1                                Poslovni broj: K-370/2021-57

Poslovni broj: K-370/2021-57

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S  K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Mireli Sladić, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. G., radi izvršenja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ( „Narodne Novine“ broj 125/11,144/12, 56/15, 61/15.101/17,118/18 i 126/19 - dalje u tekstu KZ/11 ), kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11 sve u vezi članka 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku (dalje u tekstu ODO Sisak) broj K-DO-198/2021 od 30. ožujka 2021., nakon rasprave održane 16. veljače 2023., u prisutnosti zamjenice ODO Sisak S. M., okrivljenog D. G., punomoćnika oštećenika M. B., M. Š. odvjetnika iz Z. istog dana

p r e s u d i o    j e

              Okrivljenik D. G., zvani Ć., sin I. G. i F. E., rođene E., rođen …. u Sisku, s prebivalištem u L. 11,  S. i s boravištem na adresi Z., H. ulica 2A,  državljanin Republike Hrvatske, vozač dizalice, nezaposlen, bez primanja, završio srednju školu, OIB: 67047994342, nije vlasnik nepokretne ni pokretne imovine, oženjen K., otac petero djece u dobi od 22, 18, 12 i 14 godina i jedno od 9 mjeseci, čin desetnika, neodlikovan,

k r i v   j e

I.              što je:

              11. siječnja 2021. oko 14,00 sati  u P., u šumi zvanoj  G.,  na kčbr. 3219  u vlasništvu M. B. bez ikakvog opravdanog  razloga i povoda znajući da se M. B. nalazi u šumi  u cilju da istoga  teško tjelesno ozljedi došao do  M. koji se nalazio unutar   osobnog vozila  marke M. C.-5, registarskih oznaka ZG …. i sjedio na mjestu vozača  te   nakon što je isti  otvorio prozor  udario ga  više puta zatvorenom šakom u glavu i nos uslijed čega je ostao bez svijesti, potom  ga kroz  otvoreni prozor primio rukom za majicu te grebao i  izvlačio izvan  vozila, a kada je  M. B. krenuo  zatvoriti prozor    sa obje ruke   primio staklo na vozačevim vratima  i   snažno ga povukao  prema sebi i slomio,  potom rukom  otvorio vrata vozača i M. B. udario najmanje pet puta nogom obuvenom u cipelu u predjelu brade, ramena, rebra i međunožja, a kada je M. B. uspio pokrenuti  automobil   i iz straha  krenuo napustiti mjesto događaja  rekao mu da  samo bježi i da  neće izaći živ iz  šume,  u kojem događaju je  M. B. zadobio ozljede prijeloma nosne kosti sa pomakom ulomaka,  natučenje glave i oguljotinu kože lica  koje ozljede su teške tjelesne ozljede,   kod  istog  izazvao strah i bojazan za vlastiti život te M. B. oštetio za iznos  od 2.000,00 kuna

II.              dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,  ozbiljno mu  prijetio da će ga usmrtiti i uništio tuđu stvar,

III.              čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11, kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11,

IV.              pa se okrivljeniku D. G. za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa

 

p r e t h o d n o   u t v r đ u j e

 

              kazna zatvora u trajanju od 10 (deset)  mjeseci,

 

V.              za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa

 

p r e t h o d n o   u t v r đ u j e

 

              kazna zatvora u trajanju od 8 (osam)  mjeseci,

 

VI.              te za kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa

 

p r e t h o d n o   u t v r đ u j e

 

              kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

VII.              pa se okrivljenik za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 235. stavak1. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11, temeljem istih zakonskih propisa

 

o s u đ u j e

 

              na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

              Na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava se u izrečenu kaznu zatvora od uhićenja 11. siječnja 2021. u 20:05 sati do 11. veljače 2021.

V.              Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka  1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 333,00 eura1/2.509,00 kuna, koji trošak obuhvaća troškove svjedoka u iznosu od 3,98 eura2/30,00 kuna, troškove vještaka u iznosu od 196,30 eura3/1.479,00 kuna i paušalnu svotu za rad suda i iznosu od 132,72 eura4/1.000,00 kuna ("Narodne Novine" broj 145/11 od 15. prosinca 2011. godine, Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka) te nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika o visini kojih troškova će sud odlučiti zasebnim rješenjem kada opunomoćenik ispostavi sudu troškovnik.

VI.              Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik M. B. sa imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti se upućuje na put posebne parnice.

________________________

1,2,3,4 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Obrazloženje

 

1.              Optužnicom broj K-DO-198/2021 od 30. ožujka  2021., ODO Sisak tereti okrivljenog D. G. za izvršenje kaznenog djela protiv života i tijela –teškom tjelesnom ozljedom - opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11, kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, i kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

2.              Okrivljenik se smatra krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede i uništenja tuđe stvari, ne smatra se krivim za kazneno djelo prijetnje, iskazuje na kraju dokaznog postupka.

