- 1 -              Rev 2880/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2880/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & p., O., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o., Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, sudskog raskida ugovora o radu, isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1300/2017-3 od 26. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13332/2013-48 od 16. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1300/2017-3 od 26. veljače 2019. kojim je potvrđena točka I. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13332/2013-48 od 16. lipnja 2017., kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1300/2017-3 od 26. veljače 2019. kojim je potvrđena točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13332/2013-48 od 16. lipnja 2017., kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi nezakonitom odluka tuženika od 24. rujna 2012. o otkazu ugovora o radu, tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 8. svibnjem 2017., te tužbeni zahtjev za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i isplatom naknade plaće (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 35.000,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, dalje ZPP) podnijela je tužiteljica jer drugostupanjski sud na jedinu relevantnu okolnost u konkretnom slučaju – tko je osoba koja je knjižila spornu isplatu, nije dao valjane ni dostatne razloge, pa presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ističe da nisu bile ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o radu – kontinuitet i opetovanost u povredi radnih obveza i prethodna upozorenja poslodavca, pa razlog koji je naveden u odluci o otkazu nije dostatan za opravdanost otkaza. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka jer sud nije primijenio odredbu čl. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj tuženiku pripada trošak u maksimalnom iznosu od 2.000,00 kn. Traži naknadu troška sastava revizije.

 

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

4. Revizija je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

5. Predmet spora su zahtjevi za:

- utvrđenjem nezakonitom odluke tuženika od 24. rujna 2012. o otkazu ugovora o radu,

- sudskim raskidom ugovora o radu s danom 8. svibnjem 2017., te

- isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i isplatom naknade plaće.

 

6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da:

- je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu blagajnik sukladno sklopljenom Ugovoru o radu od 1. travnja 2009.,

- je tuženik 24. rujna 2012. donio Odluku o otkazu ugovora o radu kojim je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa – otkaz skrivljenim ponašanjem radnika,

- je tužiteljici Odluka o otkazu ugovora o radu dostavljena 27. rujna 2012.,

- je tuženik omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu koju je dala 12. rujna 2012. o čemu je sačinjen zapisnik,

- je tuženik proveo postupak obveznog savjetovanja s radničkim vijećem iz čl. 149. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., dalje: ZR) koje radničko vijeće se suglasilo s namjerom otkaza tužiteljici,

- je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava podnijela 11. listopada 2012. na koji tuženik nije odgovorio, te da je tužba tužiteljice pravodobno podnesena u rokovima iz čl. 129. ZR,

- je tužiteljici ugovor o radu otkazan zbog toga što je revizijom utvrđeno da je dana 22. prosinca 2011. sa štednog uloga pok. P. M. knjižena isplata 19.400,00 kn koju isplatu je tužiteljica knjižila bez provjere identifikacijskog dokumenta važećih podataka vlasnika i opunomoćene osobe (kao identifikacijski dokument naveden je broj putovnice istekle 2008.) i bez štedne knjižice,

- je tuženik dokazao da je tužiteljica učinila povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih joj je otkazan ugovor o radu, i to iz razloga jer je sporna isplata provedena na tužiteljičinom računalu, pod njenom zaporkom odnosno šifrom, jer je novac isplaćen iz njezine blagajne, i jer se na isplatnici nalazi njezin paraf (što je i sama priznala), iz čega proizlazi da je upravo tužiteljica izvršila spornu isplatu iznosa od 19.400,00 kn sa štednog uloga pok. P. M. bez provjere valjanog identifikacijskog dokumenta i bez evidentiranja u štednoj knjižici,

- se radilo o namjernom kršenju blagajničkog poslovanja.

 

7. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a st. 1. ZPP)

 

8. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama jer je drugostupanjski sud, navodima citiranim pod točkom 6. ovoga obrazloženja, jasno, logično i dostatno obrazložio kako je i zašto utvrdio da je upravo tužiteljica izvršila spornu isplatu.

 

9. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, i to odredbe čl. 107. st. 1. t. 3. ZR o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, jer tužiteljičino postupanje – i to namjerno kršenje blagajničkog poslovanja izvršenjem sporne isplate, jest dostatan razlog za primjenu te zakonske odredbe i dopuštenost takvog otkaza.

 

10. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

11. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Naime, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz članka 400. stavka 1. ZPP kojim se postupak pravomoćno završava.

 

12. Zato je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odbačena revizija protiv odluke o trošku.

 

Zagreb, 15. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.