- 1 -              Revd 5037/2022-2

Broj: Revd 5037/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Č., V., OIB: … , koju zastupa punomoćnik D. N., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. B. i D. N. u V., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB: … , koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-591/2021-2 od 20. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-426/2019-34 od 29. travnja 2021., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-591/2021-2 od 20. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-426/2019-34 od 29. travnja 2021. te je uz navedena pitanja istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tuženica kroz prvo i drugo postavljeno pitanje problematizira učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO), kao i dospijeće plaćanja zatezne kamate na iznos stečenog bez osnove kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe ugovora o kreditu. Međutim, navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu. Treće postavljeno pitanje također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je pobijana odluka u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda iz odluke poslovni broj Rev 308/2022-2 od 19. travnja 2022. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koji bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom, pa se samim time dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim ne može supstituirati primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi sud određivao u okolnostima svakog pojedinog slučaja te na tako utvrđenu stopu obračunavao potencijalnu razliku. U odnosu na četvrto pitanje iz predmetnog prijedloga tuženica nije navela odgovarajuće razloge važnosti, dok kroz šesto postavljeno pitanje tuženica pogrešno implicira da se sudovi u nižestupanjskim odlukama nisu očitovali na prigovore tuženice koji se odnose na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke. Međutim, valja reći da su prigovori tuženice bili pravne naravi (što navodi i sama tuženica u svom podnesku od 22. svibnja 2020.) i da su ih nižestupanjski sudovi otklonili pozivajući se između ostalog i na odluku donesenu u kolektivnom sporu radi zaštite prava potrošača. Kroz peto postavljeno pitanje tuženica implicira da je u postupku pred prvostupanjskim postupkom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a vezano uz usmeno saslušanje vještaka na glavnoj raspravi. Međutim, u odnosu na navedeni prigovor valja reći da je sud nakon prigovora tuženice na nalaz i mišljenje vještaka pozvao vještaka da se očituje te se vještak u očitovanju od 20. studenog 2020. očitovao na navedene prigovore tuženice. Tuženica se nije očitovala na dodatno očitovanje vještaka, niti je predlagala njegovo usmeno saslušanje na glavnoj raspravi, pa samim time kroz predmetno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

6. S obzirom na to da je tuženica kao razlog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i prava na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda navela neočitovanje nižestupanjskih sudova na njezine prigovore vezane uz nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, kao i nepozivanje vještaka radi saslušanja na glavnoj raspravi, valja reći da tuženica, iz već navedenih razloga, nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom ljudskog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 15. veljače 2023.

                            Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.