 

3.              U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi :1) neposrednim saslušanjem vještaka mr.sc T. D., dr. med.; 2) ispitivanjem svjedoka- oštećenog M. B.; 3) ispitivanjem svjedoka T. Š.; 3) ispitivanjem svjedoka D. G. , 5) te su izvedeni dokazi uvidom u : a) u imovinskopravni zahtjev oštećenika od 11. siječnja 2021. (list spisa 29), b)  u zapisnik o očevidu P. S. od 11.01.2021. (list spisa 30-31)., c) u zapisnik o očevidu sa DVD medijem (list spisa 33-38)., d)  u medicinsku dokumentaciju sa povijesti bolesti za M. B. (list spisa 39-41)., e) u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika u P. S. od 12. siječnja 2021. sa DVD snimkom (list spisa 44-48)., f) u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika D. G. u ODO Sisak od 12. siječnja 2021. (list spisa 66-68), g) u zk uložak 880 k.o. 326607 P. (list spisa 99), h) u šumarsko vještačenje od 12. siječanja 2021. (list spisa 100-104)., i ) u bolničku prijavu za M. B. od 11. siječnja 2021. (list spisa 105)., j) u kriminalističko tehničko izvješće od 11. siječnja 2021. (list spisa 106)., k) dokaz uvidom i  čitanjem  zapisnik o ispitivanju žrtve M. B. od 26. siječnja 2021. (list spisa 108-111)., l) uvidom i čitanjem  nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. T. D. dr. medicine (list spisa 162-164) od 28. veljače 2021.

 

4.              Uz suglasnost stranka nije izveden dokaz reprodukcijom snimke prvog ispitivanja okrivljenika.

 

5.              Na kraju dokaznog postupka , poslije iznošenja iskaza okrivljenika,, izveden je dokaz uvidom u izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 22. kolovoza 2022 (list spisa 276-278), te izvod iz kaznene evidencija od 26. kolovoza 2022. ( list spisa 279-281).

 

6.              Vještak mr. sc T. D., dr. medicine u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja kojeg je izradio po nalogu ODO Sisak od 28. veljače 2021. Glede mehanizma nastanka ozljeda i njihove kvalifikacije vještak iskazuje da su ozljede opisane u činjeničnom diejlu optužbe:  "…potom ga kroz otvoreni prozor primio rukom za majicu te grebao i izvlačio van iz vozila…" to ozljede koje su nastale izvlačenjem, a to su natučenje gornje trećine lijeve nadlaktice, oguljotina kože lijevog hemitoraksa (prsište), dok u odnosu na ozljede natučenje gornje lijeve trećine trbuha i prijelom stražnjeg kraka drugog rebra lijevo, za te ozljede vještak je mišljenja da je mehanizam nastanka ozljede nanošenje ozljeda udarcem nekog tupo tvrdog sredstva te dozvoljava da bi to mogla biti šaka, odnosno noga obuvena u cipelu, koje ozljede su nastale od najmanje dva udarca. U odnosu na oguljotine, a koje su nastale povlačenjem potpuno je nebitno da li se radi o direktnom kontaktu kože sa nekim predmetom ili je tijelo biti zaštićeno odjećom (majica i slično). Glede mehanizma nastanka ozljede i kvalifikacije u odnosu na ozljede nastale u predjelu brade, ramena i međunožje,  vještak navodi da s obzirom na opisane udarce u anamnezi u međunožje, bradu, ramena,  ove ozljede nisu na adekvatan način opisane u medicinskoj dokumentaciji te se ne može prihvatiti u sudsko medicinskom smislu, nema crvenila, nema natučenja, odnosno isto nije navedeno u medicinskoj dokumentaciji za oštećenika.  Očitujući se da li bi ozljeda u predjelu brade, ramena ili međunožja bila vidljiva iako ista nije opisana u sudsko medicinskoj dokumentaciji,  vještak navodi  da bi takve ozljede na tim dijelovima tijela bile vidljive ako bi se radilo o dovoljno jakom udarcu da ostavi traga na koži, a taj trag bi bio u vidu crvenila ili otoka, a isto bi   vrijedilo i za udarac u međunožje. Što se tiče bolnosti, radi se o subjektivnom osjećaju kojeg navodi ozlijeđena osoba prilikom davanja anamnestičkih podataka no isti se ne mogu prihvatiti u sudsko medicinskom smislu. Ovakve ozljede mogu biti nanesene udarcem šakom i radilo bi se o stojećem položaju sudionika događaja, a za slučaj da su ozljede nanesene nogom obuvenom u cipelu, ozlijeđena osoba bila bi u nekom pognutom ili ležećem položaju pri čemu se vještak ne može odrediti da li bi se radilo o tome da sudionici događaja stoje okrenuti licem prema licem ili bočno.

7.              Nalazu i mišljenju vještaka kao i iskazu na raspravi, stranke nisu imale primjedbi ili prigovora.

8.              Svjedok oštećeni M. B. iskazuje da je kritične zgode, a vezano za ranije posjećena stabla, bio u svojoj šumi te je okrivljenik pokazivao neke papire, neki ugovor, tvrdeći da je tamo gdje je šuma posjećena njegovo vlasništvo, jer da je to kupio. Te zgode svjedok oštećeni je došao sa autom, te je s njim  bio procjenitelj T. Š. koji je sjedio kao suvozač. Oštećeni je sjedio u autu, prozor je bio otvoren do pola, da bi iznenada uslijedio udarac šakom po nosu. Ne zna zbog čega ga je okrivljenik udario. Od te ozljede nos je krvario i to jako. Oštećeni je pokušao zatvoriti prozor, okrivljenik je "cupkao" po šajbi koja je pukla tako da nije uspio zatvoriti prozor, vukao je za kvaku i uspio je otvoriti vrata. Nakon toga slijede daljnji udarci i to tako što ga je udario nogom u rame, drugi udarac ga je fulao pa je udario nogom u štok od automobila te ga je trećim udarcem, udario nogom u bradu. Oštećeni se izmicao od tih napada tako što je podizao nogu, međutim jedan udarac je zadobio ispod međunožja. Uspio je nekako upaliti auto i napustiti mjesto događaja. Kratko je vozio da bi se nakon toga zamijenio sa suvozačem koji je nastavio vožnju do Siska gdje  se oštećeni javio hitnoj te ih je na putu do Siska  čekala i policija koju je u međuvremenu nazvao. U tom sukobu okrivljeni je pokušao izvući oštećenika van iz automobila te mu je majica bila sva poderana, jer ga je vukao van, međutim u tome nije uspio. Osim udarca šakom u bradu, odnosno nogom u rame i nogom u bradu i nogom u međunožje, misli da nije zadobio niti jedan drugi udarac. Niti u jednom trenutku oštećeni  nije napustio automobil, odnosno okrivljenik ga  nije uspio izvući van iz automobila. Dok ga je  okrivljenik udarao  prijetio mu je da neće živ izaći iz šume van. Osim što je u jednom trenutku fulao oštećnika pa nogom udario u štok automobila, automobil je bio sav blatnjav i krvav. Oštećeni je molio okrivljenika da prestane, tim više što  mu je govorio da ima šećer i da ako počne krvariti da se to krvarenje ne može zaustaviti, međutim okrivljeni  nije uvažio što mu je oštećeni  govorio. Ovaj događaj vidio je i sin okrivljenika koji je stajao pokraj njega, odnosno događaju je bio prisutan suvozač iz automobila T. Š.. Ne zna da li je T. reagirao i kako. Staklo na vratima puklo je jer je okrivljenik sa obje ruke to staklo povukao prema van i isto je puklo. U nos je zadobio  jedan udarac šakom od kojeg udarca mu se odmah zamračilo, te drugih udaraca u glavu šakom nije bilo U odnosu na gubitak svijesti iskazuje da „ u tom trenutku "kada mu se zamračilo i ne zna kaj se događalo.".“ U odnosu na ozljedu rebara pojasnio je da je držao lijevu ruku uz tijelo, bilo je nagnječenje, zadobio je udarac u tu ruku, odnosno u rame, koji udarac je nanesen nogom. Procjenjuje da je cijeli događaj trajao "možda minutu.". Ovom događaju prethodio je događaj vezano za njegovu šumu međutim oštećenik nije bio zainteresiran i nije htio pogledati ugovor kojeg je okrivljenik imao na mobitelu, a vezano za šumu. Određujući se kojim dijelom noge je okrivljenik udario oštećenika, oštećenik navodi da se više radilo o stopalu, jer je oštećenik sjedio i bio na taj način u povišenju od tla za cca. 20-ak cm. U šumu nisu išli da mu okrivljenik pokaže gdje je izvršio sječu jer je ga je okrivljenik fizički napao. Nije pojasnio kako zna da ga je okrivljenik udario nogom ako je bio bez svijesti. , no  „kada je došao svijesti pokušao je podignuti staklo na vratima u čemu nije uspio, jer je okrivljenik otvorio vrata.“

             

9.              Oštećenik je ispitan u ODO Sisak 26. siječnja 2021. (list spisa 108-111), a glede različitosti iskazivanja u odnosu na zadobivanja ozljede u nos oštećenik je  ostao kod odgovara "najmanje jedan udarac šakom u nos, a koliko udarac sam zadobio ne znam."  U odnosu na riječi prijetnje oštećenik ne vidi razlike, jer tvrdi da je i na raspravi iskazao da mu je okrivljenik rekao "da bježi."

 

10.              Svjedok T. Š. iskazuje da kritične zgode  bio suvozač u vozilu kojim je prvo upravljao M. B., a potom on sam. Bili su u šumi M. B., jer je svjedok obavio vještačenje obzirom je B. bila posjećena šuma. Već su bili obavili vještačenje kada je B. zaprimio telefonski poziv i po razgovoru je bilo da će ta osoba koja zove doći na lice mjesta. Sjedili su u autu, oštećenik na vozačkom, a svjedok na suvozačkom mjesto kada je došao čovjek koji se predstavio G. Njih dvojica su vodili razgovor oko šume, odnosno vodila se rasprava oko te dotične šume te je G. htio pokazati ugovor vezano za tu šumu, međutim B. to nije uvažavao, odnosno rekao je da je će u odnosu na štetu koju ima, podignuti tužbu. Ovo se događa kada je oštećenik do pola otvorio prozor, jer je prethodno ta osoba koja se predstavila kao G. više puta kucao na prozor i tražio da se prozor otvori pa je prozor i bio otvoren do pola. U jednom trenutku G. je šakom udario u predjelu glave B., vidio je da se zadaju udarci, bilo je par udaraca, sve šakom, a udarci su završili tamo gdje je mogao dohvatiti B.. Isti je uspio djelomično podignuti prozor, ali ne do kraja, jer je G. slomio staklo i u tom trenutku dolazi do otvaranja vrata. Nakon toga su slijedili udarci šakom i nogom te je zahvatio kako je što stigao. Udarci nogom su uglavnom bili po boku, tijelu, a šakom više u predjelu glave. Neka od ozljeda je krvarila. Ne može procijeniti koliko je to vremenski trajalo. Sve to bilo je popraćeno uvredljivim riječima, koje je G. upućivao B., a B. je navodio da je šećeraš i tražio da G. prestane sa nanošenjem ozljeda. Također je bilo rečeno "nećete izaći iz šume." U jednom trenutku  B. je uspio upaliti auto te si krenuli, vrata su već bila otvorena, okrivljenik se vješao za vrata, da bi u konačnici ipak odustao, a oni su  nastavili sa vožnjom. Svjedok je  pokušao pozvati policiju, ali nije imao signala, B. je vozio dok su bili na šumskom putu, a kada su izašli sa šumskog puta zamijenili su mjesta te je svjedok  nastavio voziti. Tada je B. uspio dobiti policiju i na putu su se sreli sa policijskom patrolom nakon čega je svjedok u pratnji policije odvezao automobil do hitne službe. Dok je medicinska pomoć bila pružena oštećeniku svjedok je  sjedio i čekao, nakon toga je čuo da je oštećenik zadobio prijelom nosa i da je bio natučen po rebrima. Misli da je ozljeda odmah počela krvariti, ali nije sve vidio, oštećenik se nije branio, zapomagao je pa tako "jao…ne moj…." i da je šećeraš. Vidio je da je okrivljenik nanosio oštećeniku ozljede udarcima nogama ali ne može reći lokaciju gdje su udarci bili naneseni niti se može izjasniti koliko puta su ozljede nogom bile nanesene.

 

11.              Svjedok D. G., iskazuje da je  bio prisutan događaju koji se zbio između njegovog oca i M.. Bili su na benzinskoj pumpi kada čujemo da je M. zvao nekoga i potužio se da mu je njegov tata ukrao  tri hrasta. Tata se dogovorio s M. da se nađu u šumi i da mu pokaže gdje je sjekao, odnosno da mu nije ukrao ta tri hrasta. Milivoj je došao sa automobilom, s njim je bio neki čovjek, obojica su cijelo vrijeme sjedila u autu. Kada su došli tata je prišao autu, prozor od auta je bio otvoren te se tata naslonio na to staklo. Njih dvojica su pričali, to je preraslo u svađu. Kako je tata držao ruku na staklu, a imao je sat na ruci, kada je M. aktivirao mehanizam da se prozor počne zatvarati njegova ruka je bila pritisnuta te je tata povlačio ruku van i tom prilikom je potrgao staklo na automobilu. Osim svađe zbio se i fizički sukob jer je tata udario M. 2-3 puta šakom no nije vidio u koji dio tijela su udarci bili naneseni te mu je opsovao mater. Nije bilo nikakvih prijetnji. Za cijelo vrijeme ovog događaja oštećenik je sjedio u autu, kao i taj drugi čovjek koji je s njim došao. Događaj je prestao tako što se oštećenik automobilom odvezao sa mjesta događaja, kojom prilikom je skoro pogazio i tatu. Svjedok je  bio od mjesta događaja udaljen oko 2 metra. Osim njih nije bilo nikog drugog na mjestu događaja.  Niti u jednom trenutku tata nije  nogom udarao po automobilu ili gdje drugdje. Ne zna da li je druga osoba koja je sjedila u automobilu obzirom na mjesto gdje se nalazila mogla vidjeti tijek događaja.

 

12.              Iz materijalnih dokaza proizlazi da je oštećenik vlasnik šume upisane u zk.ulošku 880 k.o. P., da je u odnosu na izvršenu sječu u toj šumi, T. Š. izvršio procjenu nastale štete tj. proveo šumarsko vještačenje, da je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.000,00 kuna , da je na proveden očevid na automobilu poduzeća „L.- miks“ d.o.o i da je utvrđeno potpuno razbijeno vjetrobransko staklo a koje je upotrebom fizičke snage prelomljeno prema van te se preklopilo na pola , te da je oštećenik liječen u O. „D..I. P.“ gdje su postavljene dg fracturas ossium nasallium, fractura costae II I.sin, contusio capitis, epistaxis, contusio regionis humeris sin, contusio thoracis bili, contusio scroti, a koje ozlijede je prema anamnestičkim podacima navednim u povijesti bolesti,  oštećenik zadobio u napadu od nepoznate osobe dok je sjedio u vlastitom automobilu, te da je napada razbio vjetrobransko staklo nakon čega ga je napao šakama i nogama, pri čemu je zadobio udarce u glavu, lijevu nadlakticu, toraks te međunožje, pri čemu je negirao mučninu , gubitak svijesti.

 

13.              Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. T. D. proizlazi da je kod oštećenika M. B. utvrđen prijelom nosne kosti s pomakom ulomaka i natučenje glave i oguljotina kože lica, koje ozljede same za sebe predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, da je što se tiče mehanizma nastanka ozljeda iste su mogle nastati najmanje sa dva jaka djelovanja sile, udarcem nekog tupotvrdog sredstva, da ih u pravilu  viđamo nastale udarcima šakom, da je kod oštećenog utvrđeno i natučenje gornje trećine lijeve nadlaktice, oguljotina kože lijevog hemitoraksa te gornje lijeve trećine trbuha i prijelom stražnjeg kraka II rebra lijevo, da su navedene ozljede mogle nastati sa tri i više srednje jaka djelovanja sile udarcem nekog tupotvrdog sredstva, u pravilu ih viđamo nastale udarcima šakom ili nogom obuvenom u cipelu, a ukoliko su nastale udarcem nogom obuvenu u cipelu pretpostaviti je da se oštećeni nalazio u nekom nisko prignutom položaju ili ležeći na tlu, dok sve utvrđene ozljede kod  oštećenika M. B. predstavljaju u  zbiru tešku tjelesnu ozljedu.

14.              Okrivljenik se smatra krivim za djelo teške tjelesne ozljede kako je i zauzeo stav o optužbi i priznaje da je to djelo i počinio. Navodi da uzima terapiju jer ima problem s mentalnim zdravljem, to su jake tablete, međutim toga dana preskočio je terapiju i konzumirao je alkohol, a što mu je strogo  zabranjeno te ne smije uopće konzumirati alkohol, jer postaje agresivan. Popio je sam najmanje 10 Heineken piva od 0,5 l i 2-3 pelinkovca. Zaprimio je  telefonski poziv i tada saznaje da ga B. M. tereti da  mu je ukrao tri trupca hrasta. To ga je zasmetalo jer to nije istina i B. je netko drugi posjekao šumu te je  zvao B. da dođe na lice mjesta i da mu pokaže gdje je to okrivljeni navodno ukrao navedene trupce. Sve ovo kreće od spoznaje B. da je sin okrivljenika kupio trupce, međutim sin je kupio trupce od J. S. koji također nije B. ne povlasno posjekao predmetne trupce i tko je to B. napravio, okrivljeni ne zna te je to htio raščistiti jer se okrivljenika teretilo upravo da je on to  učinio. Zato je zvao B. da dođe, da pokaže gdje je to posječeno, obzirom da nije palio motorku i nije znao gdje su ti trupci posječeni. Kada saznaje  da B. smatra da mu je okrivljeni posjekao šumu,  okrivljeni je zvao B. i uputio se s benzinske pumpe u L. prema šumi gdje su njega i sina čekali B. i Š.. Sjedili su u automobilu na cesti i nisu htjeli izaći van iz auta te je okrivljenik prišao automobilu i počeo se sa B. raspravljati oko tih trupaca, jer je on i dalje ustrajao s tvrdnjom da je okrivljenik odgovoran za sječu tih trupaca. Te neosnovane tvrdnje da je to napravio okrivljenik, okrivljenika su  izbacile iz takta,  postao je agresivan, počeo je  psovati, htio je otvoriti vrata od automobila u čemu nije uspio jer su automatski bili zatvorena, a kako je lijevu ruku držao na staklu (prozoru) koji je B. htio zatvoriti  staklo mu je pritisnulo ruku, koju je  automatski povukao  van i slomio je staklo. Zna da  ga je 2-3 puta udario lijevom rukom u predjelu glave i zna da  ga je uhvatio u predjelu prsišta jer  ga je htio izvući  van iz auta. Obzirom na ovaj dio događaja nije bilo razloga da mu  prijeti i poriče da je  počinio kazneno djelo prijetnje jer osim ovog fizičkog sukoba i njegovog psovanja nije izrekao nikakve riječi prijetnje. Događaj je prestao tako što je okrivljenik prestao nanositi udarce B., a on je krenuo sa autom i napustio mjesto događaja. B. je rekao da prestane dolaziti za njim u šumu. Koliko zna prijava B. da  mu je prijetio bila je namjerna da okrivljeni završi kao što i je, u istražnom zatvoru, a danas je dovoljno samo reći da si nekom prijetio i odmah se završi u istražnom zatvoru. Nije prijetio i nije izrekao riječi koje mu se stavljaju na teret u optužnici. Nije počinio događaj u dijelu u kojem ga se tereti da je najmanje pet puta nogom obuvenom u cipelu udario oštećenika u predjelu brade, ramena, rebara i međunožja, jer to naprosto nije moguće, obzirom je oštećenik cijelo vrijeme sjedio u automobilu i vrata su bila zatvorena, a da su čak i bila otvorena potpuno je nemoguće da bi ga udario nogom u međunožje, obzirom je oštećenik bio u sjedećem položaju. Žao mu je i iskreno se kaje za ovo što se dogodilo na štetu B. te je spreman u cijelosti nadoknaditi štetu koju je oštećenik imao zbog njegovog ponašanja. Nogom je udarao u auto, desnom nogom je udario u auto, jer je ljevak, vrata su cijelo vrijeme bila zatvorena i niti u jednom trenutku nije nanio oštećeniku nigdje udarac nogom bilo u glavu ili po tijelu. Ne može objasniti zašto i oštećenik i svjedok iskazuju da je oštećenika ozljedio i udarcem nogom i te tvrdnje oštećenika i svjedoka su neistinite, jer okrivljenik do oštećenika ni nije mogao doći, obzirom su vrata automobila bila zatvorena i nije ih mogao otvoriti, a oštećenik je cijelo vrijeme sjedio u automobilu. Obzirom da je oštećenik iskazao da su vrata ipak bila otvorena u odnosu na ozljeđivanje oštećenika nogom iskazuje da je oštećenik, već kad je automobil bio u kretanju,  otvorio svoja vrata za cca. 20-30 cm i odmah ih i zatvorio, a automobil je u pokretu u tom trenutku te je zadnjim kotačem skoro pregazio stopalo okrivljenika te je potpuno nemoguće da u tom kretanju automobila, pri čemu je oštećenik vozač je okrivljenik mogao nanijeti udarac oštećeniku nogom bilo gdje po tijelu, odnosno kako je navedeno u optuženju. Oštećenik nije poduzimao nikakve radnje dok mu je okrivljenik nanosio udarce, već je jaukao, zapomagao riječima "jao mene", ali kada je okrivljenik krenuo sa udarcima nije znao stati. Dok je nanosio udarce oštećeniku sin okrivljenika prvo je stajao je do okrivljenika, pri zadnjem kraju automobila oštećenika pa kad je okrivljenik pukao i nije se mogao zaustaviti, sin je obišao iza automobila i došao do svjedoka koji je sjedio kao suvozač te je svjedok Š. govorio njegovom sinu D. da zaustavi oca, odnosno okrivljenika i to na način da je govorio "daj mu reci da prestane" na što je oštećenik upalio automobil i krenuo s mjesta događaja.

 

15.              Iz izvoda iz prekršajne evidencije utvrđeno je da je okrivljenik višestruko prekršajno kažnjavanja osoba radi počinjenja prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (4 puta), Zakona o šumama (1 put), Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (2 puta) te Zakona o oružju (1 put).

 

16.              Iz izvoda iz kaznene evidencije utvrđeno je da je okrivljenik višestruko osuđivana osoba za počinjenje kaznenih djela protiv imovine  - krađe (2 puta), protiv života i tijela – tjelesne ozljede (2 puta), protiv imovine – oštećenje tuđe stvari (1 put), protiv osobne slobode – prijetnje (1 put), protiv pravosuđa – neizvršenje sudske odluke (1 put), protiv opće sigurnosti -  dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom (1 put) te protiv javnog reda - nedozvoljeno posjedovanje izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari (1 put) .

 

17.              Analizirajući provedene dokaze svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, a u kontekstu izvedenih dokaza okrivljenikovu iskaz ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik postupao na način i pod uvjetima kako ga se citiranom optužnicom tereti radi čega je ovaj sud okrivljenika oglasio krivim za sva  kaznena djela za koja ga se terti, te ga osudio po zakonu.

 

18.              Nesporno je da se inkriminirane zgode zbio fizilki sukob u kojem je okrivljenik fizički napao i ozlijedio oštećenika kao i da je došlo do oštećenja automobila kojim je inkriminirane zgode oštećnik došaoa na inkriminirano mjesto kao i da je tome bio prisutan svjedok T. Š. i sin okrivlejnika D. G., a da je razlog tome bio prethodni događaj na štetu oštećenika vezano za nepovlasnu sječu njegove šume za što je oštećenik teretio okrivljenika da mu je on posjekao šumu,a okrivljenik je predmetnu tvrdnju oštećenika osporavao, te su se u vezi navednog događaja našli u šumi tj na inkriminirnaom mjestu. Nesporno je da se osim fizičkog sukoba zbio i verbalni sukob, ali okrivljenik osporava- negira da je u tom dijelu događaja počinio kazneno djelo prijetnje, već da je samo posvao oštećenika.

 

19.              U odnosu na fizički sukob u kojem je okrivljenik oštećenika teško tjelesno ozlijedio, zaključak suda utemeljen je na iskazu oštećenika, koji iskaz ima svoju potpunu potvrdu u sudskomedcisnkom vještačanju, iskazu svjedoka Š., sina okrivljenika davida G., medicinskoj dokumentaciji oštećnika te i u iskazu samog okrivljenog koji priznaje da je u fizičkom sukobu teško tjelsno ozlijedo oštećnika. Iskaz okrivljenika je potvrđen personalnim i materijalnim dokazima, iako u odnosu na nanošenje ozljeda nogom okrivlejnik negira taj mehanizam nastanka ozljeda tvrdeći da to nije bilo moguće jer su vrata bila zatvorena odnosno kada su vrata bil aotvorena automobil je već bio u kretanju pa to nije bilo moguće. Taj dio iskaza okrivljenika niej prihvaćen naprosto jer je suprotan svim izvedenim dokazima a koje okrivljenik ničim nije doveo u sumnju. Iskaz oštećnika sud prihvaća u cijelsoti, cijeni ga istinitim i vjerodostojnim jer je potvrđen iskazom svjedoka T. Š. ali i D. G. u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede. Iskazi svjedoka nisu ničim dovedeni u sumnju, dapače, potvrđeni su medicinskom dokumnetacijom za oštećenika. Nadalje, glede mehanizma nastanka ozljeda kao i njihove kvalifikacije, iskaz oštećenika ima svoju potpunu potvrdu u nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka, kojeg ovaj sud u cijelostii prihvaća jer je dan od stručne i nepristrane osobe, a kojem nije niti okrivljenik imao primjedbi ili prigovora. Navod okrivljenika da je njegovo ponašanje tj. agresija poslejdično vezana za okolnost da ima poteškoća u svom metnatlnom zdravlju te da pije jake lijeokve koje je taj dan propsutio uzeti kao ii da je konzumirao alkohol a što mu je stogo zabranjeno jer postaje agresivan, navod je koji ni ni najmanje ne umanjuje okrivljenikovu odgovrnost, već dapače, iako zna da mu je konzumiranje alkohola strogo zabranjeno jer postaje agresivan, okrivljenik unatoč takvoj spoznaji konzumira alkohol. Ovdje valja istaknuti da o konzumiranju alkohola osim samog iskazivanja okrivljenika – olito da bi objasnio svoju agresivnost – nema  dokaza koji potvrđuje takakv okrivljenikov navod, jer nije provedno alkotestiranje niti na drugi način utvrđena navedena okolnost iz kojeg razloga u odnosu na tu okolnost sud smatra da se radi o paušalnom i neprovjerenom iskazu navodu okrivljenika- ne bi li umanjio svoju kaznenu odgovornost. Okrivljenik je zano i bio svjestan da udarcima šakom u glavu i nogom u glavu i po tijelu oštećenika  nanosi oštećeniku tjelesne ozljede kao i da ozljeda ili ozljede mogu biti i teška tjelesna ozljeda te je unatoč tog svog znanja, svjesno i hotimice, fizički napao oštećenika pri čemu je istome zadao ozljede pobliže opisane u izreci ove presude, na način i pod uvjetim a kako je to opisano u činjeničnom opisu , u kojem događaju je oštećenik zadobio između ostalog i prijelom nosne kosti s pomakom a koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda. Slijedom navednog- sud je okrivljenika oglsio krivim i osudio po zakonu za kazneno djelo teške tjelesne ozljede. U odnosu na djelo oštećenja tuđe stvari- nesporno je utvrđeno da je u inkriminiranom događaju automobil oštećen jer je došlo do puknuća vjetorobranskog stakla- a što je osim iskaza svjedoka oštećenika, svjedoka očevidaca događaja, iskaza okrivljenika, nedvojbeno utvrđeno na temelju materijalnog dokaza a to je zapisnik o očevidu na automobilu vlasništvo poduzeća „L.-miks“d.o.o kojim je inkriminirane zgode upravljao oštećnik. U odnosu na kazneno djelo prijetnje koje okrivljenik negira, zaključak suda utemeljen je na iskazu oštećnika kojeg sud cijeni vjerodostojnim u cijelsoti a koji ima i u tom dijelu potvrdu u iskazu svjedoka T. Š., čiji iskaz je također prihvaćen jer je svjedok očevidac događaja, nije ničim involviran da bi neistinito teretio okrivljenika i pri tome sam sebe još doveo u kazneni postupak. Upravo na ovim personalnim dokazima sud je utemeljiso svoj zaključak iz kojeg razloga iskaz okrivljenika kojim negira učin ovog kaznenog djela nije prihvaćen te ga sud cijeni u tom dijelu iskazom kojim je okrivljenik htio otkloniti svoju kaznenu odgvornost. Iako je u odnosu na taj dio optužbe, iskaz okrivlejnika potvrđen iskazom svjedoka D. G., akoji je sin okrivljenika, u tom dijelu taj iskaz svjedoka sud ne prihvaća jer je sin okrivljenika zainteresirani svjedoka i svakako ima interesa da njegov otac u ovom postupku što povoljnije uspije. Ovjde valja istaknuti da je neprihvatljivo da se orkivljenik svega detaljno sjeća u odnosu na kazenndo djelo teške tjeelesne ozljed i oštećenja tuđe stvari, sjeća se da je psovao oštećeniku ali izričito tvrdi da nije prijetio „jer za tim nije bilo ni potrebe“- obzirom na tijek događaja u dijelu u kojem isti priznaje. Ovo sud nikako ne može prihvatiti čak i da je alkoholiziranost o okojoj je iskazivao kao razlogu njegova ponašanja istinita i dokazan okolnost- a što nije- tako da „gubitak“ sjećanja u odnsou na riječi prijetnje sud jedino nalazi da je okrivljenik htio otkloniti kaznenu odgovornost za to kazeneno djelo. Međutim, na temelju personalnih dokaza – iskaza oštećnika koji je potvrđen siakzom svjedoka T. Š. koji je nepristran, sud je utvrdio da je okrivljenik oštećeniku inkriminirnae zgode izrekao riječi „da bježi i da neće živ izaći iz šume“ a koje riječi u sebi sadrže prijetnju po život i tjelesni integritet oštećnika i posve sigurno su podobne da kod oštećnika izazovu osjećaj straha i osobne ugroženosti radi čega je ovaj sud orkivljenika oglasio krivim i za kazneno djelo prijetnje.

