Poslovni broj: Povrv-49/2020.-41.

 

Poslovni broj: Povrv-49/2020.-41.

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Kutini po sutkinji toga suda Dragani Lazarević-Kosanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., vlasnika E. Š., iz Z., O. put 5, OIB …, zastupan po punomoćniku R. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. Š., iz Z., J. 43, OIB …, zastupan po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, 16. veljače 2023., 

 

 

p r e s u d i o     j e

 

              I Ukida se platni nalog – rješenje o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj: Ovrv-358/2014 od 27. ožujka 2014., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi: "Temeljem vjerodostojne isprave računa broj 136 od 14. lipnja 2012. i računa 137 od 14. rujna 2012. nalaže se ovršeniku D. Š., iz Zagreba, J. 43, OIB … da ovrhovoditelju D. Š., vlasnika E. Š., iz Z., O. put 5, OIB …, namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 10.345,11 eura1 / 77.945,25 kn s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom na iznose od 8.404,01 eura1 / 63.320,00 kn od 30. rujna 2012. do isplate te na iznos od 1.941,07 eura1 / 14.625,00 kn od 18. ožujka 2014. do isplate, sve po eskontnoj stopio HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a sve u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja, kao i da mu plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 404,71 eura1 / 3.049,31 kn, sve u roku od 8 dana."

 

II Tužitelj je dužan je tuženiku na ime naknade parničnih troškova isplatiti novčani iznos od 1.641,78 eura1 / 12.370,00 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija da iz sredstva Državnog proračuna punomoćniku tuženika J. B., odvjetniku iz Z., M. 10 isplati trošak delegacije u iznosu od 53,84 eura1 / 405,64 kn, u roku od 15 dana, dok je punomoćnik tuženika odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 86,16 eura1 / 649,19 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj D. Š. podnio je ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika V. P. iz Z., protiv tuženika kao ovršenika D. Š. radi donošenja rješenja na novčanoj tražbini ovršenika, radi naplate 10.345,11 eura1 / 77.945,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te radi naplate troškova postupka. U prijedlogu se navodi da ovrhovoditelj temeljem računa kao vjerodostojnih isprava ima dospjelu tražbinu prema ovršeniku u ukupnom iznosu od 10.345,11 eura1 /  77.945,25 kn koju nije podmirio, te se stoga predlaže da se ovršenika obveže na isplatu istog iznosa.

2. Predloženu ovrhu javni bilježnik V. P. usvojila je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-358/2014 od 27. ožujka 2014, te je navedenim rješenjem odredio i troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 404,71 eura1 / 3.049,31 kn.

3. Na navedeno rješenje o ovrsi tuženik kao ovršenik izjavio je prigovor (stranica 6) u kojem navodi da se u cijelosti osporava rješenje o ovrsi iz razloga što računi nisu ni u kakvoj vezi sa stvarnim dugovima i potraživanjima jer je tužitelj kao ovrhovoditelj prestao izvršavati ugovorne obveze i nije dovršio radove pa je tuženik mogao angažirati čitav niz izvođača koje je posebno financirao iako je tuženik pozivao tužitelja na dovršenje radova. Tuženik smatra da je pretplatio izvršene radove prema sklopljenom ugovoru jer je ovrhovoditelj protivno ugovoru izvršio samo dio ugovorenih radova, te se stoga predlaže ukidanje spornog rješenja.

4. Dana 15. rujna 2015. doneseno je rješenje broj Povrv-1590/2015 kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave donesene od strane V. P. iz Z., poslovni broj: Ovrv-358/2014 od 27. ožujka 2014. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka tužitelj je osporio istinitost sadržaja prigovora navodeći da je u potpunosti izvršio radove prema sklopljenom ugovoru na način da je dizalo ugradio do kraja i postavio ga u funkciju, štoviše jer je isto pregledano od Zavoda za integralnu kontrolu kojom prilikom su nađena samo dva nedostatka koja u suštini i ne dolaze u obvezu tužitelja kao izvođača radova po sklopljenom ugovoru, predlažući očevid na licu mjesta te vještačenje stručne osobe za provjeru ispravnosti lifta. Tužitelj priznaje izostanak svih elemenata narudžbe kao npr. ugradnju brojača radnih sati, ali iste smatra dijelom nepotrebnim, a dijelom ih stavlja tuženiku na odgovornost jer je mijenjao narudžbu u pogledu materijala, npr. mjedene sklopke unutar kabine i sl. na temelju prednjeg tužitelj traži od tuženika da mu plati preostali iznos cijene zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na dva izdana računa na kojima je iznos ukupnog utuženog potraživanja.

6. Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci Ž. B., M. K. i N. S., te je izvršen uvid u spis javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj: Ovrv-358/2014 (stranica spisa broj 1-11), račun broj 136 i račun broj 137 (stranica 4-5), prigovor tuženika kao ovršenika (stranica 6), Ugovor o građenju broj 001/DŠ-2010 (stranica 7-9), dopis tuženika u svojstvu naručitelja radova od 11. ožujka 2014. (stranica 10-11), projekt dizala (stranica 9-47), računi broj 2419/01/RSE od 31. ožujka 2015. (stranica 52), račun servisiranja od 30. listopada 2014. (stranica 53), račun od 17. srpnja 2014. (stranica 56), račun od 20. listopada 2014. (stranica 57), račun od 10. studenog 2014. (stranica 60), potvrda o primanju avansa u iznosu od 9.048,42 eura1 / 68.175,33 kn od 1. ožujka 2010. (stranica 63), te saslušanje parničnih stranaka. Tužitelj je, osim naprijed provedenih dokaza, predložio i dokaz očevidom na licu mjesta uz prisustvo stalnog sudskog vještaka za vertikalni transport – osobna i teretna vozila, kojim se prijedlozima nije protivila tužena strana pa ih je sud usvojio, ali zbog neuplaćivanja novčanog predujma za provedbu ovih dokaza od strane tužitelja kao predlagatelja, dokazi nisu provedeni.

7. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

Na temelju uvida u Ugovor o građenju broj 001/DŠ-2010 od 23. veljače 2010. godine (stranica 7-9) utvrđeno je;

- da su tuženik kao naručitelj i E. Š., zastupan po vlasniku D. Š., tužitelju kao izvoditelju radova sklopili ugovor u vezi izvođenja radova na ugradnji novog dizala u stambenoj zgradi, a sve prema ponudi broj 53 od 18. listopada 2008. Iz prethodno navedenog ugovora proizlazi da je ukupna vrijednost radova prema količinama i jediničnim cijenama s PDV iznosila ukupno 30.161,41 eura1 / 227.251,11 kn, te se naručitelj obvezao da će navedeni iznos platiti i to 30 % avansa u iznosu od 9.048,42 eura1 / 68.175,33 kn odmah po potpisu ugovora, a preostali iznos po završenim radovima i primopredaji u iznosu od 21.112,98 eura1 / 159.075,77 kn.

Člankom 7. predmetnog Ugovora u cijenu radova ulaze dogovoreni detalji izrade dizala koji nisu navedeni u ponudi broj 53 od 18. listopada 2008., a to su:

-          automatsko spuštanje kabine u početnu stanicu u slučaju nestanka električne energije ili u slučaju požarnog alarma te otvaranje vrata bez struje,

-          alarm – uz glasovni kućni i telefonski poziv za pomoć,

-          panik-rasvjeta te svi ostali zakonom propisani elementi sigurnosti,

-          upravljačke jedinice i displeji unutar i izvan dizala prema odabiru naručitelja,

-          pokretanje kabine dizala preko zaštitnog koda s dozvolom pristupa pojedinim etažama uz mogućnost reprogramiranja kodova od ovlaštene osobe s glavnim ili "master" kodom. Dizajn kabine kao i upravljačke ploče u kabini zajedno s tipkovnicom određuje naručitelj.

-          Mekani tzv. "soft" start i stop – regulacija elektronička,

-          Knjiga održavanja i servisiranja prema broju radnih sati dizala,

Mogućnost praćenja radnih sati dizala,

-          Nosivost dizala za 4 (četiri) osobe i 320 kg,

-          Automatska ventilacija kabine kod pokretanja dizala.

Člankom 2. predmetnog ugovora određene su obveze izvoditelja:

Izvoditelj se obvezuje da će s radovima započeti najkasnije 60 dana po uplati avansa i potpisu ugovora o građenju.

Izvoditelj se obvezuje da će započete radove koji su predmet ovog ugovora dovršiti u roku od 30 radnih dana.

Izvoditelj se obvezuje da će radove izvesti prema odrednicama ovog ugovora i prema ponudi koju su sastavni dio ovog ugovora.

8. U svezi prethodno navedenog ugovora između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio određene radove temeljem istog ugovora, također nije sporno da je tuženik djelomično izvršio isplatu u svezi izvršenih radova u iznosu 10.090,38 eura1 / 76.026,00 kn, međutim, ostaje sporno da li je tužitelj obavio sve ugovorene radove.

9. Uzimajući u obzir da se od strane tuženika osporava da je tužitelj izvršio radove sukladno Ugovoru broj 001/DŠ-2010 u cijelosti, a zbog čega se od strane tuženika i osporava iznos od 10.345,11 eura1 / 77.945,25 kn, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka Ž. B., inspektora koji je pregledao dizalo i dao djelomičnu potvrdu Zavoda za integralnu kontrolu, a na okolnost da li je dizalo izrađeno prema projektu i sigurnosnim zahtjevima. Saslušani svjedok pregledom dizala je utvrdio da je dizalo ispravno osim što je odstupalo od toga da nisu bila ugrađena vrata strojarnice, kao niti rasvjeta. Nakon pregleda je izdao potvrdu navodeći nedostatke s preporukom da će izdati atest tek kada se ti nedostaci uklone. Svjedok je izjavio da mu nije predočen ugovor između tužitelja i tuženika te da nije uspoređivao što je prema ugovoru ugovoreno, već je samo provjeravao ispravnost lifta u smislu sigurnosnih komponenti. Nije ispitivao pokretanje kabine dizala preko zaštitnog koda jer to niti ne ispituje te se nije mogao izjasniti da li je bilo ugrađeno automatsko spuštanje dizala na najnižu stanicu u slučaju nestanka struje, a kako nije bila uključena telefonska linija u trenutku njegovog nadzora nije mogao provjeriti da li su ugrađene sigurnosne mjere komunikacije iz kabine prema van. Također, svjedok je naveo da za izdavanje potvrde nije mu bilo potrebno da li postoji telefonski alarm za glasovni kućni i telefonski poziv za pomoć. Svjedok također navodi da u trenutku nadzora vrata na dizalu su funkcionirala, ali nije se mogao izjasniti što bi dovelo do zastoja vrata te je izjavio da ne može reći iz kog razloga je došlo do propadanja lifta odnosno iz kog razloga se vrata nisu otvorila na određenom katu na kojem je korisnik htio izaći te je izjavio da se ne može izjasniti o eventualno naknadnim nedostacima koje je korisnik uočio. Svjedok je potraživao trošak pristupa na ročište i dnevnice.

10. Svjedok N. S. saslušan je na okolnost puštanja u pogon dizala odnosno njegov zadatak je bio podešavanje soft startera, preprogramiravanje displeja prema zahtjevu tuženika. Svjedok je iskazao da je nakon puštanja u pogon dizala, dizalo bilo u redu, ali da se ne sjeća da li je bio ugrađen glasovni kućni i telefonski poziv za pomoć u kabini, odnosno da li je te godine bilo nužno da se ugradi. Svjedok je iskazao da nije bio upoznat s ugovorom o građenju između tužitelja i tuženika te da se u dizala ne ugrađuje brojač radnih sati, već brojač vožnje, te da misli da je bio ugrađen soft start i stop. Svjedok je potraživao trošak pristupa na ročište.

11. Svjedok M. K. iskazivao je identično kao i svjedok N. S., navodeći da ne može reći da li kakav kvar se može dogoditi u konkretnom slučaju na soft start uređaju, a nakon što ga je on programirao te se ne sjeća sjeća da li je bio ugrađen glasovni kućni i telefonski poziv za pomoć u kabini. Svjedok je potraživao trošak pristupa na ročište.

12. Uvidom u potvrdu Zavoda za integralnu kontrolu d.o.o. od 13. rujna 2012. sud je utvrdio da je pregledom, ispitivanjem i mjerenjem utvrđeno kako predmetno dizalo odstupa od zahtjeva Pravilnika o sigurnosti dizala na način da nedostaju vrata na strojarnici dizala i rasvjeta i rasvjeta u strojarnici dizala manja je od 200 lx. U nalazu je navedeno da nakon otklanjanja navedenih nedostataka Zavod će obaviti pregled dizala postupkom pojedinačne ovjere (modul G) i izdati propisanu dokumentaciju.

13. Ugovorni odnos između stranaka temelji se na Ugovoru o građenju pa su u rješavanju spora mjerodavne ugovorne odredbe i Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) kojima je zakonski uređen Ugovor o gradnji.

Sukladno odredbi čl. 220.st.1. ZOO ugovorom o građenju se izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu zato određenu cijenu sukladno odredbi st.2. navedenog članka ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Sukladno odredbi čl. 625. ZOO cijena radova može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena). Iz spomenutih zakonskih odredbi proizlazi da je cijena bitni sastojak ugovora o građenju u kojem stranke određuju način na koji će biti izvršen način plaćanja izvedenih radova.

14. Radi utvrđivanja sporne činjenice da li je i u kom omjeru je tužitelj izvršio ugovorne obveze sud je prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja i dokaz očevidom na licu mjesta po sudskom vještaku za vertikalni transport – osobna i terena dizala. Navedenom prijedlogu nije se protivila tužena strana. Vještak je trebao utvrditi da li je dizalo ugrađeno sukladno pravilima struke, da li je dizalo ispravno i sigurno, koje su radove nakon tužiteljevog napuštanja gradilišta i ostavljanjem nedovršenog dizala izvršile treće osobe angažirane od strane tuženika, te koja im je vrijednost, odnosno koji su materijali bili potrebni i nužni za nastavak ugradnje dizala. Nadalje, sporne su ostale činjenice da li su izvršeni radovi ugradnje glasovnog kućnog i telefonskog poziva u pomoć iz kabine prema čl. 7.st.2. Ugovora, te da li su izvršeni radovi ugradnje mehanizma za praćenje broja radnih sati dizala prema čl. 7.st.7. Ugovora. Da li su izvršeni radovi uspostavljanja mekanog, nježnog, bez trzaja, tzv. "soft start & stop" načina kretanja kabine prilikom polaska i zaustavljanja prema čl. 7.st.6. Ugovora, i koji ugovoreni radovi nisu izvršeni od strane tužitelja, a u vezi s čl. 7. Ugovora sukladno pozivu na dovršenje radova od 11. ožujka 2014. Također ostala je sporna vrijednost radova interijera kabine, bez poda, te da li su radovi koji su specificirani računom broj. 137 od 14. rujna 2012. sukladno čl. 6. Ugovora i čl. 7.st.4. i 5. ugovoreni radovi ili su van troškovnički radovi. Također vještak je trebao odgovoriti koji je iznos umanjenja prema čl. 13. Ugovora zbog kašnjenja (5 %) te za navedeni iznos umanjiti iznos iz računa 136.

15. Sud je 5. listopada 2017. pozvao tužitelja na uplatu predujma za vještačenje određeno rješenjem, na koji poziv tužitelj se nije odazvao, navodeći da je iznos od 1.725,40 eura1 / 13.000,00 kn koliko je tražio predmetni vještak previsoko određen. Iz tog razloga sud je odredio drugog vještaka i ponovno odlučio o predujmljivanju troškova vještačenja i izlaska sudske komisije na lice mjesta u iznosu od 1.035,24 eura1 / 7.800,00 kn. Zbog neuplaćivanja niti novo određenog predujma za provedbu ovih dokaza od strane tužitelja kao predlagatelja dokazi nisu provedeni.

16. Potvrda Zavoda za integralnu kontrolu imajući u vidu prigovore o neispravnosti i nemogućnosti korištenja lifta na koje je tuženik utjecao tijekom cijelog postupka ne daje dovoljnu osnovu za zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Kako je tuženik tijekom postupka isticao činjenicu da izvođač odnosno tužitelj nije dovršio naručeno dizalo jer je u okviru izvedenih radova dizalo imalo puno nedostataka koji su izazivali nesigurnost korištenja lifta i nemogućnost dovršetka dizala, sud je na tu okolnost izvršio uvid u račun broj 2419/01/RSE od 31. ožujka izdan od poduzeća ThyssenKrupp dizala d.o.o., koji račun je izdan na ime tuženika, a vezan za obračun servisiranja dizala jer kod nestanka mrežnog napajanja dizalo koje se spuštalo na prvu stanicu nije moglo izvršiti vožnju bez preslabog izvora UPS-a pa je bila potrebna zamjena UPS-a 2000 VA. Nadalje, uvidom u uplatnicu na stranici broj 54 vidljivo je da je tuženik platio ovaj račun.

Nastavno, pregledan je isti dokument o popravku dizala od 30. listopada 2014. također izdan na ime tuženika, te obračun servisiranja od 17. srpnja 2014., također na ime tuženika, račun od 20. listopada 2014. kojim je tuženik platio lakirerske radove na nezaštićenim i neobrađenim kliznim vratima lifta, račun od 10. studenog 2014. kojim je tuženik platio usluge i materijal ugrađen u lift, ali tvrtci Pro alarm Zagreb. Pregledana je i potvrda od 1. ožujka 2010. kojom tužitelj potvrđuje da je toga dana primio avans u iznosu od 9.048,42 eura1 / 68.175,33 kn.

18. Člankom 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) propisano je kako stranke su dužne iznijeti činjenicu na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice dok je čl. 219.st.1. istog zakona propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

19. Člankom 8. ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižne ocjene svakih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na me temelju rezultata cjelokupnog dokaza a čl. 221. a ZPP-a propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Cijeneći iskaz svih saslušanih svjedoka i stranaka tijekom postupka te ostalih izvedenih dokaza sud nije mogao utvrditi sporne okolnosti o tome da li je tužitelj u cijelosti postupao s pravilima struke i tehničkim normativima te da li je u potpunosti izvršio ugovorene radove, a što bi bilo odlučno za eventualnu osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu.

21. Imajući u vidu odredbe ZOO, koje se odnose na ugovor o građenju  i kojima su predviđeni svi prigovori koje ugovornici mogu iznositi vezano za takav Ugovor zaključen među strankama, kao i da je nesporno među strankama, da je došlo do nekih  odstupanja od samog ugovora (što se treba ugrađivati a što ne – npr. brojač sati rada), pa do  toga da tužitelj nije u potpunosti izvršio ugovorene radove, dakle, da je sporno da li je lift bio završen ili ne i na isticanu činjenicu od strane tuženika da lift nije bio siguran za upotrebu, pa da se čak niti ne upotrebljava unatoč brojnim popravcima po drugim djelatnicima koje je angažirao tuženik, sud izvodi zaključak da nema stručnog znanja da bi sam i bez vještaka kao stručne osobe mogao utvrditi sve činjenice o kojima ovisi pravilno presuđenje u predmetnom postupku.

22. Cijeneći procesna načela iz citiranih odredbi ZPP razvidno je da je svaka stranka dužna dokazati podobnim dokaznim sredstvima postojanje činjenica na temelju kojih postavlja svoj zahtjev. Na osnovu prethodno izloženog proizlazi da tijekom postupka od strane tužitelja nije dokazano da bi isti u cijelosti izvršio građevinske radove na način kako je to propisano pravilima struke, tehničkim normativima, ugovorenom ugovoru o građenju između njega i tuženika, a sve sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o građenju te je stoga tužbenih zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a sve na način kako je to navedeno u izreci ove presude. Sukladno prethodno izloženog temeljem čl. 451. st.3. ZPP-a ukinuto je rješenje o ovrsi – platni nalog koji je prethodno bio donesen od strane javnog bilježnika te je ukinuta i odluka o troškovima iz navedenog rješenja.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarife), te s obzirom na vrijednost predmeta spora od 10.345,11 eura1 / 77.945,25 kn, tuženiku pripada pravo na nagradu za sastav obrazloženih podnesaka sukladno Tbr. 8.st.1. Tarife od 2. lipnja 2017. i 12. ožujka 2022. u iznosu od po 199,08 eura1 /1.500,00 kn, za zastupanje na ročištima 16. studenog 2017., 29. rujna 2020., 15. veljače 2022. i 17. siječnja 2023. sukladno Tbr. 9.st.1. Tarife u iznosu od po 199,08 eura1 / 1.500,00 kn, iznos PDV-a 25 % u iznosu od 298,63 eura1 / 2.250,00 kn, te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika od 2. svibnja 2014. u iznosu od 148,65 eura1 / 1.120,00 kn što ukupno iznosi 1.641,78 eura1 / 12.370,00 kn. Sud nije priznao tuženiku troškove podnesaka od 15. listopada 2017., 24. lipnja 2021., 24. srpnja 2021., 30. studenog 2021. jer isti nisu bili nužni za provođenje ovog postupka.

              24. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu materijalnog troška uslijed delegacije spisa iz Zagreba u Kutinu (putnih troškova autobusne karte za sedam ročišta na relaciji Zagreb-Kutina-Zagreb) u ukupnom iznosu od 140,00 eura1 / 1.054,83 kn, za navesti je da Tbr. 45. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika određuje da za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice, odvjetniku pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz, te stvarni troškovi koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice, a Tbr. 46. određeno je da odvjetnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza u visini cijene karte I. razreda ekspresnog vlaka ili broda, avionsku kartu za poslovni razred i za spavaća kola u vlaku, odnosno kabinu na brodu, ukoliko putovanje mora obaviti noću (st.1.) Naknada iz prethodnog stavka pripada odvjetniku u visini prijevoznih putnih troškova za putovanje najkraćim mogućim putem (st.2.).

              25. Rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj: Su-IV-1074/14-6 od 9. rujna 2014. ustupljen je predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu Općinskom sudu u Kutini na daljnje postupanje, stoga punomoćnik tuženika ima pravo na naknadu troškova koji su nastali zbog ustupanja navedenog predmeta u smislu odredbe čl. 11.st.4. Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13, 33/15).

26. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je u ovom predmetu provedeno četiri ročišta i to: 16. studenog 2017., 29. rujna 2020., 15. veljače 2022. i 17. siječnja 2023., a ne sedam, na koja ročišta je pristupio punomoćnik tuženika pa s obzirom na navedeno traženi trošak sud smatra djelomično osnovanim te punomoćniku tuženika pripada pravo na nagradu. Stoga je sud punomoćniku tuženika dosudio naknadu putnih troškova sukladno Tbr. 46. u visini troška povratne autobusne karte na relaciji Zagreb-Kutina-Zagreb koji iznosi 13,46 eura1 / 101,41 kn, što ukupno za četiri dolaska na ročišta iznosi 53,84 eura1 / 405,64 kn, a sve na teret Državnog proračuna, dok je punomoćnik tuženika odbijen s preostalim dijelom troškova u iznosu 86,16 eura1 / 649,19 kn, a kako je navedeno u točci broj III izreke presude.

27. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.  

 

U Kutini 16. veljače 2023.

 

                                                                                                           S u t k i nj a

                                                                                         Dragana Lazarević-Kosanović, v.r.

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

 

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku