Poslovni broj 3 Gž Ovr-557/2021-2

 

 

 

 

 

      Poslovni broj 3 Gž Ovr-557/2021-2                         
                                                                          

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. & S. b. d.d., OIB: …, R., kojeg zastupa punomoćnik D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i P. d.o.o., Z., protiv ovršenice K. Š., OIB: …, K., koju zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu F. G. i A. O. u Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-113/2019-57 od 6. prosinca 2021., dana 16. veljače 2023.,

 

r i j e š i o  j e

 

I.              Odbija se žalba ovrhovoditelja E. & S. b. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-113/2019-57 od 6. prosinca 2021.

 

II.              Odbija se zahtjev ovrhovoditelja E. & S. b. d.d. za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, kao neosnovan.

 

III.              Odbija se zahtjev ovršenice K. Š. za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.500,00 kuna, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odgođen je ovršni postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Koprivnici pod poslovnim brojem P-38/2020.

 

2.              Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povreda odredaba postupka odredaba parničnog postupka. U bitnom navodi da prvostupanjski sud ne ispituje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. Ovršnog zakona. Navodi da je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti samo dijelova pojedinih odredbi ugovora o kreditu pa sve i da se eventualno utvrdi ništetnost pojedinih ugovornih odredbi o kreditu, takva ništetnost ne bi ni u kojem slučaju za sobom povlačila i ništetnost cijelog ugovora o kreditu pa da se stoga takva tužba niti ne može smatrati tužbom radi utvrđenja ništavosti ovršne isprave. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za odgodu ovrhe, podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna.

 

3.              U odgovoru na žalbu ovršenica ističe da se protivi žalbi i žalbenim navodima u cijelosti kao neosnovanima te navodi kako je pobijano rješenje u cijelosti zakonito i pravilno. Predlaže odbiti žalbu ovrhovoditelja. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.500,00 kuna.

 

4.              Žalba je neosnovana.

 

5.              Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ).

 

6.              Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odgodio ovrhu pozivajući se na presudu Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 iz koje proizlazi da Direktivu Vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se u slučaju protivljenja nacionalnog propisa iz glavnog postupka, a na temelju koje nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom javnobilježničkom aktu nepoštene te je po toj osnovi potrebno odgoditi ovrhu.

 

7.              S takvim zaključkom suda prvog stupnja, slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

 

8.              U konkretnom slučaju se pred prvostupanjskim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem P-38/2020, koji je pokrenula ovršenica radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj … od 14. lipnja 2007. te utvrđenja ništetnosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 14. lipnja 2007. solemniziranog po javnoj bilježnici u K. Lj. P. pod brojem … i aneksa broj 1. sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini sklopljenog 11. veljače 2016. solemniziranog kod javne bilježnice u K. M. O. pod brojem … (a koji sporazum i aneks su ovršne isprave u ovom postupku). O podnošenju navedene tužbe ovršenica je obavijestila prvostupanjski sud u predmetnom prijedlog za odgodu ovrhe do okončanja navedene parnice.

 

9.              Sud Europske unije je u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a na koju se u prijedlogu za odgodu poziva ovršenica, najprije obrazložio kako sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća.

 

10.              Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Suda Europske unije odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.

 

11.              Nadalje, Sud Europske unije je u navedenoj presudi, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog  akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju je li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je, dakle, gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ). Pritom je Sud Europske unije odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

12.              Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnost, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice.

 

13.              Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača), to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, kao i o odredbi čl. 77. OZ-a, a sukladno navedenoj presudi Suda Europske unije.

 

14.              Načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti (uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje) da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne Direktive i da se dođe do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, a ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno upravo određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave koja se već vodi pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-38/2020.

 

15.              U odnosu na žalbeni navod ovrhovoditelja da je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti samo dijelova pojedinih odredbi ugovora o kreditu pa i da se eventualno utvrdi njihova ništetnost, ona ne bi za sobom povlačila i ništetnost cijelog ugovora o kreditu, valja reći da je ovršenica podnijela tužbu na utvrđenje ništetnosti ne samo pojedinih odredbi ugovora o kreditu nego i radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava u ovom ovršnom postupku, kao što je i navedeno u točki 8. obrazloženja ovog rješenja.

 

16.              Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a potvrditi rješenje suda prvog stupnja kao što je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

17.              Budući da ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe  čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

 

18.              Zahtjev ovršenice za naknadom troška žalbenog postupka je odbijen (točka III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) s obzirom na to da ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

 

 

U Velikoj Gorici 16. veljače 2023.

 

 

Sudac

 

    Goran Škugor, v.r.