 

20.              Prilikom odluke o kaznenoj snakciji sud je cijenio sve okolnosti koje su odlučne kod odabira vrste i visine kaznene sankcije. Tako se olakotnom okolnošču cijeni priznanje počinjenja dva kaznena djela od tri za koliko je okrivljenik optužen, izraženo kajanje kao i spremnost da oštećeniku namiri svu nastalu štetu koju je prouzrokovao svojim prtupravnim ponašanjem, kao i da je otac petero djece od kojih je 2 maloljetno a jedno je starosti tek 9 mjeseci. Međutim, naspram ovih olakotnih okolnosti, stoje višestruka prekršajna kažnjavanost te višestruka kaznena osuđivanost. Brojnost i raznovrsnost prekršajne kažnjavnosit te osobito kaznene osuđivanosti pri čemu se ističe da je okrivlejnk bio osuđivan i bezuvjetnim kaznama zatvora, one su otegotne okolnosti koje nisu mogle ublažiti olakotne okolnosti radi čega ovaj sud smatra da je jedino bezuvjetna kazna zatvora ona kaznena sankcija koja će postići svrhu kažnjavanja kako u svom specijalnom smislu a taj je da okrivlejnik prestane sa činjenjem kaznenih djela tako i u svom generalnom smislu a tj je da građni društva poštuju pravni sustav. Visina pojedinačno izrečenih kazni te u konačnici jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci odmjerena je upravo zbog količine i težine ranije kaznene osuđivanosti iz koje je razvidno da se radilo i o bezuvjetnim kaznama zatvora a koja osuđivanosti nije utjecala na  okrivljenika da prestane sa činjenjem kaznenih djela. Obzirom na navedno kao i da je okrivljenik iskazao osobitu upornost u ovom inkriminiranom postupanju bezuvjetna kazna zatvora izrečena u jedinstenoj kazni od 1 godine i 6 mjeseci ona je sankcija za koju sud smatra da je dovoljan društvena osuda za ova protupravna postupanja okrivljenika. Obzirom da je okrivljenik bio u istražnom zatvoru, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru tj. svako oduzimanje slobode, sud je uračunao u izrečenu kaznu zatvora primjenom odredbe članak 54 KZ/11.

 

21.              Obzirom da je donesena osuđujuća presuda okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od koji troškovi obuhvaćaju troškove  vještačenja u iznosu u iznosu od 333,00 eura1/2.509,00 kuna, koji trošak obuhvaća troškove svjedoka u iznosu od 3,98 eura2/30,00 kuna, troškove vještaka u iznosu od 196,30 eura3/1.479,00 kuna i paušalnu svotu za rad suda i iznosu od 132,72 eura4/1.000,00 kuna ("Narodne Novine" broj 145/11 od 15. prosinca 2011. godine, Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka) te nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika o visini kojih troškova će sud odlučiti zasebnim rješenjem kada opunomoćenik ispostavi sudu troškovnik. Troškovi svjedoka odmjereni su prema stvarno nastalim troškovima za pristup svjedoka sudu. Troškovi vještačenja odmjereni su prema troškovima vještaka jer su isti u skladu s Pravilnikom o naknadama vještacima, („Narodne novine“ 38/14, 123/15, 29/16 i 61/19). Paušalna svota za rad suda odmjerena je sukladno duljini trajanja postupka uz uvažavanje imovnog stanja okrivljenika te iako okrivljenik navodi da nema imovine i da ne ostvaruje prihode, okolnost da uzdržava petero djece, okolnost je iz koje ovaj sud zaključuje da okrivljenik ostvaruje prihode od neprijavljenog rada i da plaćanjem troškova neće ugroziti sebe i svoju osobnu egzistenciju. Pored ovih troškova okrivljenik je dužan platiti i troškove tj. nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika o visini kojih troškova će sud donijeti zasebno rješenje obzirom da do zaključenja rasprave punomoćnik  oštećenika sudu nije ispostavio svoj troškovnik

 

22.              Glede imovinskopravnog zahtjeva  sud je oštećenog uputio na put posebne parnice. To stoga što oštećenik isti nije specificirao tijekom ovog kaznenog postupka već je samo dao izjavu P. sisačko-moslavačkoj, P. S. dana 11. 1. 2021. da  sukladno članku 154. i 155. stavak 1. ZKP/08 podnosi prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva, u iznosu od 20.000,00 kuna bez specifikacije po kojem osnovu se navodi taj iznos. Slijedom navedenog, sud nije imao pouzdanu osnovu po članku 158. stavak 2. ZKP/08 da bi dosudio imovinskopravni zahtjev, radi čega je oštećenika valjalo uputiti na put posebne parnice.

23.              Radi svega naprijed rečenog presuđeno je kao u izreci.

U Sisku 16. veljače 2023.