Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split P-2409/2019-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužitelja
G. P. iz S., O.:…, zastupanog po
punomoćniku S. K., odvjetniku u S. protiv tuženika O.B. d.d.
S., O.:…, zastupanog po punomoćniku B.
A., odvjetniku u O. A. & A. d.o.o. u S., zbog utvrđenja i isplate, nakon
održane javne glavne rasprave, zaključene 09. veljače 2023. u nazočnosti stranaka,
pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH
u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i
80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 15. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 95035/04 od 17.1.2005. godine, kojeg su
zaključili G. P., O.:…, iz S., i H.
S. B. d.d., O.:…, sada O. banka d.d.,
O.:…, S., u dijelu u kojem je, u članku 2.,
ugovoreno kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti 76.200,00 CHF te se
isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak
11., b), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama
u valuti CHF, a sve rate plaćaju prijenosom/uplatom potrebnog iznosa u kunskoj
protuvrijednosti određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja
vrijedećeg za CHF – valutu Ugovora, na dan ispunjenja obveze, d), 1. u dijelu u
kojem je ugovoreno kako će u ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečne
rate kreditora na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je
kreditoru omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima, na
prijevremene uplate će se primijeniti tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća
(desetog u mjesecu), odnosno u dijelu u kojem banka uvijek zadržava pravo
obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 12. Ugovora o kreditu broj 95035/04 od 17.1.2005. godine, kojeg su
zaključili G. P., O.:…, iz S., i H.
S. B. d.d., O.:…, sada O.B. d.d.,
O.:…, S., u dijelu u kojem je, ugovoreno kako
je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom kreditora.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 9.182,84 €,
sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007.,
od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje
je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do
isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje
zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
- na iznos od 3,90 € od dana 12.03.2007. - na iznos od 3,88 € od dana 10.04.2007. - na iznos od 3,82 € od dana 10.05.2007. - na iznos od 3,83 € od dana 11.06.2007. - na iznos od 3,78 € od dana 10.07.2007. - na iznos od 3,83 € od dana 10.08.2007. - na iznos od 3,83 € od dana 10.09.2007. - na iznos od 3,77 € od dana 10.10.2007. - na iznos od 3,82 € od dana 12.11.2007. - na iznos od 3,80 € od dana 10.12.2007. - na iznos od 3,86 € od dana 10.01.2008. - na iznos od 3,91 € od dana 11.02.2008. - na iznos od 3,98 € od dana 10.03.2008. - na iznos od 3,92 € od dana 10.04.2008. - na iznos od 3,88 € od dana 12.05.2008. - na iznos od 3,87 € od dana 10.06.2008. - na iznos od 3,86 € od dana 10.07.2008. - na iznos od 3,83 € od dana 11.08.2008. - na iznos od 3,84 € od dana 10.09.2008. - na iznos od 3,96 € od dana 10.10.2008. - na iznos od 4,06 € od dana 10.11.2008. - na iznos od 4,02 € od dana 10.12.2008.
- na iznos od 10,67 € od dana 12.01.2009. - na iznos od 31,52 € od dana 10.02.2009. - na iznos od 43,64 € od dana 10.03.2009. - na iznos od 22,36 € od dana 10.04.2009. - na iznos od 18,58 € od dana 11.05.2009. - na iznos od 16,44 € od dana 10.06.2009. - na iznos od 20,73 € od dana 10.07.2009. - na iznos od 14,92 € od dana 10.08.2009. - na iznos od 16,06 € od dana 10.09.2009. - na iznos od 14,84 € od dana 12.10.2009. - na iznos od 15,32 € od dana 10.11.2009. - na iznos od 14,91 € od dana 10.12.2009. - na iznos od 40,56 € od dana 11.01.2010. - na iznos od 47,16 € od dana 22.02.2010. - na iznos od 3,70 € od dana 02.04.2010.
- na iznos od 56,95 € od dana 26.04.2010. - na iznos od 69,43 € od dana 18.05.2010.
- na iznos od 75,33 € od dana 21.06.2010.
- na iznos od 89,36 € od dana 19.07.2010.
- na iznos od 111,84 € od dana 24.08.2010. - na iznos od 112,94 € od dana 21.09.2010. - na iznos od 104,84 € od dana 19.10.2010. - na iznos od 106,25 € od dana 19.11.2010. - na iznos od 137,07 € od dana 16.12.2010. - na iznos od 130,31 € od dana 20.01.2011. - na iznos od 126,64 € od dana 21.02.2011. - na iznos od 134,72 € od dana 24.03.2011. - na iznos od 125,02 € od dana 15.04.2011. - na iznos od 159,89 € od dana 24.05.2011. - na iznos od 169,05 € od dana 24.06.2011. - na iznos od 212,18 € od dana 26.07.2011. - na iznos od 230,52 € od dana 24.08.2011. - na iznos od 172,81 € od dana 22.09.2011. - na iznos od 169,96 € od dana 24.10.2011. - na iznos od 180,41 € od dana 21.12.2011. - na iznos od 180,41 € od dana 21.12.2011. - na iznos od 192,78 € od dana 13.03.2012. - na iznos od 190,15 € od dana 19.03.2012. - na iznos od 192,54 € od dana 25.04.2012. - na iznos od 192,61 € od dana 12.06.2012. - na iznos od 192,61 € od dana 12.06.2012.
- na iznos od 192,61 € od dana 12.06.2012. i
- na iznos od 4.696,94 € od dana 12.06.2012.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u
iznosu od 1.850,80 € (ranije 13.944,88 kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu,
od dana presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi koju je tužitelj predao ovome sudu dana 28. lipnja 2019. navedeno
je da je s tuženikom 17. siječnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 95035/04, a
temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 76.200,00
CHF isplaćenog u protuvrijednosti u kunama, prema prodajnom tečaju tuženika.
Tuženik je u opisanom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i baš u čl.
2 ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, dok je u čl. 11 otplatu vezao uz
valutu, a u čl. 5 odredio visinu kamatne stope od 4,99% godišnje ugovorivši u čl. 12
da je kamata promjenjiva i to na način da jedino ovisi o jednostranoj odluci same
banke, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara, o načinu na koji će
se ona mijenjati. Na taj način tuženik je ugradio nepoštenu i ništetnu odredbu što je
za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. S
tužiteljem se nije pojedinačno pregovaralo niti utvrdilo egzaktne parametre i metodu
izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate. Tuženik je
suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima te
načelima savjesnosti i poštenja, kao temeljnim načelima obveznog prava i, konačno
protivno zakonodavstvu EU prouzročio neravnotežu na štetu tužitelja.
Obzirom da je protiv banke vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa
potrošača, pozivom na tu odluku kao i pozitivne pravne propise tužitelj je predložio da
bude proveden dokaznih postupak i nakon toga bude donesena presuda kojom bi se
ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 95035/04 utvrdile ništetnima i bez pravnog
učinka, a tuženiku ujedno naložilo da vrati tužitelju sve neosnovano naplaćene i
stečene iznose, kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i
ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama. Tužitelj je zatražio da mu
tuženik naknadi i parnični trošak.
1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim
vještačenjem, tužitelj je uredio svoje tužbeno traženje podneskom od 20. siječnja
2023. na način kako je to i predstavljeno u izreci ove presude.
2. Odgovarajući na tužbu, tuženik je naveo kako smatra da tužitelj nema
pravnog osnova za podnošenje ove tužbe jer je obvezno pravni odnos između
stranaka prestao ispunjenjem, kredit je u cijelosti otplaćen 2012. Ugovorene odredbe
Ugovora koji je predmetom ovog postupka, tuženik smatra valjanima, sklopljenima u
skladu s pozitivnim pravnim propisima. Tuženik je ustvrdio, u svome odgovoru na
tužbu, da je tužitelju bila jasna ponuda kredita, svi članci i odredbe i to kao jasne,
lako uočljive i razumljive. Osim navedenog, tuženik smatra da eventualna ništetnost
ugovorne odredbe o načinu promjenjive kamatne stope, ne povlači ništetnost
ugovorene odredbe da je kamatna stopa promjenjiva. Tuženik ne nalazi da je
zloupotrijebio pravo, osporio je i visinu tužbenog zahtjeva, prigovorio je zastari
potraživanja te je radi svega navedenog predložio da sud tužbeni zahtjev tužitelja
odbije i tužitelja osudi na snašanje troškova ovog postupka.
3. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o kreditu broj 95035/04, presudu
Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1410/12, presudu Visokog trgovačkog suda RH
broj Pž-7129/13-4, presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10,
otplatni plan kredita (prvi), otplatni plan od 12. travnja 2019. (drugi), promet po
računu, konto karticu, obavijesti o kamatnim stopama, financijski izračun, reklamne
materijale tuženika, odluku Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018-11, graf povijesnog
kretanja odnosa CHF-EUR i CHF-KN, recentnu sudsku praksu te je provedeno
vještačenje po vještaku za financije M. J. koji je svoj pisani nalaz i
mišljenje dao 4. lipnja 2022. te dodatno očitujući se na prigovore tuženika 9. siječnja
2023.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja nije osnovan. 6. Stranke su popisale i zatražile parnični trošak.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima odredbe
čl. 2., 11.b)1. i 11.d)1 i 12. Ugovora o krediti broj 95035/04 kojeg su sklopili tužitelj i
tuženik dana 17. siječnja 2005. kao i da se tuženiku naloži obveza vraćanja tj. isplate
preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama, zakonskih kamata i parničnog troška.
8. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka
sklopili 17.01.2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao tužiteljici staviti na
raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 76.200,00 CHF po
prodajnom tečaju na dan korištenja kredita.
9.1. Odredbom članka 5. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit i
to u visini od 4,99% godišnje, dok je u čl. 12 istog Ugovora ugovoreno da je ona
promjenjiva i da ovisi o odlukama odnosno pravnim aktima same banke.
9.2. Odredbom članka 2. Ugovora ugovoreno je da se kredit daje u kunskoj protuvrijednosti o prodajnom tečaju tuženika u visini od 76.200,00 CHF, a da je
namjena kredita kupovina stana u Z.. Ugovoreni rok otplate je na 120 mjeseci.
U čl. 11 Ugovora opisan je način otplate kredita, rate i dospijeća, dan ispunjenja
obveze/ tečajeve i postupanja u slučaju zakašnjenja/prijevremene uplate. Riječ je,
dakle, o tipiziranom i unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru kakvog je
tuženik i inače koristio.
10. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača
(NN broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, nadalje u
tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se
nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se
da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu
unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,
poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
10.1. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati
jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe
jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10.2. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(NN
broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u
obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se
u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici
dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
10.3. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih
poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom
članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se
može drugome prouzročiti šteta.
11. Prema motrištu ovog suda postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu
kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno pa se radi o
ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno
načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Nije od zanemarivog značaja
činjenica da je na ovaj konkretan slučaj, prema motrištu ovog suda, od utjecaja i
činjenica da je udruga P. - H. savez udruga za zaštitu potrošača
pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite
kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a
radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i
nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje
same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-
1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je između inih, i ovaj tuženik, u razdoblju od
10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika
kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
13 U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom Ugovoru o
kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana
jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno
pregovaralo.
14. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu
odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na
njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog
ugovora trgovca.
15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u
članku 12. Ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed
formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao
mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
15.1. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 2. te čl.
11.b)1. i 11.d)1 je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je
moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.
16. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu
bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog
znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na
promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
17. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na
promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio
nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je
u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje
tužitelj nije mogao utjecati.
18. Odredbom članka 322. ZOO-a je propisano kako je Ugovor koji je protivan
Ustavu R. H., prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako
cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u
određenom slučaju ne propisuje što drugo.
19. Kako su odredbe članka 2., 11.b)1. i 11.d)1 i 12. predmetnog Ugovora o
kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga
trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
20. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju
ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju
takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka
1111. stavak 1. ZOO-a.
21. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom valja kazati da je isti je osnovan u cijelosti.
22. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka M. J.
proizlazi da su tužitelj i tuženik imali sklopljen Ugovor o kreditu broj 95035/04, a gdje
je u razdoblju od 1. veljače 2007. do 12. lipnja 2012. tuženik mijenjao kamatnu stopu
na više u odnosu na ugovorenu te je za plaćanje anuiteta korišten prodajni tečaj
CHF/KN tuženika važeći na dan dospijeća/plaćanja. Obzirom na prikupljenu i
raspoloživu dokumentaciju vještak je zaključio da je tužitelj kao korisnik kredita zbog
mijenjanja kamatne stope u promatranom, naprijed navedenom razdoblju platio veće
iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate
primijenjena početno ugovorena kamatna stopa i to u ukupnom iznosu od 9.641,60
kuna. Taj iznos je kumulativni mjesečni iznos iznosa dospjelih sukladno otplatnoj
dinamici kredita. Nadalje je vještak kazao da je tužitelj kao korisnik kredita zbog
primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, u razdoblju
cjelokupne otplate, platio pojedinačne veće iznose anuiteta (uključujući i
prijevremenu otplatu) od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja
otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu, prema kojem je kredit isplaćen
ukupnim iznosom od 59.546,49 kuna.
22.1. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovore. Obzirom da je
tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, vještak se o prigovorima tuženika
očitovao u pisanom obliku 9. siječnja 2023., kada je dostavio dopunu vještva broj
30/22. Vještak je kazao da samo obzirom na traženje tuženika da se u obračun
pretplate uključe i tzv. negativne razlike, sačinio tabelarni prikaz radi ekonomičnosti
postupka upućujući da je to pitanje pravne prirode. U dopuni je dalje vještak kazao
da je tužitelj kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja
CHF u razdoblju cjelokupne otplate platio veće iznose i to zbirno 50.173,44 kune.
22.2. Nalaz i mišljenje vještak je dao na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu
dokumentaciju, njegov nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i
argumentiran i stoga sud ovan nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća
ga u cijelosti.
22.3. Međutim, prema motrištu ovog suda prigovaranje tuženika na nalaz i
mišljenje vještaka po pitanju tzv. negativnih razlika nije osnovano. Manje kamatne
stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na
niže), a manje plaćeni slijedom čega tuženik ne može crpiti korist iz svog nezakonitog
postupanja. Osim toga, sud uvijek odlučuje u granicama postavljenog tužbenog
zahtjeva pa je tako i u ovom slučaju sud odlučivao o zahtjevu tužitelja za
pretplaćenim iznosima. Negativne tečajne razlike ne bi se mogle uzeti u obzir jer
tuženik, a da bi ostvario svoju tražbinu, treba podnijeti ili protutužbu ili istaknuti
prigovor radi pobijanja, a onda bi u pitanje mogla doći i mogućnost isticanja prigovora
zastare na tako artikuliran zahtjev tuženika, kojeg, u konkretnom slučaju, nemamo.
23. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz
razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu
radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8
banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda R. H. pod brojem Pž-
7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda R. H. pod poslovnim
brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao
bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem
o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do
povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za
posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo
do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a i da zastara individualnih
restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske
odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom
postupku podnesena 28.5.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
24. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. izreke ove presude.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a
tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav obrazloženih
podnesaka od 9. travnja 2020. i 20. siječnja 2023. kao i za pristupe i zastupanja na
ročištima od 12. svibnja 2022. i 9. veljače 2023. - svaka radnja po 100 bodova.
Ukupan zbir bodova pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna te je tako dobiven iznos
od 7.500,00 kuna, koji su potom uvećani za 25% PDV-a. Osim toga, na ovako
dobiveni iznos pribrojeni su još i iznosi sudske pristojbe na tužbu u visini od 1.028,00
kuna, sudske pristojbe na presudu u visini od 1.041,88 kuna i konačno iznos od
2.500,00 kuna na ime uplaćenog-predujmljenog iznosa za financijsko vještačenje.
Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 13.944,88 kuna koliko će
tuženik morati platiti tužitelju kao stranci koja je u postupku uspjela u cijelosti.
26. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate,
kojamu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN broj 112/12,
25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
27. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.
28. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o
uvođenju € kao službene valute u R. H. (NN 57/22 i 88/22) iznos
obveze tuženika prikazan je prvenstveno u eurskom iznosu s tim da je glede obveze
tuženika da podmiri tužitelju i parnični trošak koji je nastao angažiranjem
punomoćnika iz reda odvjetnika, a kod činjenice da Tarifa o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika, još uvijek kao propis nije usklađena sa službenom
valutom u R. H., parnični trošak prikazan je u eurskom, ali i kunskom
iznosu.
U S., 15. veljače 2023.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
.