1              Poslovni broj: Gž-413/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-413/2022-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. M., odvjetnici u R. protiv tuženika Općine R., OIB: ..., R., zastupana po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru od 7. veljače 2022. pod poslovnim brojem 42P-797/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru od 7. veljače 2022. pod poslovnim brojem 42P-797/2021, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo utvrditi da je tužitelj N. L. iz R., OIB: ... vlasnik nekretnine označene kao k.č.br. 3458/1, u naravi izgrađeno zemljište površine 22 m2 i dvorište površine 864 m2 upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Zadar, z.k.ul. broj 5695, k.o. R. u 1/1 dijela uz nalog zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru da izvrši upis prava vlasništva sa imena tuženika na ime tužitelja u 1/1 dijela te naknadu troškova postupka uz zahtjev za zabilježbu spora na nekretnini označenoj kao k.č.br. 3458/1 upisanoj u z.k.ul.br. 5695, k.o. R. (točka I. izreke).

 

2.              U odluci pod točkom II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.375,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

3.              Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

4.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

5.              Žalba je osnovana.

 

6.              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva nekretnine označene kao k.č.br. 3458/1 k.o. R., a kao osnov upisa prava vlasništva na ime tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva tuženika.

 

7.              Tužitelj svoj tužbeni zahtjev u ovom postupku temelji na tvrdnji da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću osnovom neometanog posjeda ostvarenog po pravnom predniku još od 1970-tih godina.

 

8.              Temeljem neprijepornih i u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je zemljišnim knjigama za čest. zem. 3458/1 k.o. R. (35 spisa) kao vlasnik u vlasničkom listu B upisna Općina R.;

 

- da je u rješenju ureda za katastar od 14. lipnja 1996. (list 38 spisa), kao posjednik upisan N. L. i to među ostalim čest. zem. 72/350 k.o. R. stare izmjere površine 891 m2;

 

- da iz povijesti posjedovanja čest. zem. 3458/1 k.o. R. od 23. siječnja 2019. (list 32 spisa) proizlazi da je N. L. upisan kao posjednik čest. zem. 72/350 k.o. R. stare izmjere, a novom izmjerom je kao posjednik upisana Općina R. i to čest. zem. nove oznake 3458/1 k.o. R. (tako proizlazi i iz rješenja o identifikaciji čestica od 14. prosinca 2018.);

 

- da iz zapisnika zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-8276/2010/5695 od 15. studenog 2013. (list 42 spisa), proizlazi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. na ročištu od dana 15. studenog 2013. bio nazočan I. L. i punomoćnik tužitelja N. L.;

 

- da su prema  navodim zakonskog zastupnika Općine R. na zapisniku zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-8276/2010/5695 od 15. studenog 2013. zahtjev za otkup predmetne čestice su podnijeli i I. L. i N. L.;

 

- da je u odnosu na čest. zem. 3458/1 k.o. R. nove izmjere, odnosno čest. zem. 72/350 k.o. R. stare izmjere, kao vlasnik upisna Općina R.

 

- da je N. L. u zapisniku naveo da je on vlasništvo predmetne nekretnine stekao jer je u posjedu od 1985. temeljem suglasnosti Općine R. Dalje proizlazi prema navodima zz Općine R. da su zahtjev za otkup predmetne čestice podnijeli i I. L. i N. L.;

 

- da je zaključkom o suglasnosti na imovinsko sredjenje čest. zem. 72/291 od 22. svibnja 1996. (list 34 spisa), Općinsko poglavarstvo Općine R. suglasno da N. L. zatraži izradu rješenja o dodjeli u vlasništva predmetne nekretnine od imovinsko pravne službe Zadarske županije;

- da je tužitelj u međuvremenu 24. travnja 2019. (Z-10779/19) pokrenuo ispravni postupak radi ispravka zk upisa na nekretnini oznake čest. zem. 3458/1 k.o. R.;

 

-da je rješenjem zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-4969/2020, Rz-352/19 od 4. siječnja 2021. (list 53 spisa), obijen kao neosnovan prigovor predlagatelja N. L. radi ispravka zk upisa na nekretnini oznake čest. zem. 3458/1 k.o. R., te u uputi o pravnom lijeku upućen svoje prava ostvarivati sukladno odredbi članka 202. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 108/17, 60/13, 128/22, 55/13 - dalje: ZZK).

