1

Poslovni broj Gž -434/2020-8

Poslovni broj Gž-434/2020-8

 

                                  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

            P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. S.iz D., 8 (OIB: .....) zastupanog po punomoćnicima iz ZOU S. P., G. G., V. V., M. K. i T.P. u R., protiv tuženika PBZ d.d. iz Z, (OIB: .....) zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD L. i P.i, Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-161/2019-19 od 10. prosinca  2019., u sjednici vijeća 16. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u  Rijeci, poslovni broj P-161/2019-19 od 10. prosinca  2019. u dosuđujućem dijelu točke 1. i 2. izreke.

 

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu  žalbenog troška kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki 1. izreke tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti iznos od 47.292,30 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose dospjele od  10. kolovoza 2007. do 10. lipnja 2013., dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen.

 

2. Točkom 2. izreke tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 11.225,42 kn s zateznom kamatom dok je tužitelj s ostatkom zatraženog parničnog troška odbijen.

 

3. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu točke 1. i 2. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te obveže tužitelja  na naknadu parničnog troška   tuženiku uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih  žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

7. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama,  razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio  tužbeni zahtjev su jasni, te u skladu sa stanjem u spisu, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8. Nisu ostvareni ni ostali  žalbeni razlozi.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat stečenog (restitucijski zahtjev) na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu kojeg su stranke,  tužitelj kao  korisnik kredita, i  tuženik kao kreditor sklopile  29. svibnja 2007. s time da tužitelj  traži isplatu iznosa od 47.292,30 kn s zateznom kamatom.

 

10. U ovom  žalbenom postupku nije sporno da je između stranaka sklopljen navedeni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenljiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, da je tužitelju isplaćen kredit u svrhu kupnje vozila u iznosu od  24.497,09 CHF u protuvrijednosti u kunama, da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti sukladno  Ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporno je pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa kao i zastara  tužiteljeve novčane tražbine.

 

11. Cijeneći prethodno navedene činjenice kao i sadržaj spornih ugovornih odredbi i to odredbe čl. 4. kojom je ugovorena  promjenljiva kamatna stopa sukladno odluci banke te odredbu čl. 1.  Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula prvostupanjski sud je zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama o kojima stranke pojedinačno nisu pregovarale. Imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od  4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača prvostupanjski sud pozivajući se na temelju čl. 502. ZPP-a i čl. 81., 82. i 87. st. 1.  Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje ZZP/03) odnosno čl. 96. i  138 a. Zakona o  zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07, 75/09, 79/09, 86/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP/07) te čl.  322. st. 1. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO), kao i odredbu čl. 11 a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12 – dalje ZPK) zaključuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

12. Nadalje na temelju nalaza i mišljenja vještaka  knjigovodstvene struke utvrđuje da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi preplatio iznos od  47.292,30 kn pa zauzima stajalište da mu pripada pravo na povrat tog iznosa slijedom  čega prihvaća tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama od  dana plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta do isplate.

 

13. Sud je odbio kao neosnovan  tuženikov  prigovor zastare pozivom na odredbe čl. 241. i čl. 245. st. 1. ZOO-a cijeneći da je podnošenjem  kolektivne tuže  Trgovačkom sudu u Zagrebu,  4. travnja 2012. došlo do prekida zastare a da je od pravomoćnog okončanja tog spora  13. lipnja 2014. zastara započela teći iznova dok da se vrijeme proteklo prije prekida ne uračuna u tijek zastare.

 

14. Odlučne činjenice za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu su pravilno i potpuno utvrđene, što tuženik  žalbom ne osporava te je na iste pravilno primijenjeno materijalno pravo u okviru citiranih zakonskih  odredbi kada je tužbenom zahtjevu udovoljeno.

 

15. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost  i zakonitost pobijane presude navodi da je tužbeni zahtjev na isplatu bez prethodno postavljenog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi nedopušten obzirom da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača donesena presuda na čija se utvrđenja stranke mogu pozivati u pojedinačnim parnicama, ali da takva utvrđenja nisu apriori prihvatljiva kao  utvrđenja kojima se zamjenjuje deklaratorni zahtjev u pojedinačnim parnicama pa da  stoga tužba ima nedostataka zbog kojih da je istu trebalo odbaciti jer da je tužbeni zahtjev nejasan i nepotpun.

 

16. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14,  110/15, 14/19) propisano je da  odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također odredba čl. 502 c. ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (4. veljače 2019) propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa na način da se  fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno  utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502 c. st. 1. ovoga Zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

17. Dakle, navedene odredbe ZZP i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen  zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga pravomoćna odluka suda  donesena povodom  tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku, a tužitelj je osnovano mogao podnijeti tužbu s restitucijskim zahtjevom, pa okolnost da tužitelj nije postavio i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ne čini tužbu s restitucijskim zahtjevom  nedopuštenom .

 

18. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih
interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj točke 2. izreke pravomoćne
presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.,
koja glasi „ Utvrđuje se da je drugotužena PBZ d.d. u razdoblju
od 01.11.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava
potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima
ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih
ugovora drugotužena PBZ d.d. kao trgovac nije potrošače u
cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane
odluke utemeljene na potpunoj obavijesti , a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, pa je time Privredna banka Zagreb d.d. postupila
suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81.,
82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09,
79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno
odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.
godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne
interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima,
koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima
promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotužene PBZ
d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
ugovora drugotužena PBZ d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih
usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne
parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotužene
Privredne banke Zagreb d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na
jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time
drugotužena PBZ d.d. postupila suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od
10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81.,82. i 90., a od
07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti
potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to
člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o
obveznim odnosima“, ništetna je odredba predmetnog ugovora o promjenjivoj
kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje
prvostupanjski sud.

 

19. Osim toga iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj dokazao na temelju iskaza saslušanog svjedoka R. S. i javnog bilježnika V. P., te  i svojim stranačkim iskazom koje dokaze je sud pravilno  ocijenio da  tuženik prije zaključenja ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, kao i tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora  o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. S druge strane,  tuženik ničim nije dokazao suprotno jer na ove okolnosti da je postupao suprotno,nije predložio izvođenje dokaza.

 

20. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na
djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga
što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike
između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate
obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, te po osnovi ništetne
valutne klauzule jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a,
slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je
obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju, visinu kojeg tuženik žalbom
niti ne dovodi u pitanje, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine
mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a.

 

21. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane presude  žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onog što je posljedica direktnog  učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

 

22. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu dosuđene razlike, pozivajući se da između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa pa da je izračun razlike
pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, nisu osnovani, jer je
izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene pa se
na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje početno ugovorena
kamatna stopa.

 

23.Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom
shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice
utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog
odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u
slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna
drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je
ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u
ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je
utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti
sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s
valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih
parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u
postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve
sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog
ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o
obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95.,
71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

 

23.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 4. veljače 2019., tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji
zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa je pravilan stav prvostupanjskog sud o
neosnovanosti prigovora zastare.

 

24. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, s time da je visina troškova ispravno odmjerena u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

 

25. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

26. Prvostupanjska presuda  u odbijajućem dijelu točke 1. i 2. izreke kao  nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

                                                        U Rijeci, 16. veljače 2023.

 

 

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić