- 1 -              Rev 462/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 462/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz SR Njemačke, M., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima T. B. i M. M. B., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u P., protiv tuženika C. M. d.o.o., P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. T., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-851/2018-2 od 9. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl. broj P-2984/15-39 od 12. veljače 2018., na sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 9.285,07 EUR-a (slovima: devetisućadvijestoosamdesetpeteuraisedamcenti) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke uvećan za zakonske zatezne kamate odredive primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućim od 18. prosinca 2013. pa do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II.        U preostalom dijelu  od dosuđenih pa do zatraženih:

- 38.256,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju NBH-a na dan plaćanja uvećan za zakonske zatezne kamate odredive primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 %, tekućim od 24. rujna 2012., pa do namirenja u cijelosti, te

- 6.115,07 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju NBH-a na dan plaćanja uvećan za zakonske zatezne kamate odredive primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 %, tekućim od dana podnošenja tužbe dana 25. listopada 2013., pa do namirenja u cijelosti, tužbeni zahtjev tužitelja se odbija.

III.              Odbija se i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u 1/10 dijela nekretnina označenih kao k.č. br. 1232/7 i k.č. br. 1232/45 z.k. ul. 2641 k.o. Ž., k.č. br. 1232/42, 1232/43, 1232/44 z.k. ul. 2663 k.o. Ž., k.č. br. 1232/6 z.k. ul. 1905 k.o. Ž., te se određuje upis suvlasništva 1/10 dijela tužitelja u zemljišne knjige.

Nalaže se tuženiku da izda tužitelju ispravu za upis prava suvlasništva iz točke 1. koju će u protivnom po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda.

              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

IV.              Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.200,84 kn (slovima: devettisućadvjestokunaiosamdesetčetirilipe), u roku od 15 dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P 2984/15 od 12. veljače 2018. u točkama II. i III. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužitelja, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržana u točki IV. izreke i sudi:

„Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.763,09 kn u roku od 15 dana.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu."

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačiti drugostupanjsku presudu. Traži troškove sastava revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 38.256,00 Eura na ime ugovorene kamate na kredit od 120.000,00 Eura za tri godine po stopi od 10,62% godišnje, te radi isplate iznosa od 6.115,07 Eura na ime zatezne kamate na glavnicu tekuću od dana dospijeća kredita 1. studenoga 2012. do dana vraćanja kredita 05. travnja 2013. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ulaganjem u protuvrijednosti dužnog iznosa u tuđu imovinu, građenjem i ortaštvom stekao odgovarajući udio na nekretninama k.č. br. 1232/7 i k.č. br. 1232/45 upisanim u z.k. ul. 2641 k.o. Ž., k.č. br. 1232/42, 1232/43, 1232/44 upisanim u z.k. ul. 2663 k.o. Ž.,  te k.č. br. 1232/6 upisanoj u zk. ul. 1905 k.o. Ž., koji se suvlasnički udio cijeni na udio od 1/10 dijela.

 

8.1. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužitelj i I. M. 10. rujna 2008. osnovali trgovačko društvo I. d.o.o., da su obojica bili članovi uprave tog društva, da je to društvo osnovano sa namjerom da oba osnivača u Republici Hrvatskoj ulažu u nekretnine, grade kuće, stanove, te na taj način ostvaruju zaradu, da je spomenuto trgovačko društvo kasnije promijenilo naziv na način kako je navedeno u uvodnom dijelu ove presude, da je tužitelj s trgovačkim društvom I. d.o.o. zastupanog po zz I. M., dana 24. rujna 2009. sklopio Ugovor o kreditu iz kojeg proizlazi da tužitelj kao kreditor daje spomenutom trgovačkom društvu kao korisniku kredita, kredit od 50.000,00 Eura, sa rokom vraćanja od 3 godine, kamatom u visini obračunate kamate H. B. d.d. na oročenu štednju na isti rok, da je između istih ugovornih strana 30. listopada 2009. zaključen Anex I Ugovora o kreditu, kojim je utvrđeno da iznos od 50.000,00 Eura, koji je uplatio kreditor nije dostatan za financiranje nabavke nekretnina, pa da se isti do 31. prosinca 2009. obvezuje uplatiti daljnji iznos od 437.898,00 kn, dok da ostale odredbe Ugovora o kreditu ostaju neizmijenjene, da su ugovorne strane dana 30. listopada 2009. zaključile Anex II Ugovora o kreditu, kojim je utvrđeno da iznos od 109.310,54 Eura, koji je uplatio kreditor nije dostatan za financiranje nabavke nekretnina, pa da se isti do 31. prosinca 2011. obvezuje uplatiti daljnji iznos od 78.506,48 kn, dok da ostale odredbe Ugovora o kreditu ostaju neizmijenjene. Isto tako, iz provedenih dokaza proizlazi i to da je tužitelj izašao iz upravljačke strukture pravnog prednika tuženika 9. listopada 2012., čime je isti ujedno izašao iz neformalnog ortakluka sa I. M. - z.z. tuženika, da mu je nakon toga tuženik isplatio iznos od 120.072,27 Eura, a nakon podnošenja tužbe ukupno 18.499,15 Eura.

 

8.2. Nižestupanjski sudovi su prihvatili dio tužbenog zahtjeva tužitelja na način da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.285,07 Eura u kunskoj protuvrijednosti, sa pripadajućim zateznim kamatama, budući da je iz provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku utvrđeno da je tuženik svim izvršenim uplatama podmirio tražbinu tužitelja na ime ugovorenih kamata, zateznih kamata, te da je preostala samo glavnica u iznosu od 9.285,07 Eura,  te da je glede visine kamatne stope, primijenjena kamatna stopa H. b. na oročenu štednju, sukladno sadržaju Ugovora o kreditu, a odbijen je dio zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa preko dosuđenog pa do zatraženog iznosa od 38.256,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, budući da tužitelj u smisli čl. 7. i 221a ZPP nije dokazao da su stranke prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, te Anexa istih, dogovorile neku drugu kamatu od one koja je u istome navedena. U odnosu na dio zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 6.115,07 Eura u kunskoj protuvrijednosti, na ime zateznih kamata na iznos od 120.000,00 Eura za razdoblje od 1. studenoga 2012. do 5. travnja 2013., sa pripadajućim zateznim kamatama, iz odluka nižestupanjskih sudova proizlazi da se primjenjujući pravila o uračunavanju iz čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), potraživanje kamata nije osamostalilo te da stoga nije dopušteno obračunavati kamate na kamate. Zaključno, nižestupanjski sudovi nisu prihvatili eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na na nekretninama k.č. br. 1232/7 i k.č. br. 1232/45 upisanim u z.k. ul. 2641 k.o. Ž., k.č. br. 1232/42, 1232/43, 1232/44 upisanim u z.k. ul. 2663 k.o. Ž., te k.č. br. 1232/6 upisanoj u zk. ul. 1905 k.o. Ž., pozivom na odredbe čl. 354. – 358a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17), budući je tužitelj ruski državljanin, a iako tvrdi da ima i njemačko državljanstvo, nije priložio nikakvu ispravu koja bi to potvrđivala.

 

9.1. Revident u reviziji ističe da je predmetni ugovor na hrvatskom jeziku sastavio tuženik putem svoje knjigovođe, a tužitelj ne razumije hrvatski jezik, te da su tužitelj i zz tuženika usmeno ugovorili kamatnu stopu na kredit od 9 do 10% godišnje, međutim da zz tuženika nije saslušan u ovom postupku, te da je time ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer da je sud prekršio načelo savjesne i brižljive ocjene dokaza iz čl. 8. ZPP u svezi s čl. 269. st. 2. ZPP.

 

9.2. Na navode revidenta valja reći da su nižestupanjski sudovi poklonili vjeru iskazu svjedokinje M. P. koja je sastavljala sporni ugovor po uputama tužitelja i zz tuženika i to uz pomoć tumača jer i sama ne govori ruski jezik te da su i tužitelj i zz tuženika dobili primjerak ugovora i aneksa ugovora preveden na ruski jezik, te da cilj tog ugovora nije bila nije bila zarada kroz kamate već kroz ostvarenu zaradu od prodaje izgrađenih kuća i stanova, pri čemu su sudovi istaknuli da njen iskaz nije doveden u dvojbu nekim drugim dokazom.

 

9.3. U odnosu na navode revidenta da nije saslušan zz tuženika valja navesti da je dokaz saslušanjem stranaka supsidijarni dokaz koji se provodi u situaciji kad nema drugih dokaza ili kada unatoč izvedenim dokazima sud ustanovi da je to potrebno za utvrđenje važnih činjenica. Zbog toga je dokaz saslušanjem stranaka posebno reguliran u odnosu na ostale dokaze, primjerice saslušanje svjedoka, te je za ovaj dokaz zakonodavac, polazeći od načela dispozitivnosti, predvidio blaža postupovna pravila. Tako je primjerice, propisano (čl. 267. st. 3. ZPP), da ako u sporu sudjeluje na jednoj strani više osoba, sud će odlučiti hoće li saslušati sve te osobe ili samo neke od njih. Osim toga na stranke koje se nisu odazvale pozivu radi saslušanja ne mogu se primjenjivati nikakve mjere prisile, niti se stranka može prisiljavati na davanje iskaza (čl. 269. st. 1. ZPP), već će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakvog je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz (čl, 269. st. 2. ZPP), što opet suprotno tvrdnjama revidenta ne znači automatsko prihvaćanje iskaza druge stranke. Konačno, dokaz saslušanjem stranaka izvodi se bez davanja prisege (čl. 270. ZPP).

 

10. Na navode revidenta da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 320. st. 1. ZOO kojom je propisano da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane, treba istaknuti da iz utvrđenja prvostupanjskih sudova proizlazi da su ugovor o kreditu i anexi sastavljani po uputama obje ugovorne strane, a niti se u pogledu visine kamatne stope radi o nejasnoj odredbi ugovora koja bi zahtijevala tumačenje, već je jasno i izričito navedeno da će se na isplaćeni kredit obračunavati kamata u visini obračunate kamate H. b. na oročenu štednju za isti rok, pa su sudovi pravilno primijenili ugovorne odredbe onako kako one glase u smislu čl. 319. st. 1. ZOO.

 

11. U odnosu na revizijske navode kojima tužitelj prigovara obračunu stalnog sudskog vještaka za financije valja reći da je riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

12. Zaključno, valja reći da je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tek po prestanku glavnog potraživanja vjerovnik ima pravo utužiti neisplaćene zatezne kamate kao glavno potraživanje te pozivom na odredbu čl. 31. st. 2. ZOO na to potraživanje zahtijevati zatezne kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

 

13. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 15. veljače 2023.