 

9.              Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja držeći kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. R. vezano za istu nekretninu i u tom postupku isticao iste razloge koje je u naveo u činjeničnom osnovu ove tužbe, a kako je u tom postupku obnove zemljišne knjige za k.o. R. na utuženoj nekretnini kao vlasnik upisan tuženik, a prigovor tužitelja je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela od 4. siječnja 2021. odbijen kao neosnovan, to je prema mišljenju ovoga suda i iz toga razloga valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Pri tome sud drži kako je tužitelj mogao podnijeti vlasničku tužbu, ali je tužbu morao zasnivati na drukčijem činjeničnom stanju i pravnoj osnovi od one koje je isticao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a što isti nije učinio.

 

10.              Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da je pravo vlasništva stekao dosjelošću iz dokumentacije spisa proizlazi (i to navoda zakonskog zastupnika Općine R. na zapisniku zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-8276/2010/5695 od 15. studenog 2013.) da su zahtjev za otkup predmetne čestice su podnijeli i I. L. i N. L., a što I. L. saslušan kao svjedok i potvrđuje. Prema tome, da je tužitelj bio pošten i savjestan, ne bi znao da stvar koju posjeduje nije njegova, a kako je isti u 2013. podnio zahtjev za otkupom predmetne čestice Općini R. to isti nije bio pošten posjednik jer je podnošenjem zahtjeva za otkupom potvrdio da zna da mu ne pripada pravo na posjed i vlasništvo predmetne nekretnine te da je vlasnik iste Općina R. od koje je imao volju otkupiti predmetnu nekretninu.

 

11.              S pravom žalitelj u žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa s tim  u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

12.              Naime, prije svega valja istaknuti da se upisi provedeni tijekom otvaranja nove (u konkretnom slučaju, preoblikovane) zemljišne knjige, ako nisu promijenjeni na osnovi odluke koju je sud donio na raspravi za ispravak, imaju sve učinke zemljišnoknjižnih upisa. Prema odredbi čl. 190. st. 1. primjenjivog ZZK-a, istekom roka za ispravak smatra se da je zemljišna knjiga istinita i potpuna, pa osobe koje u dobroj vjeri postupaju s povjerenjem u to, uživaju zaštitu.

 

13.              Odredbom čl. 197. st. 2. primjenjivog ZZK-a, pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih tim zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa, odnosno od kad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

 

14.              S druge strane odredbom čl. 194. st. 3. ZZK-a propisano je da se protiv odluke zemljišnoknjižnog suda donesene na raspravi za ispravak ne može uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom.

 

15.              Nadalje, odredbom čl. 197. st. 1. ZZK-a određeno je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnim knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

16.              Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (čl. 197. st. 3. ZZK-a).

 17.              Iz dostavljenog Zapisnika zemljišnoknjižnog odjela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. od 15. studenog 2013.razvidno je kako je punomoćnik tužitelja sudjelovao u predmetnom postupku, što je razvidno i iz potpisa predmetnog zapisnika.

18.              Isto tako nije sporno da tužitelj unatoč prigovorima prava vlasništva na raspravi u postupku preoblikovanja zemljišne knjige i upisa prava vlasništva tužene nove oznake predmetne nekretnine nije izjavio prigovor odnosno podnio tužbu za ispravak u smislu članka 197. ZZK-a.

 

19.              Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015., rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama.

 

20.              Međutim, u konkretnom slučaju, za razliku od zaključka prvostupanjskog suda tužba se ne temelji na identičnom činjeničnom stanju, jer tužitelj osnov svog prava vlasništva zasniva na dosjelošću ostvarenom po posjedu prednika, za razliku od tvrdnji isticanih tijekom postupka preoblikovanja.

 

21.              Naime, pravna priroda ispravnog postupka je usklađivanje zemljišnoknjižnog i stvarnog (faktičnog) stanja te da se pruži pravna zaštita osobama čija su prava u postupku osnivanja zemljišne knjige povrijeđena nevaljanim upisom, zbog čega su aktivno legitimirane na podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja i osobe koje nisu prethodno bile upisane kao vlasnici sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, imajući u vidu da je to jedini pravni put, kojim osobe čije je prigovore u postupku osnivanja zemljišne knjige sud odbio provesti, mogu štititi svoja prava.

 

22.              Međutim, u okolnostima kada između upisanog posjednika tužitelja u ovom postupku i njegova brata N. L., kao pravnih sljednika njihova pok. oca F. L., koji se vodio kao posjednik predmetne nekretnine u cijelosti, a prije provedenog postupka preoblikovanja, postoji spor o pravu vlasništva na istoj, jedini pravni put zaštite je upravo kontradiktorni postupak. To je uostalom i bio razlog odbijanja prijedloga tužitelja u pokrenutom ispravnom postupku u rješenju Općinskog suda u Zadru od 4. siječnja 2020., u kojem sud ukazuje na postupak razvrgnuća nasljedničke zajednice njihova pravnog prednika u odnosu na predmetnu nekretninu.

 

23.              U navedenom u postupku je valjalo raspraviti osnovanosti deklaratornog zahtjeva tužitelja upravljenog na stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini osnovom dosijedanja ostvarenog prema navodima tužbe po pravnom predniku, a temeljem realizirane diobe u obitelji.

 

24.              Pri tomu okolnost što je Općina R. donijela Zaključak od 22. svibnja 1996. suprotno pravnom stavu prvostupanjskog suda ne mora značiti da se radi o nepoštenju posjeda tužitelja, koji svoje pravo u ovom postupku temelji na neometanom posjedu ostvarenom po pravnom predniku pok. ocu F. L. Naime, navedena činjenica samo ukazuje da je tužena dala suglasnosti za sređivanje imovinsko-pravnih odnosa, a da je tome tako proizlazi i iz činjenice da je tužitelj tek nakon toga podnio zahtjev za otkupom predmetne čestice zemlje, očito držeći to najbržim i najučinkovitijim načinom sređivanja zemljišnoknjižnog stanja predmetne nekretnine obzirom na pretenzija brata na istu nekretninu. Osim toga zaključkom o suglasnosti na imovinsko sredjenje čest. zem. 72/291 od 22. svibnja 1996. (list 34 spisa), Općinsko poglavarstvo Općine R. suglasilo se da N. L. zatraži izradu rješenja o dodjeli u vlasništvo predmetne nekretnine od imovinsko pravne službe Zadarske županije nakon provedenog postupka preoblikovanja.

 

25.              No,  upravo zbog postojanja spora između tužitelja i njegova brata prema Zapisniku o obnovi od 15. studenog 2013., i navodima predstavnika tuženika nije prihvaćen upis prava vlasništva tužitelja na predmetu spora. To je uostalom i bio razlog što je odbijen prijedlog tužitelja u pokrenutom pojedinačnom ispravnom postupku rješenjem zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-4969/2020, Rz-352/19 od 4. siječnja 2021.

 

26.              Naime, upravo je parnični postupak onaj  pravni put sudske zaštite koji tužitelju u navedenim okolnostima stoji na raspolaganju radi upisa njegova prava vlasništva s imena tuženika.

 

27.              Stoga je u postupku valjalo raspraviti i utvrditi osnovanost navoda tužitelja o ostvarenom posjedu po pravnom predniku (ocu), a nakon realizirane usmene diobe između njegovih nasljednika, a temeljem kojeg bi isti stekao pravo vlasništva.

 

28.              Ovo posebno kada se ima u vidu u tužbi isticana činjenica da je još pravni prednik tužitelja, njegov pok otac u posjed ranije postojeće čest. zem 72/1 u površini od 3000 m2 stupio još 1946.- tih godina prošlog stoljeća, koju je ogradio suhozidom 1970-tih.

 

29.              U tom kontekstu je bilo cijeniti tvrdnje tužitelja o stečenom pravu vlasništva po pravnom predniku obzirom na započeto vrijeme dosjedanja.

 

30.              Naime, glede sporne nekretnine vođen je postupak obnove i preoblikovanja zemljišnih knjiga te je tužitelj sudjelovao u tom postupku koji je vođen 2013. Prema ocjeni ovog suda, činjenica da je tužitelj sudjelovanjem u postupku preoblikovanja zemljišne knjige najkasnije 15. studenog 2013. saznao da sporna nekretnina koju posjeduje nije u zemljišnim knjigama upisana kao njegovo vlasništvo, već da je vlasništvo tužene, njegov pošten posjed time je prekinut jer se ne može smatrati da od tog trenutka i dalje nije znao ili mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed.

 

31.              Sukladno odredbi čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15, dalje: ZVDSP-a) samostalan posjednik nepokretne stvari kojeg je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva protekom 10 godina neprekinutog posjeda, a sukladno odredbi st. 3. istog članka posjednik vlasništvo stječe protekom 20 godina neprekinutog posjeda.

 

32.              Odredbom st. 4. čl. 159. ZVDSP-a određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu jedinca lokalne samouprave odnosno tada je stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina.

 

33.              Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je isitnit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

 

34.              U kontekstu citiranih odredaba je valjalo raspraviti predmet spora pri čemu je za ukazati da se u konkretnom slučaju ima primijeniti  članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovor, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), te da u  rok potreban za dosjelost treba uračunati i vrijeme posjedovanja za vrijeme trajanja društvenog vlasništva na nekretnini, pozivajući se pri tom na pravna stajališta  Europskog suda za ljudska prava izraženog u više dosadašnjih presuda donesenim u predmetima protiv Republike Hrvatske – predmeti Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), Jakeljić (Zahtjev broj: 22768/12) i Radomilja i dr. (Zahtjev broj: 37685/10).

 

35.              Republika Hrvatska je kao članica Europske unije i Vijeća Europe  dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija), i njezinih Protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

 

36.              Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

 

37.              S druge strane u činjenici što predmetna nekretnina nije utvrđena kao sastav ostavinske imovine iza smrti prednika tužitelja, može ukazivati upravo na osnovanost tvrdnje tužitelja kako je ista podijeljena između tužitelja i njegova brata za života njihova pravnog prednika, sada pok oca F. L., o čemu govore njegovi sinovi tijekom postupka.

 

38.              Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao navedene činjenice o kojima ovisi tužiteljev zahtjev za priznanje stečenog prava vlasništva radi čega je na temelju članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

39.              O troškovima postupka, u smislu čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

40.              Ukinuta je i odluka suda o prijedlogu za zabilježbu postupka pogrešno postavljen kroz tužbeni zahtjev, a o kojem prvostupanjski sud nema razloge pa utoliko isto u ovom dijelu nije ni bilo moguće ispitati, čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju općenito upućuje tuženik.

 

41.              U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama vodeći računa u odnosu  na dosjelost (nakon 1945.) da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava (dalje Konvencija), članica Europske unije, da je dužna primjenjivati europsko pravio, pa time i Konvenciju i protokole koji su njen sastavni dio, a time i odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je donio više odluka u svezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu (T. c/a Republika Hrvatska, R. c/a Republika Hrvatska i J. c/a Republika Hrvatska) računanjem vremena posjedovanja (rokova) iz čl. 159. st. 4. i čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) prije 8. listopada 1991., odnosno rokova iz §1472. uz primjenu §1493. Austrijskog općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), primjenom čl. 388. st. 2. ZV-a, a kako to, istina u drugoj procesnoj situaciji, upućuje i odredba članka 428.a ZPP-a.

 

U Splitu 16. veljače 2023.