kojeg su stranke, tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 10. siječnja 2008. ovjeren 11. siječnja 2008. kod javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z. pod brojem Ov-652/2008 koja glasi:

"Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke d.d. ili drugog akta banke.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta".

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.901,97 kn sa zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose dospjele od 31. ožujka 2008. do 31. siječnja 2015.

3. Točkom  III. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan dio odredbe čl. 6. st. 1. istog ugovora o kreditu koji glasi:

"... prema srednjem tečaju za CHF Banke d.d. važećem na dan korištenja kredita".

 

4. Točkom IV. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan dio odredbe čl. 3. st. 2. istog ugovora o kreditu koji glasi:

 

"…… Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Banke d.d. na dan plaćanja".

 

5. Točkom V. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev da je ništetan dio odredbe čl. 4. st. 3. istog ugovora o kreditu koji glasi:

 

"…. U kunskoj protuvrijednosti …. obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke d.d. na dan plaćanja."

 

6. Točkom VI. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29.984,75 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose dospjelim od 29. veljače 2008. do 31. siječnja 2015.

 

7. Točkom VII. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 71,55 kn, dok je točkom VIII. izreke tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.404,00 kn sa zateznim kamatama.

 

8. Protiv te presude u točkama I., II., III., IV., V. VI. i VIII. izreke žalbu je podno tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva i naloži tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak uvećan za trošak žalbe ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

9. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja.

 

10. Žalba nije osnovana.

 

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

 

              12. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, te su u skladu sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza. Razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

              13. Tuženik u žalbi, nadalje ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je tijekom postupka predložio izvođenje "personalnih" dokaza saslušanjem javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu javne bilježnice te svojih djelatnika Ž. J., I. K. C., I. G. i drugih. a sve na okolnost jesu li njegovi zaposlenici upozoravali potrošače o rizicima vezanim uz rast švicarskog franka prilikom sklapanja ugovora, a kako da je sud ove dokazne prijedloge odbio, da mu je time onemogućeno raspravljanje.

 

14.  Opisani žalbeni navodi nisu osnovani.

 

15. iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu (list 70 – 87) od personalnih dokaza predložio saslušanje njegovog bivšeg zaposlenika Ž. J. na okolnost, kako bi se to moglo razumjeti da su stranke, a u ime tuženika Ž. J. prilikom sklapanja ugovora pojedinačno pregovarali o odredbi o kamatnoj stopi, odnosno primjenu odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da su izričito ugovorile primjenu općih akata tuženika. Tuženik je, nadalje, u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svojih zaposlenika I. K. C., L. R. S. i I. G., svih na okolnost da je tuženik općenito aktivno radio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike vezane uz rast tečaja švicarskog franka, te nadalje saslušanje javne bilježnice koja je ovjerila ugovor o kreditu na okolnost da je ista u skladu sa svojim zakonskim dužnostima tužitelju protumačila odredbu o valutnoj klauzuli i objasnila mu smisao i posljedice sklapanja ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom.

 

16. Sud je na pripremnom ročištu održanom 16. rujna 2019. (list 161 – 162), utvrđujući da je tuženik ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu i predloženih dokaza te ujedno da se punomoćnik tužitelja usprotivio izvođenju personalnih dokaza, saslušanjem odgovornih osoba banke i osoba koje su obrađivale kredit, a da je predložio da se eventualno može izvesti dokaz saslušanjem stranaka ako se izvođenje tog dokaza pokaže potrebnim.

 

17. Na istom ročištu punomoćnik tuženika odustao je od saslušanja svjedokinje L. R. S. i svjedoka H. S., te je sud odlučio da će se na glavnoj raspravi izvesti svi dokazi predloženi po tužitelju i tuženiku.

 

18. Na glavnoj raspravi od 4. ožujka 2020. (list 187 – 188) punomoćnik tuženika ostao je kod odgovora na tužbu i dosadašnjih navoda te kod dokaznog prijedloga da se saslušaju stranke te je sud rješenjem objavljenim na ročištu odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje stranaka.

 

19. Iz opisanog stanja u spisu i navoda punomoćnika tuženika s ročišta od 4. ožujka 2020. zapravo proizlazi da je tuženik odustao od izvođenja svih predloženih svjedoka, te jedino ustrajao kod izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, s time da je od saslušanja svjedoka L. R. S. i H. S. odustao već ranije na održanom pripremnom ročištu.

 

20. U takvim okolnostima suprotno žalbenim navodima tuženika citirana bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena, a isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 264. ZPP-a zbog neizvođenja dokaza saslušanjem stranaka, jer je prvostupanjski sud s obzirom na cjelokupno stanje u spisu i izvedene dokaze, a imajući u vidu i odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojoj sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, pravilno postupio kada je na održanoj glavnoj raspravi odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje stranaka, kod kojeg dokaznog prijedloga je tuženik jedino ustrajao.

 

21.  S tim u vezi ukazuje se da, a kada se ima u vidu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022., iz sadržaja koje  proizlazi da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja, a kako je tuženik u konkretnom slučaju odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svih njegovih djelatnika nisu osnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja zanemario tvrdnje tuženika iznesene u pravcu obaviještenosti tužitelja kao potrošača o značenju spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na kojima neosnovano ustraje u žalbi.

 

22. Nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

             

23. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u sadržaju, navedenim u izreci pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

             

24. Prema stanju u spisu između stranaka nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika te da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. U ovom žalbenom postupku sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te posljedično tome i pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara utužene tražbine, s obzirom da tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kao neosnovan prigovor zastare.

             

25. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice kao i činjenicu da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. prvostupanjski sud pozivajući se na temelju čl. 502.c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštitit potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19; dalje ZZP) na pravna utvrđenja iz navedene presude u odnosu na tuženika odnosno pravomoćno utvrđenu ništetnosti valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

             

26. U odnosu na tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) došlo do prekida zastare koja je ponovno teći pravomoćnošću te odluke u tom postupku tj. 13. lipnja 2014. te se ujedno pozvao i na pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici 30. siječnja 2020., pa je stoga cijeneći da je tužba podnesena 15. siječnja 2019.  pozivom na odredbu čl. 225. ZOO odbio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.

             

27. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčani iznos koji je primio s osnove promjenjive kamatne stope povrh prvotno ugovorene kao i razliku između plaćenih anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan plaćanja i obračunatih anuiteta prema tečaju na dan isplate kredita.

             

28. Stoga, utvrđujući na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da ukupna razlika između anuiteta obračunatih primjenom početne ugovorene kamatne stope i anuiteta obračunatih primjenom kamatne stope koja se mijenjala odlukama tuženika iznosi 6.901,97 kn, kao i da razlika između anuiteta obračunatih primjenom tečaja CHF na dan plaćanja i obračunatih primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 29.984,75 kn, pri čemu tuženik nije osporio matematičku pravilnost izračuna iz nalaza i mišljenja vještaka sud je pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a dosudio tužitelju utužene novčane iznose, osim, iznosa od 71,55 kn za koji je tužbeni zahtjev odbio, a koji dio tužitelj žalbom ne pobija.

             

29. Odluku o zateznim kamatama sud temelji na odredbama čl. 29. i čl. 1114. ZOO-a pa cijeneći da je tuženiku prilikom svake uplate moralo biti poznato da mu ne pripada pravo na više plaćeni iznos tužitelju dosuđuje zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćene razlike do isplate.

             

30. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

             

31. Tuženik u žalbi ustraje kod svih navoda koje je isticao tijekom postupka i zbog kojih smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, te s tim u vezi, ponavlja, sve navode koje je isticao u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.

             

32. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stajalište prvostupanjsko suda o ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu osnovani. Naime odredbom čl. 118. ZZP propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također čl. 502.c. ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenje tužbe propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da za fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ovoga Zakona da su određenom postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

             

33. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika i njegovim pravnim shvaćanjima navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu  kolektivnih interesa. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud i u ovom parničnom postupku.

 

34. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj točke 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja se odnosi na pravnog prednika tuženika i koja glasi „Utvrđuje se da je petotužena Banka d.d. u razdoblju od 01.06.2004.godine do 31.12.2008.godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena Banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotužena Banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004.godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Banka d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Banka d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena Banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.”, ništetna je valutna klauzula sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu te odredba o promjenjivom kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

35. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

 

36. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, kao i razlika između plaćenih mjesečnih anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan plaćanja i obračunatih prema tečaju na dan korištenja kredita, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. u vezi s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a.

 

37. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu dosuđene razlike, pozivajući se da između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa pa da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, nisu osnovani, jer je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene pa se na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa.

 

38. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91). 20.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 15. siječnja 2019., tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa je pravilan stav prvostupanjskog sud o neosnovanosti prigovora zastare.

 

39. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, s time da je visina troškova ispravno odmjerena u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

             

40. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

41. Prvostupanjska presuda u točki VII izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

       

U Rijeci 16. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić