Poslovni broj 22 Gž R-2512/2021-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-2512/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. P. odvjetniku iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. G. Z. odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-939/2017-38 od 25. svibnja 2022., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-939/2017-42 od 3. studenog 2022., dana 16. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-939/2017-38 od 25. svibnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-939/2017-42 od 3. studenog 2022.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana tužbe, tj. od 17.5.2017. do isplate (točka I), te je naloženo tuženiku da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom od 25. svibnja 2021. do isplate (točka II).

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik zbog zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje pobijane presude uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 4.000,00 kn nastale mu u štetnom događaju dana 1.9.2015., kada je kao radnik H. a., o. i n. c. d.o.o. doživio ozljedu na radu prilikom podizanja poklopca šahta radi očitanja stanja brojila na autocesti Z.-S., odmorište Ž., zbog neispravnosti na rukohvatu poklopca, isti ispao i pao na ruku te ga ozlijedio. Dakle, radi se sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP.

 

5. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

 

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer sud prvog stupnja nije utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl. 3 st. 3 ZPP).

 

7. Neosnovano žalitelj ukazuje da je sud prvog stupnja trebao pravilnom primjenom odredbi čl. 190, čl. 192 i čl. 343 ZPP donijeti rješenje kojim se ne dopušta preinaka tužbe. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da podneskom od 26.5.2017. tužitelj nije subjektivno preinačio tužbu, odnosno imenovao novog tuženika E. o. d.d., jer je iz tužbe razvidno da je tužitelj u tužbi kao tuženika pravilno naznačio E. o., Z., OIB: …, dok je očitom pogreškom u pisanju predložio donošenje presude u odnosu na T. o. d.d., koju pogrešku je i ispravio, koji ispravak tužbe je sud prvog stupnja dopustio rješenjem od 19.2.2020.

 

8. Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja prigovor promašene pasivne legitimacije odbio u cijelosti obzirom da spisu predmeta prileži polica osiguranja od odgovornosti broj … ugovaratelja H. a. koji je vrijedio od 1. rujna 2015. do 31.8.2016., a pokriva osiguranje izvan ugovorne odgovornosti prema djelatniku ako se pretrpi ozljeda na radu.

 

8.1.  Sud prvog stupnja je dopustio dokazni prijedlog tužitelja radi pribavljanja police osiguranja budući tužitelj bez svoje krivnje, smatrajući nespornim činjenicu da takvo osiguranje postoji, nije taj dokaz isticao prije odgovora na tužbu. Tužitelj je podneskom od 5.2.2018. obavijestio sud da nije u mogućnosti pribaviti policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti sklopljenu između tuženika i poslodavca te je predložio da se pozove tuženik na doprinošenje iste ili da sud službenim putem pribavi istu, nakon čega su H. c. d.o.o. dostavile predmetnu policu, kojom su na dan štetnog događaja 1.9.2015. bili osigurani radnici. Imajući u vidu navedeno, sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je navedenu policu prihvatio kao dokaz u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika (čl. 461a st. 9 ZPP).

 

9. U postupku nisu počinjene niti procesne povrede na koje ovaj sud u skladu sa odredbom čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Neosnovano prigovara tuženik da je tužitelj isključivo ili pretežito odgovoran za nastanak štetnog događaja i štete, jer je sud prvog stupnja, prethodno utvrdivši da tužitelj svojim ponašanjem kritične zgode prilikom uobičajenog načina podizanja šahta bez ručke, radi očitanja vode, u prisutnosti svjedoka M. Ž., utvrdio da tužitelj ničim nije doprinio nastanku istog.

 

11. U konkretnom slučaju radi se o povredi na radu, a za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom poslodavac odgovara po općim propisima obveznog prava, sukladno odredbi čl. 103. st. 1. ZR. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Iznimno od st. 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

 

11.1. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava svoju obvezu naknade štete tužitelju, valja ukazati da se u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja prema tuženiku temelji na ugovoru o osiguranju sklopljenom između tužiteljevog poslodavca i tuženika policom osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti, pa je tužitelj u smislu odredbe čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) ovlašten zahtijevati naknadu štete neposredno od osiguratelja – tuženika, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Prema tome, tužitelj je ovlašten neposredno od tuženika zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik tuženika-tužiteljev poslodavac.

 

12. Visini dosuđenog iznosa, koji je dosuđen sukladno odredbama čl. 19, čl. 1100 u svezi s čl. 1046 ZOO, tuženik nije prigovorio.

 

13. Tuženik neosnovano prigovara dosudi zateznih kamata počam od dana tužbe. Odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) propisano je da dužnik koji zakasni sa isplatom novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Odredbom čl. 1103 ZOO je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

14. Tužitelj nije podnio pisani zahtjev za naknadu štete tuženiku, te je pravilno kamata na dosuđeni iznos naknade štete, dosuđena od dana podnošenja tužbe (pogrešno je navedeno da se radi o danu podnošenja odštetnog zahtjeva, jer isti i nije podnesen).

 

15. U odnosu na tuđu pomoć i njegu treba ukazati na odredbu čl. 1086. ZOO prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Tuđa pomoć i njega imovinska je šteta u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO i predstavlja troškove koje je tužitelj imao u svezi štetnog događaja. Tuženik nije prigovorio potrebi tužitelja za tuđom pomoći i njegom po štetnom događaju, koji se dogodio 1. rujna 2015. Stoga je šteta s te osnove u zatraženom iznosu od 500,00 kn dospjela danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, svakako prije podnošenja tužbe, pa bi od tog dana tužitelj imao pravo od tuženika potraživati zatezne kamate, koje su mu sukladno njegovoj dispoziciji dosuđene od kasnijeg datuma, tj. od podnošenja tužbe 17.5.2017. Isti stav zauzet je i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-829/17-2 od 30. travnja 2019.

 

16. Radi navedenog, a jer žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude trebalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

17. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita, kako u osnovi tako i u visini (čl. 155 st. 1 i čl. 154 st. 1 ZPP), time da istom tuženik određeno ne prigovara.

 

18. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe obzirom da sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 16. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                                                Sutkinja:

Darija Horvat, v.r.