REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o., Z., OIB:
… , kojeg zastupa K. B., odvjetnica iz S., protiv tuženika
Z., OIB: … , kojeg zastupa
A. M., odvjetnik iz Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave
zaključene dana 2. veljače 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti
uredno pozvanog tuženika, dana 15. veljače 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice A.
Š. iz Z. posl. br. Ovrv-319/2021 od 19.2.2021. u dijelu kojim je naloženo
tuženiku da isplati tužitelju iznos od 23,31 eur / 175,64 kn1 sa pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom koja teče na iznos:

-2,49 eur / 18,78 kn od 15.5.2020. do isplate, -2,50 eur / 18,86 kn od 15.6.2020. do isplate, -2,50 eur / 18,86 kn od 15.7.2020. do isplate, -9,53 eur / 71,80 kn od 15.8.2020. do isplate, -1,89 eur / 14,24 kn od 15.9.2020. do isplate,

-1,89 eur / 14,24 kn od 15.10.2020. do isplate,

-2,50 eur / 18,86 kn od 15.11.2020. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 66,36 eura / 500,00 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 20.7.2021. godine podnio javnom bilježniku A.
Š. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije
ovršenika) isplatu iznosa od 175,64 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da mu naknadi trošak
ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o
ovrsi do isplate.

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

2. Javni bilježnik A. Š. je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-
319/2021 dana 19.2.2021. godine. Protiv kojeg je tuženik uložio pravovremeni prigovor,
u kojem prvenstveno prigovara zastari, a potom ističe prigovor promašene pasivne
legitimacije, jer da on nije vlasnik nekretnine-vikendice u mjestu Ugljan na otoku
Ugljanu na koji se odnosi potraživanje tužitelja. Nadalje navodi da usluga za koju se
tereti tuženik nije niti izvršena, jer u utuženom razdoblju tuženik nije koristio uslugu
tužitelja, jer da vikendicu koristi isključivo za ljetnih mjeseci. Prigovara i cijeni usluge,
navodeći da nije obračunata u skladu sa važećim propisima. Pri tome se poziva na
Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o održivom gospodarenju komunalnim otpadom.

3. Rješenjem ovog suda, posl. br. Povrv-871/21-2 od 23.7.2021. godine stavljeno je
izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika A.
Š., poslovni broj Ovrv-319/21 od 19.2.2021. godine u dijelu u kojem je
određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u
povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Punomoćnik tužitelja u podnesku od 9.9.2021. navodi da je tuženik kao povremeni
korisnik predmetne nekretnine i pasivno legitimiran. Isto tako navodi da je tuženik
povremeno i proizvoljno uplaćuje iznose za pruženu uslugu tužitelja, a ne sukladno
cjeniku. Navodi da je tužitelj omogućio tuženiku korištenje spremnika od 1100 litara
(tkz. kontejneri) na javnoj površini, a sukladno čl. 6. Pravilnika o općim uvjetima
isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada. Okolnost što
tuženik i povremeno koristi (sezonski) uslugu tužitelja, bez obzira što nije sklopio pisani
ugovor sa tužiteljem znači da je u obvezi uslugu podmiriti i to iz razloga što je njegova
obveza proizlazi iz zakona. Što se tiče visine cijene za usluge, navodi da se ista
utvrđuje cjenikom usluga iz kojeg proizlazi da sezonski korisnici usluga za spremnik
zapremine 240 l plaćaju ostatak godine 38,70 kn. Kako tužitelj kao pružatelj usluge nije
još uvijek osigurao svu potrebnu tehnologiju u formi uređaja za praćenje količine
predanog otpada, to tužitelj od korisnika usluge potražuje isključivo i samo cijenu
obvezne minimalne javne usluge. Osporava prigovor zastare, navodeći da nije
protekao jednogodišnji zastarni rok od dospijeća najstarijeg utuženog računa do
podnošenja prijedloga za ovrhu.

Nadalje, tužitelj na ročištu 22.3.2022. godine navodi da je predmetna nekretnina bila
vlasništvo oca tuženika S. Ž., te da je istu naslijedio tuženik i podmirivao obveze
tužitelju. Nadalje navodi da je tuženik evidentiran kao sezonski korisnik, te da je
sukladno tom načinu korištenja vršen obračun pružene usluge, a sukladno aktima koje
je tužitelj dostavio u spis.

4.1. Tuženik osporava naprijed navedene tvrdnje tužitelja, na istom ročištu, te tvrdi da
on nije vlasnik predmetne nekretnine, već njegova sestra, te da nekretnina nije pravno
riješena, te da on plati dio usluge koju on potroši. Nadalje navodi da je tužitelj dužan
obračunati cijenu usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju
pri čemu je kriterij količina otpada, masa predanog otpada ili volumen i broj spremnika,
sve sukladno Zakonu o održivom gospodarenju komunalnim otpadom.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan izvod iz otvorenih stavki (list 11
spisa), Pravilnik o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza
komunalnog otpada (list 40-47 spisa), Glasnik Grada Zadra (list 48-67 spisa), uplatnice
(list 69-70 spisa), Cjenik (list 71-85 spisa).

3

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći savjesno i brižljivo svaki
dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da
je zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Svu dokumentaciju koju je sud pročitao cijenio je kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti tuženik nije dovodio u pitanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za uslugu odvoza
komunalnog otpada za nekretninu u Ugljanu, Otočkih dragovoljaca 9, za period od
travnja do listopada 2020. godine.

9. Dakle, nesporno je među strankama da tuženik nije upisan kao zemljišnoknjižni
vlasnik predmetne nekretnine, ali da istu povremeno, odnosno sezonski (u ljetnim
mjesecima) koristi.

10. Sporno je među strankama je li tuženik u obvezi platiti utuženu naknadu tužitelju s
obzirom na tvrdnju tuženika da samo povremeno koristi predmetnu nekretninu, te da
nije vlasnik iste i u kojem iznosu. Sporna je i zastara.

11. Člankom 2. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i
odvoza komunalnog otpada od 31.12.2009. propisano je da je isporučitelj komunalnih
usluga Č. d.o.o., S. R., Z. na području otoka U.. Isto tako
je propisano da je korisnik komunalne usluge (skupljanja i odvoza komunalnog otpada)
pravna ili fizička osoba koja je vlasnik ili korisnik nekretnina na kojem isporučitelj
obavlja uslugu. Člankom 3. je propisano da je korisnik dužan koristiti uslugu
isporučitelja usluge na način i pod uvjetima koji su propisano tim Pravilnikom, te je
dužan podnijeti obavijest isporučitelju usluge o početku korištenja komunalne usluge
kao i dati točne podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge. Korisnik i
isporučitelj će zaključiti ugovor o korištenju usluge, ali se u slučaju da korisnik nije
podnio naprijed spomenutu obavijest, ali koristi uslugu, smatra da je zaključen ugovor o
isporuci komunalnih usluga.

Člankom 6. je propisano da isporučitelj vrši odvoz komunalnog otpada pražnjenjem
spremnika za otpad ili skupljanjem vreća, pri čemu se spremnice 80, 120, 240 i 1100
litara i odvoze se 2 puta tjedno.

Člankom 20. Pravilnika je propisano da korisnik uslugu plaća temeljem ispostavljenih
računa, od isporučitelja usluge, a čl. 21. propisuje da korisnik ima mogućnost
podnošenja pisanih prigovora.

11.1. Točne su tvrdnje tužitelja da je tuženik kao povremeni korisnik usluga tužitelja
imajući u vidu naprijed navedene podzakonske akte obveznik plaćanja komunalne
usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, koju uslugu na spornom podruju pruža
tužitelj. Također su točni navodi tužitelja da utužena tražbina nije zastarjela, s obzirom
na jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i
41/05-dalje: ZOO), te činjenicu da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu

15.5.2020., a prijedlog za ovrhu je podnesen 26.1.2021. godine.

Postojanje ugovornog odnosa tužitelj obrazlaže navodeći da odgovara na prigovor tuženika, međutim, tuženik nije istaknuo taj prigovor.

11.2. Međutim, tuženik osporava obračun cijene pružene usluge, odnosno visinu
utuženog potraživanja.

4

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

Tužitelj je utužio po računima dospjelim u periodu od 15.5. do 15.11.2020. ukupno
iznos od 175,64 kn, navodeći da je tuženik svoju obvezu u utuženom razdoblju
djelomično podmirio proizvoljnim uplatama. Dostavlja u spis izvod iz poslovnih knjiga iz
kojeg je razvidan broj i datum računa koji su sporni, dospijeće plaćanja i iznos računa,
te iznos koji je plaćen. Račune tužitelj ne dostavlja, kako bi se vidjelo na koji način i po
kojem kriteriju je obračun vršen. Tužitelj dostavlja uplatnice za travanj do lipanj, te
listopad 2020. godine na iznos od 57,56 kn, te za srpanj na iznos od 71,80 kn. Tužitelj
također dostavlja i nekoliko cjenika sa različitim kriterijima prema kojima se usluga
tužitelja obračunava, ali tijekom postupka ne navodi koji se od cjenika primjenjuje,
odnosno sukladno kojem cjeniku je izvršio obračun usluge za tuženika kako bi se mogli
provjeriti mjesečni iznosi koje je tužitelj naplaćivao od tuženika za pruženu uslugu i
provjeriti je li iste tuženik uplatama podmirio. To stoga što tužitelj u svojim navodima
tijekom postupka iznosi različite tvrdnje o volumenu spremnika i statusu tuženika, a
navedeno je bitno zbog različite cijene obračuna. Tako navodi; da je postavio spremnik
od 1100 litara na javnoj površini; da se visina cijene a samim time i tužbeni zahtjev
utvrđuje cjenikom usluga iz kojeg proizlazi da sezonski korisnici usluga za spremnik od
240 litara plaćaju ostatak godine 38,70 kn (koliko je tužitelj i plaćao što bi proizlazilo iz
izvoda). Poziva se na Uredbu o gospodarenju otpadom te formiranje cijene sukladno toj
Uredbi, te tvrdi da s obzirom tužitelj nije osigurao tehničke uvjete za praćenje količine
predanog otpada od tuženika potražuje isključivo i samo cijenu minimalne javne usluge.
Cijene te minimalne usluge su različite prema priloženim cjenicima, ovisno opet o broju
odvoza o tome je li zajednički spremnik ili nije, kolikog volumena i sl. Sve je to tužitelj
bio dužan dokazati, a s obzirom da tuženik osporava obračun usluge, a ne iznositi
kontradiktorne, neodređene, nejasne i paušalne tvrdnje koje sud nije mogao ispitati niti
provjeriti. Nije na sudu da sam od svih Cjenika koje tužitelj primjenjuje u svom
poslovanju bira koji bi se u konkretnoj situaciji primijenio i pokušava ga prilagoditi
nejasnim tvrdnjama i paušalnim navodima tužitelja koje tužitelj ističe očito u
mnogobrojnim postupcima koje tužitelj vodi protiv različitih tuženika, citirajući i sudsku
praksu.

Osim toga je i sam tužitelj mijenjao iznose prilikom utuženja, koje potražuje od tuženika
što sve u nedostatku računa koji bi sadržavali jasan obračun i kriterije za isti dovodi u
sumnju visinu tužbenog zahtjeva prema tuženiku, a upravo istu, odnosno obračun iste
tuženik osporava tijekom cijelog postupka.

12. Slijedom svega naprijed navedenog sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja
odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te je ukinuo platni nalog kao u
izreci pod I. (čl. 451. st. 3 ZPP-a).

13. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka
sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom.
Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima
građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom
kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne
održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja
o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se
odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima
nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od
donošenja prvostupanjske presude.

5

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

14. Odluka o troškovima postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl.

155. st. 1. ZPP, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika
(NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje Tarifa), te zahtjev tuženika.

15. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli postupak u smislu Tbr. 7/8 Tarife u iznosu od 500,00 kn odnosno 66,36 eura.

U Zagrebu, 15. veljače 2023. godine

Sudac Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od
dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi
odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja uz rješenju o plaćanju sudske pristojbe na presudu od 13,27 eur / 100,00 kn

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb319-a01c1

Kontrolni broj: 0eafc-fb7ee-b849c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Martina Klanac, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.