Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 455/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 455/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R., OIB: iz Z., zastupanog po punomoćnici N. M., odvjetnici u Z., protiv tuženice L. M. F., OIB: iz Z., zastupane po punomoćnici Z. Z. B., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj -956/2022-2 od 13. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4762/19-69 od 21. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj -956/2022-2 od 13. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4762/19-69 od 21. lipnja 2021., zbog četiri pravna pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

 

"1. Dali u situaciji u kojoj uredno pozvani tužitelj nije pristupio na ročište za glavnu raspravu na kojem ročištu se tuženik nije htio upustiti u raspravljanje o glavnoj stvari ima mjesta primjeni zakonske presumpcije o povlačenju tužbe iz čl. 295. st. 2. ZPP-a (NN br: 53/91,91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZPP)?

 

2. Može li se trenutno važeća odredba čl. 295. st.2. ZPP-a (ZID ZPP NN br. 80/22: „Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“), a koja se sukladno odredbi čl. 107. ZPP/22 ne primjenjuje u konkretnom postupku jer je isti započeo prije njezina stupanja na snagu, primjenjivati na način da se sud u rješenju poziva na istu navodeći kako se istom izričito propisuje procesna pretpostavka propisana primjenjivom odredbom ZPP-a, iako čl. 295. st. 2. primjenjivog ZPP-a ista uopće nije predviđena ni propisana („Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“)?

 

3. Može li se, a u smislu odredbe čl. 295. st. primjenjivog ZPP-a, okolnost da je na ročištu na koje nije pristupio uredno pozvani tužitelj tuženik predložio sudu donošenje rješenja o povlačenju predmetne tužbe te zatražio procesni trošak postupka smatrati kako se tuženik nije upustio u raspravljanje?

 

4. Je li sud, u procesnoj situaciji u kojoj s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, a uredno je pozvan, dužan održati raspravu s prisutnom strankom (tuženikom), a sukladno izričitoj odredbi čl. 295. st. 1. ZPP-a („Ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom.“)?"

 

1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužitelj ističe da o tom pitanju postoji različita praksa županijskih sudova, ukazujući na pravno shvaćanje iz odluke Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj -2182/15 od 30. studenoga 2017., a smatrajući da se pobijana odluka temelji na suprotnom pravnom shvaćanju.

 

2. Na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije tuženica nije odgovorila.

 

3. Prijedlog nije osnovan.

 

4. Vijeće ovog suda je ocijenilo da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o kojem važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

5. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP revizijski je sud razmatrajući razloge iznesene u prijedlogu ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima o kojima postoji već ustaljena praksa revizijskog suda i ovaj sud ne nalazi razloga odstupati od zauzetih pravnih shvaćanja (izraženim primjerice u odlukama ovog suda Rev-3838/2018 od 9. siječnja 2019. i Revr-96/2017 od 12. travnja 2017.).

 

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštanje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 15. veljače 2023.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu