Kž-280/2022-9

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-280/2022-9

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. P. zbog kaznenog djela iz članka 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi branitelja optuženika M. Š. i V. V., odvjetnika u R. i optuženika osobno, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 22. rujna 2022. br. K-294/2022-63, u sjednici vijeća održanoj dana 16. veljače 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Maje Dogan i zamjenika branitelja optuženika V. V., V. D., odvjetnika u R. a u odsutnosti optuženika i branitelja M. Š., odvjetnika u R.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženika M. P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-294/2022-63 od 22. rujna 2022. optuženi M. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11, pa je optuženik na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

 

2. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 17. studenog 2021. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-867/2021-3 od 19. studenog 2021. do 16. prosinca 2021. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-945/2021-6 od 16. prosinca 2021., a od 16. prosinca 2021. pa nadalje.

 

3. Sukladno članku 190. stavku 8. KZ/11 od optuženika je oduzeto 22,12 grama droge kokain temeljem Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. br. 00217030, ser. br. 00217033 i ser. br. 00217034 od 17. studenog 2021., koja oduzeta droga će se po pravomoćnosti te presude uništiti.

 

4. Optuženik je temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19, 130/20 i 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen od obveze plaćanja troškova toga kaznenog postupka.

 

5. Protiv te presude žalbe su podnijeli branitelji optuženika i optuženik osobno.

 

5.1. Optuženik je podnio žalbu putem branitelja, odvjetnika V. V. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te je ujedno zatražena obavijest o održavanju sjednice vijeća.

 

5.2. Žalbu je podnio i branitelj optuženika, odvjetnik M. Š. i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

 

5.3. Žali se i optuženik osobno i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni sa prijedlogom „da se preispita odluka i preinači presuda i donese pravedno rješenje“.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis pod brojem KŽ-DO-351/2022 od 04. siječnja 2023.

 

8. Javni dio sjednice drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08 održan je u odsutnosti optuženika M. P. koji se pismeno očitovao da ne želi prisustvovati sjednici vijeća, te njegova branitelja, odvjetnika M. Š., koji je prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici vijeća bio uredno obaviješten.

 

8.1. Javnom dijelu sjednice vijeća prisustvovali su zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Maja Dogan i zamjenik branitelja optuženika V. V., odvjetnik V. D. iz R.

 

9. Žalbe nisu osnovane.

 

10. Kako se žalbe optuženika i njegovih branitelja međusobno nadopunjuju, vijeće ovog drugostupanjskog suda uzelo ih je u razmatranje kao jednu žalbu.

 

11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 optuženik u žalbi navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, budući da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza, iako pobliže ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale, a sadržajno razmatrajući  navode žalbe vezano za ovaj žalbeni osnov proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

 

11.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrdio da niti jedna takva povreda bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjenja, pa je neosnovana žalba optuženika izjavljena iz ovog žalbenog osnova.

 

12. Također nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, po stajalištu žalitelja došlo je do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika iz članka 469. stavka 1. točke 1. ZKP/08 jer djelo za koje se progoni, nije kazneno djelo. Ovo iz razloga što bi činjenični opis djela bio potpuno istovjetan zakonskom opisu kaznenog djela, budući da se navodi da je optuženik radi prodaje posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogom, pa da zakonski opis djela ne proizlazi iz činjeničnog opisa u kojemu je bilo nužno navesti sve okolnosti događaja koje upućuju na to da je droga bila namijenjena daljnjoj prodaji.

 

12.1. Međutim, po stajalištu  ovog drugostupanjskog suda, to što žalitelj smatra da u njegovom ponašanju (posjedovanju 25 PVC vrećica droge kokain težine 22,12 grama) nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude, suprotno stajalištu žalitelja, utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i to posjedovanja droge koja je namijenjena neovlaštenoj prodaji, kao jedan od modaliteta počinjenja toga kaznenog djela, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona pa ni ona istaknuta u žalbi iz članka 469. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Stoga, kako ovaj drugostupanjski sud nije našao niti povrede na koje pazi po službenoj dužnosti iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, to je neosnovana žalba optuženika izjavljena zbog povrede kaznenog zakona.

 

13. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u žalbi ističe da samo na temelju okolnosti da je kod njega zatečena droga kokain ne ukazuje nedvojbeno na činjenicu da je bila namijenjena daljnjoj prodaji, jer niti jedna druga okolnost na to ne upućuje. Naime, nije pronađena vaga ili bilo što sa tragovima droge, a optuženik je drogu mogao kupiti samo od nekoga tko je prodaje, pa da se ne može odbaciti navod da je pakirana prilikom nabave upravo tako kako je i nađena. Stoga, žalitelj smatra da se utvrđenje prvostupanjskog suda, da bi zatečena količina droge kokain bila namijenjena daljnjoj prodaji, temelji isključivo na pretpostavci.

 

14. Suprotno izloženim žalbenim razlozima, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi, iznio uvjerljive, logične i životne razloge iz kojih smatra da je zatečena količina droge kokain kod optuženika bila namijenjena daljnjoj prodaji.

 

14.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je zatečena droga kokain bila upakirana u 25 PVC vrećica od po cca 1 gram a kako se uobičajeno i prodaje. Pri tomu je vrijednost te droge u visini od 700,00 eura, za koji iznos optuženik u obrani tvrdi da je kupio, doveo u vezu sa okolnosti da je optuženik u to vrijeme bio nezaposlen te radio samo povremene poslove na crno za što bi dobio 500,00-700,00 kuna dnevno, pa se sa pravom postavlja pitanje, od kuda optuženiku novac za nabavu tolike količine droge kokain, kada je isti nezaposlen i pri tomu od poznanika, kako je to utvrđeno u postupku, posuđuje novac za adaptaciju kuće. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud analizirao nalaz i mišljenje vještakinje psihijatra dr. K. F., iz kojega nalaza proizlazi da konzumacija kokaina kod optuženika zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze štetne uporabe kokaina, pri čemu vještakinja utvrđuje da konzumacija psihoaktivnih tvari među dijagnozama u dokumentaciji nije nikada evidentirana, već se o tome saznaje isključivo od optuženika, te temeljem toga zaključuje da optuženik nije ovisnik o drogi kokain. Pri tomu se prvostupanjski sud pravilno poziva na nalaz vještakinje (list 12. vještva) da prema medicinskoj dokumentaciji Zatvora u R., nije evidentirano da bi optuženik pokazivao bilo kakve smetnje koje bi dovodile u pitanje postojanje apstinencijske simptomatologije bilo kojeg tipa. Temeljem prednje izloženih zaključaka i utvrđenja, osnovano prvostupanjski sud, potom zaključuje da obrana optuženika u kojoj bi iskazivao da je tu količinu droge nabavio za osobnu uporabu, je dana u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti za učin ovog kaznenog djela.

 

14.2. Valja navesti i da krivnja u kaznenom postupku mora biti dokazana izvan svake razborite sumnje, tako da okolnosti da je kod optuženika nađena količina od 22,12 grama, zapakirana u 25 PVC vrećica droge kokain, očito pripremljeno za daljnju distribuciju konzumentima, činjenica da je optuženik nezaposlen i bez redovitih primanja, a da je, kako ističe u obrani za tu količinu droge platio 700,00 eura, te da bi nekako u to vrijeme, upravo zbog nedostatka novčanih sredstava, kako tvrdi u obrani, od B. P. posudio novac za renoviranje kuće u K., prema nalazu vještakinje psihijatra dr. K. R., optuženik nije ovisnik o drogi već je konzumira na razini štetne uporabe, su takvog značaja i karaktera da rezultiraju nedvojbenim zaključkom o krivnji optuženog za terećeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11.

 

14.3. Dakle, prvostupanjski je sud na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika M. P. za učin kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, pa žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

15. Optuženi se žali i zbog odluke o kazni ističući u žalbi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine prestroga uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Osim toga, da nije razvidno na koji način mu je prvostupanjski sud vrednovao utvrđenu smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, kao što je u pobijanoj presudi propušteno cijeniti njegovo učešće u Domovinskom ratu kao olakotnu okolnost.

 

15.1. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud na strani optuženika kao olakotnim uzeo u obzir činjenicu da je otac jednog malodobnog djeteta te njegovu smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, za koju okolnost žalitelj neosnovano tvrdi da nije cijenjena, dok je kao otegotnim uzeo u obzir optuženikovu višestruku osuđivanost, pa i za učin istovrsnog kaznenog djela iz čega proizlazi da dosadašnja višestruka osuđivanost nije utjecala na optuženika da shvati posljedice svoga protupravnog ponašanja, te je na temelju tako, pravilno utvrđenih okolnosti optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja kazna je primjerena težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje optuženika, te podobna da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

15.2. Što se tiče okolnosti optuženikova sudjelovanja u Domovinskom ratu za naglasiti je da ta okolnost može predstavljati značajnu olakotnu okolnost, ali samo ako je povezana s  počinjenjem konkretnom djela. U ovom slučaju, kada se ima na umu da je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11, činjenica da je isti sudjelovao u Domovinskom ratu doista nema nikakvog utjecaja na izbor vrste i visine kaznene sankcije.

 

16. Slijedom iznijetog, kako žalbe optuženika nisu osnovne, a ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

 

U Šibeniku, 16. veljače 2023.

 

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                               Nives Nikolac,v.r.