1                            Broj: Ppž-8042/2022

 

                                

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.Z., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 27. kolovoza 2021., broj: 511-12-36/05-3-2660-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               Odbija se kao neosnovan prigovor okr. M.Z. i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

II.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. M.Z. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 15 (petnaest eura)/113,02 (stotrinaestkunaidvijelipe), u roku 8 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1.                Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.Z. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53 st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 11.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne,  izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

             

2.                Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.Z. je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.               S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.                 Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              5.              Okrivljenik u prigovoru priznaje prekršaj prekoračenja brzine, ali smatra da pri izricanju kazne nije uzeta u obzir niti jedna olakotna okolnost. Navodi da je tek nedavno diplomirao na Pomorskom fakultetu, nezaposlen je i bez stalnih prihoda, ovakav iznos kazne nije u mogućnosti platiti ni u ratama. Nadalje, jedini je vozač u obitelji koja ima zdravstvenih problema te bi njegova obitelj bila „kolateralna žrtva“ ukoliko bi mu se oduzela vozačka dozvola na 6 mjeseci.

 

6.               Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. M.Z., nije učinio, pa su navodi prigovora u odnosu na financijsku situaciju koja bi bila razlogom izricanja blaže novčane kazne i neophodnosti vozačke dozvole, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja.

 

7.              Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

7.1.              Naime, za prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 11.000,00 kuna predstavlja ne samo blažu vrstu propisane kazne, nego i novčanu kaznu izrečenu blizu posebnog minimuma propisane novčane kazne za predmetni prekršaj.

 

7.2.              Provjerom stanja spisa u smislu čl. 200. st. 2. Prekršajnog zakona ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je okr. M.Z. specijalni povratnik, budući je unatrag tri godine već osuđen za prekršaj prekoračenja brzine odlukom Postaje prometne policije Split od 15. srpnja 2020., broj 511-12-36/05-3-1170-1/2020, pravomoćna 4. kolovoza 2020., (prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave RH od 20. veljače 2023.), a koju okolnost je prvostupanjsko tijelo cijenilo otegotnom na strani okrivljenika. I po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i s time povezanim većim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, cijeneći dosadašnju osuđivanost okrivljenika, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

             

7.3.              Treba istaknuti da je nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Ovaj sud je razmatrao da li bi na temelju odredbi čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona trebalo u ovom slučaju trebalo primijeniti taj Zakon,  međutim, kako okr. M.Z. nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne, niti su utvrđene okolnosti zbog kojih bi novčanu kaznu trebalo preinačavati te da je donošenje „novog“ Zakona isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ovaj sud smatra da u ovoj situaciji nema mjesta primjeni „novog“ Zakona, budući je novčana kazna od strane prvostupanjskog tijela pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega „novi“ zakon nije povoljniji za okr. M.Z..

 

8.              Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika, prekoračenje dopuštene brzine kretanja u naselju za 55,1 km/h, predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Stoga, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine,  po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu dosadašnju osuđivanost okrivljenika zbog prekršaja u prometu, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Neophodnost korištenja automobila (koje okrivljenik niti nije potkrijepio nikakvim dokazima) ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere, a po ocjeni ovog suda, razlog je više da okrivljenik u prometu postupa u skladu s propisima.

 

9.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

10.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura/113,02 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.  

 

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 15. veljače 2023.

 

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.