- 1 -              Revd 546/2023-2

Broj: Revd 546/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa B. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. G. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., radi smetanja posjeda služnosti puta, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-1170/2020-4 od 19. listopada 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp-47/19-60 od 5. listopada 2020., na sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-1170/2020-4 od 19. listopada 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp-47/19-60 od 5. listopada 2020. postavljajući pravno pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:

"Predstavlja li radnja tuženika kojom ograđuje svoju nekretninu čin smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta ukoliko to pravo stvarne služnosti puta još nije osnovano na poslužnom dobru, bilo dobrovoljno, bilo pravomoćnom sudskom presudom, a niti je to pravo stvarne služnosti puta upisano u zemljišnim knjigama?"

2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2235/1997-2 od 31. kolovoza 1999., smatrajući da pobijano rješenje odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

5.1. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju na koje same odredbe čl. 10. st. 5. i čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) daju odgovor i glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-1985/2010 od 24. studenog 2011., Rev-1807/2013 od 14. ožujka 2017., Rev-7/2015 od 4. prosinca 2018., iz kojih proizlazi da posjedovnu zaštitu u parnicama zbog smetanja posjeda sudovi ne smiju pružati na temelju nečijeg prava na posjed, već prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju; a nije riječ niti o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

5.2. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti postavljenog pitanja, valja reći da u revizijskoj odluci na koju se predlagatelj poziva nije izraženo pravno shvaćanje u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu.

5.3. Tako iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2235/1997-2 od 31. kolovoza 1999. proizlazi da je predmet spora zaštita prava stvarne služnosti od uznemiravanja i sprečavanja izvršavanja prava (čl. 233. ZVDSP), dok je u ovoj pravnoj stvari riječ o smetanju posjeda (čl. 22. ZVDSP), dakle radi se različitim pravnim institutima, te stoga neosnovano tuženik navodi da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2235/1997-2 od 31. kolovoza 1999.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2023.