Poslovni broj: Gž-60/2023-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. S., odvjetniku u ZOU G. L. i M. S. iz Z., protiv I. tuženika A. A. iz Z., OIB: … i II. tuženice I. E. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici B. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 P-1254/2019-91 od 9. prosinca 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.) Žalba tuženih odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 P-1254/2019-91 od 9. prosinca 2022. godine.

 

II.) Tužiteljici se ne dosuđuje trošak podnošenja odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 P-1254/2019-91 od 9. prosinca 2022. godine utvrđeno je da vlasnička oporuka ostavitelja D. K., sina A., iz Z., sastavljena 20. travnja 2015. godine, nije istinita niti pravno valjana (točka I. izreke).

 

1.1.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da je I. tuženiku A. A. iz Z., i II. tuženoj I. E. iz Z., naloženo da tužiteljici M. K. iz Z., isplate iznos od 5.231,60 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. prosinca 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena (točka II. izreke).

 

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuju tuženi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlažu da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu ukine a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.) U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava sve žalbene navode tuženih pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i da potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

4.) Žalba nije osnovana.

 

5.) Predmet spora u ovoj parnici je utvrđenje da vlastoručna oporuka pokojnog ostavitelja D. K., datirana sa 20. travnja 2015. godine, nije istinita niti pravno valjana, s tim da je navedeni zahtjev tužiteljica temeljila na činjeničnim tvrdnjama da navedenu oporuku D. K. nije svojom rukom niti napisao niti ju je potpisao.

 

5.1.) Predmetnu parnicu je tužiteljica pokrenula kao zakonska nasljednica (kćerka) oporučitelja D. K., a protiv tuženih kao oporučnih nasljednika, i to temeljem rješenja ostavinskog suda broj O-4668/15 od 05. studenog 2015. godine.

 

6.) Navedeni zahtjev tužiteljice sud prvog stupnja ocjenjuje osnovanim, polazeći pri tome od odredbe čl.30.st.1. Zakona o nasljeđivanju (NN broj (48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019. – dalje: ZN), kojom je propisano  da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao (vlastoručna oporuka) i to: nakon što su u postupku provedena dva grafološka vještačenja – prvo  po vještakinji grafologu D. T., čiji nalaz i mišljenje, zbog proturječja iznesenih u pisanom nalazu i mišljenju sa usmenim obrazloženjem, nije prihvatio kao stručan i objektivan; i nakon toga drugo po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (dalje: Centar za vještačenja), i to vještakinji Ž. T., koji nalaz sud prihvaća i kao stručan i objektivan, a iz kojeg proizlazi:

 

-da je isto provedeno metodom ispitivanja i usporedbe spornog i nespornog materijala – rukopisa i potpisa proučavanjem detalja korištenjem mikroskopa te primjenom Video Spectral Comparatora i stereomikroskopa;

 

-da su provedenim ispitivanjem i usporedbom potpisa utvrđene rukopisne sličnosti koje se očituju u obliku, odnosno dinamici i ritmu pisanja, nagibu grafema, načinu oblikovanja inicijalnog grafema „D“ i obliku završnog grafema „g“;

 

-da su provedenim ispitivanjem i usporedbom utvrđene rukopisne razlike koje se odnose na pravac pisanja koji je kod nespornih potpisa u silaznoj liniji, i na način oblikovanja grafema „K“, i „D“ te na međusobni odnos grafema;

 

-da iz spisa predmeta ne proizlaze podaci da li su kod D. K. u vrijeme nastanka oporuke, a s obzirom na životnu dob (67 godina) koja se ne može smatrati visokom životnom dobi, a i s obzirom na eventualnu bolest, postojali neki rukopisni deficiti koji su mogli utjecati na oblik i kvalitetu potpisa, a koji deficiti nisu utvrđeni kod nespornih potpisa, ni kod onog nespornog iz 2014. godine a ni kod onih ranijih nespornih potpisa;

 

-da vještak utvrđenim rukopisnim razlikama, koje su potvrđene u individualnim značajkama s obzirom na način oblikovanja i međusobni odnos grafema, daje prednost u odnosu na utvrđene rukopisne sličnosti, slijedom čega daje mišljenje da D. K. vrlo vjerojatno nije skriptor spornog potpisa na oporuci;

 

-da je ispitivanjem spornog rukopisa oporuke utvrđeno da je isti pisan srednjim stupnjem ispisanosti no izrazito neujednačene dinamike i ritma pisanja, s većim brojem elemenata sporosti, distorzija i aritmičnosti poteza, i da je neujednačenog nagiba grafema i uzlaznog pravca pisanja, i da sporost poteza karakteriziraju učestali dvostruki potezi, prepravljanja, ali i neujednačeni način oblikovanja grafema "N", "U", "R", "K" i "S";

 

-da identifikacija skriptora spornog rukopisa nije moguća jer na vještačenje nije dostavljen nesporan rukopis  pisan velikim tiskanim slovima i brojkama kao i sporni tekst oporuke.

 

6.1.) Uvažavajući naprijed navedena utvrđenja koja proizlaze iz prihvaćenog vještačkog nalaza i mišljenja, sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice jer nalazi utvrđenim da nije ispunjen uvjet za pravnu valjanost predmetne vlastoručne oporuke u smislu odredbe čl.30.st.1. ZN. Naime, prema stavu suda prvog stupnja upravo nedostatak bilo kakvog stupnja vjerojatnosti u korist pozitivne identifikacije potpisa, odnosno kako utvrđenje visokog stupnja vjerojatnosti da ostavitelj nije potpisnik predmetne oporuke, predstavlja sumnju u nedvojbenost ispunjenja uvjeta potrebnog za valjanost predmetne oporuke u smislu navedene odredbe. Kada se uz navedeno, uzme u obzir i da su, unatoč nedostatku nespornog rukopisa ostavitelja D. K. velikim štampanim slovima kojim je pisan sadržaj sporne oporuke, utvrđene karakteristike pisanja sadržaja oporuke, kao što su neujednačenost dinamike i ritma pisanja te nagiba grafema i uzlaznog pravca pisanja, sporost, distorzija i aritmičnost poteza, dvostrukost poteza i prepravljanje pojedinih grafema, tada se prema ocjeni suda prvog stupnja postavlja pitanje i sumnje je li sadržaj predmetne oporuke uopće pisan rukom ostavitelja, što je također uvjet za njenu pravnu valjanost u smislu odredbe čl.30.st.1. ZN.

 

6.2) Zbog svega navedenog, a budući da su odredbom čl. 30 st. 1 ZN, jasno propisani uvjeti valjanosti vlastoručne oporuke, a to je da je oporuku vlastoručno napisao i potpisao oporučitelj, što u ovom postupku nije dokazano, to onda sud prvog stupnja temeljem navedene odredbe prihvaća tužbeni zahtjev, i dosuđuje tužiteljici parnični trošak temeljem odredbe čl.154.st.1., koji trošak (u iznosu od 39.417,50 kuna) utvrđuje kao potreban za vođenje predmetne parnice u skladu sa odredbom čl.155.st.1. ZPP-a.

 

7.) U žalbi protiv navedene presude tuženi u bitnome ističu, i to uvodno da je presuda neprecizna, konfuzna i sa puno grešaka što bi upućivalo na nemarno vođenje postupka, pri čemu se posebno ukazuje na pogrešno napisano: prezime II. tužiteljice (E. umjesto pravilno E.), prezime punomoćnika tuženika (R. umjesto pravilno B.), naziv ustanove koja je vještačila (Ivan Vučević umjesto pravilno Ivan Vučetić); ukazuju na to da su zagubljene isprav na temelju kojih je provođeno grafološko vještačenje pa su onda nakon dvije godine pronađene, ukazuju na odgađanje zakazanog ročišta e-mailom neposrednog prije njegova održavanja, ukazuje na ne saslušanje stranaka (tuženika) pod izgovorom covid mjera; ukazuju na kronologiju i odluke koje su donesene u ostavinskom postupku te na kronologiju predmetnog postupka, koji je prvo vodila jedna sutkinja a od 2019. godine druga sutkinja koja je i donijela predmetnu presudu, te da su se u postupku zakazana ročišta uglavnom odgađala ili se na njima, ako su kojim slučajem održana, nije raspravljalo o bitnim stvarima; ukazuju na okolnosti u kojima je pokojni D. K. sačinio predmetnu oporuku i na odnos oporučitelja i njegove kćeri u predmetnom postupku tužiteljice, tj. na ne postojanje ikakve dugogodišnje komunikacije između njih zbog čega nije niti znala za predmetnu oporuku kao niti da joj otac živi u izvanbračnoj vezi sa II. tuženom; ukazuju na to da je tužiteljica u spis predmeta u dva navrata dostavila nalaz i mišljenje grafologa koji je sačinjen privatno i na njen zahtjev, a glede kojeg tuženi nisu dali pristanak da se to mišljenje koristi u postupku već su se suglasili sa prijedlogom tužiteljice da se u ovom postupku provede grafološko vještačenje;  ukazuju na to da je u postupku provedeno vještačenje po vještakinji D. T., čiji nalaz i mišljenje je prema ocjeni tuženih stručan i objektivan i da ga sud prvog stupnja iz potpuno neutemeljenih razloga nije tako ocijenio, odnosno da ga nije uzeo u obzir bez ikakvih razloga; ukazuju na to da je vještakinja Ž. T. iz Centra za vještačenja  sačinila dva mišljenja – prvo,  u kojem se je očitovala da nije moguće utvrditi tko je potpisnik predmetne oporuke zbog nedostatne dokumentacije sa nespornim potpisom u izvorniku, i to koja potječe iz razdoblja koje je bliže vremenu sastava oporuke, nakon čega su tuženi predlagali određivanje druge osobe vještaka koja će biti stručnija i u stanju vještačiti i na temelju starije dokumentacije; ukazuju da su tuženi na raspravi održanoj dana 12. listopada 2021. godine željeli vještaku Ž. T. predati za potrebe vještačenja dodatnu dokumentaciju ali je to i sud i vještakinja odbila prihvatiti, te je vještakinja sačinila novi nalaz i mišljenje dijametralno suprotno onom prvo sačinjenom i onom koje je sačinila vještakinja D. T.; ukazuje na to da je u predmetnom slučaju sud, kada je imao dva dijametralno suprotna mišljenja, bio dužan odrediti i provesti treće tzv. nad vještačenje, to tim više što su tuženi prigovarali nalazu i mišljenju vještakinje Ž. T., no sud je to bez ikakve valjane argumentacije odbio očigledno rukovodeći se i sa onim što proizlazi iz privatnog vještačko nalaza i mišljenja sačinjenom na zahtjev tužiteljice; ističu da način vođenje postupka od strane sud prvog stupnja, način provođenja vještačenja te odluka koja je donesena upućuju na određenu povezanost suda, vještaka Ž. T. i tužiteljice, što je sve rezultiralo za tužene donošenjem nezakonite presude.

 

7.1.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje tuženih ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene, a to zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku ove odluke.

 

8.) Prije svega, a vezano za postojanje žalbenog razloga bitne povrede postupka, tuženi u žalbi, iako uvodno ističu da ju izjavljuju i zbog tog žalbenog razloga, ne navode jasno (naznakom zakonske odredbe) koje je to bitne povrede postupka učinio sud prvog stupnja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, glede žalbenog razloga iz čl.354. ZPP-a, pobijanu presudu ispitao temeljem žalbenih navoda na temelju kojih bi se moglo zaključivati o počinjenju neke od povreda postupka iz navedene zakonske odredbe.

 

8.1.) Očite pogreške u pisanju imena, prezimena ili naziva osoba koje su u bilo kojem svojstvu sudjelovale u predmetnom postupku, a pri čemu nema spora da je točno prezime II. tužene "E." a ne "E.", da je prezime punomoćnika tuženih "B." a ne "R.", da je vještačenje u ovom predmetu provedeno po Centru za vještačenja "Ivan Vučetić" a ne "Ivan Vučević" te da je točno prezime vještakinje iz navedene ustanove "T." a ne "T.", prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne čine pobijanu presudu niti nepreciznom, niti konfuznom a niti nerazumljivom, to tim više što se ne radi o pogreškama u izreci predmetne pobijane presude. Dakle, riječ je o očitim pogreškama u pisanju koje je u svako doba moguće ispraviti u skladu sa odredbom čl.342. ZPP-a, što je ovlašten učiniti sud po prijedlogu stranaka ali i samoinicijativno bez prijedloga neke od stranaka. Slijedom toga, navedenim nije ostvareno postojanje bitne povrede postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, ali niti neke druge bitne povrede postupka iz čl.354.st.1. ZPP-a, koja bi imala utjecaja na donošenje zakonite odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

8.2.) Nadalje, ispitujući pobijanu presudu ovaj sud drugog stupnja nalazi utvrđenim da prvostupanjski sud, niti na neki drugi način nije počinio bitnu povredu postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a.

 

8.2.1.) Naime, navedenu bitnu povredu sud čini kada presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki.

 

8.2.2.) Ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje niti jednog nedostatka, niti u presudi niti u provedenom postupku, koji bi se mogao podvesti pod naprijed navedeno. To stoga što je donesena odluka sadržana u izreci potpuno jasna, jer su za tu odluku u obrazloženju navedeni jasni i međusobno neproturječni razlozi – tj. navedene su činjenice temeljem kojih sud izvodi zaključak o pravnoj nevaljanosti predmetne vlastoručne oporuke, navedeni su dokazi temeljem kojih sud nalazi utvrđenim te činjenice, navedeni su razlozi u ocjeni tih dokaza pa i dokaza provedenim vještačenjem, i to kako onog vještačkog nalaza i mišljenja kojeg sud nije prihvatio stručnim i objektivnim, tako i onog na kojem je utemelji donesenu odluku, a pobijana presuda nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće na valjan način preispitati nju samu ali i pravilnost primjene materijalnog prava.

 

8.3.) Nadalje, tuženi ističu u žalbi kako sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem tuženika, a što su oni predlagali, a osobito nakon što je vještak Ž. T. dostavila dopunu svog prvotno sačinjenog nalaza i mišljenja, a isto tako ističu i to da je sud neutemeljeno odbio njihov prijedlog da se provede nad vještačenje po drugom vještaku. Ukoliko tuženi ovakvim žalbenim navodima smjeraju na to da im je na taj način onemogućeno raspravljanje u postupku i na počinjenje bitne povrede postupka iz čl.354.st.2.t.6. ZPP-a, valja im odgovoriti da niti takve tvrdnje nije moguće prihvatiti kao pravno utemeljene. To prije svega što, u skladu sa odredbom čl.7. i čl.220.st.2. ZPP-a, sud je ovlašten odlučiti koje će od po strankama predloženih dokaza izvesti, što znači da je ovlašten i odbiti izvođenje svih onih dokaza koje ocijeni nepotrebnima za utvrđivanje važnih činjenica, što se dakle odnosi i na dokazni prijedlog za saslušanjem stranaka. Naravno da sud, pri odlučivanju da li će izvesti neki od predloženih dokaza, može i pogrešno odlučiti, no to tada ne čini supstrat navedenog žalbenog razloga već sadržaj žalbenog razloga iz odredbe čl.355. ZPP-a (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje).

 

8.4.) Nadalje, kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja, nakon dva vještačenja u kojima su vještaci iznijeli i dijametralno suprotna mišljenja, morao odrediti novo (treće) nad vještačenje po trećem vještaku, tuženi time ukazuju i na počinjenje relativno bitne povrede postupka iz čl.354.st.1. u svezi čl.261.st.3. ZPP-a. Međutim, imajući u vidu ono što proizlazi iz stanja predmetnog spisa, niti navedene žalbene tvrdnje tuženih ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene.

 

8.4.1.) Naime, odredbom čl.261.st.3. ZPP-a je propisano da ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

 

8.4.2.) Iz stanja predmetnog spisa ne proizlazi da bi sud prvog stupnja, pri provedbi grafološkog vještačenja potpisa predmetne oporuke, postupio protivno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi. Naime, točne su žalbene tvrdnje da su u predmetu provedena dva grafološka vještačenja – prvo po vještakinji D. T., a nakon tog vještačenja i po Centru za vještačenja (vještak Ž. T.), i da su ta dva vještačenja oprečna u svojim zaključcima, jer je prema mišljenju prvog vještaka oporučitelj  "vrlo vjerojatno – gotovo sigurno potpisnik predmetne oporuke", a prema mišljenju drugog vještaka oporučitelj "vrlo vjerojatno nije potpisnik predmetne oporuke".

 

8.4.3.) Kada je riječ o izvođenju prvog vještačenja  tada treba reći da je vještakinja D. T. svoj nalaz i mišljenje dala prvo u pismenoj formi (list 87-99), a nakon toga je i usmeno saslušana na raspravi (list 128-130) kada je obrazložila svoje pismeno mišljenje te je i odgovarala na primjedbe i prigovore stranaka. Upravo zbog proturječnosti između nalaza i mišljenja danog u pismenoj formi i onog što je vještakinja usmeno iskazivala, a vezano za kvalitetu materijala na temelju kojeg je provela vještačenje i dala svoje mišljenje, sud je taj nalaz i mišljenje ocijenio nestručnim i neobjektivnim, za što je sve i naveo razloge u pobijanoj presudi, što je i bio  razlog, i to opravdani i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za određivanje provedbe novog (drugog) vještačenja po Centru za vještačenja (vještak Ž. T.).

 

8.4.4.) Naime, navedena vještakinja je u pisanom nalazu i mišljenju, prvo ukazala na nedostatnu kvalitetu dostavljenog joj materijala (glede nespornih potpisa) za vještačenje, i to zbog činjenice da se većina dostavljenih joj nespornih potpisa nalazi na preslikama a ne na izvornicima isprava te zbog toga što ti nesporni potpisi datiraju iz vremenskog razdoblja koje nije blisko vremenu sastava sporne oporuke, ali je unatoč navedenom na temelju takvog materijala, čak sa visokim stupnjem vjerojatnosti, ustvrdila da je D. K. potpisnik sporne oporuke. U obrani navedenog stava iz pisanog nalaza i mišljenja a prilikom usmenog saslušanja, vještakinja je sve ono što je navela u pisanom nalazu, a vezano za kvalitetu materijala za vještačenje, relativizirala kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja ukazivanjem na moguće različite podloge na kojima je vršeno potpisivanje pojedini isprava i na moguće različite položaje (stojeći, sjedeći) tijela oporučitelja kada je potpisivao te isprave, a za što vještakinja nije imala nikakvih podataka u spisu predmeta. Takav usmeni iskaz vještakinje je doista, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, doveo u pitanje i stručnost i objektivnost vještakinje, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se isto stoga ne može prihvatiti i da je potrebno provesti novo grafološko vještačenje po drugoj osobi vještaka.

 

8.4.5.) Grafološko vještačenje po Centru za vještačenja također je provedeno tako da je prvo sačinjen nalaz i mišljenje u pismenoj formi  (list 255-263), nakon čega je vještakinja Ž. T. i usmeno saslušana na raspravi (list 281-282) kada je usmeno obrazložila svoje pismeno mišljenje i odgovorile na primjedbe i prigovore stranaka (tuženih). Tako dan nalaz i mišljenje sud prvog stupnja je ocijenio jasnim, objektivnim i danim u skladu sa pravilima struke, slijedom čega ga je i prihvatio, što je bio i razlog zbog kojeg sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog tuženih za provedbu novog, tj. trećeg vještačenja po drugoj osobi vještaka.

 

8.4.6.) Dakle, budući da sud prvog stupnja prvi vještački nalaz i mišljenje (mišljenje vještaka D. T.) nije prihvatio kao stručan i objektivan za što je u presudi, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, naveo valjane te sasvim jasne i logične razloge, a zbog čega je onda i provedeno drugo vještačenje, to se onda u predmetnom slučaju niti ne radi o jednoj od dvije situacije (postojanje dva oprečna vještačka mišljenja), o kojoj govori odredba čl.261.t.3. ZPP-a, a u kojoj bi sud trebao odrediti provedbu novog vještačenja po drugim vještacima, tj. tzv. nad vještačenje.

 

8.4.7.) Nadalje, s obzirom da nalaz i mišljenje dan u drugom vještačenju (nalaz i mišljenje Centra za vještačenja – vještak Ž. T.), sud prvog stupnja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno ocjenjuje jasnim te bez ikakva proturječja, te slijedom toga i objektivnim i danim u skladu sa pravilima struke, nije bilo ostvareno postojane niti druge situacije iz odredbe čl.261.st.3. ZPP-a (nejasan i proturječan nalaz i mišljenje) u kojoj bi sud bio dužan odrediti provedbu novog vještačenja. Slijedom toga, neosnovane su žalbene tvrdnje tuženih o tome da je sud prvog stupnja u provedbi grafološkog vještačenja potpisa sporne oporuke postupio protivno navedenoj zakonskoj odredbi te da je uslijed toga učinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl.354.st.1. ZPP-a.

 

8.5.) Nadalje, tuženi u žalbi ukazuju i na niz određenih postupanje suda (često otkazivanje već zakazanih ročišta, mali broj održanih rasprava na kojim bi se raspravljalo o odlučnim činjenicama, sugeriranje punomoćniku tuženika da na zakazanu raspravu ne dolazi njena stranka zbog navodnih covid mjera, nestanak izvorne dokumentacije na temelju koje je provođeno vještačenje te njen pronalazak nakon dvije godine i sl.), kojima oni upućuju na možebitnu pristranost suca zaduženog predmetom,  što bi činilo razlog za izuzeće suca u smislu odredbe čl.71.t.7. ZPP-a. Međutim, ukoliko su tuženi zbog navedenog, ili zbog bilo kojeg drugog razloga, posumnjali u nepristranost sudaca koji su vodili predmetni postupak, odnosno u nepristranost suca koji je donio pobijanu presudu, oni su imali mogućnost podnijeti zahtjev za njegovo izuzeće temeljem naprijed navedene odredbe, a što oni tijekom cijelog postupka pred prvostupanjskim sudom nisu učinili.

 

8.6.) Ispitujući pobijanu presudu u skladu sa odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao niti postojanje niti bilo koje druge bitne povrede postupka na koje se uvijek pazi po službenoj dužnosti.

 

9.) Nije ostvareno niti postojanje žalbenih razloga iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

10.) Naime, imajući u vidu odredbu čl.30.st.1. ZN-a kojom su propisane pretpostavke za postojanje vlastoručne oporuke i uvjeti njene pravne valjanosti, i imajući u vidu činjenični supstrat na kojem se je temeljio po prvostupanjskom sudu prihvaćeni tužbeni zahtjev tužiteljice, temeljno sporno pitanje za zakonitost donesene odluke je pitanje da li je pokojni D. K. svojom rukom napisao spornu oporuku koja nosi datum od 20. veljače 2015. godine, i da li se na njoj nalazi njegov potpis. 

 

10.1.) Polazeći od navedenog u prethodnoj točki obrazloženja, za ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i za ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava neodlučno je žalbeno ukazivanje na okolnosti osobnih odnosa pokojnog D. K. i njegove kćerke a tužiteljice u ovoj parnici, kao i ukazivanje na okolnosti uslijed kojih je pokojni D. K. prema tvrdnjama tuženih odlučio sačiniti predmetnu oporuku. Zbog navedenog ovaj sud drugog stupnja nije niti razmatrao pa ni ocjenjivao navedene žalbene tvrdnje.

 

10.2.) Sporno pitanje da li je predmetna oporuka napisana rukom D. K. te da li je po njemu potpisana, sud prvog stupnja je raspravio provedenim grafološkim vještačenjem po Centru za vještačenja – vještakinji Ž. T., i to prema ocjeni ovog drugog stupnja pravilno, odnosno na temelju činjenica utvrđenih tim vještačenjem sud prvog stupnja zauzima stav da u njima nema elemenata za zaključivanje  da je  D. K. potpisnik predmetne oporuke, slijedom čega nalazi utvrđenim da nisu ispunjene niti pretpostavke iz odredbe čl.30.st.1. ZN-a nužne za njenu pravnu valjanost.

 

11.) U osporavanju pravilnosti i zakonitosti navedenog utvrđenja suda prvog stupnja tuženi u žalbi ističu, između ostalog, da je ono utemeljeno, osim na nalazu i mišljenju Centra za vještačenja, i na nalazu i mišljenju koje je u spis predmeta dostavila tužiteljica te koje je sačinjeno na njen privatni zahtjev po vještaku grafologu M. K..

 

11.1.) Točne su žalbene tvrdnje da se je tužiteljica, prilikom podnošenja predmetne tužbe, pozvala na nalaz i mišljenje vještaka M. K., koji nalaz i mišljenje je i dostavila u sudski spis (list 33-38). Međutim, sasvim su netočne žalbene tvrdnje da je taj nalaz i mišljenje koristio sud prvog stupnja pri utvrđivanju odlučnih i spornih činjenica, odnosno da ga je koristio pri donošenju pobijane presude. Da sud prvog stupnja u predmetnoj parnici nije koristio navedeni nalaz i mišljenje kao dokaz, i to upravo s obzirom na činjenicu da se ne radi o nalazu i mišljenju danom u ovom parničnom postupku već o nalazu i mišljenju sačinjenom na privatni zahtjev tužiteljice, potpuno jasno proizlazi i iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude (točka 8. obrazloženja). Dakle, neosnovane su žalbene tvrdnje tuženih da je presuda u predmetnoj parnici utemeljena na dokazu koji u postupku nije izveden, jer iz razloga pobijane presude potpuno izvjesno proizlazi da sud prvog stupnja sve sporne činjenice, temeljem kojih primjenjuje odredbu čl.30.st.1. ZN-a te donosi presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje isključivo i jedino na temelju nalaza i mišljenja danog po Centru za vještačenja – po vještakinji Ž. T., koji nalaz i mišljenje je prihvatio i kao stručan i kao objektivan.

 

12.) Nadalje, u sporenju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnosti primjene materijalnog prava tuženi žalbom napadaju pravilnost danog nalaza i mišljenja vještakinje Ž. T., pri čemu ukazuju na činjenicu da je navedena vještakinja sačinila dva nalaza i mišljenja u pisanoj formi, odnosno da je prvo sačinila nalaz i mišljenje te nakon toga njegovu dopunu, a koji su po svojim zaključcima oprečni, zbog čega smatraju da je sud prvog stupnja, nakon davanja prvog nalaza, trebao uvažiti prijedlog tuženih da se vještačenje povjeri drugoj stručnijoj osobi vještaka, a ukazuju i na to da niti sud niti vještakinja T. Ž. nisu prihvatili uzeti u obzir isprave sa nespornim potpisima ostavitelja kao materijal za vještačenje koji su tuženi naknadno ponudili sudu i vještakinji prije davanja dopunskog nalaza i mišljenja, pa da i to dovodi u pitanje objektivnost navedene vještakinje.

 

12.1.) Niti naprijed navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene jer njima, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije dovedena u sumnju pravilnost navedenog po prvostupanjskom sudu prihvaćenog vještačkog mišljenja na kojem je zasnovana pobijana presuda.

 

13.) Naime, točne su žalbene tvrdnje da je Centar za vještačenja – vještak Ž. T. – prvo sačinio pismeni nalaz i mišljenje (list 208-213), u čijem zaključnom mišljenju je navedeno da nema temelja za identifikaciju skriptora spornog potpisa, s tim da su razlozi za takav zaključak navedeni već u samom pismenom nalazu i mišljenju a vještakinja ih je dodatno obrazložila i pri usmenom saslušanju na raspravi (list 235). Naime, navedena vještakinja je sasvim jasno navela, kako u pisanom nalazu,  tako i pri svojem usmenom saslušanju, da je analizirajući sporni potpis te dostavljene joj nesporne potpise ustanovila i rukopisne sličnosti i rukopisne razlike, ali s obzirom da su i sporni i nesporni potpisi vrlo jednostavne grafijske forme bez osobito izraženih individualnosti, i s obzirom da pri tom vještačenju nije raspolagala nespornim potpisima iz vremenskog razdoblja koje je blisko vremenu nastanka sporne oporuke, da stoga nije bilo moguće sa sigurnošću procijeniti imaju li utvrđene rukopisne razlike isključujući karakter. Prilikom usmenog saslušanja vještakinja je ostala kod navedenog mišljenja te je zatražila da joj se za davanje nalaza i mišljenja dostave originalne isprave sa nespornim potpisom koje potječu iz vremenskog razdoblja koje je bliže vremenu spornog potpisa na oporuci, a nakon što je vještakinji dostavljen takav materijal, ona je sačinila dopunu nalaza i mišljenja (list 255) u kojem je, analizirajući i uspoređujući i naknadno joj dostavljene nesporne potpise oporučitelja, utvrđenim rukopisnim razlikama dala isključujući značaj te je zaključno ustvrdila da "D. K. vrlo vjerojatno nije skriptor spornog potpisa na oporuci", a takav svoj stav vještakinja je i usmeno obrazložila pri saslušanju na raspravi (list 281-282) kada je odgovorila i na prigovore tuženih.

 

13.1.) S obzirom na naprijed  navedeno potpuno su neutemeljene žalbene tvrdnje da to što se navedena vještakinja u svojem prvom nalazu i mišljenju nije mogla sa sigurnošću očitovati o osobi potpisnika predmetne oporuke ukazuje na njenu nedovoljnu stručnost, slijedom čega da je sud prvog stupnja već tada bio dužan povjeriti vještačenje drugoj stručnijoj osobi vještaka. Razlog za navedeni zaključak vještaka zasigurno nije u njenoj nestručnosti kako to tvrde tuženi (to tim više što je i prva vještakinja zbog istih razloga ukazivala na nedostatnu kvalitetu materijala za vještačenje), već  upravo u kvaliteti i dostatnosti materijala koji joj je dan na vještačenje, što je ona potpuno jasno i argumentirano navela u navedenom pisanom nalazu i mišljenju a i pri usmenom saslušanju na raspravi. Sve to potvrđuje njena dopuna nalaza i mišljenja koja je sačinjena nakon što joj sud stavio na raspolaganje pri vještačenju dodatnu dokumentaciju, tj. dokumente sa nespornim potpisima oporučitelja koji su vremenski bliži onom spornom potpisu na oporuci, u kojem se je jasno očitovala na postavljeno je pitanje prilikom određivanja vještačenja. Slijedom toga, prvotni nalaz i mišljenje te kasnije danu dopunu nalaza i mišljenja treba uzimati kao jedan cjeloviti nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da D. K. (oporučitelj) vrlo vjerojatno nije potpisnik predmetne oporuke, a ne kao dva mišljenja sa različitim zaključcima kako to neosnovano ističu tuženi u žalbi.

 

13.2.) Tuženi pravilnost navedenog nalaza i mišljenja, i to bezuspješno, dovode u pitanje i tvrdnjama da sud i vještak, prije davanja dopune nalaza i mišljenja, nisu prihvatili, kao materijal za vještačenje, isprave koje su predočene po tuženima prije davanja dopune nalaza i mišljenja. Niti navedene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao osnovane, a to sve stoga što, iz podneska tuženih te uz njega priloženih preslika te dokumentacije (list 223-227) te iz raspravnog zapisnika od 12. listopada 2021. godine (list 234), sasvim izvjesno proizlazi da je riječ o dokumentaciji sa potpisima D. K. koja potječe iz vremenskog razdoblja od mjeseca travnja pa do mjeseca studenog 2007. godine, tj. nastaloj 8 godina prije sastava predmetne oporuke. Dakle, riječ je o materijalu kakva je vještakinja imala na raspolaganju i prilikom davanja prvotnog nalaza i mišljenja, i upravo iz tih razloga – što nije riječ o potpisima koji datiraju iz vremena bliskog sastavu oporuke -  navedeni materijal vještak nije uzeo u obzir pri davanju dopune nalaza i mišljenja,  a i stoga što je sud pribavljanjem sudskog spisa R1-154/12 pribavio nove isprave u izvorniku sa nespornim potpisom oporučitelja koji je vremenski bliži onom na predmetnoj oporuci.

 

14.) Osim što iz danog, po prvostupanjskom sudu prihvaćenog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja – vještaka Ž. T., proizlazi da D. K. vrlo vjerojatno nije potpisnik predmetne oporuke, što je već samo za sebe dostatno za zaključak o pravnoj nevaljanosti predmetne oporuke u smislu čl.30. ZN-a, iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi i to da nije moguće utvrditi da li je tekst predmetne oporuke pisan rukom D. K., a to stoga jer ne postoji nesporno pisani tekst oporučitelja velikom tiskanim slovima i brojkama kao je pisana i predmetna oporuka.

 

15.) Prema tome, budući da nalaz i mišljenje vještakinje D. T. sud prvog stupnja, zbog proturječnosti pisanog i usmenog mišljenja, ocjenjuje kao nestručan i neobjektivan zbog čega ga ne prihvaća, budući da iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da D. K. vrlo vjerojatno nije potpisnik predmetne oporuke, i da taj nalaz i mišljenje sud prvog stupnja prihvaća kao pravilan, stručan te objektivan, što tuženi ničime nisu doveli u pitanje, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada nije prihvatio  prijedlog tuženih za provođenje novog vještačenja po drugom vještaku.

 

16.) Kako na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka grafologa nije bilo moguće na izvjestan način utvrditi da se na predmetnoj oporuci nalazi potpis D. K., odnosno da je on tu oporuku vlastoručno potpisao, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.30.st.1. ZN-a kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje pravne nevaljanosti predmetne vlastoručne oporuke, pa tuženi tome žalbom neutemeljeno prigovaraju.

 

17.) S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u predmetnom sporu, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, u skladu sa vrijednošću predmeta spora te uz pravilnu primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12. i dr.), pravilno odlučio i o troškovima postupka dosuđujući tužiteljici cjelokupan parnični trošak koji je utvrdio potrebnim za njeno vođenje.

 

18.) Zbog svega izloženo valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a, žalbu tuženih odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

19.) Iako je uspjela u sporu tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak odgovora na žalbu jer isti, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije bio potreban za način odlučivanja o žalbi tuženih.    

 

 

Bjelovar, 16. veljače 2023.

 

 

                                                                                                 Predsjednik vijeća

 

                                                                                                        Vladimir Šestak v. r.